Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (30)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
Od orgoša do klubova, diska�a i diskoteka
Kafi� "Kuluši� - u prostoriji nekadašnje omladinske organizacije (tzv. orgoša) "Kuluši�",
te desno ulaz u klub "Kuluši�" - u prostorijama nekadašnjeg kluba "Poštar"
Pred klubom “Kuluši�” na mjestu nekadašnjeg "Poštara"
Prakti�ki odmah nakon dolaska u Zagreb, nakon šetnje do Kreši�a kako bih provjerio je li sve na svojem
mjestu, zastao sam na �ošku Hrvojeve. U prvom haustoru lijevo je po�etkom 1960-tih bio stolnoteniski
klub “Tekstilac”, a odmah do njega, u susjednoj zgradi, stolnoteniski klub “Poštar”.
Ta dva kluba su dala mnogo naših stolnoteniskih velikana, ali usprkos tomu, usprkos uspjeha i medalja
s olimpijada, svjetskih, europskih i drugih prvenstava, usprkos povijesnih imena nekadašnjih "poštara",
kao na primjer Dragutin Šurbek, �eljko Hrbud i Dinka Nikoli� - oba kluba su prakti�ki nestala bez traga,
tako da "�ak" niti marljivo googlanje ne nudi odgovor (izuzev da je stolnoteniski klub 'Zagreb' sljedbenik
Grafi�ara, Borca, Poštara, te zatim Vjesnika te Ve�ernjeg lista.")
Usput:
Dinka Nikoli�, višestruka prvakinja Hrvatske i ex-federacije, koja je stanovala kat iznad mene, jednog
me dana odvela s tavana gdje smo mi de�ki iz ku�e igrali pingi� na nekakvoj daski s partfišem umjesto
mre�ice, te me odvela i u�lanila u “Poštar” gdje sam trenirao oko godinu dana. Tako se desilo da dobro
znam svaki kvadratni metar prizemlja zgrade pred kojom sada stojim.
S uli�ne strane je bila prostorija omladinske organizacije “Kuluši�” - poslije jedan od najpoznatijih
zagreba�kih"orgoša", a iza toga su bile klupske prostorije "Poštara" (dvorana za trening i svla�ionica s
tuševima) - poslije jedan od kultnih zagreba�kih (disco) klubova, klub “Kuluši�”.
I tako sada stojim ispred kafi�a koji se zove “Kuluši�”, i koji je to�no na mjestu gdje je krajem pedesetih
godina krenuo orgoš “Kuluši�”, dok je u nekadašnju trening-dvoranu “Poštara”, po�etkom druge polovice
šezdesetih godina, uz muziku Kennedy Boysa, uselio plesnjak-diska�, koji se isto nazvao “Kuluši�”, i koji
se etablirao nešto kasnije, kada su se kao "klupska" atrakcija pojavili "Tajmovci” s Dadom Topi�em.
Palim cigaretu, dok sje�anja rade - ali uglavnom prevladava razo�aranje i ljutnja. Razo�aranje de�ka iz
kvarta zato što na zgradi nema niti najmanje plo�ice na kojoj bi pisalo nešto u spomen "Poštaru", orgošu
i klubu“Kuluši�”, te ljutnja "Švicera" koji zna kako bi Šviceri ve� odavno sve ovjekovje�ili u stilu "Ovdje je
trenirao Dragutin Šurbek - 'Šurba', ovdje su bili orgoš i kultni klub 'Kuluši�'!" - dok bih ja dodao: ovdje se
prije �etrdeset i pet godina �agalo na plo�e prvog i najboljeg zagreba�kog DJ-a!"
�aga i �ageri u orgošima uz prvog zagreba�kog DJ-a
Ne �elim pri�i bli�e, jer ako su makar nose�i zidovi ostali na mjestu, onda znam svaki kvadratni metar do druge strane zgrade. Tu gdje je kafi�, krajem pedesetih i po�etkom šezdesetih, svake srijede i subote dolazio je plavokosi mršavko u obi�nim hla�ama i šarenoj košulji, te s kofer�i�em u kojem je dole bio gramofon, dok je u poklopcu bio mali zvu�nik. On je bio prvi "DJ" kojeg sam vidio u �ivotu i naravno, zauvijek je ostao moj najdra�i DJ - sve ostalo je bila pljuga!.
Na �agama u orgošima od tridesetak kvadrata je uz ovakav gramofon�ek
�agalo preko sto �agera
Naš DJ je sa sobom donašao plasti�ne taškice s pregradama veli�ine singlice, u kojima su bile plo�e, imao je svoj tjedni "itinerer" obilaska orgoša, a mi smo ga vjerno slijedili - jedan dan Svetice, drugi dan Fijanova, pa Petrova, pa opet “Kuluši�” i tako redom - kada po�eliš �agu, znaš gdje je DJ na taj dan!
�aga je po�injala u sedam sati, kada se u prostoriji veli�ine sobe naguralo stotinjak mladih. Orgoš je bio i mjesto sastanka, tako da se uglavnom dolazilo bez partnerice. Mi najmla�i, koji smo tu u neku ruku mo�da malo prerano zalutali, zgurali bismo se pored stolaca nanizanih uz zid i tamo bi gledali i �ekali – mo�da se nešto desi kod “dame biraju”.
Nakon kratkog vremena i mi smo postali pravi �ageri - zajedno s cijelom ekipom iz “Kuluši�a”, vjerno smo hodo�astili od orgoša do orgoša: Svetice ponedjeljkom, Petrova utorkom, Hrvojeva srijedom...
U svim tim orgošima plo�e je uvijek vrtio naš DJ - plavokosi mršavko koji je radio krugove po gradu isto kao i mi - tako da smo sve njegove plo�e znali na pamet, to�no po redu!
�agalo se sve, prije svega rock i stiskavci, a uz to twist, cha-cha-cha, swing i jako rijetko charleston. Sve to je na tako uskom prostoru zahtijevalo posebnu tehniku “sitnog veza”, nešto kao kada bi Olivia Newton-John i John Travolta plesni spektakl u filmu “Grease” morali izvesti na jednom kvadratnom metru.
Posebno famozna je bila slika kada desetak twista u krkljancu na pet kvadrata, ili kada nekoliko parova pleše naprijed-natrag i okre�e se u cha-cha-cha verziji orgošog krkljanca!
Zbog toga je u orgošima ro�en posebno šarmantni stil �aganja, koji se poslije širio i po plesnjacima (na primjer, u Tucmanu je twistanje u varijanti orgošog krkljanca, me�u prvima "prodavao" naš Zvonimir Mitar, i to kao "izvozni proizvod" iz orgoša u podrumu ispod kina u Voltinom, blizu ugla Baštijanove i Kroflinove!).
Me�utim, iako su to drugi odmah pokušavali pokupiti, orgoško �aganje se nije moglo niti kopirati, niti nau�iti negdje na plesnjaku, niti doma, a bome niti kod Kornelice, pa se odmah vidjelo radi li se o �agerskom originalu iz orgoša, ili o ne�emu niklom izvan orgoša.
Onoga koji je nau�io �agati u orgošu, mo�e se i dan-danas prepoznati pri prvom pokretu, ako ne i ve� prije toga, po dr�anju ramena i ruku - jerbo �im se radi o �agi, oni misle kako imaju pravo na prostor veli�ine servijete - i na Mjesecu bi �agali kao da su usred najve�eg krkljanca.
�agalo se na neizbje�nu “rock-klasiku”, koja je zapravo to�no u to vrijeme bila i stvarana - Chuck Berry, Jerry Lee Lewis, Elvis Presley, Buddy Holly, Bill Haley & His Comets, Little Richard, Fats Domino, Ray Charles i Everly Brothers, i na sve ono što je u trenutku bilo popularno - Perry Como (“Catch A Falling Star”); Guy Mitchell (“Singing The Blues”); Tennessee Ernie Ford (“Sixteen Tons”), nezaboravni i mo�da najve�i, Nat King Cole (“Mona Lisa”), McGuire Sisters sa “Sugar-Time” (“Šugr in d morning, šugr in d evening, šugr in d saper tajm!” pjevala su �ak i predškolska djeca), a u taškici našeg DJ-a su još obavezno bili i Paul Anka, Neil Sedaka, Fabian, Ray Peterson, Conway Twitty, Johnny Mathis, Bobby Darin, Pat Boone, Dean Martin, Perez Prado... pa Wanda Jackson, Petula Clark, nezaboravna i velika Brenda Lee, Helen Shapiro... a niti Talijani nisu izostajali, naj�eš�e su to bili Adriano Celentano i Peppino di Capri.
Uz to su dolazili i neizbje�ni “stiskavci”: The Platters (“The Great Pretender”, “My Prayer”, “Smoke Gets In Your Eyes”, “You’ll Never, Never Know“), Paul Anka (“Crazy Love”); The Four Aces (prete�e naših “M”-ovaca), Sergio Endrigo (“Ti voglio culare”) – i na sve to se nje�no šaptalo u uho i stiskalo.
Uvod u najbolje “stiskavce” je bilo “Dame biraju!” (da, dame, ne drugarice!), koje se još uvijek zadr�alo u orgošima, i to je bio znak da �e se �ak ugasiti ona jedina �arulja u lusteru od bijelog stakla.
Glavni �ageri su dolazili u izlizanim trapericama, a moglo se sresti i po kojeg Elvisa ili James Deana – svaki orgoš je imao nekoga s plo�e ili iz nekog filma!
“Kuluši�” je bio jedini koji je imao Tommy Steelea – to je bio naš Tom iz Ra�koga, koji je skockan i za�ešljan “to�no-onako-kako-treba!”, uvijek prvo zastao na vratima kako bi se malo nadignuo na prednjim prstima u plitkim crnim �izmicama i dobro udahnuo zrak, onda bi popravio veliku zlatnu maramu koja je virila iz nemarno raskop�ane bijele šulje, malo bi nategnuo ciferšlus na uskoj crnoj vindjakni i zagladio valovitu kosu ukru�enu s cuker-vasericom “to�no-onako-kako-treba!”, zatim bi ruke stavio u d�ep od vindjakne, tako da su laktovi malo prema gore, i na kraju bi malo uko�en, “to�no-onako-kako-treba!”, ušetao me�u �agere koji su zbog njega došli ovdje. Naš Tommy Steele nije nikad �agao, jer nije bilo poznato kako �aga Tommy Steele, pa je zato samo stajao i promatrao tko ga gleda.
“Rock’n’Roll” i kraj zagreba�kih orgoša s plo�ama
Kraj zagreba�kih orgoša s plo�ama je došao uz “Runaway” od Del Shannona, twist i madison (Chubby Checker, Joey Dee, Dion...), uz instrumentalni beat (The Drifters, The Ventures, The Hurricanes, The Champs, The Islanders, The Shadows... ) - i uz “La Bamba”!.
Sve to se je pojavilo na plo�ama u vrlo kratkom periodu. I tu se pokazalo da je naš DJ najbolji, on je sve odmah nabavio, od dvije taškice s plo�ama je u roku “odmah” nastala hrpa od jednog metra - ali, vrijeme orgoša je prošlo, i �aga se po�ela seliti u dvorane s bendovima.
Kao i u drugim podru�jima – sve se zalaufavalo pedesetak godina, da bi u jednom trenutku definitivno krenulo i nakon kratkog perioda doslovce eksplodiralo.
Nije tu bilo neke bitne razlike izme�u onoga što se desilo na podru�ju automobila, aviona, raketa, plastike, elektronike, muzike, jogurta, penicilina ili onog super-modernog lonca za kuhanje graha – netko otkrije jogurt, pa se godinama ne dešava ništa posebno, a onda krene jogurt i nakon par godina nitko više ne mo�e bez jogurta s limunom, s bananom, s karamelom, s �okoladom - s �im god ho�eš ili bez i�ega – jogurt je “in”, moraš ga voljeti i imati, da bi na kraju usiren i zaboravljen ostao negdje u �ošku fri�idera. Pa ga hitiš i kupiš onaj s tratin�icom!
Tako je bilo i u muzici, tako je to i bilo s “Rock’n’Rollom”: 1894. je izumljena gitara s pragovima (na Hawajima!); 1906. je napravljen prvi elektroni�ki instrument; 1923. je snimljena prva plo�a s bluesom; 1942. je lansiran “rhytm and blues”; 1949. dolazi “boogie” (Fats Domino); 1949. su postavljeni temelji rock-muzike (Moondog); 1951. je snimljena prva “rock and roll” plo�a (Ike Turner - “Rocket ‘88’”); 1952. je izumljena elektri�na gitara od punog drva (Les Paul); 1952. je stvoren prvi “rock and roll” sastav (Bill Haley & The Comets), 1955. je “izumljen” soul (“I Got A Woman”, Ray Charles), 1955. je snimljena prva “rock and roll “ plo�a u kojoj je gitara glavni instrument (Chuck Berry) – i tada je krenulo! To je bilo to�no u vrijeme kada se u konzumu pojavio onaj najobi�niji, bijeli jogurt.
Nosioci “Rock’n’Rolla” su do kraja pedesetih bili Chuck Berry, Eddie Cochran, Fats Domino, Bill Haley, Wanda Jackson, Elvis Presley, Little Richard, Bo Diddley (uvodi “hambone” ritam), Buddy Holly, Jery Lee Lewis, Les Paul i Everly Brothers (pop-rock), te Duane Eddy (uvodi instrumentalni rock) i tada je eksplodiralo - ušli smo u "zlatne" 1960-te (a po konzumima se pojavio i vo�ni jogurt!).
“Shadowsi” su dalje razvili instrumentalni rock (1960.g. su snimili “Apache” i “Quartermaster's Stores”, da bi u sljede�e dvije godine pokazali što se sve, uz sve poznate ritmove, mo�e izvu�i iz elektri�nih gitara!) i time je bio otvoren put za rock-grupe s vokalima u prvom planu.
Do 1965. su prakti�ki svi pravci otvoreni: “Surf” (Beach Boys), “british pop” (Beatles, Hollies, Zombies, Manfred Man), R&B (Animals, Rolling Stones, Spencer Davis (sa Steve Winwoodom!), Troggs, Yardbirds, Cream, Them), “mod” (Kinks, Small Faces, The Who), “blues-rock" (Bluesbreakers - John Mayall, Eric Clapton), “folk rock” (Byrds, Mamas & Papas), Monkeys su nastavili “pop rock”... i time je pripremljen “teren” za drugu polovicu ‘60-tih (Jefferson Airplane; The Cream, The Doors, Frank Zappa, Jimi Hendrix, Pink Floyd, Crosby Stills & Nash, ...) - a po konzumima se ve� prodavao i jogurt s tratin�icom.
Sada, tu pred mjestom na kojem sam najviše u�ivao u �agi, �ini mi se da nas je iz orgoša simboli�no otpratio Ray Charles s “Unchain My Heart!”. Da, “Unchain My Heart” od mojeg malog orgoša s plo�ama i našim DJ-om u Kuluši�evoj koji nas je "sewed up like a pillow case", “Unchain My Heart” od svih dragih starih zagreba�kih orgoša – jer došla je 1962. godina!
S orgošima smo se rastali u trenutku kada je gitarista u bendu Ricky Nelsona proglašen gitaristom godine za zgodni, ali trivijalni solo u “Hello Mary Lou”; u trenutku kada je “The Young Ones” od Cliff Richarda sa “Shadowsima” obarao rekorde ve� u pretprodaji; u trenutku kada su Beatlesi nakon povratka iz Hamburga imali neuspješnu audiciju u RCA studiju (de�ki bi htjeli snimiti tri stvari od Johna i Paula: "Like Dreamers Do", "Hello Little Girl" i "Love Of The Loved" – a to ne ide!); u trenutku kada su još potpuno nepoznati Rolling Stonesi primili u bend Bill Wymana - samo zato jer je imao poja�alo, a to njihov tadanji basista nije imao - i nakon toga zapo�eli svirati u “Crawdaddy” klubu u Londonu jer su ih iz EMI-studija poslali doma; u trenutku kada je Alan Price još uvijek svirao uz Ray Charlesa - ne znaju�i da �e ve� sljede�e godine s Ericom Burdonom napraviti Animalse, i u trenutku kada su bra�a Davies po�ela razmišljati o stvaranju benda, jer nisu imali dovoljno novaca za studij umjetnosti u Croydonu.
Eksplozija bendova
To je bio trenutak kada je i u Zagrebu došlo do eksplozije bendova – sviralo se na svakoj štengi i na svakoj klupi, a u svakom haustoru se je kopao bend - svi smo svirali!
Bendovi su svirali stvari koje su im se svi�ale i koje su mogli odsvirati, a oni najbolji su svirali sve - �ak niti plagijati nisu bili u modi! �emu plagijat ili loš doma�i original, kad si dobra kopija!
Beatlesi su u Hamburgu imitirali Little Richarda (Paul) i Gene Vincenta (John), a snimili su Gershwina („Summertime“) – ali su istovremeno radili i na svojim stvarima; Rolling Stonesi su imitirali Muddy Waters - �ak su se i nazvali po jednoj njihovoj stvari (“Rollin' Stone Blues") – ali su razvijali svoj specifi�an stil i zvuk; Animals su se dr�ali bluesa i duha vremena – i to su ugra�ivali u svoju muziku, dok su Kinksi od po�etka bili originalni, i uz Rolling Stones i The Who �e ostati kao oni koji su udarili pe�at – jer su otvorili put za “garage-rock”, “hard-rock” i “heavy-metal”.
�arobna formula i sudbina naših bendova je bila: ako mo�eš – sviraj ih sve po redu!. To je bila identifikacija s ranglistom, s Top 500 – i kod bendova i kod publike! Razlike su se svodile na pitanja: tko je bolje odsvirao “Apache”; tko je bolje otpjevao “The House Of The Rising Sun”; tko je bolje pao na koljena kod “Carol” ili tko je najuvjerljivije polomio gitaru kod “My generation” – a oni najbolji su to sve skupa radili najbolje! I onda je sve to još trebalo dobro zmiksati: dodaš gitaru od Les Paula, pjevanje na afro-engleskom; friz od Hanka u filmu “The Young Ones”, dr�anje desne ruke kao kod Steve Winwooda u “I’m A Man”, drapanje koljena na bini kao Peter Quaife kod “You Really Got Me” – i na kraju kri�iš i razbijaš stolce kada se taj foto-robot pojavi na bini i veli: “Gimme Some Lovin’!”. To je bilo puno bolje od one male plo�e bez videa, to je bio naš “in live” - i svi na bini i ispred bine smo bili “to�no-kao-oni-tamo!”.
U svakom slu�aju, bendovi su zamijenili prijenosni gramofon s malim zvu�nikom i taškice s plo�ama, �aga se je preselila u dvorane s pravom ili improviziranom binom, a klasi�ni "plesnjaci" koji su do tada bili dobra "�vrga" razli�itih manjih orkestralnih i kombi sastava (legendarni "Tucman", "Vinko Je�ut" i drugi), postupno su po�eli integrirati instrumentaliste "elektri�are", ili na paralelnoj bini prihva�ati nove, "elektri�arske" sastave ("Tucman" s "Combo 6" i prete�om "Robota" s legendarnim Fritzom Marvinom na havajki!) - koji su ih vrlo brzo ili istisnuli, ili "prebacili" �agere u nove dvorane (legendarni "Ribnjak"!).
Najpoznatijim bendovima je 1962. godine �ak i "Glazbenjak" otvorio vrata svojih elitnih prostora u centru grada, kako bi mladi u velikom broju i elitnoj dvorani, �agali neke nove plesove na neku novu muziku - a maturanti zaradili za maturalac.
Poziv na maturalnu zabavu u "Glazbenjaku" (1963.);
nakon "Strijelaca" kao "ledolomaca" 1962., u "Glazbenjaku" su svirali svi najpoznatiji bendovi
A naši mali orgoši su se, tiho i nekako sami po sebi, ugasili. Nestali su neprimjetno, kao da ih nikada nije ni bilo! Mnogo su nam zna�ili, ali zbog toga se nismo brinuli – �ivot ide dalje!
Sve za omladinu - adaptacija orgoša u klubove
No, zato su se zabrinuli bri�ni rukovodioci omladinskih organizacija: prazan orgoš, ode omladina – i što sada? No, nije im dugo trebalo - samo dvije-tri godinice. Pa onda malo proširi, malo promijeni namjenu, dovuci ili stvori neki bend, pomogni oko instrumenata kad' to ve� trebaju, daj im dvoranu za vje�banje kad' to ve� moraju, �ak i plati nešto ako baš moraš – i ve�i dio omladine �e se vratiti.
Pa makar bili s onim dugim kosama i šareni kao ono strano cvije�e, pa makar u plasti�nim �ašicama to�io ona ne-bezalkoholna pi�a - bitno je da su omladinke i omladinci to�no tamo gdje moraju biti! I nemoj re�i da si adaptirani orgoš sa starom funkcijom, moderno je biti “Klub”!
Zato je u vrijeme nakon “Prve euforije” – kada su prvi doma�i bendovi bili ve� dobro izmoreni na plesnjacima, turnejama i �vrgama; ili su se raspali; ili su otišli van, ili su se �ak uspjeli vratiti �ivi i dobro potrošeni “onim tamo” - u boj za omladinu krenula ve�ina orgoša u gradu: od kluba “Mladosti” na Trga�u, preko “Gunduli�eve” do “Vrbika” i “Kruga”, a ako treba, �ak uz oštru me�usobnu konkurenciju!
Na primjer, omladinski bend “Mladost” tra�i ve�u lovu od omladinskog kluba “Mladost” na Trga�u, ali Edo to ne �e, Novosel to neda – i bend “Mladost” ho�e okrenuti le�a klubu “Mladost”!
No, ras�agana omladina kluba “Mladost” se pobuni i veli: “Pa dajte im lovu, de�ki su nam dobri!”; Edo na to pristaje, ali Novosel opet veli svoje: “Takvo nešto ne ide u omladinskom klubu – pa to su grješnici!”. Onda se uplete Kljuka iz omladinskog kluba "Kruge" na Trnju, daje lovu i pritom ne vidi u tome ništa grješno - pa kao rezultat, ode bend “Mladost” iz kluba “Mladost” na Trga�u” i do�e u klub “Kruge” na Trnju, ali ne kao "Mladost", ve� kao “Grješnici”! Logi�no!
(I to još s Vedranom Bo�i�em, koji nakon toga, kao kami�ak koji poskakuje na površini vode, prvom prilikom odzuji do Cvjetnog placa kako bi tamo tako lijepo odsvirao s “MI”-ovcima na nedjeljnoj matineji u kinu “Zagreb”. Fu�kaj "Kruge" - klub je lijep, ima lijepe prostorije, ali dvorana je tamna, Trnjani se furt štemaju i samo usput slušaju Vedrana, lokacija je na periferiji, po strani od centra zbivanja, a za razliku od "Jambrek ekipe" drvosje�a, "MI"-ovci imaju nekih perspektiva - pa zato Vedran ravno u centar na matineju, kako bi tamo svi odmah vidli, tko je onaj pravi novi u Gradu!).
I tako smo kao novu generaciju orgoša dobili klubove, opet u funkciji okupljanja i kontrole omladine, i opet organizirane i financirane od politike.
No, za razliku od starih orgoša u koje se ulazilo besplatno, klubovi su po�eli napla�ivati ulaznice - i polako se sve po�elo pretvarati u klasi�ni biznis.
Inovativni omladinski rukovodioci su postali organizatori novih "muzi�ko-scenskih-ambijentalnih" sadr�aja i doga�aja, a na "gradskom tr�ištu" su se pojavile i nove, privatne snage koje su, po nekim specifi�nim "linijama", došle do ekskluzivnih lokacija (opet naša posla - na primjer, "Saloon" po "dubrova�koj" liniji) - tako da su klubovi i prostori koji su imali potencijal stvaranja specifi�nog ambijenta, relativno brzo postali moderni diska�i i diskoteke dostojne zapadnim uzorima.
Ne zaboravimo: Zagreb je velegrad bogat specifi�nim ambijentima, pa su na interesantnim lokacijama u u�em i širem centru grada, na Gri�u, Tuškancu i drugdje, ubrzo niknuli specifi�ni klubovi-diska�i, koji su ušli o povijest plesne i muzi�ke scene: "Saloon", "Kuluši�", "Lapidarij", "Jabuka"...
Usput:
Jedan od najinovativnijih rukovodioca omladinskih klubova je sigurno bio Mišo Gunja�a, koji je sredinom '60-tih vodio klub u Gunduli�evoj. Upoznao sam ga po povratku "Koralja" iz Njema�ke, kada sam u duga�kom uskom podrumu s predivnim ciglenim arkadama ispod kluba s uli�ne strane, 1966. godine �elio otvoriti dixie-klub.
Omladinski klub je u desnom dijelu podrumskog prostora imao modelarsku radionicu, i mo�da bismo se uspjeli dogovoriti, no zapelo je odmah u po�etku, jer je cijeli prostor kluba bio u najmu kod opatica.
Mišo Gunja�a je sljede�eg ljeta u klubu imao "MI"-ovce, a poslije je bio jedan od najzaslu�nijih za pretvorbu kluba "Kuluši�" u kultni klub. Tako je ispalo da je moj dixie-projekt kod njega u Gunduli�evoj ispao flop i pljuga, a on je uspio u mojem kvartu ostvariti jedan od najvrjednijih zagreba�kih klupskih projekata prošlog stolje�a - klub "Kuluši�".
"Saloon" mi je svojevremeno i na svoj na�in postao "Nr.1", ali “Kuluši�" ostaje kao nešto posebno drago i vrijedno, nadam se ne samo za mene koji sam u svim detaljima do�ivio sve njegove faze, ve� i za grad u kojem ne postoji lokacija sli�ne, pedeset-godišnje povijesti - od prvog DJ-a do kultnog kluba!
Zato i dalje stojim zamišljen ispred kafi�a “Kuluši�" koji je to�no tamo gdje je prije �etrdesetak godina bio orgoš “Kuluši�", ispred kafi�a gdje je prije �etrdesetak godina s druge strane zida Šurbek igrao pingi� u "Poštaru", i to to�no tamo gdje je sada nekakvi pasivni ostatak "Kluba Kuluši�”!
I što sada? Sada bih još samo trebao u�i u kafi� “Kuluši�”, i naru�iti cappuccino iz aparata koji je uštekan to�no tamo gdje je bio šteker za gramofon našeg DJ-a u orgošu “Kuluši�”!
Svašta - niti u ludilu!
Enigma "Kuluši�”
No ipak, prije nego što odem, �elim kona�no raš�istiti dilemu zašto i zapravo po kome se moj orgoš u
Hrvojevoj zvao “Kuluši�”!
Zato pitam gospo�u koja je s vre�om sme�a izašla iz ku�e gdje je nekad bio “Tekstilac”, i krenula prema
kontejneru za sme�e: “Gospo�o, je li biste mi mogli re�i tko je bio Kuluši�?”. Odgovara ljubazno: “Ne
znam Vam ja to, ali ovdje je kafi� 'Kuluši�', mo�da bi Vam oni nešto više mogli re�i!?"
Izgleda da na kraju ipak moram u�i u kafi�! Ulazim i pitam: “Gospo�o, mo�ete li mi re�i tko je to zapravo
bio Kuluši�?”. Odgovara: “Ne znam, ina�e, ovdje je nekad bilo nešto što se isto zvalo “Kuluši�”, ali znam
samo to, da to nije bio kafi�, a klub iza nas se isto zvao 'Kuluši�'!"
*****
Sje�anja:
Stari zagreba�ki plesnjaci
"Tucman" - legendarni zagreba�ki plesnjak krajem 1950-tih i po�etkom 1960-tih
Zagreb je velegrad u kojemu se oduvijek plesalo, ali pojam "plesnjaka" je ipak novijeg datuma, i vrlo vjerojatno nastao po�etkom 20. stolje�a kao purgerski naziv za tzv. "društvene" i "gradske" plesove koji vuku korijene s po�etka 18. stolje�a.
Po�etak su bili prigodni društveni plesovi po starogradskim plemi�kim pala�ama, ku�ama zna�ajnih Zagreb�ana, zatim u Banskim dvorima, pa �ak i na Kaptolu u biskupskom dvoru, dok su oni "obi�ni" gra�ani organizirali "purgerske plesove" po kavanama.
Prve plesne dvorane etablirane su sredinom 19. stolje�a: plesna dvorana u starom kazalištu na Markovom trgu, "Streljana" u Tuškancu, plesne dvorane društava "Hrvatski sokol" i "Kolo" - i jasno, kao najelitnija, dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda.
Iz vremena plesnih dvorana valcera, polki i mazurki, sko�imo direktno u vrijeme neposredno prije 1960-tih - kada se nakon petnaestak godina straha i šutnje, opet zaplesalo u zagreba�kim plesnim dvoranama.
"Pra"-plesnjaci (prije 1960.): "Glazbeni zavod", "Radni�ki dom", "Tucman" i "Vinko Je�ut"
Najpoznatiji i najbolje posje�eni zagreba�ki plesnjaci krajem 1950-tih godina su bili "Glazbeni zavod", "Radni�ki dom" na Krešimirovom trgu, "Tucman" i "Vinko Je�ut".
"Radni�ki dom" je nespominjan i gotovo od svih zaboravljen plesnjak, iako je godinama bio najposje�eniji zagreba�ki plesnjak! . "Zlatno doba" tog plesnjaka je bilo krajem 1950-tih, ples je bio subotom, svirali su plesni ansambli i uvijek je bila gu�va - ali, usprkos tomu, plesnjak u gradu nije "kotirao".
Razlog je bio u profilu posjetilaca, jer plesnjak su posje�ivali "oni jednostavni" - prodava�ice, sluškinje, šljakeri, askeri i sli�na škvadra, kojima je to bilo mjesto izlaska i "društvenog doga�aja", upoznavanja, sastanaka - i tra�enja �ivotnog partnera. Mnogi brakovi imali su korijen u susretu na tom plesnjaku.
Legendarni plesnjaci 1960-tih: "Tucman", "Ribnjak" i "Studentski centar"
Legendarni plesnjaci su bili "Tucman" koji se u niti jednom pregledu plesnjaka jednostavno ne smije zaobi�i; "Ribnjak" u starom parku iza Kaptola, gdje je nekoliko godina, i to tri puta tjedno, na plesnjak dolazilo oko hiljadu mladih kako bi u dvorani ili na krovnoj terasi plesali uz muziku "Crvenih koralja", te "Studentski centar" u kojem su plesnjaci bili u dvorani ili ljeti na otvorenom, i gdje su svirali gotovo svi najpoznatiji zagreba�ki bendovi.
Povijesni plesnjaci 1960-tih:
* "Medveš�ak" mala dvorana na �ošku ulice Medveš�ak i Grškovi�eve - "domicil" sastava "Sjene"
* "Baraka" / "Medicinar" kod Medicinskog fakulteta na Šalati - "domicil" sastava "Bezimeni"
Va�ni plesnjaci 1960-tih:
* Klub omladine"Mladost" na Trga�u - "domicil" nekoliko u Zagrebu poznatih sastava
* "Neboder" - na zadnjem katu zgrade nebodera na Trga�u (napla�ivalo se prilikom ulaska u lift!)
* "Grafi�ar" - dvorana u Breš�enskoj - "domicil" zagreba�kih "Delfina"
* "Polet" - u dvorištu �amke broj 3 - "domicil" sastava "Crveni �avoli", a gdje su nastupali i "Bezimeni"
* "Vrbik" - "domicil" Grupe 220 (plesnjak je postao poznat tek 1966.)
* "Ribnjak" - nakon Crvenih koralja, od 1965. godine "domicil" sastava "Lordovi", a svirali su i "Delfini"
Ostali va�niji plesnjaci 1960-tih:
* "Dverce" u Ilici
* "Fijaker" u Fijanovoj
* "Katarinski trg"
* "Bogovi�eva"
* "Šarengradska"
* "Selska" - dom tehni�ara
* "Kustošija" u Vatrogasnoj ulici
* "Omiška" u Omiškoj ulici - prvi "domicil" sastava "Roboti"
* "Tvrtkova" - plesnjak na koji su godinama dolazili uglavnom studenti iz arapskih zemalja
* "Korzo" - prostor kavane "Korzo". Odr�avane su plesne ve�eri, matineje i "�ajanke"
* "Kruge" - "domicil" sastava "Grješnici" i poslije sastava "Suze"
* Klub omladine "Gunduli�eva"
* "Velesajam" dvorana u paviljonu na prostoru Zagreba�kog velesajma
Ljetni plesnjaci na otvorenom:
* "Studentski centar"
* "Ribnjak"
* "Tuškanac" - otvoreno igralište KK "Lokomotive"
* "Lika" - ljetna pozornica kina "Lika" u Ilici
* "Vesla�ki klub" - Savska cesta, na lijevoj strani iza restorana "Grozd"
Na kraju dvije usputne informacije:
*
Na plesnjacima se nije samo plesalo - svega je tu bilo i uvijek se nešto dešavalo - i ne rijetko je dolazilo do tu�njave. Ve�ina plesnjaka su imali svoju "lokalnu", u pravilu stalnu, ekipu redara, izaziva�a nereda, štemera... sve se znalo, kao i tko je tko - i to je reflektiralo odnose u kvartu u kojem je plesnjak.
Primjerice, ako je netko na "Krugama" zapo�eo tu�u, zatvorenih o�iju se moglo re�i tko je u igri, a ako je netko na "Ribnjaku" napravio neki 'show', isto se znalo tko je "specijalist" za konkretni slu�aj.
*
"Škola za u�enje plesa" u Preradovi�evoj je bila najpoznatija zagreba�ka plesna škola. Školu je vodila gospo�a Koroneli, lijepe figure i vrlo njegovana osoba, pa su tako morali izgledati i njen u�enici - svi su morali biti uredni, lijepo obu�eni i pristojni.
Od plesova se u�io valcer, cha-cha-ch, rumba... i naravno, vje�balo se i ono za de�ke najva�nije: "Je li Vas smijem zamoliti za jedan ples?" - uz mali, ali obavezni naklon.
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (29)
PS:
Slijede nastavci - svaki drugi tjedan po jedan !
PPS:
Objavljuju�i "Crtice i sje�anja iz Zagreba" Dine Davorina Kroga, u svih dosadašnjih 29 nastavaka nisam ništa dodavao, ništa oduzimao, a na što bih kao glavni urednik imao pravo, no ovaj jubilarni, trideseti nastavak, toliko me je oduševio, jer me podsjetio na nezaboravne dane mladosti i plesnjake na koje sam odlazio te na sve kultne bendove i njihove hitove, da sam odlu�io ovaj puta nešto dodati, što neka bude dar svima nostalgi�arima kojima su ti bendovi i njihovi hitovi ostali u lijepom sje�anju, a mladima da vide koji su nas hitovi šezdesetih godina oduševljavali. Kliknite na poveznicu, odaberite bend i hit i u�ivajte:
Za portal: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
