Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (29)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
Rock '60-tih u Centru Kaptol
Nakon komemoracije Alfonsu Vu�eru, palim cigaretu na �ošku Gajeve i Berislavi�eve i �ekam Mireka koji �e do�i ili ne�e do�i - to se kod njega nikada ne zna. Ako ništa drugo, ne�e mo�i re�i kako su mu opet ukrali kombi, jer je novi zeleni kombi sav u štangama i lokotima, tako da i njemu treba dosta vremena kako bi oslobodio pedale, volan... samo �migavac i retrovizor nisu u lancima.
Sti�e i odmah pita "Kak' je bilo?"; velim: "Izvrsno - svi su se rascmizdrili!"; na pitanje "Kaj je Barba peval?" odgovaram "Nemam pojma, a zaboravil sam ga pitati!", veli: "Tak' svejedno, ionak' je bilo za �avle!" Prebacuje u brzinu, obilno daje gas - valjda kako bi me podsjetio na onu jadnu �ensku kojoj smo strgali tuta� na sljede�em kri�anju, i to još tako da je bogica ispala kriva. Veli: "Sje�aš se one ma�ke kak' je stajala pored auta i dr�ala se za bulju?"; velim: "Dumala je kaj bu rekla mu�u."; veli: "Stajala je uko�ena, kaj sfinga!"; velim: "Pusti to sada, �ista svinjarija!". Šuti, i onda veli: "�uj, gore te ostavim pred ulazom, pa do�em kad' se negde sparkam.".
Ostavio me je pred ulazom u “Kaptol-centar” - i na moje iznena�enje, u Novoj vesi. Naime, po onome kako se bahato ruši i gradi, o�ekivao sam nešto sli�no centru "Branimir", i to na isto�noj strani Kaptolske, gdje su velika dvorišta, nekoliko jednokatnica i sli�ni stari, za gradske ma�ehe i o�uhe "baš zgodni" objekti za rušenje. Ne znam što ih je sprije�ilo da ne poruše sve od Katedrale do Degenove, te iznad Ribnjaka izgrade neki novi mega-trgova�ki centar, poneki hotel, banku, mo�da �ak i novi sportski centar "Bandi� & Co.". U svakom slu�aju, "Centar Kaptol", onako malen, sadr�ajno skroman i neprimjetno ukliješten izme�u starih zgrada u Novoj vesi, je za mene bio iznena�enje u toj mjeri, da sam se upitao komu i �emu slu�i, te je li ga uop�e trebalo graditi.
Zato, ne posebno impresioniran onim što vidim ve� na samom ulazu, i ne �ekaju�i Mireka, ulazim unutra.
Barba mi je rekao kako se radi o R&R koncertu “Rock šezdesetih” s miksed bendovima starih znanaca, a ja sam odmah pomislio kako �e to prije svega biti 'Nostalgija-Rock' amortiziranih i ishlapljelih šezdesetgodišnjaka u koliko-toliko upotrebljivom stanju, bez originalnih rezervnih dijelova, i upitao se tko još mo�e dobro nategnut �icu i tko je taj kojem palice još ne ispadaju iz ruku?!
Ali, u dvorani je uslijedilo iznena�enje: sve je bilo jako dobro, simpati�no - i posebni do�ivljaj za onoga koji je 1968. krenuo drugim putem, kako bi se 2004., doslovce igrom slu�aja, našao na mjestu gdje su na bini nastupili oni još uvijek aktivni ili najuporniji, dok su u publici bili uglavnom oni koji su '60-tih godina ili poslije, bili �lanovi razli�itih sastava.
Dvije slike: percepcija vs. déjà vu
Taj susret i koncert rockera '60-tih je bio posebni do�ivljaj naro�ito za mene �ije percepcije su uvijek "višedimenzionalne" - gledam i slušam ono što mi preko "serijskih" organa uleti u centre zapa�anja u kortexu, kako bi se nakon toga kao rezultat, munjevitom brzinom po�ele redati slike, sje�anja, misli, pitanja, "pro" i "contra" odgovori, ocjene situacije i još mnogo toga pobu�enog kontekstom zapa�enog - jer kako se veli, svaka medalja ima dvije strane.
Prili�no komplicirano - i zato ponekad kada me netko nešto upita, prvo slijedi odluka "bijelo ili crno?" uz (eventualno) kratki odgovor, a nakon toga stanka kako bih stigao "presortirati" ono što �elim re�i u pozitivnom ili negativnom kontekstu.
Za razliku od razgovora, kod pisanja je to jednostavno. Primjerice, na komemoraciji Alfonsu Vu�eru: s jedne strane percipiraš tugu i suze u dvorani, ali tu je i jedna potpuno druga�ija déjà vu slika, pa na papir staviš i jednu i drugu sliku, dok bi u razgovoru odgovorio samo u kontekstu one prve. Tek ako bi netko inzistirao na odgovoru iz konteksta druge, u konkretnom slu�aju vrlo ru�ne slike, onda bi uslijedio iskreni odgovor po pravilu: "Uvijek istina, ali samo ono najnu�nije - jer samo budale govore 100-postotnu istinu".
Zašto ovo pišem? Nekoliko je razloga: kao prvo, zato jer sam u Centru Kaptol isto tako "vidio" barem dvije slike rockera '60-tih, zatim zato, jer nakon ovoga zapisa slijedi duga�ko poglavlje "We Say Yeah!" baš na temu naše muzi�ke scene '60-tih, poglavlje u kojem gotovo uz svaki muzi�ki sastav i izvo�a�a postoji i ona "druga slika", ili nesagledana ili nepoznata ili razli�ita od one koju nudi "slu�bena povijest", te prije svega zato, jer smatram kako netko iz "prve ruke", netko "iz tog vremena" i to direktno "s mjesta doga�aja", mora dati i svoj prilog našoj muzi�koj povijesti '60-tih.
Prilog uz legitimaciju "insidera", u�esnika i svjedoka onoga što i kako je bilo, prilog od strane onoga koji još nije toliko ishlapio, kako bi zaboravio detalje!
Dakle, u strukturi sljede�ih tekstova �e se �esto nalaziti i déjà vu dio, koji se u pravilu ne�e svidjeti onima na koje se odnosi, ali i to je sastavni dio te povijesti - i ne bumo se igrali skriva�a ili zezali oko toga, tko je i kakav bio u "Rocku '60-tih".
Rockeri '60-tih u Centru Kaptol
Mnogi su ovdje - ispred bine, uz binu, na bini, na svakom metru od ulaza vidim i susre�em poznate face. Prolazim kroz gu�vanjac i pozdravljam se skoro sa svakim - kratki pozdrav, ili samo izmjena pogleda uz onaj klimanac glavom koji zna�i "Bok - baš fino da se opet vidimo!". Usput malo popri�am s Didom, Kirbijem, Rankom Balenom i Duškom Sabolovi�em, a mnogo više s dragim "Kmicom" (Sre�ko Antonioli) - svi se znamo i odavno više nije bitno tko je svirao u super ligi, a tko u ni�im ligama - bitno je da smo danas ovdje!
Ono što mi je posebno drago, gore na balkonu zajedno sjede “Strijelci”. Koja simbolika - "Strijelci" na balkonu, kao u "kraljevskoj lo�i", dok su svi ostali dole u parteru!
"Strijelci" nisu kompletni, ali ve�eras i na ovom mjestu ih je lijepo vidjeti. Idem gore, sjedam uz njih i po�inje pri�a o tome kada smo se posljednji puta vidjeli, gdje tko i što radi - a muziku ne spominjemo.
Jasno, de�ki su ostarili, a kako i ne bi - ipak je sve o �emu pri�amo bilo davno, tako strašno davno!
Gledam Mikija Gelba i Vladu "Maramicu" i dok brbljamo, vidim ih na bini “Glazbenjaka” davne 1962. i opet ih �ujem kako pjevaju “Wanderera” i ”Runaround Sue”, na bini vidim i Tretu koji je sada, jasno, bez gitare, kao i one koje danas nisu tu - Sovu, Bamfu, Škrinju i tre�eg pjeva�a Ranu.
Na rastanku si stiš�emo ruke i nakon toga odlazim u parter - kada drugi sviraju, uvijek sam volio biti negdje iza bine.
Malo pri�am s Barbom i Mirekom i onda sjedam na klupicu lijevo uz zid pored bine, i to namjerno pored Tonka Jovi�a koji o�igledno isto voli biti što bli�e bini. Jedino što me �udi je to, da u blizini ne vidim niti snimatelja niti kameru - zna�i, Tonko sve prati i prisutan je i van radnog vremena.
Tonko Jovi�
televizijski urednik i autor emisije “Crno-bijelo u boji”
Predivan je to �ovjek, �ovjek koji je godinama (pored ostalog, posebno vezanog uz mlade) skupljao arhivske snimke i fotografije rock-sastava '60-tih, snimao interviewe s protagonistima i sve to slo�io u svojevremeno vrlo popularnu emisiju "Crno-bijelo u boji" (�ak je i mene uspio uloviti za vrijeme jednog kratkog boravka u Zagrebu, i odmah me postavio pred kameru u Rock-Caffeu).
Tonkova emisija "Crno-bijelo u boji" je s mnogo pa�nje i ljubavi profesionalno ure�ena, ima povijesnu i
dokumentarnu vrijednost, s time nas je sve zadu�io, i zato je baš danas u ovoj dvorani zaslu�io posebno
mjesto, pozdrav i pljesak svih prisutnih. No, po našem starom obi�aju, �ini mi se kako je ostalo samo
na mojem "Poštovanje - koje dobro Vas je ve�eras donijelo k nama?".
Prvi miksed-band po�inje i ni�u se stvari od kojih za mnoge više ne znam kada sam ih zadnji puta �uo. Ipak, svega se još uvijek sje�am u svakom detalju - kao da je to, bez mojeg znanja, ostalo urezano negdje duboko, i kao da je samo �ekalo da ponovno iza�e van. Ovdje u �ošku, pjevam si s de�kima na bini i odnekud mi dolaze �ak i rije�i teksta – bez razmišljanja i greške, kao da je sve to ju�er bilo.
Sviraju i “Koralji”, miksed verzija u sam Bog zna kojoj varijanti, nakon što sam u jesen 1967. godine, kada je Jimi Hendrix u Londonu prvi puta zapalio svoju gitaru, otišao iz "Koralja” - prije trideset-i-sedam godina! To su bila ona prava vremena!
I rokerice su ovdje - “Lutke”, iako ne mogu ocijeniti je li to neka zajedni�ka kombinacija "Ptice" - “Šigele” - "Lutke". U svakom slu�aju, cure su još uvijek prave muzi�ke lutke.
"Lutke" su mi nekad bile najuvjerljivije, ali što im je to vrijedilo kada kao rokerica moraš biti barem Tina Turner kako bi napravila više od tri hita za redom, a s druge strane, tu je i problem tipi�nog �enskog "handicapa": cijeli �ivot mo�eš provesti u kuhinji, ali najpoznatiji kuhari �e ipak ostati muškarci!
Zato mi još danas nije jasno zašto su �enske uop�e svirale – mi smo svirali zbog njih i za njih, a one? Valjda za sebe - jer mi de�ki smo ih na bini ionako samo usput slušali, a više smo gledali njihove frizure i uske, šarene, uz noge pripijene hla�e (koje su ponovo u modi!).
Lijepo mi je i u�ivam, svega se sje�am, sve farbe su još tu - i ponovno naviru sje�anja. Mislim i na one koji su nas slušali i s kojima �e, kao i s nama, nestati sje�anje na ta vremena, jer �e unu�ad, ako ih to uop�e zanima, malo poguglati u Internetu, pogledati i poslušati, u pravilu bez downloada, ili oti�i u CD-shop, kupiti CD, a gore Rock ’60-tih, ‘70-tih, '80-tih - što god ho�eš!
A mi stari, mi �emo se skupljati dok još mo�emo, tu i tamo svirati, ako još mo�emo i nekim vragom, kako bar za sada izgleda – još uvijek se svega sje�ati!
I onda jednog dana...
“Ajde rista, idemo – gotovo je!” - drma me Mirek.
Rockeri '60-tih u Centru Kaptol - déjà vu
Mnogi su ovdje - ispred bine, uz binu, na bini, na svakom metru od ulaza vidim i susre�em poznate face.
Na prvi pogled i po odnosu, danas smo svi isti, ali kao u svakoj produkciji - samo je jedna glavna uloga, a sve ostalo su sporedne uloge!
A ono najbitnije je: crveni tepih je samo za one koji su imali glavnu ulogu!
Povijest "Rocka '60-tih" je ve� odavno napisana, pritom se mnogo njih, "s legitimacijom" ili bez nje, izredalo pišu�i o svima i svemu - i to je jako korisno i dobro.
Najviše je onih koji su mislili kako su baš oni ti koji to moraju uraditi, jer podatke je zgodno poslo�iti u "Povijest hrvatskog ili ex-YU rocka", "Kronologiju", "Rockologiju", "Rock enciklopediju" i sli�no - pa fino dobiješ i poslo�iš bendove po abecedi, po godini osnivanja, po sastavu, po diskografiji ili po nekom drugom kriteriju sortiranja.
Ukratko: "Well done!", "Good job!" rekli bi Englezi.
Ali, kao da je najbitnije tko je navodno (nota bene: navodno!) prvi navukao sprinterice, a ne tko je prvi prošao kroz cilj, u povijesti našeg Rocka '60-tih sve vrvi od bendova koji su barem u ne�emu bili "Oni Prvi" (još samo fali podatak kako je Riki �urak bio prvi koji je dobro naštimao d�itru i 01.04.1954. opalio prvi �isti barre-akord u nekom dvorištu na Svetom Duhu!).
Istovremeno, s druge strane nedostaje konstatacija o onom što je najbitnije: koji bendovi i zbog �ega, stoje na "crvenom tepihu" povijesti našeg Rocka '60-tih!
Ako se to presko�i ili zaboravi - onda nedostaje ono najbitnije i supstanca, a povijest Rocka '60-tih postaje katalog bendova '60-tih!
"Bijele strijele" - naš prvi i daleko najbolji sastav na ex-YU planu do kraja 1963. godine
Na "crvenom tepihu" povijesti našeg Rocka '60-tih su samo dva sastava - dva sastava koji na njemu stoje oki�eni zlatnim "Oscarom", po svim kriterijima: Bijele strijele" u periodu do 1963. godine, i "Crveni koralji" u periodu od 1964. do kraja 1967. godine, a mo�da i dulje.
To se odnosi ne samo na hrvatsku rock-scenu, ve� i na ukupnu ex-YU rock scenu.
"Crveni koralji" - po svim kriterijima naš dominantni bend 1960-tih na ex-YU planu
Kod supstance su najbitnije "kvote" kao mjera popularnosti - radilo se pritom o broju prodanih plo�a, broju nastupa na televiziji, minuta�i na radio stanicama, broju hitova, broju nagrada na festivalima ili razli�itim natjecanjima ("gitarijadama" i sli�no), broju glasova po anketama razli�itih muzi�kih �asopisa, broju turneja, koncerata, broju gradova i broju publike gdje su odr�ani ti koncerti, broju odr�anih plesnjaka i broju posjetilaca tih plesnjaka itd. - i tu nema apsolutno nikakve dvojbe: "Crveni koralji" su bili dominantni bend ne samo '60-tih - ve� vjerojatno sve do 1974., kada se pojavilo "Bijelo dugme".
Te dvije �injenice su ono što do sada nitko nije jasno i glasno konstatirao: "Bijele strijele" i "Crveni koralji" su bili dva benda iz vlastite super lige - dok su po objektivnim kriterijima, svi ostali bendovi bili u ni�im ligama.
Tako je bilo i tako �e ostati! - svi�alo se to ili ne etabliranim i renomiranim povjesni�arima naše rock-scene '60-tih, iza kojih stoji mega-fond publiciranih internetskih zapisa, te klasi�nih �lanaka i knjiga, kao da se radi o materijalu za "The British Library".
Koji usprkos svemu, nabrajaju bendove kao da su svi bili otprilike isti i jednako vrijedni, i kojima je, na primjer, za "Povijest rocka" bitno da pod slovo "A" stave "Atome" s prvom snimljenom instrumentalkom, ali pritom nemaju "povjesni�ko-muzi�ke" snage i morala za pitanje, tko je te de�ke uop�e pustio u studio kako bi uradili blijedu snimku onoga, što su de�ki po zagreba�kim haustorima bolje svirali - snimku �ija udaljenost od originala se mjeri u svjetlosnim godinama.
Tipi�no naša posla: u eter na neki na�in uleti nekakva snimka "Atoma", iza�e nekoliko dobrih �lanaka, stvori se jedan od temeljnih povijesnih subjekata - i nakon toga kmica, jer de�ki više niti znaju, niti mogu!
"Bijele strijele": proba na terasi hotela "Opatija", u vrijeme opatijskog festivala 1962.
(iz privatne arhive "starog ma�ka" Vladimira Rub�i�a, jednog od osniva�a legendarnih Bijelih strijela)
Pa zato u tom "prvi ovo - prvi ono" vremenskom kontekstu bendova od kojih su neki zalutali u rodilište rocka i nakon toga nestali bez vrijednog ili zna�ajnijeg traga, imamo la�ne "temelje", dok istovremeno ve� dobro uigrane, scenski prisutne i povijesno bitne "Bijele strijele", sa svojim nastupom na Opatijskom festivalu 1962. godine, "punih" nekoliko mjeseci nakon "povijesne" snimke "Atoma", skoro ispadaju kao bend koji je "odjednom i bez pedigrea" pao s Mjeseca!
�ao mi je da to, pobu�en slu�ajnim déjà vu u Centru Kaptol �etrdeset godina kasnije, mora konstatirati baš jedan bivši �lan "Koralja" – ali strpati "Bijele Strijele", bend koji je do 1963. bio "rock-ledolomac", jedini zaslu�ni "pionir" u svemu, i jedini u ex-YU okvirima poznat i popularan bend itd., itd., me�u bendove lokalnog, ponekad �ak niti op�inskog zna�aja, bez jasne konstatacije da su "Strijelci" bili "naj-naj-naj" - je povijesno sramotni "previd"!
Sli�no vrijedi i za "povijesno" pozicioniranje "Crvenih koralja" koji navodno spadaju pod slovom "C" - na �alost �ak i po onima koje osobno poznajem i cijenim, pa znam da znaju i da bi morali pisati druga�ije.
Pogotovo ako se radi o nekomu tko je radio u arhivi diskografske ku�e, pa dobro zna da su "Koralji" u deset godina od onih '60-tih �iju povijest piše, prodali više plo�a nego svi ostali ex-YU bendovi zajedno.
Isto se odnosi na one koji su na plesnjaku na "Ribnjaku" stajali u prvom redu i gledali nas dok sviramo - da bi nakon toga zaboravili jedini bend koji je imao mre�u od preko sto fan-klubova po cijeloj ex-YU (od toga desetak u Vojvodini), jedini bend koji je imao pla�enu sekretaricu, prvenstveno zbog slanja razglednica s fotografijama "Koralja", kao odgovor na pisma koja su poštari donosili u vre�ama. Itd., itd.!
Takvih "previda" ima mnogo, ali ve�eras je pala odluka: netko mora kona�no unijeti malo reda i kriterija u "slu�beno" nategnutu povijest rocka '60-tih, pa kada odre�eni bend do�e na red, sve �e biti konstatirano od upornog disidenta, neumornog kriti�ara i "zvi�da�a" - ovo je bio samo po�etni primjer!
Sve i svi �e pritom do�i na red, kao i odgovaraju�a argumentacija - a na ovom mjestu odmah, jasno i glasno kako ne bi bilo "povijesnih" zabuna za period 1960 - 1967: ovo je lista koju je netko morao kona�no napisati - barem kao pomo� povjesni�arima rocka '60-tih, te kao "kompas" onima koji navigiraju po njihovim ABC-rock leksikonima.
* Super Liga
"Bijele strijele" (Zagreb) i "Crveni koralji" (Zagreb)
* Prva Liga
"The Mladis" - do 1965. "Mladi" (Zagreb)
"Dinamiti" (Osijek)
"Indexi" (Sarajevo)
* Druga Liga
"Roboti" - (Zagreb)
"Zlatni akordi" (Zagreb)
"Zlatni de�aci" (Beograd)
"Kristali" (Zagreb)
"Bezimeni" (Zagreb)
"Siluete" (Beograd)
"Uragani" (Rijeka)
* Tre�a Liga
"Grupa 220" (Zagreb)
"Delfini" (Zagreb)
"Lordovi" (Zagreb)
"Elipse" (Beograd)
"Mi" (Zagreb)
"O' Hara (Zagreb)
* Ekstra Liga
"Sedmorica mladih" (Beograd)
"Ptice", "Šigele" i "Lutke" (Zagreb)
"Dubrova�ki trubaduri" (Dubrovnik)
No, povjesni�ari nisu jedini koji nisu uspostavili korektne koordinate - pored njih su i "povjesni�ari", ili konkretnije kazano - falsifikatori povijesti rocka.
Prvi su krupni falsifikatori povijesti. Njihov razlog je nebitan (bilo namjerno, iz neznanja ili ne�eg tre�eg), bitna je �injenica, da dezinformacije kolaju u neprimjernim koli�inama.
Na sljede�em primjeru citata iz jednog �lanka vidljiva je koli�ina neto�nih podataka koja mo�e uletjeti u jednu kratku re�enicu:
"Po�evši od pionira doma�eg rocka krajem pedesetih i po�etkom šezdesetih (Siluete, Iskre, Crveni koralji, Bele vrane, Mi, Plamenih pet, Elipse)..."!
Slijedi primjer koji je doslovce na granici povijesnog ludila (autor Arsen Oremovi�):
"Upitate li sudionike rocka šezdesetih, koji je pravi po�etak rocka u Hrvata, imat �ete odgovora vjerojatno koliko i sugovornika. No, rock nije epska pjesma da se prenosi s koljena na koljeno. Zato je u nizu manje ili više pouzdanih, naj�eš�e nostalgi�arski obojenih teorija, najto�nije re�i da je pravi po�etak roka u Hrvata, kao i roka na ovim prostorima uop�e, bio izlazak albuma “Naši dani” Grupe 220 za Bo�i� 1968. godine. S Grupom 220 hrvatska glazba izlazi iz “doba nevinosti”, po�inju se brojati godine “nove ere”. (sic!)
Drugi "povjesni�ari" su sitni falsifikatori povijesti "lokalnog" karaktera koji prvo sami sebe uvjere kako su, barem po ne�emu, bili jako va�ni, i nakon toga svoj bend metnu na pijedestal ili blizu gore, i to prije ili odmah do najve�ih i prvih - ako po ni�emu drugom, onda po godini osnutka.
Samo po sebi, to ne bi bio problem - problem nastaje jer u pravilu jedni prepisuju od drugih - i na kraju sve ispadne sli�no ili isto! Što je naro�ito "zgodno" ako netko s nekim podatkom grdo zaru�i i to se nakon toga proširi kao virus gripe - jer papir i Internet sve trpe.
Zato ovo i pišem, zato nakon mojeg déjà vu u Centru Kaptol slijedi "We Say Yeah" o svemu �ega se sje�am - jer sam u gomili "istih" u parteru, shvatio kako nikada nismo bili isti - dapa�e, �ak i uz zajedni�ki nazivnik "Rockeri '60-tih" - pripadali smo potpuno razli�itim svjetovima!
*****
Sje�anja:
Strijelci u "Glazbenjaku"
1962. je godina. Jurim gore po širokim štengama “Glazbenjaka” gdje "Strijelci" sviraju na maturalnom plesu. Mili Bo�e, koji saund! Grabim po tri štenge u ritmu “Strijelaca” i u meni sve pjeva “I’m a wanderer, I’m a wanderer", a onda brejk, pa cijeli bend opet upadne – strašno!
Sve je krcato – u dvorani �agaju jedan preko drugoga, pred binom se napravila gu�va od desetak redova u kojima se samo gleda na binu, lijevo u prostoriji sa šankom ne mo�eš ni mrdnuti, galerije gore su pune i ne mo�eš niti pro�i, a kamoli do�i do ruba kako bi odozgo bacio pogled na bend – ovo je Prvi Doga�aj!
Guram se prema bini, dok su mi uši pune muzike, a o�i prosto zalijepljene za “Strijelce” – ovo je nezaboravno, ovo ne�u nikada zaboraviti, ovo Zagreb prvi puta vidi! Baš sam naletio dok de�ki šibaju madison - kako je to dobro! Još glas visi u zraku, a onda “tu-dum, tu-dum, tu-dum, tu-dum”, pa onda uzmah i raspadneš se!
A mi sviramo po Pakracima! Ja sam kriv, ja sam ko�nica u bendu! Pa kako sam se samo mogao tako zeznuti? Stalno velim de�kima: “Nikam nam se ne �uri, sâm polako - a kad ispadnemo, onda bumo tak ispali da bu svima sve jasno!”. Pljuga – tek sada vidim kako to mora izgledati!
Niti za “Atome” nisam bio u pravu – sada se ve� vrte na Radio Zagrebu. Dosta su stariji od nas, ali “Shadowse” ne znaju do kraja skinuti – prvu polovicu takta su pre�uli, a drugu polovicu ne stignu odsvirati onako kako treba. I sve skupa suho, blijedo, mršavo, polu raštimamo, niš' - gitare zbiljam imaju posrani saund - pa iz zadnje blanje moraš izvu�i bolji saund! Zato sam de�kima rekao: "Tanki saund kaj flis papir i ni�ega unutra - tko šljivi te mikro-Atome! Sve je jasno!"
A zapravo ništa nije bilo jasno! Mo�da smo ipak trebali ostati “Plavokosi” i potrgat se s Viktorom oko onog orgoša na Sige�ici – bar bi imali svoju dvoranu i mjesto gdje bismo vje�bali! Ma dobro, ništa nije propalo, sve �e do�i na svoje kada i mi ispadnemo!
“Strijelci" su sasvim druga dimenzija, to je Bend! Mi nemremo tako – de�ki su profi�i, stariji su od nas, znaju kaj ho�e, pa tri pjeva�a na bini, pa instrumenti, pa razglas, pa show... i kak' su još zgodni i dobro oble�eni – na bini sve sjaji!
No, ipak bih htio da sam negdje u Londonu ili Liverpoolu – odeš u kvartu u rupu iza ugla i gledaš kako originali sviraju! Gledaš svaki detalj, samo paseš i u�iš! I ne moraš skidati po no�i s Luxemburga gdje su stalno smetnje i zamišljati kako je sve to odsvirano u�ivo. �ao mi je, tu�no je to – �ak niti od “Strijelaca” nemamo što nau�iti! Ovo je zvuk, ovo je slika, ovo je ritam, ovo je pokret – ali mi prije svega �elimo najbolje svirati!
I onda sam se uko�io! Gore na galeriji, u crnoj pelerini sjedi An�eo sa zlatnom kosom! Tr�im gore – hvala Bogu, još uvijek je tu! Mi s �amke smo oprezni de�ki, nikad ne znaš kaj bu se diglo sa stolca – vidiš Mona Lisu, a sa stolca se digne neki dopupak ili kauboj s oksericama.
Zato �ekam i sa strane gledam zelene o�i koje gutaju “Strijelce”. Onda se di�e, okre�e se i prolazi pored mene – mili Bo�e, ovo je “instant” Boginja, Venera, Afrodita u visokim cipelama od satena – ovo je kraj svijeta! To je To, ovo se zove ljubav na prvi pogled!
Dolazim malo k sebi tek dole u dvorani, gdje slu�ajno stojim uz Nju. Zove se Jagoda! “Sad' ili nikad!” vi�e mi Amor i zato pitam: “Imaš sutra �venk?”; veli: “Nemam”; rekoh: “Imaš, sutra u tri pod satom!”. K'o Bog ne bu došla - al’ imamo �venk! To “Strijelcima” ne �u nikada zaboraviti, oni su najbolji bend na ovom svijetu!
Da, da ne zaboravim: pod vuru nije došla, �ekao sam bez veze!
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (28)
PS:
Slijede nastavci - svaki drugi tjedan po jedan !
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
