Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (25)
Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...
*****
Crtice:
Per aspera ad astra
II. Gimnazija, Zagreb, krilo u Domagojevoj: prozori razreda i hodnik ispred razreda
I.c: tre�a grupa prozora, prizemlje (sljede�e godine II.c, tre�a grupa prozora na prvom katu)
Snimke: Darko Hladnik i Gordana Sura�-Barberi� (dobrotom!)
Actus primus: o razredu
Palim sljede�u cigaretu, razmišljam o ekipi u razredu, i taman kada sam ponovno htio odlutati u sje�anja, prekida me konstatacija u vidu muškog glasa na po�etku stepenica: "�ovjek je jednak ovdje i �amiji!”. Pogledam dvojicu sugovornika koji su upravo prošli pored mene i usput bezuspješno pokušavam mapirati konstataciju u neki zdravo-razumski kontekst.
Odustajem uz pitanje: "Ni vrag da su to bili gimnazijalci?!" - i odmah odgovaram mojim standardnim protupitanjem: "A zašto bi pred gimnazijom bilo druga�ije nego na špici Oklen-Citya ("A oklen si ti sad, â?"-grada), zašto bi u gimnaziji bilo druga�ije nego preksino� na Šalati?!". I opet vidim sve ono što je nevrijeme godinama donosilo do Zagreba, opet mi slike James Deana i Elvisa pregazi Šemso, opet �ujem kako iz zvu�nika na Šalati trešte cajke koje vjerojatno siluju i gimnazijalce kojima je rodna gruda pod Gri�om, a ne negdje kod Gruda - i zato hitro bje�im u sje�anja gdje tog šrota nema.
Sa stepenica pred mojom gimnazijom odlazim u bivši razred, �etrdeset i dvije godine u prošlost.
Sjedim u razredu - prvi gimnazijski dani su ve� iza mene, i vidim da �e nam biti cool. Kao uvijek kada se radi o nekoj zatvorenoj prostoriji, odmah sam potra�io mjesto odzada, gdje vidiš sve ispred sebe, gdje nikome ne okre�eš le�a, a ako je još iza tebe sigurni zid, a sa strane prozor, onda je to prva liga. Otprilike je tako i ispalo - predzadnji red uz prozor, odmah uz radijator.
Od tuda se sve najbolje vidi: ovdje su oni koji �ele nešto posti�i u �ivotu, oni kojima je, kao i meni, stalo da na pitanje u koju idu gimnaziju, mogu odgovoriti "U drugu!", odnosno poslije, na pitanje "Koju gimnaziju si završio?" - "Drugu, zagreba�ku!" . Jer to jako dobro zvu�i, jer to mnogima zna�i start i pripremu s najboljeg mjesta za ono što �emo raditi u �ivotu, i po�etak koji zacrtava budu�i status.
Za razliku od onih manje ambicioznih, kojima to zna�i samo najbli�u gimnaziju, i to još uz "nepotrebne komplikacije", ako su na istoj adresi, ali u suprotnom turnusu, upisali II., a ne VII.
Jer II. gimnazija tradicionalno implicira profesorsku ekipu iz "super lige", pod �ijim vodstvom �e neki od nas odmah po�eti stvarati svoj budu�i image, neki �e ostati onakvi kakvi jesu, dok �e se ve�ina pozicionirati negdje u sredini.
Jer svi, doslovce svi, smo Zagreb�ani, i to uz rijetke iznimke, iz samog centra grada. Jer u vrijeme dok za neke mo�da perspektivnijeg MIOC-a još nema, "Druga" kotira na svim planovima. I jer nas uop�e ne zanima kako je objektivno mo�da "najja�i" odgovor "Osje�ka III. gimnazija", kao jedina gimnazija koja je iznjedrila dva nobelovca.
Svi smo, uz rijetke iznimke, djeca iz zagreba�kih "middle class" obitelji, djeca školovanih i "dobrostoje�ih" roditelja, djeca slu�benika, privatnika, lije�nika, in�injera, profesora, advokata, direktora, oficira... (djece neke od krupnijih politi�kih "zvjerki" nije bilo).
Za II. Gimnaziju se pri�alo kako je to snobovska gimnazija, me�utim u našem razredu snobova nema - tu su samo lijepo obu�ena i uredna, dobro odgojena i pristojna mlade�, �iji je d�eparac uglavnom bio na pragu gimnazijalcima minimalno potrebnog d�eparca. Skromno i marljivo - za razliku od Testa Rossa, paljenja cigarete dolarima i treštanje cajki iz automobila tatinih sinova preksino� na Šalati!
Ne znam kako prepoznati budu�e lije�nice, pravnice, umjetnice, profesore, fizi�are, ekonomiste, bankare i in�injere, matemati�are, menad�ere, biznismene ili povjesni�are, novinare, pisce, lingviste i sportaše - ali znam, svi su oni ovdje, u ovom razredu.
Zapo�ela je prva va�na faza i prvi koraci na dugom putu, uz "veliko o�ekivanje", bilo to ono naše, ono naših roditelja ili kombinacija prvog i drugog. U tom smislu smo svi sli�ni i istovremeno toliko razli�iti!
To se odmah vidi iz pojedina�nih pristupa nastavi, ponašanja, na�ina odgovaranja, obla�enju, pa �ak i po klupama "zauzetih" ve� od prvog dana.
U razredu su najuo�ljiviji oni koji ho�e i koji "grizu", koji su "do daske" koncentrirani na nastavi; koji ve� prilikom dizanja iz klupe zauzimaju jednu od "in spe" budu�ih poza, pa ako treba, i uz diskretno, kao slu�ajno, poigravanje d�epnim satom u malom d�epu od prsluka; koji prilikom odgovora pa�ljivo formuliraju rije�i; �iji "dress-codes" variraju u dijapazonu od bijele košulje s tamnom vestom, do sakoa i košulje �lana engleskog parlamenta, i koji, iako su po visini lojtre, sjede u prvim klupama, jer budu�i lije�nici, pravnici, profesori ili menad�eri, trebaju gledati samo prema naprijed.
Ja sam u pogledu budu�eg zanimanja još uvijek u grupi onih neodlu�nih ("res mihi integra est!") - iz dje�jih faza tramvajca i pilota, ravno sam sko�io u fazu fizi�ara, onog "atomskog", ili kompjutera, dakle, tendencija PMF ili ETF. O svemu imam samo grubu predod�bu kao o ne�emu što bih volio raditi, ali mi to za sada još ništa konkretnije ne zna�i - pogotovo jer mi je u trenutku najva�nija gitara.
S druge strane su oni "šifra laganini", koji se izgleda �ele "prošuljati" i sve opcije dr�e otvorene, barem do mature, a u sredini je ve�inska i uvijek vrijedna "zlatna sredina", neoptere�ena odli�nim i zadovoljna vrlo dobrim ili �ak samo dobrim uspjehom - "zlatna sredina" koja se uz gimnaziju "troši" na pravom bogatstvu afiniteta, hobija i aktivnosti, i koja �e izgenerirati umjetnike, glumce, balerine i sportaše.
"Zlatna sredina" iz koje �e neki, za razliku od svih nas ostalih, jednog dana mo�i re�i, ili u CV napisati: "Još kao gimnazijalac postigao sam to-i-to", ili "Još kao gimnazijalka, nastupala sam tu i tamo!"
A to nisu bile male stvari! U to vrijeme, davno prije Kickboxing-a i Bungee-Jumping-a, sve se vrtjelo oko "klasi�nih" sportova i gimnastike, folklora, baleta i po�etaka modernog plesa. Radilo se vrlo ozbiljno, pod stru�nim vodstvom uspješnih profesionalaca, i to je pravilu bilo besplatno (danas je druga�ije - za sve treba novaca, jer se u pravilu pla�a svaki korak, svaki pokret i svaki ton).
Znam da im je bilo i teško, jer se puno radilo, to je bilo i fizi�ki naporno, mnogo toga se moralo �rtvovati, ponekad i školske praznike - i vjerujem da nitko od njih pritom nije pjevao "Tata, kupi mi auto!".
Budu�i da je svima odmah bilo jasno da �emo tu morati dobro "zagrijati klupu", svi smo u�ili i trudili se, ali štrebera nije bilo - odnosno, ne sje�am se nikoga za koga se odmah vidjelo da je štreber.
Izuzev latinskog, gdje smo svi bili štreberi i bubali na pamet - uz jednu iznimku koja potvr�uje pravilo (jer je u gimnaziju došao sa znanjem latinskog i gr�kog).
Doris �e�elj, razrednica - u školskoj klupi sa svojim razredom
Vlado Bre�evi�: "Dobili smo ukore zbog kolektivnog markiranja Steinerovog sata povijesti,
ali mislim da je bila ponosna na nas, samo to nije smjela pokazati!"
(fotografija iz razredne arhive)
Markiranja, izuzev onog pod sitno, "bolilo me ovo" ili "imala sam ono" nije bilo - opet, izuzev jedne jedine iznimke. Jasno, to je bilo kod Steinera: cijeli razred je markirao sat povijesti s najavljenim ispitivanjem, zbog toga jer je istog dana bio test iz fizike kod raske, a Steiner nije htio odgoditi ispitivanje. Pa je cijeli razred, na neki na�in simboli�no, jer je kolektivno markiranje u to vrijeme bilo prili�no revolucionarno i hrabro, odsjedio sat povijesti na �amki, na stepenicama ispred Muzeja tzv. "narodne revolucije".
Svima su stigli ukori.
Za sada, u razredu znam samo one koje sam znao i prije: tu je moj prijatelj iz najranijeg djetinjstva, kao klinci smo bili stan do stana; tu su dvije djevojke i dva de�ka s kojima sam osam godina bio u osnovnoj školi, a ima i nekoliko poznatih faca "onako iz prolaza", kao i par zgodnih cura iz kvarta - na po�etku je ipak lakše kada imaš barem nekoga poznatog.
Cure u razredu su prave djevojke. To nije sasvim jasno i nešto jako dobro se moralo desiti preko ljeta, jer iz osmogodišnjih škola su izašle i djevoj�ice i djevojke, a gimnaziju su stigle samo djevojke - još nedavno uštirkane u crnim kutama, dok okreneš glavu, pretvorile su se u lijepe djevojke. �ak su prišti�i i miteseri po�eli nestajati kao da ih nikada nije bilo, izuzev dva terena gdje se još uvijek vodi ogor�ena borba.
Zgodne su, svaka na svoj na�in... na prvi pogled, mo�da nisu baš za naslovnu, onu prvu, veliku stranicu u boji - ali tko za �enske mo�e re�i nešto pouzdano, i to još unaprijed!?
Da, barem za sada, �ini mi se, u razredu nema "naprednih cura" koje tra�e društvo onih starijih.
Uglavnom, svi mi zgledaju okay - za razliku od susjednog razreda, gdje sam ve� uspio naletjeti na dvojicu od onih "pogledamo se - i odmah znamo da �e prvom prilikom zagrmiti!" (jedan od te dvojice me nakon toga skoro izlemao u zahodu, ali je stao taman kada se razmahao, jer sam mu rekao: "Ovo je dosta - ja�i si!" Taj tekst ga je zbunio, jer naravno nije znao da poslije imam �venk na koji �elim sti�i bez nekih posebno vidljivih promjena, tj. da �elim ostati onakav kakav sam bio prije nego što je krenuo na mene).
U II. Draškovi�evoj osmogodišnjoj školi je bila uvijek jedna te ista klapa koja je hodala po tulumima u u�em ili širem sastavu. Ovdje se klape tek moraju formirati, ali prve konture se ve� vide, tko je s kim, tko je "sa" i tko se dr�i zajedno. Pogotovo kod cura. No, u ve�ini su ipak one i oni koji se dr�e nekako sami za sebe, "po strani", ali uvijek spremni za ovo ili ono, neku zafrkanciju i bilokoju "ad hoc" klapu.
Pored onih u prvim klupama, koji ve� sada znaju kroz koju vrpcu �e pro�i na cilju, i dvije cure istih namjera, u razredu ima i onih još uvijek razigranih (jedan pravi mali vrag sjedi iza mene, a jedna uvijek vesela "d�epna Venera" u redu s druge strane!) - ali ukupna ocjena stoji: sve je to budu�a prva liga u svojoj struci, a mo�da i više.
Iako nitko ne mo�e znati kako �e naš put završiti, jer cilj je jedno, put je drugo, rezultat tre�e, a sre�a i sudbina su nešto �etvrto, jedno je kristalno jasno: na kraju �e nas po svuda biti, na va�nim, manje va�nim ili "neva�nim" radnim mjestima, binama ili vlastitim kancelarijama i firmama - negdje izme�u Jadrana i Sjevernog pola.
*****
Sje�anja:
Actus secundus: o nama u razredu
II. Gimnazija, I.c razred, školska godina 1962/1963
(fotografija iz razredne arhive)
U razredu smo imali sve što i kako to mora biti: "našu elitu": �i�in-Šajn, Begovi�, Bre�evi�, Cigit, Krapac, Mandi�, Vranjican; "ekipu šefica": �i�in-Šajn, Mileta, Rudi�, Sura�; "ekipu jako ozbiljnih": �i�in-Šajn, David, Ka�ar, Ov�ina, Poga�i�, Rudi�, Stev�i�, Cigit, Krapac, Majica, Miti�, Papišta, Šimatovi�, Vranjican, Vojkovi�; "ekipu šutljivih": Poga�i�, Proštenik, Ov�ina, Košuti�, Šimatovi�, Majica, Miti�, Vojkovi�, Vranjican; "ekipu za smijeh i vragolije": Cazi, Grobenski, Šimunovi�, Bre�evi�, Buljan, Ceboci, Dittio, Ivandi�, Jaramaz, Milojevi�, Novakovi�; "ekipu za klafranje i jezikovu juhu": Cazi, Majorinc, Mileta. Grobenski, Stev�i�; "ekipu ljubav je sve": Zeli�, Krog; "ekipu balerina": Sokoli�, Wiesner; "ekipu za folklor" : Sekelj, Sura�, Poga�i�; "ekipu za sport": jasno, svi de�ki, ali posebno Ple�aš, Jaramaz, Milojevi�, Novakovi�; "ekipu za ribolov": Vojkovi�, Krog; "ekipu sanjalica": �onlagi�, Ov�ina, Proštenik, Šimunovi�, Vu�eli�, Zeli� te "ekipu tiha voda stijene dere": Filipovi�, Sura�, Rudi�, Buljan, Papišta, Ple�aš, Vahtari�, Vojkovi�, Vulpe, Vranjican.
Pored toga, posebno pamtim: "naj-osmijeh" (Šimunovi�, Bre�evi�, Ceboci); "naj-o�i" (Ov�ina, Vu�eli�, Šimatovi�); "naj-glas" (Grobenski, Milojevi�); "naj-frizura" (Cazi, Stev�i�) i "naj-vicevi" (Buljan).
Nek' se zna i pamti: bilo je lijepo i veselo
(fotografija iz razredne arhive)
Ponovno kre�em putevima sje�anja: o nekom kratko, o nekom malo dulje - onako "ad hoc", spontano!
- Damir Begovi�
Nikad nije sjedio mirno, bio je kao zvrk: nalakti se i polegne desno na klupu, i za pola minute, cijelim tijelom se za 90 stupnjeva okrene lijevo prema razredu. I tako barem pedeset puta na sat, uz nekoliko brisanja nao�ala prije okreta.
- Vladimir Bre�evi� ("Bre�")
Prije gimnazije, osam godina smo zajedno išli u isti razred - da bi se to nastavilo u gimnaziji.
U prvom razredu je igraju�i rukomet na asfaltu slomio zglob lijeve ruke i dobio gips. Poslije, za vrijeme natjeravanja oko klupa po razredu, s tim gipsom je nokautirao Majorin�evku.
Kako su u modi bile Beatles-frizure (kosa na �elu i zulufi do dna uha), Bre�, Rade Buljan i Juraj Ivandi� su pustili kosu i zulufe, otišli na šišanje i sa zulufima i kosom za�ešljanom do obrva došli u školu - od kuda ih je �e�eljica odmah otpirila do frizera u Ad�ijinu. Usput su zaradili i neopravdani sat.
- Radoslav Buljan ("Rade")
Uz Romana (i još s mnogo drugih!) vjerojatno najpametniji u razredu i zafrkant koji je šljakao na posebnoj frekvenciji. �esto i uporno, kao neki ritual uz pauzu, uz široki osmijeh je znao ponuditi sandwich, �vrsto ga dr�e�i s obje ruke, i to tako da je izme�u dlanova provirivao samo milimetar od vrha - pa probaj uzeti!
Jednom je upitao Mirjanu Sokoli�: "Kako to balerine izvedu kada se vrte oko osi, da je guzica uvijek prema publici?"
Mirjana: "Jednostavno - primiš se za glavu, i vrtiš se oko glave"!
Rade: "To sam si i mislio!"
- Boris Ceboci ("Boci")
I njegova baka! To je ono prvo na što pomislim kada ga se sjetim. Baka je bila autoritet, baka je bila sve - dovoljno je bilo re�i "baka" i uvijek nasmijani i nemirni Boci, koji usred sata uvijek ima nešto za šapnuti, dobaciti ili baciti, u jednoj sekundi postane miran kao bubica i dobar kao kruh. Jako mi je bio drag i još sada vidim njegove �ive sme�e o�i, nasmijane i malo crvene obraze, dok mi usred sata, u kariranoj košulji od flanela i s finim hozentregerima, dok usput gricka olovku koju mi je prije toga nabio pod pazuh kako bih se okrenuo, skroz nagnut nad stolom kako bi se prikrio od pogleda profe, pri�a neki friški vic. Koji nikad ne mo�e ispri�ati do kraja, jer se po�ne valjati od smijeha ve� u pola vica.
Da, Boci! Prvom prilikom kada Zorana nije bilo, preuzeo je smjenu "lakat - pitanje" i probudio me za vrijeme povijesti - opalio me tako da sam skoro jauknuo. Di�em se, "šap�e" mi pitanje tako da se to �uje i tridesetak metara lijevo u hodniku gdje su zahodi za pušenje, pokušavam odgovoriti na pitanje i nešto mucam i štucam, dok me Lakat ionako ne sluša, a u razredu smijeh! Jer lupam nešto bez veze - vjerojatno o krapinskom �ovjeku, a pitanje je o Grcima. Poslije sam mu rekao: "Danas moram dole u Zvonimirovu, pa �u te usput otpratiti do ku�e - moram nekaj ispri�ati tvoj baki!". Ušutio je, i ništa sli�no se više nije ponovilo.
- Irenko Cigit
Otvorene sme�e o�i koje gledaju fokusirano i uporno; energi�an, "�ila", nemirnih pokreta i kao da je stalno prenabijen energijom i na rubu eksplozije (do koje nikada nije došlo). Kada ga se prisjetim, uvijek je u nekakvoj jednobojnoj vesti ili �emperu. "I know what!" tip koji �e sigurno ostvariti ono što �eli.
- Tajana �i�in Šajn ("Taj�i")
Korpulentna, pa valja zato energi�no-autoritativna - prava "komandesa". Grleni glas. Karirani šosevi.
- Amira �onlagi�
Kada pomislim na nju, odmah pomislim na Jean Maraisa - �ini mi se kako je �ak i pred plo�om, za vrijeme matke, pred o�ima imale slike francuskih glumaca. Perfektno su joj stajali karirani šosevi - ona je to znala, i zato ih je valjda i nosila.
- Vesna Filipovi�
Ozbiljna - i valjda zbog toga jedina �ijeg osmjeha se ne mogu sjetiti.
- Nadica Grobenski
Vra�i�ak, "d�epna Venera" - nezaboravna po galami, tj. pjevanju iz punog glasa s ponavljanjem samo jedne re�enice: "Perché, perché, la domenica mi lasci sempre sola?". Zvu�alo je izvrsno - pogotovo petkom i ponedjeljkom!
- Juraj Ivandi� ("Jura")
Iako to ne zna - Jura je za mene bio iskonski modni "freak". Taman �uješ za "La dolce vita", još ne stigneš niti pogledati kakvu to vestu u filmu fura onaj Felinnijev "alter ego" od Mastroiannia - kad' evo ti Jure u vanila dolce-viti! I to ne s nekakvog štanda na Ponte Rosso, ve� izgleda kao da je stigla ravno iz rimskog butika. Onda okreneš glavu - a na njemu je ve� druga, "radna" dolce-vita, svjetlo siva i tanja.
Pa njegove ljetne šulje - otkud' ih je samo spukavao? Prema Jurinim šuljama su �ak i "djeca cvije�a" izgledala kao tratin�ice vulgaris.
Jura je bio de�ko iz kvarta, drugi blok, Zvonimirova lijevo. Kroz njegove prozore je uvijek grmila muzika s gramofona, sve najnovije stvari, valjda od neke tete u Londonu. I stalno mu je dole zvonio netko od onih koji su kod njega slušali najnovije plo�e od Beatlesa i drugih - a on se nagne kroz prozor kako bi vidio tko je, i onda dr�iš fige da se onako visok, ne previše spretan i gore-malo-te�ak, ne prevrne i zajedno s krupnom plavom glavom ne odleti na cestu. Dao bih ruku u vatru da njegovoj djeci ne pada na pamet poslušati niti prvi takt Mice Trofrtaljke i sli�nih "uspješnica" s brdovitog Balkana.
- �eljko Jaramaz - "�ljac"
Visok de�ko širokog, prostodušnog osmijeha. A kada se nasmije - onda je pred tobom pokretna reklama za "Colgate" zubnu pastu. Kompi� Zorana Kodrnje. U tre�em razredu su obadvojica, navodno zbog nekog cirkusa za vrijeme tzv. "proizvodnog rada" (sic!) u Pivovari, prešli u VII. gimnaziju.
- Zoran Kodrnja ("Zoc")
On je bio glavna faca u razredu - sve se vrtilo oko njega, naro�ito cure. Uglavnom je hodao s obje ruke u d�epovima od hla�a ili traperica. Tipi�na scena: pita te nešto, osobno pitanje, jako ozbiljno postavljeno, a ti ne znaš je li te pika, ili ti spušta, onda gurne ruke još dublje u d�epove sivih hla�a, i pritom te pa�ljivo gleda sme�im, malo stisnutim o�ima - i na kraju ode, a ti stojiš, gledaš za njim i pitaš se što mu je zna�ilo to pitanje i zašto je to uop�e pitao.
Neko vrijeme je jedna ruka bila u lungeti, pa je samo jednu ruku dr�ao u d�epu - poslije nam je pokazao i kebu s kojom je prosvirao dlan. Mislim da mu se to desilo u kuhinji - nije rekao gdje je završio metak.
- Krunoslav Košuti�
Promišljen, miran, neupadljiv, mršav, zlatna kosa, blijeda ko�a - drag momak.
- Davor Krapac
Poti�e iz fine i pravni�ke obitelji s Medveš�aka (tako mi je rekla moja teta, koja je bila sudac). Zato sam ga u svim situacijama gledao sa simpatijom, pogotovo ako je to izgledalo malo neprirodno-forsirano.
Kod njega je od po�etka bilo jasno kojim putem ide. Ono što je postigao, zaslu�uje respekt i poštovanje.
- Davorin Krog ("Dino")
Kao autor ovog teksta, pokušati �u, iz pozicije "neutralnog promatra�a", nešto pametno re�i o ovom de�ku koji je zajedno samnom, a mo�da i s drugima, barem fizi�ki, bio u razredu:
"Neki UFO-tip! Prvih sat-dva uglavnom odspava tamo odzada pored radijatora, pod odmorom uporno piše u nekakvi dnevnik koji �uva kao da se radi o dr�avnom pe�atu; nekaj je od�onglirao s prezimenima tako da to nitko �iv ne ku�i, pa je najbolje re�i samo "Dino", iako se zove Davorin, jer sve ostalo je bilo u stilu: "do�eš s jednim prezimenom, odeš s nekim drugim, a poslije nam se vratiš s tre�im".
Pored toga, do daske je zeznuo razredni duh: taman kad' veliš: "Ma dobro, nije niti tako loš - mo�e ga se probaviti uz nekaj jako, jako slatko!" - fiju, ode! Polo�i dvije godine u jednoj i jednostavno ode!
A kako nije išao na izlete, �urke i sli�no, nije nam odsvirao niti pola tona na gitari, kao: "A kaj nemate radio - tam' se sve fino i furt vrti!". Svinjarija - ako nigdje drugdje, tu nam je ostao du�an!
I kada mu to sve zaboraviš, onda nam još servira maksimalni zaribanac, zamislite si samo: on koji je spavao i na prvu loptu odzujao - on se sada "sje�a", i pod stare dane piše nekakva sje�anja - o nama, o razredu, o profesorima, o gimnaziji! Svašta, baš svašta!"
- Juraj Mandi�
Sportski tip, visok, koš�at, jak, istaknute brade, debeli pleteni �emper - kratko je sjedio lijevo uz Krapca - i onda, barem za mene, jednostavno nestao iz razreda.
- Ljiljana Majorinc (“Malena”)
Malena je isto pri�a za sebe! Bez nje i "ekipe za klafranje i jezikovu juhu", razred ne bi bio ono što je bio.
- Dragica Mileta ("Dada")
Pametna i zgodna, tipi�ni predstavnik "women's power", šifra "Ne izazivaj, jer bu grdo!".
Rekla je: "Završila bum medicinu i onda bum pikala ameri�ke sportaše!" I mislite da nije!?
Završila je medicinu i sada je u SAD!
- Miljen Milojevi�
Jako drag momak, bio mi je "brati� od brati�a mojeg brati�a". Malo ni�i, ali fizi�ki nabijen, jak i stabilan na nogama koje su kao dva stupa - i to ona najja�a, niti tenk ga ne bi prevrnuo.
- Ranko Miti�
Visok, mršav - taman je po�eo puštati uske br�i�e koji se sve bolje vide. Pašu mu, jer takav je tip.
- Novakovi� �or�e ("�oko")
Ono što se zbivalo s njegovom kosom, za mene je ostala misterija. Dakle, ne znam zašto i kako, ali on je bio naš Yul Brynner: sportski tip, na vrhu glave vunena, tamno plava kapica, kao ona �idovska "�ita", a ispod toga gola glava bez ijedne dlake. I onda odjednom, kosa je opet po�ela rasti i on se pred nama polako pretvarao u jednog od onih 'liverpoolskih �upavaca". Poslije rally voza� u BMW-u.
- Mirha Ov�ina
Uz Mirjanu Sokoli� mo�da najzgodnija cura u razredu zgodnih cura. Posebno lijepe o�i i glas, te sitni, mali jedva vidljivi br�i�i. Uvijek ozbiljna i rijetko nasmijana.
- Danko Papišta ("Pišta")
Tiha voda stijene dere! Pravi de�ko iz kvarta (vragolije njegove ekipe su doslovce legendarni primjeri vremena naše generacije!) - u svakom slu�aju, jedna od najinteresantnijih osoba u razredu.
- Nikola Ple�aš ("Nid�o")
Apsolutni rekorder u sporom dizanju. Najsporije sekvence su bile za vrijeme povijesti kada ga je prozivao Lakat (Prof. Lakti�, Li�anin). Nid�o bi se polako po�eo dizati, Lakat bi u me�uvremenu stigao do njega i kao u usporenom filmu postavio pitanje: ”Reeeeci tiiiii meeeeni Niiiid�o ... !“, ali Nid�o se još uvijek nije uspio izvu�i iz klupe, pa zastaje, ostaje nagnut s oba dlana naslonjen na klupu, i glave nagnute prema prozoru upu�uje pogled u nikuda. Nezaboravni "slow motion"!
Nid�o je u školi imao sli�ni problem kao i ja - trošiš se do daske izvan škole, jer te nosi i okupira nešto drugo. Onda do�eš u školu gdje slijedi "bum", jer ti netko postavlja nekakva pitanja koja nemaju blage veze niti s loptom, niti s treningom. Za razliku od njega, ja sam se potrgao na u�enju u svim prilikama gdje sam stigao. Druga razlika je bila da je on na satu uvijek bio budan - i naslonjen na lijevi lakat, sav rastegnut na lijevoj strani stolice i klupe, kao da je �ekao da mu netko doda loptu.
U sportu je bio poznat i omiljen pod nadimkom "Sveti Nikola". Bio je jedan od naših najboljih košarkaša i strijelaca svih vremena. Imao je karakteristi�an šut, i bio je igra� koji je mogao sam odlu�iti utakmicu.
Ja sam za vrijeme gimnastike dolazio na školsko igralište samo zbog njega - i to s fotoaparatom!
Oduševljavalo me kako vodi loptu, snimao sam svaki njegov pokret, skokove i golove, i ne znam koliko sam filmova potrošio snimaju�i ga - kako igra rukomet!
- Dunja Proštenik
Sigurno jedna od najdra�ih �enski u razredu! Ne znam što ju je nosilo, nismo niti puno pri�ali, ali onako sa strane, mislim da je sve "budno" pratila - i u ni�emu baš oduševljeno sudjelovala.
Jedna od onih za koje se ka�e: "Tiha voda stijene dere - i kotrlja kamenje!"
- Tatjana Rozman ("Rozma")
Mirna i tiha, uvijek malo zacrvenjenih obraza, sjedila je kao zalijepljena za sjedalicu. Do nedavno sam mislio kako se tako u �koli odmarala pred naporni folklorni nastup s Gogom u "Koledu", gdje dok tanca� mora� istovremeno pjevati iz sveg grla. Zbog tog Rozminog "folklore" sam decenijama u mojim sje�anjima pored nje automatski vidio i Gogu i "Koledo" - da bih eto na kraju od Goge saznao kako Rozma uop�e nije plesala folklor!!!
(Usput: Grozno - kada �ile zakre�e, onda vi�e ni�ta ne poma�e i postaje� onaj pravi senilac - a najgori su oni koji jo� po�nu pisati nekakva "sje�anja"! O �emu sam maloprije pisao - ah da: nakon nezgode s Rozminim "folklorom", udeseterostru�ujem potro�nju Ginsenga - a vi koji �itate moja sje�anja, samo �itajte i dalje!")
- Ljiljana Rudi�
Ozbiljna, vjerojatno jedna od budu�ih šefica. Mislim da je bila "solo igra�ica", u stilu "svoje znam, u drugo se ne prtljam, ovaj gimnazijski slu�aj obaviti �emo bez problema - i vidimo se na faksu!"
(Njen mla�i brat je postao velika marka u vaterpolu - standardni �lan, i poslije trener reprezentacije.)
- Mirjana Stev�i�
Promukli, ne smijem re�i "muški" glas, kojim je, �ini mi se, furt nekaj štigala. Markantno lice.
- Gordana Sura� ("Goc", "Goga")
"Dobri duh" razreda! Folklor, narodni plesovi i pjesme ("Koledo") - i ve� decenijama organizacija i razredna administracija koja nas sve dr�i na okupu.
- Zoran Šimatovi� ("Šime")
Moj najbolji prijatelj iz najranijeg djetinjstva, igrali smo se zajedno još kao bebe. Stanovali smo na istom katu. Tipi�na scena: on sjedi uz gelender na balkonu, ja isto na verandi, i onda se igramo tramvajaca, a kada nam to dosadi, onda u pla� i dernjavu - sve dok nas ne spoje kao bismo nastavili igru na podu u sobi. Jednog dana je odselio na Ljubljanicu, broj 29, kuda smo rijetko išli u posjetu.
Zoran je ina�e jako sli�an svojoj mami, teti Venci, kako se veli "�ista mama!" - i iste predivne sme�e o�i.
U razredu smo prvo sjedili u predzadnjoj klupi, u redu do prozora, poslije se to promijenilo, ali smo uvijek bili u blizini. Izvla�io me na satu kada bih bio prozvan dok sam spavao! To je bilo izvrsno uigrano: jaki, kratki udarac lijevim laktom u moje desno rebro, ja se di�em i pritom slušam pitanje - i to je skoro uvijek štimalo.
- Dinka Šimunovi�
Dinka je pri�a za sebe, "n"-dimenzionalno bogatstvo. Morala bi se kseroksirati ili sklonirati, barem u desetak kopija, pa da vidimo koja varijanta �e najdalje do�i.
Da, 1975. smo se sreli u Londonu, u sumrak na mostu kod Albert Hall-a, i nakon toga smo satima pri�ali. Bilo je to dan prije koncerta The Kinks.
- Zdenko Vahtari� ("Vahtas")
Gala kit, jako gala kit. Uvijek kada nešto �eli re�i, onda to ispadne jako ozbiljno. Mislim da je �ak i viceve pri�ao polako i biranim rije�ima - i nije se moglo sku�iti zašto je pritom tako ozbiljan.
- Dubravko Vojkovi� ("Vojkas")
Za mene prije svega ribi�, znam ga još iz susjednog razreda II. Draškovi�eve. Bio je jedan od onih rijetkih koji su sjedali na moped, pa onda u ribi�iju - valjda je radio pet hiljada kilometara godišnje.
Jako simpa kit - tih i neprimjetan! Kada govori, nekako se uzbudi i napuhnu mu se obrazi.
- Stijenko Vranjican
Pametne sme�e o�i iza sme�ih okvira, jedan od onih koji se svima svi�aju i svugdje su dobrodošli.
- Neda Vu�eli�
Uvijek zbog ne�eg pomalo narogušena. Nikada ju nisam upitao zašto stalno gricka olovku.
- Roman Vulpe
Inteligentan, marljiv i još puno više - što je vidljivo iz sljede�eg (N.B. to je bilo prije �etrdeset godina!):
Juri�: "Poka�i mi na karti podru�je Beograda!"
Roman: zaokru�uje na karti cijelu ex-Yugu.
- Sanja Zeni�
Sanja je, �ini mi se, cijelo vrijeme nešto sanjala - i kao da je stalno bila okupirana ljubavnim problemima.
Da, kao i Sanja - to je bilo vrijeme u kojem smo svi imali barem po jedan san, i sanjali!
Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch)
Od istog autora:
Crtice i sje�anja iz Zagreba (24)
PS:
Slijede nastavci - svaki drugi tjedan po jedan !
Prijedlog:
Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude.
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.
