Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Kraljevine Hrvatska i Slavonija na tisu�godišnjoj
zemaljskoj izlo�bi Kraljevine Ugarske u Budimpešti 1896.
Geografski oris zemlje

Na web stranici www.sumari.hr naišli smo na dio povijesne knjige iz 1896. godine, pisane tadašnjim hrvatskim jezikom, pod naslovom Kraljevine Hrvatska i Slavonija na tisu�godišnjoj zemaljskoj izlo�bi Kraljevine Ugarske u Budimpešti 1896. To je dio Geografski oris zemlje.

  

Ina�e knjiga ima 225 stranica, a jedan primjerak knjige je trenutnu za 300 kuna (uz bo�i�ni popust od 10% od 16. do 24.12.2013.) u ponudi ANTIKVARIJATA BIBLOS, Vlaška 19, Zagreb!

*****

Prijepis s kopije originala:

KRALJEVINE
HRVATSKA I SLAVONIJA
NA
TISU�GODIŠNJOJ ZEMALJSKOJ
IZLO�BI KRALJEVINE UGARSKE
U
BUDIMPEŠTI 1896.

ZAGREB 1896.
TISKARSKI ZAVOD „NARODNIH NOVINA"

Geografski oris zemlje

Hrvatska i Slavonija prostiru se medju 44°8', i 46°4/ sjeverne širine, te 32"5', i 38°9/ izto�ne du�ine od Ferra. Medje su: sa zapada Jadransko more, Istra, Kranjska i Štajerska, sa sjevera i iztoka kraljevina Ugarska, s juga Srbija, Bosna i Dalmacija.

Površina iznaša 2.531 kilolmet.2, a �itelja ima 2,201.927 Hrvatska je ve�im dielom gorovita, (83°|0 gorovita, 17°|0 ravna) do�im je Slavonija prete�no ravna, jer samo 33"|0 odpada na gore.

Gore se diele na a l p i n s k e  o g r a n k e  i na  g o r n j e  b a l k a n s k o g a  k r š a.

Alpinski ogranci medju Dravom, Dunavom i Savom sastoje se od gora, koje kao dug lanac prelaze iz Štajerske u Hrvatsku a završuju se u Slavoniji kod Dunava; popre�na visina istih iznaša 630 met. Glavna grana hrv. gora med Dravom, Dunavom i Savom po�inje na štajersko-hrvatskoj medji M a c e l j  g o r o m, a nje se na vrelištu Krapinice hvata visoka I v a n š � i c a, najviši joj vrh Ivanš�ica (1061 m.) nadvisuje sve vrhove medju Dravom, Dunavom i Savom. Nadalje spaja nizka g o r a  T o p l i � k a Ivan�icu sa  g o r o m  K a l n i � k o m. Ta se gora stere medj izvorom Lonje i Glogovnice du� desnog briega Bednje. Dalje se prostire do izvora Ilove B i l o g o r a ju�noizto�nim smjerom. Odavle po�imlju slavonske gore do vrela Vuke i Lond�e. Sjeverozapadni dio tih gora je prili�no visok, do�im su ju�noizto�ne gore znatno ni�e. Te su gore C r n i  v r h, P a p u k sa istoimenim najvišim vrhom, koji je 953 m. visok, i nadalje K r n d i j a  g o r a, a na izto�nom kraju iste gube se gore u neznatne bre�uljke i ravnicu sve do Vukovara, Izto�no odavle di�e se F r u š k a  g o r a kao posliednji najizto�niji alpinski ogranak, a prostire se smjerom od zapada prema iztoku uzporedo s Dunavom, te završuje na uš�u Tise u Dunav. Jedan dio Fruške gore oko ugljenika Vrdnika zove se V r d n i � k a  g o r a.

Spomenute gore prote�u se u jednom nizu od štajerske medje medju Dravom Savom i Dunavom. Ova glavna grana hrvatskih gora bli�e je Dravi i Dunavu, nego li Savi, s toga je glavno razvodje savskih i dravskih pritoka i potoka mnogo bli�e Dravi nego li Savi, pak baš s toga nema Drava u Hrvatskoj toliko i tako dugih pritoka kao Sava.

Tek u Slavoniji pomi�e se glavna gornja grana prema sredini zemlje, a po tom ide i glavno razvodje sredinom medju Dravom i Savom. Fruškom gorom pako pribli�ilo se je razvodje tako Dunavu, da su ondje pritoci savski mnogo obilniji i znatniji od dunavskih. Pošto je razvodno gorje blizu Drave i Dunava od Save znatno odaljeno, to j e sjeverna strana toga gorja strmija i manje razvita, do�im je ju�na ne samo polo�itija, nego i mnogo bolje razvita. Baš obzirom na ovo potonje spuštaju se s ju�ne strane glavnoga gorja prema savskoj nizini gore kao o g r a n c i , koji diele zemlju med Savom, Dravom i Dunavom
opet na više omanjih kotlina.
 
Prvi se ogranak prostire izmedju Sutle i Krapine meridionalna K o s t e l s k a  g o r a  s najvišimi vrhunci
K u n a  g o r a.

Drugi se ogranak odieljuje od glavnoga gorja na izto�nom kraju Ivanš�ice prema jugozapadu smjerom, pod imenom Z a g r e b a � k e  g o r e; kod Suseda ruši se strmo u Savu, a najviši vrhunci u Zagreba�koj gori su S l j e m e sa 1035 m. i Veliki plazur s 869 m. Ivanš�ica, Zagreba�ka gora i Kostelska gora zatvaraju plodnu kotlinu Z a g o r j e.

Tre�i ogranak odieljuje se od Bila gore ju�no prema Savi, te se sastoji od dva krila: zapadno manje krilo medju Lonjom i �azmom zove se I v a n i � k a  b r d a, izto�no ve�e krilo medju �azmom i Ilovom zove se M o s l a v a � k a  gora. Na vrelištu Orljave odvaja se od Crnoga vrha na jug P s u n j ili S u j n i k  g o r a  (B r e z o v o  p o l j e  980 m. je najviši vrh u Slavoniji) pa ide do sela Bilibriga izmedju Po�ege i Nove Gradiške. Od Psunja diele se na zapad ogranci B i e l a  i  P a k r a � k a  g o r a. Od spomenutoga sedla ide smjerom paralelnim B a b j a (Po�e�ka) g o r a do prodora Orljave kod Pleternice.

Od Krndije kod vrela Lond�e odvaja se na jug meridionalna kosa K r s t o v i v r h, koja prelazi onda na zapad u D i lj  g o r u, a ova prestaje kod spomenutoga prodora Orljave. Sve ove gorske kose zatvaraju med ju sobom P o � e š k u  k o t l i n u  t. j. porje�je Orljave i Lond�e.

Gorju med Dravom i Savom na sjeveru prostire se nizina P o d r a v i n a uz desni brieg Drave od štajerske medje do izpod Osieka, gdje se spaja sa Podunavljem doti�no s velikom ugarskom nizinom.

Od Vara�dina do Virovitice ide h r v a t s k a  P o d r a v i n a, za tim dalje do izpod Osieka s l a v o n s k a   P o d r a v i n a, koja završuje s Almaškim ili Erdutskim humljem. U Podravini ima mnogo mo�vara, a najve�a je takova mo�vara kod Cepina P a l a � a, Osieku na jugu.

Gorju med Dravom, Dunavom i Savom prostire se ju�no nizina P o s a v i n a, i to na obje strane rieke Save, po�evši od štajersko-kranjske -medje do Jasenovca, a odavle do Zemuna samo uz lievi brieg Save.

Nadalje nam je spomenuti alpinske ogranke, što prelaze iz Kranjske u Hrvatsku, koje gore razstavljaju Kr�ku dolinu od Pokupja a le�e medju Savom i Kupom, i koje manji prostor zapremaju, nego li one medju Dravom i Kupom: to su G o r j a n c i s najve�im vrhuncem  s v. G e r a s 1182 m. Dalje na iztok prostire se S a m o b o r s k a  g o r a do zagreba�ko-karlova�ke �eljeznice, napokon se odavle ni�u nizke V u k o m e r i � k e  g o r i c e sve do Siska i razstavljaju Turopolje od Pokuplja.

Hrvatske gore na jug Kupi i Savi pripadaju b a l k a n s k om  p o l u o t o k u. Sve te gore idu smjerom ju�no-izto�nim pa tvore h r v a t s k u  k r š n u  v i s o � i n u.

Ju�nozapadna gorovina dieli se u t r i  s t u p n j e v i n e pa se spušta k moru, Ove gore ne prote�u se u kosah, nego su porazbacane na hrpe i sglobove. U toj viso�ini su najviši vrhunci R i s n j a k (1528, met.), S n i e � n i k  i  V i š e v i c a. U toj viso�ini su znatnija polja L i � k o  p o lj e kod Fu�ine i G r o b n i � k o  p o lj e nad Riekom.

Ju�nohrvatska viso�ina stere se od sjeverozapada prema jugoiztoku i nalikuje nepravilnomu trokutu. Od ju�nozapadne viso�ine, s kojom ju ve�e B i t o r a j, razlikuje se bitno u tom, što se ne spušta stupnjevinami k moru kao ona, ve� je opasana tik uz more zapadnim paralelnim kosami Velike Kapele, pak visokom planinom V e l e b i t o m poput bedema, te je s toga s morske strane skoro nepristupna i to od Senja, pa sve do vrela Zrmanje u Dalmaciji; k tomu se razlikuje i tim, što ide sredinom viso�ine dug niz gora, — Velika i Mala Kapela i Plješivica, od Bitoraja sve do Dinarskih planina u Dalmaciji, a razstavlja
ju�nohrvatsku viso�inu na dva razli�ita diela. Prvi dio izmedju Velebita i spomenutoga gorja je Gacka, Li�ka viso�ina zvana, je vispoljana opasana gorami, drugi pako sjeveroizto�ni dio, od razvodnoga gorja do Kupe, Save i Une, nalik je na pravilno razvijenu stupnjevinu, koja polagano opada prema Pokuplju i Posavini.

Velika i Mala K a p e l a uzdi�e se 11a jug karlova�ko-rie�ke �eljeznice, a prostire se ju�noizto�nim smjerom do P l i t v i � k i h  j e z e r a. Modruško sedlo (medju Jezeranami i Modrušem) dieli ju na V e l i k u  i  M a l u K a p e l u. Najviši vrhunci na Velikoj Kapeli su B i e l a  L a z i c a sa 1533 m. i klisurasti zubati K l e k sa 1183 m. iznad Ogulina. Mala Kapela nastavlja se diagonalnim smjerom, pa ima svoju kulminaciju u  S e l i š k om  v r h u (1280 m.) nad Plitvi�kim i jezeri.

P l i š e v i c a uzdi�e se Maloj Kapeli na jugoiztoku, od koje ju razstavljaju Plitvi�ka Jezera, te se prostire do vrehšta Zrmanje, gdje se s Velebitom sastaje. S iztoka ju zatvara dolina rieke Une s pritoci, gdje joj se ogranci Dinare hvataju. Zapadni su joj obronci krševiti, a izto�ni šumom obrasli; najviši vrh joj je O z e b l i n  sa 1657 m. i nešto ni�a G o l a  P l i š e v i c a (1649 m.) I

Uz jadransko more stere se najviša kršna planina V e l e b i t. On po�inje kod Vratnika više Senja, pak se ni�e sve do Velike Popine više vrelišta Zrmanje.

Velebit je divlja i krševita planina, puna kršnih uvala, dubokih duliba i zubatoga stienja, te je osobito prema moru strma, gdje su bo�ine kršne, sasvim gole, od kiše i sniega izprane tako, Geografski oris zemlje. 61
da se Velebit s morske strane pri�inja kao ogromni zid od vapnena kamena.

Velebit se dieli u tri diela: sjeverni dio ide od sjevera na jug, t. j. od Vratnika do sedla Oštarijskoga nad Bagom. Glavni mu je vrh M a l i R a j i n a c (1699 m.) Srednji najviši dioide od Oštarija do Maloga Alana iznad Obrovca tvore�i na svom sljemenu medju dalmatinsko-hrvatsku. Najviši su vrhovi  V e l i k i  M a l o v a n (1760 m.) i V a g a n s k i  v r h (1758 m.) Tre�i, ju�ni dio ide smjerom ju�noizto�nim od sedla Maloga Alana kod Svetoga Roka do sedla Velike Popine, gdje se sastaje sa Pliševicom i Dinarom. Najviši je vrh C r n o p a c (1404 m.)

Spomenuti nam je nadalje P e t r o v u G o r u medju Koranom i Glinom i Z r i n j s k u  G o r u medju Glinom i Unom.

Li�kom vispoljanom prostiru se još: L i � k o  v i s o k o  p o l j e, zatim polja: G a c k o, K r b a v s k o i K o r e n i � k o, a osim tih ima manjih dolina kao: j e z e r a n s k a, k o s i n j s k o - p e r u š i � k a, z r m a n j s k a i P l a š k a  k o t l i n a.

U hidrografskom pogledu treba iz taknuti najprije J a d r a n s k o  m o r e, koje Hrvatsku opla�e sa jugo-zapada od Rieke do medje dalmatinske.

Rieke Hrvatske i Slavonije teku u dva mora: u C r n o  m o r e  i u J a d r a n s k o  m o r e.

P o d r u � j e C r n o g a  m o r a. Dunav se doti�e Slavonije u svojem srednjem tieku, ter �ini granicu prema sjeveru i iztoku, prama Ba�koj i Banatu.

S a v a je najglavnija rieka i to s toga, što prima plovne pritoke i što je sama brodiva; s lieve strana prima ona S u t l u, K r a p i n u, L o n j u, I l o v u, Or l j a v u i B o s u t, koji postaje od B e r a v e i B i d j a. S desne strane prima Sava: K u p u, S u n j u i U n u (sa Uncem iz Bosne); pritoci Kupe s lieva jesu � a b r a n k a, K u p � i n a i O d r a, s desna D o b r a, K o r a n a (koja izti�e iz Plitvi�kih jezera), zatim G l i n a i P e t r i n j a. Bosanski pritoci Save su: S a n a, V r b a s, U k r i n a, B o s n a i D r i n a .

D r a v a je glede svoje du�ine, veli�ine i smjera podpuno jednaka rieci Savi, jedino što znatno više dere, jer je Sava mnogo mirnija, pak tiho i polagano te�e. S desne strane prima Drava manje pritoke: B e d n j u, B i s t r u i V o � i n s k u s � a d j a v i c o m i V u � i c o m; s lieve strane pako M u r u, najznatniji
pritok Drave.

V u k a �ini sa svojimi pritoci mnoge mo�vare u Slavoniji, pak zato ondje i nestaje razvodja izmedju Dunava i Save. Uti�e u Dunav kod Vukovara.

P o d r u � j e  j a d r a n s k o g a  m o r a. Pošto se uz obalu morsku prostire neprekinuti gorski rub, ne utje�e nijedna ove�a rieka u Jadransko more. R j e � i n a (Piumera) sa�injava kratak
odtok podzemskih kotlina jugo-zapadne viso�ine, a u more uti�e na Rieci; sa grobni�kog polja ima pritok S u š i c u. Z r m a n j a izvire izpod najju�nijega ogranka Pliševice i valja se med ju visokimi i groznim stienami i vrleti u Novigradsko more.

Od rieka ponorica iztaknuti nam je L i k u, — sa Jadovom i Glamo�nicom, i G a c k u, koja tvori krasno jezero Š v i � k o a onda obje pak uti�u u jadransko more kod Lukova.

Manje su ponornice K r b a v a kraj Udbine i M u n j a v a kod Modruša. Slapove �ini u svom gornjem tieku rieka Kupa; zatim se nalazi prekrasan slap S l u n j � i c e kod Slunja, gdje se Slunj�ica sa visokih stiena ruši u rieku Koranu pak slap G a c k e izpod dolnje Švice, slapovi divnih P l i t v i � k i h  j e z e r a i slap P l i t v i c e u Koranu.

J e z e r a nema doduše u našoj domovini tako prostranih ni vodom obilnih, kao n. p. u alpinskih priedjelih, no ipak su neka naša jezera (osobito Plitvi�ka) sbog svog prekrasnog polo�aja i okolice poznata daleko i stranomu svietu. Na sjeveru su najznatnija jezera: S o v s k o ili S o l j a n s k o u Dilj gori, te liepo T r a k o š � a n s k o jezero u Macelj gori. U ju�noj Hrvatskoj izti�u se kršna jezera i to: periodi�ko jezero B l a t a kod Plaškoga i jezero Gacke medju gornjom i dolnjom Švicom, zatim sveob�e poznata dra�estna P l i t v i � k a jezera na podno�ju Male Kapele Ima jih u svemu trinaest jezera, a duga�ka su do 8 km. Ta jezera le�e jedno pod drugim, te su spojena prekrasnimi slapovi. Najprostranija su K o z j a k i P r o š � a n s k o jezero. Od Plitvi�kih jezera nastaje rieka Korana.

F l o r a Hrvatske i Slavonije u koliko je raznoli�na i bogata, u toliko je i svojimi mnogimi vrstmi veoma zanimiva, a ima medju ovimi i endemi�kih t. j. takovih vrsti, koje nigdje drugdje na svietu ne rastu. Da je flora takova, tomu doprinaša polo�aj naše domovine, konfiguracija tla, ali i cirkulacija vode. Flora ciele austro-ugarske monarkije ima �etiri florina carstva, pa jih toliko ima i Hrvatska sa Slavonijom. Gvjetana ovih kraljevina dieli se na m e d i t e r a n s k u, p o n t s k u, b a l t i j s k u i a l p i n s k u  f l o r u.

Mediteranska ili sredozemna flora se�e od Rieke do Dalmacije, te zaprema idu�i od mora, tre�u i drugu stupnjevinu jugo-zapadne ili liburni�ke viso�ine, a od Senja do Dalmacije i jedan dio ju�ne viso�ine. Ove se stupnjevine prote�u od mora do izvora Rje�ine, pa odanle preko Grobni�koga polja na Kamenjak
i podno�jem vrhova prve stepenice preko vinodolskih planina poviše Novoga, do Senja, odkuda se opet stere ju�na viso�ina uz morski �al do Dalmacije.

Ove dvie stupnjevine imadu dosta blago podnebje, nu najbla�a je klima uz more. Prolje�e se tu najavlja mjeseca velja�e, ljeto ve� u drugoj polovici svibnja, jesen koncem listopada, zima u prvoj polovici studena. B a d e m (Amygdalus) procvate kadkad ve� koncem sie�nja, do�im je po�etkom velja�e procvao G a l a n t u s, C r o c u s, V e r o n i c a, T u s s i l a g o, F i c a r i a, V i o l a (kadkad i oko Bo�i�a) H y a c i n t h u s (samonik) i T u l i p a; od drve�a i grmlja cvate d r i e n a k, b r i e s t, l j e s k a. Na podno�ju Velebitu razvija se flora kasnije, na što ne djeluje toliko polo�aj, koliko klimatski odnošaji.

Za mediteransku floru znamenita je sekundarna cvjetana, nekoje naime biline procvatu po drugi put. Ima bilina,"koje prezirnu ju (Mercurialis, Senecio, Parietaria), a nekoje se u zimi u plodu zelene (Solanum, Physalis, Sternberyia). Znamenito je i to, da je nekoje grmlje, kojemu u srednoj Evropi liš�e popada, u sredozemnoj flori vazda zeleno t. j. liš�e bude zeleno i ne pada, dok mlado ne potjera (Ligustrum, Rubusi).

Za mediteransku su floru u nas zna�ajne familije: L e p t i r n i c e (osobito rodovi Trifolium, Medicago, Vicia, Anthyllis, Genista), U s n a t i c e, M l j e � e r i, L u k o v n i c e, G o m o l j n i c e.

Mediteransku floru domovine ozna�uje naro�ito zimzeleno drve�e i grmlje, kao m a s l i n a, l o v o r i k a, š m r i k a (vrst crveno-crne borovice), c r n i k a (Phyllerea), š p a r o g a (Asparagus acutifolius), v e p r i n a (Ruscus aculeatus), j a g o d n j a k (Arbutus), r u � m a r i n, t r r š a l j (Pistacia), m e t l o v i n a (Sparuum) Iuniperus phoenicea; po otocih E r i c a  a r b o r e a, M y r t u s  c o m m u n i s, od vazdazelenih hrastova � e s m i n a (Quercus Ilex). Ne manjka ovoj flori i O l e a n d e r koji je samonik u ju�nom dielu zrmanjske doline.

I more ove flore ima svoje osebite zadruge, tako u lu�natoj vodi skupove od Z o s t e r a  m a r i n a i U l v a  L a c t u c a; onda su u moru razni skupovi F u c u s a, C y s t o s i r a, S a r g a s s u m a itd.

Pontska flora. Ova cvjetana zaprema u Hrvatskoj i Slavoniji krajeve medju Dunavom, Dravom, Savom, Kupom i Unom, te se�e blizo �ala jadranskoga mora. Ozna�uje ju trajnija zima i toga se radi flora budi tek mjeseca o�ujka, kada toplina rapidno raste i vegetacija se u lipnju osobito razvila. Zna�ajne su familije G l a v o � i k e, L e p t i r n i c e i T r a v e. Pojedine zadruge sastavlja bjelogorica (bukva, hrastovi, lipe, javorovi, kesteni) raznim grmljem i grmi�i U s n a t i c e i � u t i c e (Genista).

Pontska flora ima u nas dvie pokrajine. Za i l i r s k u pokrajinu, koja zaprema brdovite krajeve, zna�ajni su h r a s t o v i, j a v o r o v i, j o r g o v a n, o r e š a c (Rhamnus Garniolica), k o z j i  j a b u � i � (Rh. saxatilis) i dr.

P a n o n s k a pokrajina zaprema svu Slavoniju, a zna�ajno joj drve�e  l i p o l i s t (Tilia argentea) j a v o r-� e s t (Acer tatarieum), od hrastova Q u e r c u s  c o n f e r t a i Q. A u s t r í a c a.

Baltijska flora zaprema u nas vis-poljanu jugo-zapadne viso�ine (Gorski kotar), Veliku i Malu Kapelu, Velebit, Pliševicu i bli�nje planine, te je izprekidana florom alpinskom.

Zima traje u ovoj flori mjestimice i šest mjeseci i budi se tek koncem svibnja.

U ovoj su flori zna�ajne G l a v o � i k e, T r a v e, K r s t a š i c e, Š t i t a r k e, L e p t i r n i c e, te rodovi C a r e x, S a l i x , H i e r a c i u m, R u b u s i R o s a.

U ovu floru spada iglasto drve�e (smreka, jela, bor, tisa, borovica); od drugoga drve�a j o v a  z e l e n a (Alnus viridls), b r e z a, g l u š a c (Juniperus Sabina), M y r i c a r i a  g e r m a n i c a, H i p p o p h a e  r h a m n o i d e s, S a l i x  a m y g d a l i n a, S a r o t h a m n u s  s c o p a r i u s, C a l l u n a  v u l g a r i s (vries) i dr. Zna�ajne su vrstmi V a c c i n i u m  M y r t i l l u s, V. O x y c o c c o s, V. u l i g i n o s u m, E r i c a c a r n e a, P o l y g a l a  C h a m a e b u x u s, D r o s e r a  r o t u n d i f o l i a , E r i o p h o r u m, od trava K o e l e r i a  g l a u c a itd.

Alpinska flora ne zaprema cielih krajeva, ve� je ona utrešena u druge flore naše domovine; prostor joj u nas nije velik, ali je vrstmi koli raznoli�na, toli bogata i osobito zna�ajna. Vegetacija se u ovoj flori budi tek koncem svibnja, na mjestih oštre klime i kasnije i završi svoje �ivovanje sredinom rujna, kad nastupa jesen, a posije nje dugotrajna zima. Ovu floru karakterišu u Hrvatskoj rodovi D r a b a, D r y a s, P r i m u l a, C a m p a n u l a, S i l e n e, S a x i f r a g a, G e n t i a n a, H i e r a c i u m  i dr.

Medju zadrugami na prvom je mjestu zadruga kosodrvine, koju stvara M l e k o v i n a ili b o r i � (Pinus Mughus) sa C o t o n e a s t e r  t o m e n t o s a, C. i n t e g e r r i m a, S o r b u s  C h a m a e m e s p i l u s, V a c c i n i u m  V i t i s  I d a c a, R h o d o d e d r o n, R o s a  a l p i n a i dr. K alpinskoj flori spadaju i druge s m r i � i n e (Iuniperus nana), v r b a (Salix Velebitica, S. Waldsteiniana), zadruge E p i l o b i j a, S a x i f r a g a, bielo-cvatu�ih �abnjaka, udruge A c o n i t u m a, A d e n o s t y l e s a, S e n e c i a itd. Sagovi mahova su i u nas bujni, ne manjkaju lišaji (Getraria Islándica), ali manjkaju sagovi prekrasnih A z a l e a.

U ovoj flori ima endemi�kih vrsti, kao S e n e c i o  C r o a t i c u s, A s t r a n t i a  C r o a t i c a, P r i m u l a  v i s c o s a, P e d i c u l a r i s  b r a c h y o d o n t a r, R o s a  p e t r o p h i l a i dr.

*****

Kliknite na link/poveznicu i pogledajte kopiju originala - interesantno je vidjeti sadr�aj knjige:

http://www.sumari.hr/biblio/pdf/10707.pdf

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.