Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Amerika Croatan Amerika

Tema Croatoan (Croatan), o kojoj smo ju�er objavili priloge na hrvatskom i engleskom jeziku, toliko je interesantna, da su o njoj mnogi pisali i kao što i autor ju�erašnjih priloga neovisni hrvatski i ameri�ki knji�evnik Ivan Marjanovi� De Tonya navodi: "Sre�a naša pa je u svijetu pisano na tu temu ve� 420 godina."

Tome nizu dodajem i brošuricu od dvadesetak stranica na hrvatskom, engleskom i španjolskom jeziku, pjesni�ko-grafi�ku mapu hrvatskog knji�evnika Stjepana Šešelja i hrvatsko-kanadskog slikara i grafi�ara Antona Cetina pod naslovom "Amerika Craoatan Amerika", koju sam našao me�u svojim knjigama, a za koju ne znam kada i gdje sam ju kupio ili kada i od koga dobio.

Kako mašta nema granica, Stjepan Šešelj u svojoj kratkoj pjesmici od tridesetak redaka na tri jezika spominje brodolom dubrova�kih Hrvata pred obalom Amerike, prihvat brodolomaca kod Indijanaca i njihov su�ivot s Indijancima, �enidbe hrvatskih brodolomaca s Indijankama i ro�enje prvog djeteta iz tih veza, ro�enje sina iz braka gospara D�ive i njegove odabranice, kojemu dadoše ime Croatan.

Kopiju pjesni�ko-grafi�ke mape "Amerika Craoatan Amerika" pogledajte u sljede�oj foto galeriji:



Za portal: Zvonimir Mitar

*****

O Croatoan Indijancima i legendi o njihovom hrvatskom podrijetlu, kao posljedici brodoloma dubrova�kih pomoraca, pisao je ovih dana i Ve�ernji list:

Croatoan Indijanci:
Tragom legende o Hrvatima u Sj. Karolini

Englezi su se za�udili jer su me�u Indijancima vidjeli djecu s crvenkastosme�om kosom i o�ima boje kestena. 

"Gdje li sve hrvatska noga nije stala? Kora�ala je po vrhovima Anda i podzemnim hodnicima rudnika Perua, Bolivije i Sjedinjenih Ameri�kih Dr�ava. Bila je na Aljasci i Ognjenoj zemlji. Pustila je korijen u brazilskoj prašumi, zamrznutoj Patagoniji i vru�em pijesku sjevernog �ilea. Teturala je na palubi broda uz kalifornijsku obalu, ali i na Parani, Urugvaju i Mississippiju. Klecala je pod teretom u luci Buenos Airesa, ali i pred kri�em u hrvatskim crkvama. Navla�ila je gumenu �izmu luizijanskog oštrigara, ali i finu gradsku cipelu �ileanskog poslovnog �ovjeka. Doticala je pozornicu Metropolitena, ali je gazila i prljave podove saluna i boardinghousea. Išla je pravim putem, ali i pre�icom pa i stranputicom. Stotinu puta se uputila ku�i u Hrvatsku i isto toliko puta ostala u Americi..."

Tako bismo – kroz zabilješku profesora Ljubomira Anti�a iz knjige Hrvati i Amerika – ukratko mogli sa�eti tešku, ali i slavnu povijest hrvatskih iseljenika. Ta je povijest obilje�ena brojnim legendama, uspomenama i pri�ama koje govore o neustrašivosti, otvorenosti, snala�ljivosti pa i ludosti naših predaka, koji su – bje�e�i od neimaštine ili politi�kog terora pokušavali podizati nove domove daleko u slobodi tu�ine. A poznato je da su Hrvati stolje�ima naseljavali i najudaljenije dijelove svijeta. Zapravo je danas hrvatske tragove mogu�e prona�i na gotovo svim meridijanima i paralelama, gdje je kro�ila ljudska noga. Me�utim, jedan trag na obalama ameri�ke savezne dr�ave Sjeverne Karoline, koju zapljuskuje Atlantski ocean na ameri�kom istoku, mogao bi uvelike promijeniti povijest doticaja Europljana s novootkrivenim ameri�kim kontinentom. Isto tako bi mogao uvelike pridonijeti slici Hrvata kao velikih pomoraca i istra�iva�a koji su slijedili Kolumba.

Hrvatski bjegunci

No sve po�inje jednom legendom koja se u Dalmaciji po�ela prepri�avati polovicom šesnaestog stolje�a. Prema kazivanju starih Dubrov�ana, a navodno i nekim povijesnim zapisima, oko 1540. godine iz Dubrovnika su za Ameriku isplovila dva broda, a na njima su uglavnom bili hrvatski bjegunci pred Turskom najezdom iz Bosne i Hercegovine. Prolazili su mjeseci i godine, a brodovi se nisu vra�ali, niti se �ulo išta o sudbini njihovih pomoraca i putnika. Nekoliko godina kasnije, drugi dubrova�ki brodovi koji su se uspješno vratili iz Amerike, donijeli su crne vijesti kako su se brodovi razbili na opasnim hridima strmih isto�nih obala nadomak slobode, a mogu�im pre�ivjelima izgubio se svaki trag. Neki povjesni�ari smatraju da se to dogodilo 1558. godine, a neki spominju i druge godine. Me�utim za ovu pri�u godina je zapravo irelevantna jer da nije uslijedio nastavak pri�e, bila bi to još jedna sasvim obi�na sudbina kakvih je zapisano na stotine u dalmatinskim arhivima i srcima tu�nih obitelji koje su zagledane u more �ekale sinove da ima se vrate. Naime, takva putovanja u 16. stolje�u bila su uobi�ajena jer su Dubrov�ani bili na glasu kao odva�ni pomorci, istra�iva�i i diplomati, a Hrvati u Dalmaciji �ak i u stranoj literaturi nazivani su jednima od najboljih pomorskih naroda u Europi. Na kraju, više je autora koji tvrde kako je nekoliko Dalmatinaca bilo na Kolumbovim brodovima u trenutku povijesnog otkri�a Amerike 12. listopada 1492. godine.

U svakom slu�aju nastavak ove zanimljive pri�e, kojom se ve� stolje�ima bave ameri�ki ali i hrvatski istra�iva�i, zabilje�ili su britanski pustolovi, koji su �etrdesetak godina poslije – oko 1590. upravo u Sjevernoj Karolini, na otoku Roanok, pokušali osnovati prvu anglosaksonsku koloniju na tlu Amerike.

Pronašli hrvatske tragove?

Tome je prethodila prva engleska ekspedicija na sjevernoameri�ki kontinent, koju su vodili Philip Amadas i Arthur Barlow 1584. Za�udili su se kad su me�u tamošnjim Indijancima vidjeli "djecu s vrlo lijepom crvenkastosme�om kosom i o�ima boje kestena", jer su svi ostali Indijanci bili izrazito crni. Po tome su zaklju�ili da su prije njih Engleza, ovdje morali biti neki drugi bijelci. Tako�er ih je iznenadilo koliko su ti Indijanci bili prijateljski raspolo�eni. Nazivali su se Hatteras, prema otoku na kojem su �ivjeli, a Englezi su ih zvali Croatoan ili Croatan, prema imenu njihova naselja na otoku ju�no od Roanokea. Istra�iva�i su u svojim zapisima spominjali svjedo�enja Indijanaca o njihovu podrijetlu. Posebno su isticali Mantea i Wanchesea, koje su poslije odveli u Englesku, gdje su nau�ili jezik te vratili u Ameriku kako bi pomagali Englezima kao njihovi namjesnici. Po njima nazvana su dva mjesta na otoku Roanok. Njihovo je svjedo�enje danas neprocjenjivo va�no za razumijevanje legende o Craoatian Indijancima. Naime, ispri�ali su kako su neki bijelci prije tridesetak godina do�ivjeli brodolom u blizini te da su se neki od njih spasili. Poslije su pokušali otploviti uz pomo� dvaju �amaca, koje su napravili zajedno s Indijancima, ali u tome nisu uspjeli pa su ostali �ivjeti s njihovim roditeljima. U svakom slu�aju, ti mladi Indijanci nisu znali puno o podrijetlu brodolomaca, niti zašto je njihovo naselje nazvano Croatan, ali je Englezima bilo jasno kako su na ovom prostoru i prije njih boravili Europljani te su bili slobodniji u komunikaciji s tim plemenom. Poslije je na otok Roanoke došlo nekoliko engleskih doseljeni�kih skupina, me�u kojima i ona �uvenog sir Waltera Raleigha, koju je vodio John White, koji je trebao postati guverner prve engleske kolonije na novom kontinentu. Bilo je to 1587.

Tajna izgubljene kolonije

Godinu dana poslije, po izbijanju rata sa Španjolskom, White se vratio u Europu, ostavivši doseljenike na otoku Roanoke. S njima je dogovorio kako �e mu ostaviti obavijest ako se u me�uvremenu presele. Ako s Roanokea odu u Croatan, bli�e Indijancima ostavit �e natpis Craotoan urezan u koru drveta. Ako to bude u nu�di, ostavit �e urezan i kri�. U me�uvremenu White nije mogao prona�i brodove kojima bi se iz Europe vratio natrag. Kad se nakon dvije godine u ljeto 1590. White kona�no vratio na otok Roanoke, ostao je zaprepašten jer nije našao nikoga. Naselje je bilo opustošeno i ogra�eno, poput utvrde. Na velikom stablu pronašao je urezan natpis Croatoan, bez kri�a. Nadaju�i se kako su mu sunarodnjaci na sigurnom me�u indijanskim prijateljima na obli�njem otoku, pokušao je otploviti do njega ali ga je u tome sprije�ilo nevrijeme pa je bio prisiljen ve� u listopadu vratiti se u Englesku, a da nije do kraja riješio zagonetku o "izgubljenoj koloniji".

Me�utim, ve�ina je vjerovala kako su zbog napada drugih Indijanaca i nedostatka hrane, iselili i ostali �ivjeti u miješanom plemenu Croatan Indijanaca, koje su poslije istra�iva�i smatrali vrlo naprednima. Godine 1714. namjesnik Sjeverne Karoline John Lawson pohodio je Craotian Indijance na Hatterasu i oni su mu ispri�ali kako su neki od njihovih predaka bili bijelci te da su znali "govoriti u knjigu". Godine 1885. dr�ava ih je priznala pod imenom Croatani i od tada im je nekoliko puta mijenjano ime. U okrugu Robeson �ivi ih oko 40 tisu�a, a ve�ina njih su farmeri ili tvorni�ki radnici.

Ho�e li se ikad doznati?

Od 1887. imaju vlastitu školu Croatan Normal School, u kojoj su se školovali njihovi u�itelji, a iz koje se poslije razvio i Pembroke State University. Posljednjih nekoliko desetlje�a komunikaciju s njima, uime hrvatske zajednice u SAD-u, odr�avaju hrvatski franjevci iz Chicaga, odnosno tamošnji Hrvatski etni�ki institut. Jedan od franjevaca fra Robert Joli�, tijekom slu�be u Chicagu 2000. godine posjetio je otoke Roanok i Hatteras u potrazi za Croatan Indijancima. Ondje je našao brojne tragove koji podsje�aju na to neobi�no pleme i izgubljenu englesku koloniju. Uostalom dolazite li ovdje sa sjeverozapada lokalnom cestom br. 168 pa pre�ete na 158 u potrazi za ovdašnjim dugim otocima, koji se poput štita pru�aju uz isto�nu obalu, vidjet �ete kako se cesta 158 ponosno naziva Croatan Boulevard, a pro�i �ete i kroz veli�anstvenu šumu Croatan National Forest.

Natpis Croatoan koji je Englez White pronašao na starom hrastu, nedaleko od današnje utvrde Fort Raleigh, mogu�e je vidjeti na jednom minijaturnom deblu kreiranom u turisti�ke svrhe te u originalnom Whiteovom izvješ�u. Ve�ina tamošnjih turisti�kih djelatnika je prvi put od ovog franjevca �ula mogu�nost da su tamošnji Indijanci dobili ime po Hrvatima, koji su ondje doplovili prije Engleza, asimilirali se i ostavili svoje gene naraštajima ljepuškastih sme�okosih Indijanaca. Iako o tome nema nikakvih relevantnih znanstvenih �injenica, pri�a im je zvu�ala atraktivno. Više od 400 godina, koliko je prošlo od prvog spomena Croatan Indijanaca u Europi, ipak je preduga�ko razdoblje da bismo ikada do kraja rasvijetlili što se uistinu dogodilo na divljim obalama Sjeverne Karoline nedugo nakon što je Kolumbo otkrio taj kontinent, kad je Dubrova�ka Republika po�ela širiti svoj utjecaj i na Novi svijet sura�uju�i i sa Španjolcima i Englezima. Ovo pleme i dalje ostaje zagonetka, a njihovo hrvatsko podrijetlo - vje�na legenda.

Croatoan – jezikoslovci ga teško mogu protuma�iti kao indijanski dijalekt
O prvim susretima Europljana s ameri�kim kontinentom objavljena je 1955. u Londonu izvrsna knjiga urednika Davida Quinna "The Roanok Voyages 1584. – 1590." U njoj je mogu�e prona�i zapise prvih istra�iva�a, pa tako i Arthura Barlowea. On piše kako su Croatani bili izvrsni trgovci te da su dobro poznavali bjela�ko oru�je, što jasno govori o njihovu iskustvu s bijelcima. Quinn misli kako su se s njima mo�da susreli Španjolci, koji su do�ivjeli brodolom. Me�utim, rije� je samo o pretpostavci, po kojoj i ameri�ki znanstvenici hrvatskog podrijetla poput Prpicha, Adamica i Rouceka s pravom tvrde da su to uistinu mogli biti i hrvatski moreplovci. U prilog njihovim tvrdnjama ide i natpis Croatan, koji i najbolji jezikoslovci i stru�njaci za indijanske dijalekte teško mogu protuma�iti, pa otud ostaje jednostavno tuma�enje kako je jednostavno rije� o izvedenici tadašnjeg latinskog naziva hrvatskog imena.  

Izvor: Ve�ernji list, napisao dr. sc. Bo�o Skoko

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar, urednik@arhiva.croatia.ch

Vezani �lanci:

CROATOAN – “Izgubljena kolonija Roanoke“
CROATOAN – The “Lost Colony” of Roanoke

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.