CROATOAN – “Izgubljena kolonija Roanoke“
Povijest je ponekad neumitna u �uvanju svojih tajni. Stoljetne svjetske migracije naroda prouzrokovale su i još uvijek uzrokuju “otu�enost“ ljudi, �ena i djece od svog rodnog ognjišta i od korijena svoga naroda. Ljudska radoznalost, me�utim, nema granica – dovoljna su tri slova ili jedna rije�, �ak i na tu�em jeziku, koja upu�uje na naše sunarodnjake i mi smo spremni uzviknuti da je u dalekom svijetu netko bio ili još uvijek jest našeg podrijetla. Povijest je u �estim slu�ajevima, na našu sre�u, istinita.
O izgubljenoj prvoj engleskoj koloniji Roanoke u ameri�koj saveznoj dr�avi North Carolina piše se ve� preko 420 godina. O ovoj “izgubljenoj koloniji” još uvijek se pišu eseji, izvode se arheološka iskopavanja, upire se prstom u razne zavjere – jednom rije�ju, po�eci engleske kolonizacije u Americi vezani su za legendarnu rije� CROATOAN (ili CROATAN u nekim izvorima) koja je, krajem 16. stolje�a, bila urezana u jedno drvo na otoku Roanoke u vodama Atlantskog oceana u Pamlico zaljevu North Caroline. O ovoj “nestaloj koloniji” napisano je mnoštvo knjiga u Engleskoj i u Americi, na tu temu pišu se doktorske disertacije. No, sve informacije o ovoj “nestaloj koloniji” “vrte” se oko širenja krš�anstva u Novom Svijetu, o prvom engleskom djetetu (djevoj�ici) ro�enoj u Americi, o ameri�kim Indijancima i o navedenoj rije�i CROATOAN.
Povijesne �injenice o ovoj “izgubljenoj koloniji” pune su dramatike pa je stoga prirodno ovu pri�u predstaviti u takvom scenariju:
I - Prva vojna ekspedicija i biserje za kraljicu;
II - Druga ekspedicija i legenda o srebrnoj šalici;
III - Tre�a ekspedicija i kolonija Johna White na otoku Roanoke;
IV - Povratak Johna White u Englesku i rat izme�u Španjolske i Engleske;
V - Povratak Johna White na otok Roanoke i “izgubljena kolonija”.
S obzirom na to da se u pri�i spominje veliki broj engleskih (i neengleskih) kolonizatora Amerike, va�no je ve� na po�etku spomenuti one najva�nije:
-
Kraljica Elizabeta – engleska kraljica.
-
Sir Walter Raleigh – vitez, avanturist, pjesnik, izumitelj i kralji�ina „simpatija”, koji je slao ekspedicije na otok Roanoke.
-
Arthur Barlowe – Raleighow kapetan. Predvodio je prvu ekspediciju na otok Roanoke.
-
Philip Amadas – Raleighow drugi kapetan. Predvodio s Barlowom prvu ekspediciju.
-
Ralph Lane – Komandant na otoku Roanoke – pogubio plemenskog poglavicu indijanskog plemena Secotan.
-
Simon Fernandez – portugalski vodi� na brodu, za kojeg se vjeruje da je sabotirao „izgubljenu koloniju”.
-
Sir Richard Grenville - Raleighov ro�ak koji je predvodio drugu ekspediciju.
-
Sir Francis Drake – �uveni engleski moreplovac, kojeg su Španjolci nazivali najve�im gusarskim „morskim vukom“.
-
Kapetan Cocke – Jedan od kapetana. Predvodio tre�u ekspediciju.
-
John White – slikar ki�icom, crta� na brodovlju ekspedicija. Postao guverner u novoj koloniji Virginia.
-
Eleanor Dare – K�erka Johna White. Udata za Ananiasa Dare. Majka Virginije Dare.
-
Ananias Dare – Zidar. Otac Virginije Dare.
-
Virginija Dare – Prvo englesko dijete ro�eno u Novom Svijetu na otoku Roanoke. Unuka Johna White.
-
Kralj James – Škotski kralj. Naredio da se Walteru Raleighu odrubi glava.
-
Manteo – Ambasador i prevoditelj iz plemena Secotan iz sela Croatoan na istoimenom otoku. Putovao u Englesku. Poznavao �lanove „izgubljene kolonije”
-
Wingina – “kralj” (poglavica) indijanskog plemena Secotan na otoku Roanoke.
-
Menatonon – „kralj“ (poglavica) indijanskog plemena Choanokes.
I - Prva vojna ekspedicija i biserje za kraljicu
Na po�etku 16. stolje�a Amerika je još uvijek bila Novi Svijet. Španjolska, u potrazi za zlatom, srebrom, biberom i drugim za�inima, sa svojom iskusnom pomorskom flotom krstarila je vodama Novoga Svijeta i kolonizirala ju�ne i jugozapadne dijelove Amerike. Istovremeno, Engleska, sa svojim lakim jedrenjacima, s istim ciljem, krstarila je vodama uz atlantske obale Novoga Svijeta. U to vrijeme pro�ulo se da engleska kraljica Elizabeth nije mogla smisliti Španjolsku i njezine „izlete” u Novi Svijet u potrazi za draguljima i da je bila smrtno zaljubljena u biserje. Iz dana u dan i ova opsesija za biserjem postala je mit. Iz mita postala je i potreba za ekspedicijama u potrazi za biserjem za kraljicu.
Engleska kraljica Elizabeta i Sir Walter Raleigh
Na inicijativu avanturiste, pjesnika i izumitelja Waltera Raleigha, miljenika engleske kraljice Elizabete, a pod zapovjedništvom Raleighovih kapetana Philipa Amadasa i Arthura Barlowa, 27. travnja 1584. godine krenula je prva ekspedicija na jednom brodu s 32 �lana posade u Novu Zemlju. Predvodio ih je iskusni portugalski vodi� Simon Fernandez. 4. srpnja 1584. posada se iskrcala na isto�nim obalama pješ�anih otoka Novoga Svijeta na kojima je rasla gorostasna cedrovina (cedar) i izuzetno jestivo gro��e.
Geografska karta engleske kolonije North Carolina, 1763.
Iz ovog prvog kontakta kolonista s ameri�kim tlom zapisan je susret s dr�avom indijanskog plemena Secotan. Iz toga plemena kolonisti su poveli sa sobom natrag u Englesku pismenog Indijanca po imenu Manteo, koji je �ivio u jednom selu na otoku Croatoan na izbo�enom oto�ju Cape Hatteras prema Atlantiku, koji je razumio engleski i koji je bio prevodilac izme�u Indijanaca i Engleza. Nakon povratka ekspedicijske flote u Englesku, Walter Raleigh je napunio kralji�ine uši novostima o Indijancima koji se kite samo zlatom i o vrtu ljepšem od raja. U prisustvu kraljice dao je prona�enoj koloniji ime Virginia - u po�ast kraljici koja je, tako se pripovijedalo, još uvijek bila djevica. Kraljica Elizabeth, �uvši sve ove superlativne novosti, odlikovala je Raleigha viteškim odli�jem i naredila i drugu ekspediciju.
II – Druga ekspedicija i legenda o srebrnoj šalici
U drugoj ekspediciji, pod sedmogodišnjim ugovorom izme�u Sir Raleigha i kraljice o stvaranju nove kolonije u Novom Svijetu, Sir Raleigh je poslao Amadasa i Barlowa, te Ralpha Lane, kao drugog u komandi, na novu ekspediciju. 9. travnja 1585. godine, 7 brodova s 500 ljudi i �ena isplovilo je iz Engleske pod nadzorom Sir Richarda Grenvillea. Krajem srpnja posada je stigla do Cape Hatteras, izbo�enog pješ�anog oto�ja naspram Atlantiku. Ovaj put, u posadi je bio i kralji�in dvorski slikar i crta� John White.
Dolazak kolonista u Novi svijet
Indijanci su pohrlili u dobrodošlici na brodovlje. Kolonisti su iš�ekivali Indijance iski�ene zlatnim nakitom,
Indijanci su iš�ekivali koloniste iski�ene zlatnim nakitom – na �u�enje i jednih i drugih, nakita nije bilo ni na jednoj ni na drugoj strani! Prema usmenoj i pismenoj legendi, Indijanci su na jednom brodu zapazili jednu srebrnu šalicu i odnijeli je sa sobom, a da to nitko od kolonista nije primijetio. Tek kasnije, kada su kolonisti na tom brodu primijetili nestanak srebrne šalice, Ananias i jedanaest �lanova posade krenulo je u potragu za srebrnom šalicom. U potrazi za srebrnom šalicom, kolonizatori su spalili indijanske “ku�e“ i njihove usjeve na pješ�anom oto�ju Cape Hatteras – me�u ovim otocima nalazio se i otok Croatoan i istoimeno indijansko pleme iz kojega je podrijetlom bio i prevoditelj Manteo.
Vrativši se na brodovlje bez srebrne šalice, kolonisti odlu�iše zaposjesti otok Roanoke i obalu novoimenovane kolonije Virginia. Što smislili, to i uradili. Iz tih prvih susreta s ameri�kim Indijancima, John White je narisao bogatu riznicu biljnog i �ivotinjskog carstva i vrlo detaljne crte�e Indijanaca i Indijanki s kojima se bio sprijateljio.
Oko mjesec i po dana kasnije, Sir Richard Grenville, glavni zapovjednik druge ekspedicije, vratio se s Johnom White u Englesku po hranu i druge namirnice. Potpunu komandu engleske flote u Novom Svijetu preuzeo je Ralph Lane. Podijelivši ljude u dvije grupe, uputiše se u istra�ivanja. Njegova grupa, 40 ljudi s dva psa krenuše uzvodno rijekom Roanoke u potrazi za zlatom i bakrom u indijanskim rudnicima koje su svojevremeno spominjali kolonizatori iz prve ekspedicije. Vratiše se praznih ruku. Druga grupa krenu na jug u zaljev Chesapeake. Nakon provedene zime u tom kraju, vratiše se s vijestima da je Virginia vrlo plodna zemlja i da je tamo narod (�itaj Indijanci) miroljubiv. Usput sretoše Wingina, „kralja” (poglavicu) indijanskog plemena Secotan sa otoka Roanoke koji im je ispripovijedao da postoji mjesto u kojem ima i bakra i biserja. No, do tada nitko nije znao lokaciju toga mjesta.
Oko 110 milja dalje u unutrašnjosti, Menatonon, “kralj” (poglavica) jednog drugog indijanskog plemena Choanokes, potvrdio je Ralphu Lane postojanje toga mjesta, ali se do njega moglo do�i “putuju�i tri dana kanoima i �etiri dana kopnom”. �ak je poklonio Ralphu i nekoliko ogrlica od crnog biserja. Prema legendi, poglavica Menatonon bio je bogalj, ali prepreden i istovremeno neprijateljski raspolo�en prema plemenu Secotan. Ispri�ao je kolonistima kako Indijanci iz plemena Secotan planiraju s drugim Indijancima pobiti kolonizatore.
Vrativši se za Uskrs praznih ruku sa istra�ivanja za zlatom, bakrom i biserjem, kolonisti su doznali da se Sir Richard Grenville još uvijek nije bio vratio iz Engleske. U me�uvremenu poglavica Wingina odveo je svoje pleme s otoka Roanoke u unutrašnjost na kopno. Nastala je glad. Lane je krivio Wingina i njegovo pleme Secotan za svu nesre�u. Jedne no�i, Ralph Lane i �lanovi njegove posade ubili su poglavicu Wingina i zapalili indijanske šatore. U velikom nevremenu koje je nastalo na Atlantiku, u zaljev je uplovila flota Sir Francisa Drakea, �uvenog engleskog moreplovca. Ovaj “morski vuk” vra�ao se iz bojeva s Španjolcima na Floridi i zaustavio se na otoku Roanoke da vidi kako napreduje nova kolonija. Petnaest �lanova pomorske posade iz druge ekspedicije ostalo je na pješ�anim otocima Cape Hattera - svi preostali napustili su Novi Svijet i uputili se natrag u Englesku..
III - Tre�a ekspedicija i kolonija Johna White na otoku Roanoke
U me�uvremenu, u Londonu, kraljica Elizabeta se radovala slikama i crte�ima Johna White koje je on dotjerivao da budu što dopadljivije kraljici, a koje je kraljici pokazivao Sir Walter Raleigh. Kraljica se �udila izgledu i znanju prevoditelja Mantea. Manteo se �udio kralji�inom bogatstvu. Whitehall, kralji�ina rezidencija zapadno od Londonske kapije, bila je u to vrijeme najve�a pala�a u Europi. Pod krovom ove pala�e �ivjelo je 1,500 dvorjana i udvara�a koji su godišnje pojeli �ak „33,024 kokoši, 13,260 janjadi, 8,200 ovaca, 1,240 grla goveda, 2,500 tona napitka „ale” (piva) i 60,000 funti putra“. Mesari kralji�ine pala�e „prodali su u jednom danu više mesa nego što su gra�ani Portugala pojeli u jednoj godini”.
Upravo u to vrijeme, u vrijeme najve�eg kralji�inog dvorskog prosperiteta, širile su se vijesti o mogu�em napadu Španjolske na Englesku, no kraljica je s ushi�enjem planirala nove ekspedicije i predlagala ih svom miljeniku Sir Raleighu. U ovoj ekspediciji, na dugi put u Novu Zemlju, putovalo bi i civilno pu�anstvo: u svrhu širenja krš�anstva i u svrhu širenja engleskog kraljevstva. Sir Walter je obe�ao 500 acre zemlje svakom tko �eli naseliti Novu Zemlju. Kako obe�ano, tako i ura�eno – nitko nije ni pomislio kako �e obraditi i odr�ati 500 acre (1 acre = 4046,86 m2) u nepoznatoj zemlji!
John White je ponovo preuzeo odgovornost dvorskog slikara i crta�a. I dok je Sir Raleigh planirao vojnu stranu ekspedicije, John White je zamišljao novu, civilnu englesku koloniju u kojoj bi �ivjela i njegova obitelj. John White je �elio osnovati novu civilnu koloniju u zaljevu Chesapeake, a ne na otoku Roanoke. Sir Raleigh je isposlovao kod kraljice i odobrenje i novac i brodove. Uskoro, John White je bio na putu natrag u Novi Svijet, kao unaprijed odobreni guverner nove kolonije Virginia u svom gradu koji �e se zvati City of Raleigh.
26. travnja 1587. godine, na 3 broda s 87 ljudi, 17 �ena i 11-tero djece, John White, njegova šest mjeseci trudna k�erka Eleanor i njezin suprug Ananias, zidar, te Simon Fernandez, kapetan broda, mahali su sa broda Lion do vi�enja Londonu i Engleskoj.
Tre�u ekspediciju, ve� od samog po�etka, pratile su nesre�e. Jedna za drugom, ove nesre�e sve više su upirale prstom u Simona Fernandeza: Fernandez je odbio tra�iti jedan manji brod iz ekspedicije koji se bio izgubio uz portugalsku obalu (skoro polovica kolonista se izgubila); kolonisti su oboljeli od trovanja na Virgin Islands na Karibima; svje�a voda je protjecala kroz Virgin Islands, ali kolonistima nije bilo dopušteno da je piju; u španjolskim krugovima ova ekspedicija je bila najavljena kao ekspedicija na putu na otok Roanoke, a ne u zaljev Chesapeake (Chesapeake Bay), što je dalo povoda da španjolska mornarica krene u potjeru za ovom ekspedicijom. John White se, kona�no, zaista zaustavio s ekspedicijom na otoku Roanoke, a ne u zaljevu Chesapeake. U ovoj ekspediciji vratio se ku�i prevoditelj Manteo – Manteo je bio jedina �iva veza izme�u Johna White i domorodaca Indijanaca.
25. kolovoza iste godine iznenada je do otoka Roanoke doplovio brod s izgubljenim kolonistima. John White je sve koloniste, uz pomo� Mantea, poveo Manteovom narodu na otoku Croatoan. Iscrpljeni i gladni, svi su pali na teret Manteovom narodu na otoku Croatoan. John White je doznao da su Indijanci pogubili ljude iz prethodne ekspedicije, koji su ostali na obalama North Caroline. Istovremeno se pronio glas da �e pleme Secotan napasti koloniste. Croatoanci (Croatanci) su prihvatili ponijeti poruku mira u druga naselja plemena Secotan, ali nisu mogli garantirati mir. Po�ela su obostrana ubijanja.
Ananias Dare, njegova supruga Eleanor i beba Virginia,
prvo englesko dijete ro�eno u prvoj engleskoj koloniji u Americi
18. kolovoza, k�erka John White, Eleanor, rodila je djevoj�icu Virginiu Dare. Virginia Dare je tako bila prvo englesko dijete ro�eno u prvoj engleskoj koloniji u Americi.
Krštenje Virginije Dare, prvog engleskog djeteta ro�enog u Novom svijetu
Izgladnjeloj koloniji je trebala pomo�. Našavši se u bezizlaznoj situaciji, guverner John White odlu�uje otputovati natrag u Englesku po hranu i ostale �ivotne namirnice. Prilikom ukrcavanja na brod koji se bio izgubio na portugalskim obalama i koji je doplovio do otoka Roanoke, posavjetovao je �lanovima engleske kolonije da, u slu�aju nesre�e, ure�u u drvo kuda odlaze i da, u slu�aju da budu napadnuti, dodaju malteški kri�.
&
IV - Povratak Johna White u Englesku i rat izme�u Engleske i Španjolske
Ujutro, 27. kolovoza 1587. godine, John White je otputovao natrag u Englesku. Dan ranije, Simon Fernandez je tako�er bio isplovio svojim brodom na put natrag u Englesku.
Nakon velikih poteško�a, 16. listopada, John White je stigao do obala Irske. Tek 1. studenog uplovio je jednim drugim brodom u luku Plymouth.. Pri ulasku u London doznao je da se Simon Fernandez još prije mjesec dana vratio u London I da je izvijestio kraljicu da su kolonisti sretno stigli u svoju novu koloniju, “u svoj raj” u zaljevu Chesapeake. I John White je dobio priliku da ispripovijeda svoju istinu o mukama kolonista. Šokirani Sir Walter Raleigh je slušao dok je John White pripovijedao istinitu pri�u – odmah je naredio novu ekspediciju i pomo� kolonistima. Na nesre�u, opet su po�ele kru�iti glasine o mogu�em napadu Španjolske na Englesku. Nova ekspedicija je kasnila.
Ipak, idu�e zime, Sir Raleigh je opremio brodove i u civilne i u vojne svrhe. Došlo je opet do zastoja, brodovlje je, po nare�enju Walsinghama, kralji�inog sekretara obrane i prvog �ovjeka kralji�ine špijunske mre�e, odre�eno za obranu od napada Španjolske (ovi brodovi, navodno, nisu nikada bili upotrijebljeni za obranu od Španjolaca, jer je kraljica imala dovoljno drugih vojnih brodova). Kona�no, 22. travnja 1588. godine 30 tona te�ak brod “Brave” i John White s 15 kolonista i kapetan broda isplovili su na otvoreno more. Zla sre�a! Napali su ih francuski gusari i uništili svu robu koju su prevozili kolonistima. John White je bio ranjen, kapetan je bio ubijen, onesposobljeni brod “Brave” vratio se u London.
19. srpnja 1588, ujutro, španjolska nepobjediva mornarica zauzela je polo�aje na otvorenom moru: 130 ratnih brodova, 20,000 vojnika, 8,350 mornara i 2,630 topova. Svijet nije nikada prije vidio tako veliku pomorsku silu. Shvativši da se engleski brodovi ne mogu suprotstaviti španjolskim, Sir Raleigh nagovara kraljicu da usavrši englesku flotu. Kraljica odobrava njegov prijedlog, engleska mornarica je transformirana u br�u vojnu mornaricu. Engleska mornarica je izvojevala trijumfalnu pobjedu!: uništeno je 55 španjolskih galija, Španjolska je izgubila više od pola svoje vojske. Kralji�in trijumf bio je potpun.
V – Povratak Johna White na otok Roanoke i “izgubljena kolonija”
Idu�e dvije godine John White nije uspio iznajmiti brodove za pomo� skoro zaboravljenim kolonistima u novoj koloniji. Kona�no, 20. o�ujka 1590. godine John White se popeo na palubu broda “Hopewell”. Ovom španjolskom brodu za istra�ivanje podvodnog blaga i kapetanu Cocke nije se �urilo na Karipske otoke. Španjolske vlasti doznale su preko španjolskih gusara da se John White vra�a u novu koloniju i da “Hopewell” tjera gusare u bijeg. Kod Jamaice su uslijedile borbe izme�u “Hopewella” i galija španjolskih gusara koje je potpomagala španjolska mornarica. Španjolski gusari su pretrpjeli velike gubitke.
Tek 1. kolovoza “Hopewell” je uplovio u vode Hatterasa. Jedini znak �ivota bio je po�ar u jednoj obli�njoj šumi. Me�utim, ispostavilo se da je munja prouzrokovala po�ar. Nigdje traga ljudskim bi�ima. Nakon velikih poteško�a u plovidbi kroz plitke vode i kroz bure na moru u kojima je izginula ve�ina mornara, John White i njegova posada s novim kolonistima stigli su do otoka Roanoke. Nitko ih nije do�ekao. “Izgubljenoj koloniji”, u kojoj je bila i Virginia Dare, unuka Johna White i prvo englesko dijete ro�eno u prvoj engleskoj koloniji u Americi, nije bilo ni traga ni glasa.
Nakon povratka na otok Roanoke, John White je našao samo u drvetu urezan natpis CROATOAN
Na pješ�anoj obali otoka Roanoke John White je naišao na jednu slomljenu dasku otrgnutu sa vrata razrušene ku�e, u koju je bilo urezano velikim slovima CRO. Nedugo iza toga, u jednoj šumi, naišao je na razrušeno naselje i na drvo u koje je bila urezana rije� CROATOAN (CROATAN). Nigdje urezanog kri�a. Zna�i kolonisti nisu bili napadnuti. Kona�no, kolonisti iz izgubljene kolonije su �ivi! John White se radovao. Croatoan je bio otok na kojem se Manteo rodio. Ljudi iz Manteovog naroda bili su mu prijatelji. Zašto ga nisu �ekali? Kuda su otišli? Jesu li još �ivi? Sjetio se da su pred njegov odlazak u Englesku kolonisti govorili da �e mo�da krenuti 50 milja u unutrašnjost na kopno, a ne uz obalu do otoka Croatoan…
Ushi�en i istovremeno pun bojazni, John White se vratio na “Hopewell”. Mora prona�i “izgubljenu koloniju”. Naišlo je veliko nevrijeme. More se uzburkalo i odnijelo “Hopewell” isto�no od otoka Roanoke i od indijanske Secotan zemlje. Kona�no, 24. listopada „Hopewell” je uplovio u zaljev Plymouth u Engleskoj. Je li time završena saga o “izgubljenoj koloniji”?
VI - Epilog
Prema povijesnim izvorima, u listopadu 1590. godine po�elo se „šuškati“ da je kralji�in miljenik Sir Walter Raleigh bio tajno o�enjen Elizabetom Throckmorton, jednom od kralji�inih honorarnih sluškinja. To je i potvr�eno u srpnju 1592. godine. Kraljica ih je oboje bacila u zatvor, da bi ih, nakon petogodišnjeg tamnovanja, pustila na slobodu. 1597. godine, šezdeset�etirgodišnja kraljica je primila Raleigha u svoju zaštitu i odobrila mu nova putovanja u potrazi za izgubljenom kolonijom. Sir Raleigh je slao brodovlje u novu koloniju pet puta – na �alost, bezuspješno.
1603. godine umrla je kraljica Elizabeth. Naslijedio ju je novi engleski monarh, škotski kralj James. Neprijatelji Sir Waltera Raleigha proturili su novom kralju vijest da se Raleighu ne mo�e vjerovati. 17. studenog 1603. Raleigh je osu�en prijekim sudom na smrt. Nakon velikih protesta naroda, kralj James je pomilovao Raleigha i osudio ga na do�ivotnu tamnicu. Tako su i pokušaji Johna White da prona�e svoju izgubljenu obitelj i prvu englesku „izgubljenu koloniju“ u Americi okon�ani.
Naslovnica putopisa koji je napisao John Lawson
1701. godine, dakle punih 114 godina nakon nestanka „izgubljene kolonije”, mjernik John Lawson posjetio je Hatorask Island (danas Hatteras Island) u predjelima naseljenim indijanskim plemenom Secotan. Na njegovo �u�enje, grupa ovih Secotan Indijanaca sivih o�iju zametnula je s njim razgovor na engleskom jeziku. Objasnili su mu da su �ivjeli na otoku Roanoke i da su nekoliko njihovih predaka bili bijelci. Ni u jednom drugom indijanskom plemenu toga vremena nije bilo Indijanaca sivih o�iju. Da li to zna�i da su pojedinci iz “izgubljene kolonije” zaista otišli na Manteov otok Croatoan, kako je mislio John White i da su se u bra�nim vezama izmiješali s Indijancima? Ako je Lawson vjerovao u to, imamo i mi Hrvati pravo vjerovati isto.
Ovom autoru nije cilj tvrditi da je netko ili nešto u toj izgubljenoj koloniji bio ili bilo vezano za naš hrvatski narod. Ovom autoru su pjesništvo i povijest prva ljubav još iz studentskih dana na Pedagoškoj akademiji u Osijeku i Chicago sveu�ilištu u Chicagu. Cilj pisanja ovoga eseja je uputiti na neke povijesne �injenice i na neke povijesne mogu�nosti u usmenoj i pismenoj predaji o “izgubljenoj koloniji”.
O zna�aju rije�i Croatoan (Croatan) za naš hrvatski narod pisano je svojevremeno u hrvatskom iseljeni�kom �asopisu Matica u Zagrebu. Ako se ovaj autor ne vara, i u Zajedni�aru je ranijih godina pisano nakratko o tome. Sre�a naša pa je u svijetu pisano na tu temu ve� 420 godina.
Pojedini kolonisti, kao na pr. Ralph Lane, bi sigurno mogli biti krivi za osvetu miroljubivih Secotan Indijanaca nad kolonistima. Mo�da su Indijanci zarobili koloniste i krili ih kao robove. Dvorska spletkarenja na dvoru kraljice Elizabethe u Engleskoj sigurno nisu pomogla kolonistima. Simon Fernandez, kao portugalski moreplovac mogao je imati pregršt razloga da radi protiv Engleza i kolonista. Španjolsko-engleski rat je sigurno naštetio naporima da se prona�u izgubljeni kolonisti. �ak i nevrijeme na otvorenom moru nije išlo u prilog ekspedicijama i pronalasku izgubljenih kolonista.
Ipak, ovaj autor sam sebi postavlja pitanja…
Ako se dvadeset godina iza nestanka kolonista širila vijest da je duboko u unutrašnjosti na kopnu postojala nova engleska kolonija Jamestown i da su tu koloniju sa�injavali nekadašnji zarobljeni Englezi, zašto to ne bismo mogli i povjerovati.
Ugravirani prsten iz 1650. - 1715.
Napisani su i eseji o prona�enom zlatnom prstenu na podru�ju navedenih Secotan oto�ja, kakve su nosili engleski dvorski du�nosnici i istaknuti engleski moreplovci u vrijeme John White ekspedicije. Dakle, pri�a o prvoj engleskoj “izgubljenoj koloniji” nije izmišljena.
Ovoga autora posebno zanimaju povijesne �injenice o postojbini Indijanca prevoditelja, Mantea. Otok Croatoan je današnji otok Hatteras Island. Mi Hrvati pouzdano znamo da su se Hrvati iseljavali sa dalmatinskih otoka i iz dalmatinskih i primorskih gradova još u vremena Kolumbovih otkri�a. U �ijim su slu�bama oni mogli biti u pomorskim putovanjima – u slu�bi Talijana, Španjolaca, Portugalaca, Francuza, Engleza? Ako je to mogu�e, zašto onda ne bi bilo mogu�e da su prvi Hrvati došli u Novi Svijet sa Španjolcima i Portugalcima koji su se prvi zaustavljali na isto�nim i ju�nim obalama Amerike? Zašto ne bi bilo mogu�e da su se to Hrvati izmiješali s Indijancima i prihvatili njihov na�in �ivota?
Indijanac Manteo je u tragi�noj povijesnoj pri�i izuzetan poznavatelj engleskog jezika, a mogu�e i drugih jezika. On je o�igledno pismen Indijanac o �ijoj boji o�iju, na �alost, nitko ne govori. Od koga je taj simpati�ni “Indijanac“ Manteo, po Hrvatima mo�da imenovan Mate, a na indijanskom jeziku izgovoreno Manteo, primio sve to znanje, kada se ne bilje�i od ranije grupni kolonizatorski �ivot bijelaca u tom kraju ove zemlje? Ime otoka na kojem se on rodio je Croatoan (Croatan), njegov narod Croatoans (Croatans) je gostoljubiv i miroljubiv narod koji prijateljuje s ameri�kim Indijancima i narod koji je, mogu�e, mješavina Hrvata i Indijanaca (autor). Na njegovom otoku i u okolišu raste šuma cedrovina (cedar), na njegovom otoku uspijeva vinova loza od �ijeg se gro��a pravi izvrsno vino. Zvu�i i miriši podosta na naš dalmatinski, primorski i jadranski oto�ki trs i na naša dalmatinska, primorska i jadranska oto�ka vina. Najbolja vina u Americi, i na isto�noj i na zapadnoj obali proizvode ljudi hrvatskog podrijetla, u tome nema dvojbe, to je ve� odavno dokazano. Usput, zlatna groznica i selidbe kolonizatora iz isto�nih krajeva Amerike u zapadne krajeve Amerike uslijedile su tek krajem 18. stolje�a i u 19. stolje�u.
�ak i ime prve engleske bebe u prvoj engleskoj koloniji u Americi, Virginia Dare, nosi u sebi enigmu. Je li prezime Dare izvedeno od imena Dara ili od engleskog glagola to dare (usuditi se, usu�ivati se)? U �ivotnoj praksi u današnjoj Americi i u svijetu na engleskom se prenose obiteljska obilje�ja hrvatskih iseljenika, kao na pr. John Covich Zore (Zorin); Lucia Mosor Mare i sl. Tko mo�e garantirati da i prezime Dare nije hrvatskog porijekla i asimilirano u prezime na engleskom jeziku?
Kratica CRO mogla bi se uzeti za dezinformaciju jer korijen mnogih rije�i na raznim jezicima, posebice na latinskom i engleskom, zapo�inje sa CRO i kao takva �esto se krivo tuma�i. Rije� Croatoan (Croatan) me�utim je finalno latinski oformljena i, prema Johnu White, ispisana neukom rukom rije� na engleskom jeziku – njema�kom goticom! U prošlom stolje�u bilo je pokušaja da se potvrdi mjesto sahranjivanja �lanova izgubljene kolonije uz pomo� kamenja na kojem je bilo uklesano ime tih kolonista. Dokazano je da su svi tekstovi bili ispisani ameri�kom latinicom, umjesto njema�kom goticom, kako je John White svojevremeno opisao u svojim pismima urezanu rije� CROATOAN (CROATAN), umjesto CROATIAN.
Bilo kako bilo, za naš hrvatski narod je od velikog zna�aja da se ovaj povijesni detalj iz najzagonetnije ameri�ke prošlosti (povijesti) ne zaboravi i da se knjiga o rije�i CROATOAN (CROATAN/CROATIAN) zaklopi tek onda kada se na nau�noj osnovi doka�e istina o tragediji prve engleske kolonije u Americi i o porijeklu rije�i CROATOAN (CROATAN) na ameri�kom otoku Croatoan, danas Hatteras.
Izvori:
- Lee Miller: Roanoke – the Mystery of the Lost Colony, 2007
- Susan E. Haberle: The North Carolina Colony, 2006
- Jean Fritz: The Lost Colony of Roanoke, 2004
- Forth Raleigh National Historic Site National Park Service
- John Lawson: A New Voyage to Carolina, London, 1709
Za portal:
Ivan Marjanovi� De Tonya
neovisni hrvatski i ameri�ki knji�evnik
