Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Usput re�eno:
Pri kraju ju�erašnjeg priloga "Susret kultura u Wohlenu - novosti" na portalu sam objavio i poziv na makedonsku feštu u Villmergenu na kojoj �e, uz makedonske folklorne grupe, nastupiti i naše hrvatsko kulturno umjetni�ko društvo KUD S.S. Kranj�evi�.
Poziv na makedonsku feštu je napisan na �irilici, koju mladi Hrvati na�alost ne poznaju, kao mi koji smo ju u�ili u školi, pa sam sadr�aj pozivnice s �irilice morao prepisati na latinicu. A s obzirom da je �irilica staro hrvatsko pismo, dio bogate hrvatske kulturne povijesti, bilo bi dobro da ju i mladi Hrvati poznaju.
Pogledajte �lanak o �irilici objavljen u Slobodnoj Dalmaciji:

ratio i emotio

Najstariji prona�eni hrvatski dokument pisan je na - �irilici

Hode�i po zvu�nom tragu halabuke, koja se u ovo naše recentno vrijeme podigla oko �irilice, dospio sam sve do godine 1184. Kad se, naime, stao topiti dvanaesti vijek u klepsidri vremena, nastao je najstariji dosad prona�eni dokument pisan hrvatskim jezikom. Bila je to Povaljska listina, neka vrsta pravnog dokumenta koji je govorio o raspodjeli i posjedu zemljišta na Bra�u, a bijaše napisana, gle vraga, na – �irilici.

Najstariji, dakle, dokument s hrvatskim jezikom na sebi nosi sadr�aj ostavljen �irili�nim pismom. Znaju li to oni koji se ju�er i danas di�u na zadnje noge ve� pri samom spomenu �irilice, a nekmoli i pri suo�avanju s mogu�noš�u njezine aktivne primjene?

�irilica je, neupitno, stvar kulture i ona je njezina neporeciva vrednota, a izvla�iti istu iz njezine prirodne posteljice, te je stavljati u kontekst politike, poglavito u manipulativne svrhe, grubo je saka�enje i naše baštine i naše historiografije. Pa bi stoga u ovom aktualnom �asu bilo vrlo uputno razlu�iti ratio i emotio, te ne brkati ono što refleksno ište duša s onim na �emu strpljivo inzistira razum. Povijesne �injenice su jedno, stanje na terenu je nešto posve drugo.

Blato zemlje i krvi tra�i odgovore
Istinabog, novija povijest na našem prostoru poškropljena je krvlju, a blato zemlje i krvi tra�i odgovore. Krivo mo�e biti pitanje prije puta do pravog odgovora, ali kriv mo�e biti i sam odgovor. Krivo mo�e biti i vrijeme. Taj krvavi glib u nas prouzro�en je u ratu sa Srbima. Na našem terenu. Srbi pišu �irilicom. No, �irilica ne mo�e sinonimom za Srbiju biti. �irilica nije “Marš na Drinu”, �etni�ka kokarda ili “prva truba Draga�eva”.

�irilica u hrvatskoj glavi glavu srpsku mo�e reprezentirati jedino u vidu konotacije ili asocijacije, nipošto u košuljici istozna�nice. I, prije nego što se po�ne difamirati i kompromitirati ma koji i ma kakav fenomen ili svojstvo, jezik ili pismo, valjda bi pristojno bilo malo se informirati i raspitati, podu�iti i obrazovati što, u stvari, predmet napadanja u suštini jest. Jerbo, kad bi nagrizatelji svega �irili�nog doznali da su alphabetum cyrillicum iliti klimenticu izmislili negdje u Bugarskoj ili Makedoniji potkraj IX. ili spo�etka X. stolje�a (njezino tvorstvo pripisuje sv. �irilu, makar za to nema egzaktne scijentisti�ke potvrde), zacijelo bi se disonantnost hajke na nju ponešto ubla�ila, ako ne i sasvim tonalno ugodila.

Nadalje, upravo je s Balkanskog poluotoka �irilica dospjela i do Rusije: nije �irilica “ruska”, kakvom se �ini u percepciji našeg stanovnika, ali nije ni “srpska”, kad su je s kompliciranije glagoljice pretransponirali Bugari, odnosno Makedonci...

Nitko nije tra�io ukidanje latinice zbog Nijemaca i Talijana
Obrnimo plo�u malo naopako, odvrtimo jedan drugi paradoks naupravno. Nijemci i Talijani tako�er su puno okrvavljenoga blata �izmama izmijesili baš na našem tlu u jednom starijem ratu, ali nitko nije tra�io ukidanje latinice zato što Nijemci i Talijani pišu latinicom. Štoviše, u Istri je na snazi dvojezi�nost, kolaboracija s neko� mrskim apeninskim neprijateljem. Ako nismo kadri u�iti iz starog teksta, pa valjda mo�emo štogod spoznati iz zgrušane krvi: a sve iz poštovanja prema onima što su je i prolili.

Desetlje�a su nam trebala da bismo se navikli na Talijane i Nijemce, a danas su nam dragi prijatelji i dobrodošli punja�i dr�avnog prora�una za krijesnih mjeseci. A o kolonijama gastarbajtera u Deutschlandu da i ne govorim. Pripadam onoj generaciji kojoj je u�enje �irilice bila osnovnoškolska obaveza. To što �itam i pišem �irilicu, majuskolama i minuskolama, smatram bogatstvom vlastite osobe; istovjetno onom odjeku koji prepoznajemo po pu�koj maksimi “koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš”. Nije pametno ništiti dio naše bogate kulture iz tupih politi�kih ili inih neukih razloga. Biti �irili�no pismen, bolje je nego biti latini�no moralno i duhovno nepismen.

A nije baš odlika pismenosti da se doma�a nam pisanost – štoviše: njezini sami po�eci, fundamenti! – neutraliziraju kiselinom koja nagriza i rasta�e. Zašto bismo onda iz svoje kulture amputirali vrijedan ekstremitet koji našu povijest �ini vitalnijom i bogatijom, reljefnijom i univerzalnijom? Uvedimo �irilicu u škole u Republici Hrvatskoj, a ne (samo) u zavi�aj Vukovaraca, gdje su kaverne boli otvorene i iz njih suklja tuga. Pa tuga ne�e prije�i u mr�nju, razvodnivši se na terenu poput alkohola u bevandi.

Lako bih mogao mrziti
Osobno, kad bih dopustio da me vodi vru�a dalmatinsko-mediteranska krv, emocija a ne racij, lako bih mogao mrziti i Talijane, i Nijemce, i �irilicu! Naime, Nijemac je jedno� dr�ao bajunetu pod vratom djevojke koja �e trideset godina kasnije postati mojom nonom, a Talijan je ispalio hitac u suhonjavog mom�i�a za “koprifoga”, pa moj nono i dandanas uz ki�mu dr�i komad olovnog puš�anog taneta! Našao sam na�ina oprostiti im, i ne gledati na te nacije doli kao na nesretne sljedbenike jedne nametnute bolesne ideje dvoje (eksponiranih) bolesnih ljudi.

Kona�no, ne po istom modelu ili paradigmi, ali po istoj emociji, mogu se dobrim dijelom poistovjetiti u patnji s Vukovarcima i Slavoncima. Njima je �ovjek koji piše �irilicom prolijevao krv, meni je prolio – spermu! �ovjek koji piše �irilicom (mom�e Makedon�e) u moju je sad ve� preminulu majku posijao svoje sjeme, sjeme mene, pa je netragom pobjegao, ostavivši u Cambridgeu i mene i nju. Javio mi se iz Canade kad sam ja imao tri i pol desetlje�a, a grob moje majke pola decenija: oca sam �uo prvi put tek nakon što sam i sam ve� bio postao ocem.

Ja sam se u�inio u oca, on je otišao u ocat! U Dalmaciji bi rekli: “iša je na kvasinu”, u moralnom smislu dabome. Našao sam na�ina oprostiti tom �ovjeku (glupo mi je re�i: ocu!). Jesam li trebao poklopiti mu slušalicu? Trebam li zbog njega na �irilicu gledati kao na metonimiju poganog sjemena koje valja �im prije iskorijeniti? Iz svega dosad izre�enoga jasno je da struganje �irilice iz tezaurusa baštine jedne uljudbe zapravo je oinvalidnjenje njezine kulture, njezinog identiteta, njezinog postanka; struganje �irilice tada je ruganje sebi samima, �upanje vlastitih korijena, te istinska diploma tuposti, sjajna verifikacija gluposti kojoj je još Krle�a tepao frazeološkom kovanicom “svemirska sila”. 

Izvor: Slobodna Dalmacija, autor Siniša Vukovi�
Za portal preuzeo: Zvonimir Mitar

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.