Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 

Dino: Zagreb mojih dana
Crtice i sje�anja iz Zagreba (18)

Davorin Krog (Dino) napisao je 2004. godine ve�i broj interesantnih crtica i sje�anja na Zagreb iz njegovih dana, na Zagreb kojeg se sje�a, a koji sada više ne nalazi... na svakom koraku neki drugi Zagreb, neki drugi ljudi...

*****

Crtice:

Bijeg u prošlost ispod Gradeca i Dolca


Muzej Grada Zagreba - maketa Gradeca, Kaptola i okolnih naselja
www.mgz.hr

Ako u centru grada �eliš imati lijep pogled i gledati, izvrsno mjesto je "Bistro Dolac", ako �eliš gledati i biti gledan u bilo koje doba dana, u�i u "Bulldog", a ako �eliš biti gledan, onda se zezni, pa sjedni ispred jednog od kafi�a u Tkal�i�evoj, jer iz mase u prolazu, nitko te ne�e niti pogledati.
�ini mi se da to vrijedi za cijeli centar grada, pa zato oni koji �ele biti gledani, neka sjednu ili nasred prve zebre, ili u izlog bivšeg du�ana moje mame, "Otmjenost" u Ilici 21, me�u parfeme "Douglasa" - to je vjerojatno jedini na�in kako bi se istaknula nepostoje�a razlika izme�u brojnih blaziranih faca istolikih subotnjih zlatnih ribica u ovom ogromnom i šarenom subotnjem akvariju. 

Na po�etku Tkal�i�eve gledam naredane kafi�e i pitam se koji bi od njih izabrala moja mama kada bi "Bistro Dolac" došao u ruke nekog od doma�ih "Kineza" i nestao kao "Narodni restoran", pa bi onda simpa kit od Koprivnice koji na Dolcu prodaje jaja i koštice od tikve zapakirane u prozirne vre�ice, odjednom dobio pogled na "Shangai". Zaklju�ujem da bi zbog izgleda mamin prvi kandidat bila "Argentina", ali idem dalje, jer znam da bi rekla: "Gle, pampa i gau�osi, bas zgodno - idemo dalje!". Zato kre�em dalje i mislim: "Valjda neki povratnik, zara�uje u kunama uz najljepša sje�anja na zemlju u kojoj su zara�eni pesosi za investiciju. Ali, na kraju krajeva, za Tkal�u je dobro prošlo, jer 'Argentina' je ipak bolje nego 'Papua Nova Gvineja', ' Sveti Vincent i Grenadini' ili 'Bosna i Hercegovina'."

Delicija: paše najbolje uz "delicija"-video bez pjevanja
Nakon par koraka, pogled mi lupi u plakat na kojem piše "Severina" - samo mi je još to trebalo! To ti je to - kad' treba, onda ne znaju napisati "Plakatiranje zabranjeno"! Ili barem preko svega metnuti onaj veliki "X" koji spada uz onaj "delicija"-video bez pjevanja, pjeva�ice Severine koja na videu ne pjeva i koji zna�i "Zabranjeno ispod 18", dok "Opasno iznad 68!" nitko ne spominje.

Velim "delicija" jerbo mi je pun kufer te rije�i na koju sam naletio ve� stotinjak puta i jerbo mi je tek sada sijevnulo da rije� "delicija" ekskluzivno i najbolje paše uz navedeni video bez pjevanja - sve ostale primjene te novo-stvorene rije�i koja se širi kao virus gripe su bez veze!

Jer što re�i na sve mogu�e i nemogu�e semanti�ke egzibicije s "delicijom" koja je kao rije�, tek tako, onako iz vedra neba - ne znam kada, ali �u to provjeriti - pala na pamet nekoj inventivnoj dušici: na Dolcu je burek postao "delicija", �varci su postali "stara delicija s okusom tradicije!", bonbonijera "Opera" je "sastavljena od razli�itih ugljikohidratnih delicija", na jednom mjestu je pisalo "Jabuka i orasi - delicija!", na Zagreba�kom velesajmu �e biti "Degustacija brojnih delicija", netko drugi oglašava "Bogata ponuda autohtonih gastro delicija"... da bi neki "inventivac" u istom stilu, kulen proglasio "delicijom gotovo hedonisti�kog u�itka!" (hedonisti�ki u�itak uz "delicija"-video pjeva�ice Severine koja na videu ne pjeva, nije spomenuo).
Zato s puno u�ivancije gledam natpise "Fino i friško" i "Šarm" - kona�no netko normalan!

Bijeg u prošlost
U mislima bje�im u prošlost i zamišljam kako še�em istim putem kao i prije petnaestak minuta, ali prije nego što je tr�nica Harmica preseljena na mjesto današnjeg "trbuha grada" izme�u crkve Svete Marije i Kaptola, prije 1930. kada je na ovom mjestu na Dolcu otvorena nova gradska tr�nica.


Gradilište nove tr�nice na Dolcu oko 1927.g.
dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan

Na mjestu današnje tr�nice je ogromno gradilište, zapravo sve je jedna ogromna, duboka iskopina gdje je prona�eno staro groblje i jedan od najstarijih ulaza (ili kraj, kopanjem uništenog segmenta tunela ispod Dolca!?) u tunele i katakombe kojima je isprepleteno podzemlje Gradeca - mre�a koja spaja Gradec s Kaptolom i mo�da ide još dalje prema Juriši�evoj; na zapadnoj strani Gradec s Tuškancem, pa isto mo�da i dalje, te na sjevernoj strani Gradeca i Opatovine mo�da ide prema Sljemenu.
Šteta, izgleda da ulaz ne�e probiti, ve� �e ostati zatrpan ispod budu�e ribarnice, na isti na�in kao što su zatrpani srednjevjekovni tajni ulazi po bunarima, dvorištima i podrumima ku�a.
Dvostruka šteta, jer koga �e jednoga dana interesirati podzemna kombinacija starih, novijih i novih tunela pod okriljem vojske ili tajnih slu�bi, s ulazima pod nadzorom, budnim okom kamera i svime što tehnika nudi, od onih u Tkal�i�evoj i Ilici, do Mesni�ke i Dubravkinog puta, a da se ne spominju dr�avna atomska skloništa ispod Pantov�aka, te od Visoke ulice do Markovog trga, ili ono napušteno ispod Vile Rebar - za povijest grada su interesantni baš ovakvi ulazi koji mo�da Kaptol i katedralu, preko Skalinske, Krvavog mosta i Kamenitih vratiju, spajaju s Markovom i Katarinskim crkvom te Lotrš�akom i onda vode mo�da i mnogo dalje prema sjeveru preko Demetrove i Tuškanca ili preko Radi�eve i Opati�ke, ili vode prema istoku preko Mesni�ke i Strelja�ke - jer tko zna što su naši stari sve izmislili kako bi, ako treba, mogli spasiti �ivot i (crkveno) blago.

Zaklju�ujem da sam premalo otišao u prošlost, jer tek sam negdje u 1928., pa oduzimam još dvije godine, ali i tu me  do�ekuje ru�na slika: od donjeg dijela Opatovine prema jugu do ju�nog kaptolskog zida, sve je u ruševinama. Porušene su ku�e naselja Dolac i dio kaptolskog zida, tako da �e od sada naselje Dolac postojati samo u imenu nove tr�nice "Dolac", a kaptolski zid ispod Dolca u imenu budu�e ulice Pod zidom.  

Zato idem još dalje, prema 1850-tim. Spuštam se Opatovinom, dolazim do Dolca, ulazim u apoteku, pitam za nešto protiv jake glavobolje, i �ujem pitanje: "A gospon, zakaj vas glava boli?", velim: "Zbog Severine!", �ujem: "Tak' mi vas je �al, protiv coprnica nema leka!".


Muzej Grada Zagreba - maketa Kaptola
www.mgz.hr

Idem dalje i na kraju stojim to�no na mjestu gdje se prije petnaestak minuta stepenicama s Dolca spustila bakica koja je lijevom rukom odvukla puna kolica u smjeru Splavnice, pikaju�i s kišobranom u desnoj ruci kao da je štap.
Stojim ispod ju�nog kaptolskog zida u ulici Potok s du�anima i obrtni�kim radionicama u "hi�ama purgerskim", a ispred mene te�e potok Medveš�ak.

Kada bih ulicom Potok otišao desno uz potok Medveš�ak do Pisanog (kasnije Krvavog) mosta, vidio bih kako se tamo u potok Medveš�ak spajaju Mati�ina koja te�e ulicom Potok (od 1913.g. Tkal�i�eva), i  Pretoka koja iznad Mati�ine (današnjom Ko�arskom)  te�e posebnim kanalom zvanim Pretoka, prokopanim radi mlinova kako bi se pove�ao pad vode. Takvi kanali su nazivani Pretoke ili Preloge, i radi niskog korita u nizinskom dijelu potoka Medveš�ak (neko� Cirkvenitza, Crikvenik ili Medvednica) gra�eni su ve� nakon izlaska potoka iz Šestinske doline, kod Okrugljaka.

Kada bih otišao još dalje do Popovog tornja, vidio bih kako se tamo Pretoka i Mati�ina opet spajaju i uzvodno odmah opet razdvajaju, jer Medveš�ak do Popovog tornja dolazi kanalom Pretoka prokopanim podno Okrugljaka, pa Ksaverskom dolinom i preko novoveških mlinova, dok jedan dio potoka, nakon mlina kod novoveškog groblja i slapa Gra�anec, te�e starim koritom Medveš�aka zvanim Mati�ina.    

Pisani most je mjesto od kojeg potok Medveš�ak, opet pod svojim imenom, te�e prema Savi - i zato sada 1850-tih stojim na obali potoka Medveš�ak, i zato još uvijek mogu odšetati uzvodno i vidjeti mlinove koji rade, jer korito u ulici Potok još nije zasuto.
Kod Pisanog mosta, na kanalu Pretoka vidjet �u najmanje tri mlina, na Potoku šest mlinova i kod Popovog tornja još dva. 
Mislim na te stare mlinove o kojima je prvi zapis jedna isprava o poklonu iz 1257. godine, i kako �e gradski oci za dvadesetak godina zapo�eti s otkupljivanjem i zatvaranjem mlinova, jer su donijeli odluku o preusmjeravanju potoka Medveš�ak u novo korito s po�etkom pored Ribnjaka i zasipavanju korita u ulici Potok.
To je ura�eno prvenstveno zbog uspostavljanja kanalizacijske mre�e, tako da je zatrpavanje korita u ulici Potok zna�ilo barem jedan kraj i dva po�etka: prestanak rada i postupni nestanak zadnjih mlinova u samom gradu, za�etak današnjeg Drek Rivera i kanalizacijske mre�e ispod grada, s više od 1'500 km kanala i odvodnih cijevi, te pretvaranja ulice mlinova i pralja u gradsku ulicu obrtnika, pajzlova, majstorskih radionica i poslije manufaktura (proizvodnja papira, turpija, pe�i i cigara), a bome i seksa u lege artis javnim ku�ama - to je bio po�etak pretvaranja ulice Potok u ulicu iz koje �e jednog dana nastati naša „Tkal�a“.

Ako bih �elio vidjeti gradnju Popovog tornja, morao bih oti�i predaleko u prošlost, sve do 1247. godine kada je izgra�en. To je bilo samo pet godina nakon 1242. kada je kralj Bela IV zlatnim pe�atom ovjerio Zlatnu bulu kojom je Gradec postao slobodni kraljevski grad, stekao pravo na opasivanje bedemom i me�u ostalim, pravo na viteške igre - igra "prstenac" je odr�avana od 1363. godine, da bi to prestalo otprilike u vrijeme kada je odr�ana prva Sinjska alka, dakle "prstenac" je prete�a Sinjske alke. Naravou�enje: tradiciju ne stvara rani po�etak, ve� ustrajnost. 

Predaleko mi se ne ide, pa zato gledam vremenski i prostorno malo bli�e: izme�u šetnje Baka�evom i Novom Vesi ili gornjom Vlaškom (ulicom obslu�itelja i majstora za potrebe Kaptoloma zagreba�kog), pa još dalje donjom Vlaškom (ulicom kmetova na biskupskom majuru), jednostavno skre�em odmah iza ugla desno, u ulicu Potok.
Zastajem pred zapadnim ulazom crkve Svete Marije na Dolcu, izgra�enoj u 13. stolje�u, preure�enoj u baroknom stilu sredinom 18. stolje�a (kada je napravljen i novi toranj), te restauriranom 1886. godine kada je s novim pro�eljem crkva zadobila današnji izgled.

Crkva Sv. Marije na Dolcu
Crkva Sv. Marije, 1925.g.
www.mgz.hr

Nakon rušenja Dolca i po�etka gradnje nove tr�nice, u crkvu se ulazi kroz zapadni ulaz u Tkal�i�evoj, otvorenom u vrijeme �upnika Adama Alojza Bari�evi�a (period 1790. - 1803.) poznatom po pjevanïm misama koje je dr�ao na hrvatskom jeziku.

Još uvijek sam u 1850-tim godinama, u ulici Potok ispred crkve Svete Marije, i razmišljam o skoku od 350 godina u 1500-tu, jer bih baš tu ispod crkve �elio vidjeti prvo zagreba�ko javno kupalište, koje se 1291. godine spominje kao zidano kupalište s grijanom vodom iz potoka Medveš�aka, i kojem se trag gubi po�etkom 16.-tog stolje�a.
Odustajem, jer niti �elim biti brijan s britvom stotine godina starijom od one didine, niti �elim puštanje krvi, niti  "šrefanje" s pet pijavica, a bome nisam niti u formi kako bih zaronio u bazen na �amki kojeg još dugo ne�e biti, i pogledao da li u bazenu nekim �udom ima i be�kih denara i soldi potrebnih za upad u kupalište na Potoku.
Na kraju shva�am kako sam prestar �ak i za eventualnu analizu pet stotina godina starih �enskih usluga koje se u cjeniku kupališta ne spominju - i frustriran odlazim.

Da, �enske usluge - zbog njih moj bijeg u prošlost završavam povratkom u prošlo stolje�e, na samu granicu izme�u dva po svemu potpuno razli�ita svijeta, na ulice Potok i Ko�arska izme�u Gornjeg grada i Kaptola, na mjesto gdje je u velikom stilu krenulo obrtništvo pod slu�benim nazivom "uslu�na djelatnost osobnog zadovoljstva" ili jednostavno prostitucija, bludnja - nije bitno, bitno je da su naši stari toliko u�ivali i trošili, da je nakon Petrove kupelji u Ko�arskoj otvaran bordel za bordelom - da bi najstarijem zanatu poslije u Tkal�i�evoj bio "posve�en" blok od �etiri ku�e u nizu, od kojih je svaka imala svoju specifi�nu boju svjetiljki. (Petrova kupelj je bilo kupalište s koncesijom "za djevoja�ke poslove“ u Ko�arskoj 8. Zbog  prelaganja potoka Medveš�ak preseljeno je u Ko�arsku 69, na mjesto današnje  Medvedgradske 15-17, gdje je nakon pregradnje 1898.g. otvoreno kao "bludilište madam Aranjoš")

.
Najstariji, najpošteniji "dam - daš" i najkonkretniji zanat na svijetu obavljan je na mjestima zvanim "ku�a u�itaka", "javna ku�a", "bludilište", "bordel", "kupleraj", "puf"...  gdje su šljakale doma�e puce, a ne kao danas uvozne snage iz Ukrajine, jer Ma�arice više ne�e kad' im je bolje u Austriji i Švicarskoj, dok Nijemcima ne treba... nazivane su "kurtizane", "no�ne dame", "dame no�i", "prostitutke", "javne dame", "javne cure", "kurve", "drolje", "droplje", "fukse", "torbarice", "uli�arke", "�oškarice", "dame s plo�nika", "trotoarke", "štriherice", "štajgerice", "kamenjarke" - jasno, sve te nazive dali su muškarci. 

Delicija: što Google veli o pojavi te rije�i
Ispred "Fino i friško" sam pomislio koliko bi neizmjerna bila bezvezarija kada bi umjesto toga pisalo "Delicija" - jerbo po novom ili novima iliti i jedno i drugo, ne znaš radi li se o "deliciji burek", "deliciji �varak", "deliciji kulen gotovo hedonisti�kog u�itka", o autohtonoj gastro-deliciji pe�ena �vaka�a kauguma s dodatkom razli�itih ugljikohidratnih delicija vezanih uz pivo, ili o najobi�nijem perecu.

Kako nisam jezikoslovni pametnjakovi�, ve� obi�ni de�ko iz jednog zagreba�kog kvarta, i kako mi u Amruševoj nisu odobrena netra�ena financijska sredstva za znanstveno-istra�iva�ki projekt o porijeklu i vremenu nastanka rije�i "delicjia" - slu�aj rješavam u pet minuta. Argumentiran i pouzdano.

U godini gospodnjoj 2004. upucavam "delicija" u Google, velim; "Tra�i!", a Google mi odgugla 77'777 stranica, pa puta deset i imam broj pogodaka kao jedinicu mjere trenuta�ne te�ine bezvezarije.
Google mi kao prvo na stranici gastrononaut.hr nudi nešto pod nazivom "Kalifova delicija", pa sad' naru�i ma�ka u vre�i! Pogotovo ako postoji gastronom-servis "dofuramo vam doma", onda ne znaš ho�e li sti�i baklava, jajik ili neki kalif iz dragog susjedstva bradom i turbanom.

No, Google ima i filtere, pa mu veliš "Na�i sve pojave 'delicija' u periodu od 1.1.2000 do 31.12.2001!" - pa javlja: "Ima tridesetak!", pa onda pitaš: "A koliko je bilo deset godina prije?" - veli: "Nije bilo ni�ega!".

 

Delicija: zahvala na eurovizijskim glasovima!
Pa pustiš Google neka malo pipa - i evo ga, rije� "delicija" se u ovosvjetskom internetu prvi puta pojavila 15.01.1996. u kratkoj re�enici o hrvatskom gradu Ninu: "Šokol najpoznatija ninska delicija".

 

Pa pustiš Google neka ti veli tko ti je to uvaljao, a on ti javlja: "bra�a" Srbi!
Fu�kaj ga, njesra - neki mnogobrojni naši, a ne moji, uporno šalju hrpe eurovizijskih glasova na ex-YU pozivni 011, a negdje tamo po obi�aju od ninski "šoko" naprave "delicija"-lobi koji polako, ali neumoljivo, osvaja hrvatsku gastronomiju - do izloga i plakata na Dolcu.

U 1997. se rije� "delicija" u ovosvjetskom internetu javila dva puta:
 
 

U prvoj referenci je Carlsberg proslavio godišnjicu prisustva na hrvatskom tr�ištu, dok se u drugoj radilo o znanstveno-istra�iva�kom radu "MALENI LOVA�KI SPECIJALITETI - TR�KA SKVR�ULJA (PERDIX PERDIX L.)".

Konkretni tekst je glasio:
"Prije same kulinarske obrade uputno je ocijeniti dob odstrijeljenih tr�ki te starije prethodno kuhati. Velik broj recepata za pripremu tr�aka osigurava u�itak u ovoj cijenjenoj deliciji.", te "Klju�ne rije�i: tr�ka, divlja�, korist, delicija".

Sedam godina kasnije, "delicija" je doslovce preplavila gastronomski vokabular i �ini se da više niti burek�ija na Dolcu ne zna da li mu je burek dobar, ako u izlogu ne piše "delicija" - isti problem izgleda ima i susjed kod kojeg piše: "Arti�oka, delicija s Mediterana!".


Liptauer s �amke - fino, ukusno, slasno i jako prija!"

Sedamdeset i sedam godina kasnije, u mojem izlogu bi još uvijek pisalo: "Liptauer s �amke - fino i ukusno, slasno i prija jako" - "Liptauer s Divkom ili sa �ajem s dvije �lice meda!".

Moje "istra�ivanje" zaklju�ujem s tekstom u gastronomsko-delicijskom stilu: "Neke rije�i prelaze granice bizarnog: dok kod jednih odre�ena rije� izaziva otpor i neprihva�anje, kod drugih je to vrhunska delicija!".  

"You know, you know, you know!"
Okre�em le�a svim "delicijama" i Severina-plakatu i pogled mi zapne na "Hello Kitty"-prosjaku u kolicima - opet je tu, danas je to njegova zona. Desno, pred drugim blokom uza zid, otprilike tamo gdje je prije �etiri stotine godina bilo javno kupalište, mlada cura pjeva uz ukulele sa šest �ica - kreštav glas, ali dobra je i sve skupa dobro zvu�i. Za lovu, dole ispred nje je naopa�ke okrenuta mornarska kapa sa šiltom - ne pripada niti jednoj mornarici. Cura pjeva: "You know, you know, you know...", pa mislim: "Hugs and love my dear, but I really don't know what should I know!", i skoro joj uletim s drugim glasom, onako glasno: "I don't know, I don't know, I don't know..." - ali ukulele je ukulele, s tim se ne bumo zezali!

***** 

Sje�anja:

Ukulele - od Merlinke do Raaba

Video: Jake Shimabukuro  "While My Guitar Gently Weeps"  

                http://www.dailymotion.com/video/x2cenn_ukulele-jake-shimabukuro_music&start=2

Na samom po�etku Tkal�e, pred curom s ukuleleom rekoh: "Ukulele je ukulele, s tim se ne bumo
zezali!". Zašto - biti �e jasno ako se pogleda (tehnika sviranja) i posluša (harmonija, ritam, zvuk) video s
"While My Guitar Gently Weeps" u izvedbi Jake Shimabukuro-a.
Istovremeno, ovaj video je najbolji primjer razlike izme�u iskrenog (umjetni�kog!) pristupa instrumentu i
profanog "show-businessa" u kojem orkestri ukulele-muzi�ara kru�e po svjetu na dobro posje�enim
turnejama, ali sve je to uglavnom po onoj "od njih osam - ne �uješ pola dobrog tona!" - primjerice,
umjesto kupnje karte  za  "The Ukulele Orchestra of Great Britain" ili nekog sli�nog, vjerojatno je
pametnije još jednom pogledati ovaj video.

U sje�anjima onoga koji je prve tonove puštao na maminoj riflja�i, ukulele se pojavljuje tek u rukama
 "Merlinke", u filmu "Neki to vole vru�e", te negdje na kraju, sa Stefanom Raabom, onim koji "sve-zna-
sve-mo�e", svira, pjeva, komponira, zabavlja, glumi, producira naro�ito samog sebe, moderira, koji je
sve prošao, od mesnice do "Entertainment"- produkcije, od hitparada do zlatnih plo�a... Raab koji sve
konkurente u svakoj igri uvijek pobje�uje - do Eurovizije ako treba. Nevjerojatna karijera, jedna od
rijetkih, svestrani genijalac - koji je zapo�eo s ukuleleom u ruci.

Ukulele je portugalski instrument "braguinha" koji je prije nešto više od sto godina dospio do Havaja,
gdje je preimenovan u "ukulele" pod kojim imenom je danas poznat. Naj�eš�e, ukulele ima �etiri �ice, ali koriste se i oni sa "španom" od šest, a iznimno �ak i sa osam �ica.

Budu�i da slike govore više od rije�i, rezime sje�anja na ukulele slijedi u kratkoj foto-galeriji:


               "Merlinka"                          Elvis                              Paul                            S. Raab  

Za portal: Davorin Krog
(Davorin@bluewin.ch) 

Od istog autora:

Crtice i sje�anja iz Zagreba (17)
(i u 17 - preko linka 16 - linkovi na predhodnih 15)

PS:
Slijede nastavci - svaki tjedan po jedan ! 

Prijedlog:
Dok ne prona�emo bolje rješenje, Vaše komentare, prijedloge i primjedbe na ovaj prilog, kao i na sve druge priloge objavljene na portalu, mo�ete poslati na adresu urednik@arhiva.croatia.ch, a krajem svakog mjeseca ili svaka dva tjedna, ovisno o broju prispjelih komentara, objavit �emo posebni prilog sa svim prispjelim komentarima - ako ih bude. 
Vaše komentare objavit �emo prema Vašoj �elji; ili pod Vašim imenom (bez prezimena), ili pod Vašom e-mail adresom ili nam napišite Vaš Nick (Nickname) pod kojim da komentar objavimo, ali u tom slu�aju koristite uvijek isti Nick.

 

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.