Iz „komunisti�ke �eneve“ uz Staljina protiv Tita
Jedna od najpoznatijih modernih znamenitosti Praga je neobi�na ku�a na obali Vltave sagra�ena 1996. koja podsje�a na plesni par. �esi je stoga zovu Ginger i Fred ili Plešu�a ku�a, a turistima iz Hrvatske uvijek se naglašava da je njen autor istaknuti �eški arhitekt Vlado Miluni�, ro�en 1941. u Zagrebu.
�eški arhitekt Vlado Miluni�
Manje je me�utim poznato kako je Miluni� uop�e dospio u Prag – njegov otac Josip Miluni� bio je jedan od �elnika skupine jugoslavenskih komunista koji su nakon Rezolucije Informbiroa stali na Staljinovu, a ne Titovu stranu te su kao emigranti u Pragu �ekali pri�eljkivani pad Titova re�ima i pripremali se za preuzimanje vlasti.
O tim ljudima govori knjiga �eškog povjesni�ara Ond�eja Vojt�chovskog Z Prahy proti Titovi! Jugoslávská prosov�tská emigrace v �eskoslovensku (Iz Praga protiv Tita! Jugoslavenska prosovjetska emigracija u �ehoslova�koj) koja je 26. travnja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predstavljena i hrvatskoj javnosti. Autor je ro�en 1977., radi kao docent Odsjeka svjetske povijesti Filozofskog fakulteta Karlova sveu�ilišta u Pragu te se bavi poviješ�u Jugoslavije u 20. stolje�u, �eško-jugoslavenskim odnosima, kao i pitanjima povijesti komunisti�kog pokreta u Europi. Knjiga ima 696 stranica i ona je dio autorove doktorske disertacije koja obuhva�a razdoblje do kraja osamdesetih godina 20. stolje�a, dok knjiga završava u šezdesetim godinama kad je bilo jasno da emigrantska skupina više nema nikakvu politi�ku va�nost pa su se njeni �lanovi pomirili s trajnim boravkom u �ehoslova�koj ili se, doduše rijetki, vratili u Jugoslaviju.
Slijeva: Ond�ej Vojt�chovský, Jan Pelikán i Ivo Banac
O knjizi je na njenoj hrvatskoj promociji govorio autorov mentor Jan Pelikán, vode�i �eški stru�njak za povijest zemalja bivše Jugoslavije koji je istaknuo da se radi o knjizi u kojoj je svaka re�enica utemeljena na izvorima i koja je va�na ne samo za povijest Jugoslavije, nego i �ehoslova�ke kraja �etrdesetih i po�etka pedesetih godina pa i za povijest cijelog isto�nog bloka.
S tim se slo�io i Ivo Banac, profesor Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji je o jugoslavenskim informbiroovskim emigrantima objavio knjigu Sa Staljinom protiv Tita (1984. izdana u SAD-u na engleskom, a 1988. u Zagrebu na hrvatskom). „Kad sam ja pisao svoju knjigu, mogao sam sanjati o izvorima jer bili su rijetki“, prisjetio se Banac koji je istaknuo va�nost praške skupine emigranata iako je bila relativno malobrojna – od 4928 emigranata koji su stali na Staljinovu stranu u Pragu ih je bilo tek 189 (manje ih je bilo samo u Poljskoj – 24). Više ih je bilo u SSSR-u, Bugarskoj, Albaniji, Ma�arskoj i Rumunjskoj, ali Prag je bio va�an centar kao glavni grad zemlje koja je cijelo vrijeme imala prijateljski odnos s Jugoslavijom i prema kojoj je odnos gra�ana Jugoslavije bio pozitivniji nego prema davnim ili donedavnim neprijateljima. Uostalom, podsjetio je Banac, Prag su u to vrijeme nazivali „komunisti�kom �enevom.“ Emigranti u Pragu izdavali su glavno emigrantsko glasilo, Novu borbu koja se u pedesetim godinama tiskala u 14.000 primjeraka i kao propadandne novine krijum�arila u Jugoslaviju, ali i širila me�u iseljenicima u prekomorskim zemljama. Najistaknutiji �lanovi praške skupine bili su Anton Rupnik, Josip Miluni�, Teodor Balk (pravo ime Dragutin Fodor), Pero Dragila i Slobodan Ivanovi�, a u knjizi se detaljno govori o njihovim sli�nostima i razlikama. Zajedni�ko im je bilo to da su prije dolaska u Prag mali dio �ivota proveli u Jugoslaviji, a razlikovali su se u politi�kim stavovima – iako su bili informbiroovci, dio ih je bio ideološki umjeren, a dio radikalan.
Vojt�chovský je njihove �ivote detaljnije predstavio i na promociji, pri �emu je istaknuo neobi�nu �injenicu da je obitelj Miluni� stanovala u istoj zgradi kao i Václav Havel, odmah pored današnje Plešu�e ku�e po kojoj je Vlado Miluni�, sin emigrantskog vo�e, poznat u �eškoj javnosti. On se ina�e roditeljima, zajedno s tri sestre, pridru�io tek 1956., a do tada je �ivio s bakom u Zagrebu i Opatiji. Danas se izjašnjava kao �ehoslova�ki arhitekt i kao Jugoslaven, „u znak protesta protiv primitivnog nacionalizma.“
Sin Antona Rupnika je pak ugledni francuski povjesni�ar i politolog Jacques Rupnik koji je odrastao u Pragu pa je kasnije bio i Havelov savjetnik. Emigrante su u potpunosti financirale �ehoslova�ke komunisti�ke vlasti, tra�e�i od njih istovremeno da rade u svojim strukama, smatraju�i da je najbolji na�in borbe protiv titoizma sudjelovanje u izgradnji socijalizma u �ehoslova�koj.
Josip Miluni� i njegova supruga Atena tako su kao lije�nici morali raditi u bolnici. Nakon jugoslavensko-sovjetskog pomirenja 1955. došlo je i do normalizacije odnosa Jugoslavije i �ehoslova�ke, �iji je predsjednik Antonín Novotný dvaput posjetio Jugoslaviju, 1964. i 1967., dok je Josip Broz Tito s ovacijama do�ekan u Pragu 1968. desetak dana prije gušenja Praškog prolje�a.
Jugoslaviju je 1973. posjetio vo�a KP �ehoslova�ke Gustáv Husák koji je 1980. kao šef dr�ave predvodio �ehoslova�ku delegaciju na Titovom sprovodu u Beogradu, a 1954., u vrijeme kad je Prag bio jedan od centara protutitoisti�ke emigracije, bio osu�en na do�ivotni zatvor zbog titoizma. Odnosi dviju komunisti�kih dr�ava Jugoslavije i �ehoslova�ke prolazili su dakle kroz razne faze, ovisno o okolnostima koje su vladale u isto�nom bloku i vjetrovima koji su puhali iz Kremlja i �ini se da je jedina konstanta bio Tito, barem do svog fizi�kog kraja. Staljinu odani emigranti bili su preslabi da bi uzdrmali njegovu vladavinu i iz današnje perspektive mo�emo re�i da je jedini dugoro�ni rezultat postojanja praške emigrantske skupine Plešu�a ku�a na obali Vltave i ostala djela Vlade Miluni�a.
Autor teksta: Marijan Lipovac,
fotografije dostavio autor teksta
