Dr. Zlatko Špringer - odvjetnik i planinar
Premda se bavim ve� du�e vremena s povijesti slavonskog planinarstva te povijesti lokacije nekadašnjeg dvorca plemenitog Jankovi�a na Jankovcu, nisam posebnu pozornost posve�ivao dr. Zlatku Špringeru. U dokumentima koje sam prou�avao više puta je samo spomenut. Slu�ajna mail prepiska sa jednim sjajnim �ovjekom, Zvonkom Špringerom, dipl. in�enjerom gra�evine, njegovim sinom, otvorila mi je spoznaje i potrebu da sa�uvam sliku na sjajni lik DR. ZLATKA ŠPRINGERA. Pokazalo se da je i ovaj puta usmena povijest zadnja nada da se nešto va�no sa�uva od zaborava.
Dr. Zlatko Špringer - odvjetnik i planinar
Zašto je dr. Špringer va�an današnjoj planinarskoj javnosti? Kao predsjednik Podru�nice HPD „Jankovac“ iz Osijeka je zaslu�an za prvu dogradnju planinarskog doma na Jankovcu od 1939. do 1941. godine i viziju lokacije Jankovca koja je i danas suvremena.
Po�imo redom: dr. Špringer je pravi Esseker (op. germanizirani izraz za „izvorne“ Osje�ane). Rodio se u Osijeku 9.rujna 1893. godine u slu�beni�koj obitelji (op. te godine rodio se i doajen osje�kog i slavonskog planinarstva dr. Kamilo Firinger, a u Osijek je došao na slu�bu dr. Igo Schwarz predsjednik prvog planinarskog društva u Osijeku “Bršljan“). U ranom djetinjstvu, ve� u 4. godini �ivota ostao je bez oca i spletom okolnosti je smješten u sirotište u Osijeku. Kao sirotištarac završio je osnovnu školu i tadašnju Kraljevsku realnu gimnaziju. U Izvještaju gimnazije za školsku godinu 1914./15. �itamo da je u lipnju 1915. g. polo�io ispit zrelosti s odli�nim uspjehom. Kako je sam pla�ao svoje školovanje (što nam se danas �ini neobi�no za to doba) morao je odustati od studija tehni�kih znanosti u Pragu, te je upisao studij pravnih znanosti. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu je diplomirao 28. velja�e 1919. godine. Kao sveu�ilištarac sudjelovao je u demonstracijama protiv Ma�arona i bio uvjereni Star�evi�anac.
Premda je tek stvorena nova dr�ava, Kraljevina SHS �udila za školovanim ljudima, posebice pravnicima, Zlatko se opredjeljuje za odvjetništvo. Vje�beni�ki sta� proveo je u kancelariji poznatog osje�kog odvjetnika Dr. Huge Spitzera (op. dr Spitzer je napisao statut prvog planinarskog društva „Bršljan“). Nakon vje�beni�kog sta�a 24. sije�nja 1923. upisan je u Imenik odvjetnika sa sjedištem u Osijeku, gdje je, uz kra�i prekid, ostao do 24. svibnja 1972. godine (gotovo pola stolje�a). U to vrijeme je odvjetni�ki ured u Osijeku imao i ranije spomenuti dr. Kamilo Firinger.
Kako je dr. Zlatko Špringer bio sklon hodanju i planinarenju, ili šire gledano današnjim pojmom „zdravo �ivjeti“ govori i sljede�a crtica iz njegove mladosti. Zlatko je u mladosti bio „sokolaš“ i u to mu je vrijeme nerazdvojan prijatelj bio, kasnije poznati, osje�ki lije�nik ginekolog dr. Julije Batory. Jedno Zlatkovo sje�anje koje je opisao u “Glasu Slavonije“ datira u vrijeme Balkanskih ratova kada je puno putovao s prijateljem Julijem. Zlatko se prisje�a: ....„Ako se dobro sje�am bilo je to 1912. kada smo bili na svesokolskom sletu u Pragu. Vra�ali smo se vlakom i u Plzenju namjeravali si�i, jer je tamo odr�avan �upski slet. Na izlasku iz vlaka zamijenili su nas s nekakvim delegatima, lijepo pozdravili i smjestili kod nekih sportaša. Nismo im objašnjavali kako je došlo do zabune jer smo ionako došli na slet. Kasnije smo od Plznja do granice išli pješke.“ Drugi put su on i prijatelj Julije odlu�ili oti�i do Graza. Tamo su otišli vlakom, a nazad od Graza do Ljubljane pješice. U komentaru novinar „Glasa Slavonije“ ka�e: „Osam dana „ugodnog i nezaboravnog pješa�enja“ onaj tko nije pasionirani šeta� ne bi mogao ni zamisliti.“
U drugoj jednoj crtici iz mladosti i prijateljstva s Julijem, naravno hodanjem i planinarenjem spominje:.... Godine 1913. odlaze brodom iz Trsta do Kotora., a dalje pješice kroz Crnu Goru. Zlatko se prisje�a i ka�e: „Preno�ili smo u nekoj gostionici i jednog jutra krenuli za Cetinje. Kad smo stigli, crnogorski car Nikola odr�avao je audijenciju u nekom šumarku. Predstavili su nas kao mlade gimnazijalce. Od tadašnjeg ministra Plamenca dobili smo 60 perpera, a drugi dan krenuli smo nazad. Išli smo tako pješice prema moru kad nas je stigao carski auto, prvi i jedini u to vrijeme u Crnoj Gori. Upita nas car Nikola trebamo li još novaca. Nismo htjeli propustiti priliku i kada je carica Milena izvadila iz njedara bijelu kesicu - primili smo je. Sjedile su tu još i dvije kneginje. Car Nikola nam je dao još pet napoleondora. Mnogo novaca. Dovoljno, i previše, da se brodom stigne do Trsta.“
Sigurno da je rad u odvjetni�kom uredu dr. Spitzera, odbornika prvog planinarskog društva, te profesionalna suradnja sa vršnjakom i kolegom dr. Firingerom bila sudbonosna da i Zlatko napokon postane planinar. Godine 1925. ra�a mu se sin Zvonko, 1928. k�erka Cvijeta, od 1929. godine je �lan „Jankovca“, a 1931. Zlatko je odbornik u „Jankovcu“.
Svaku priliku dr. Zlatko bi koristio za planinarenje, a kad nije bila prilika, pješa�io bi po okolici Osijeka. Ka�u da nije bilo dana da nije propješa�io deset i više kilometara. Kako su djeca rasla, tako je krenula i cijela obitelj planinariti. Pritom sin Zvonko je zadovoljno pratio oca, ali k�erka Cvijeta nije dijelila o�evo i bratovo oduševljenje. Na popisu prvih osje�kih skijaša nalazimo i majku Šari. Pored planinarenja i pješa�enja, bavio se Zlatko i veslanjem i to ne samo u mla�im danima, nego i u poznim godinama. Sin Zvonko se sje�a kako bi „u ljeto se cijela obitelj i pas Peggy (doberman) smjestila u široki o�ev skif, �amac kojega je otac sam veslao uzvodno sve tamo do jednog od onih pješ�anih sprudova kod uš�a rijeke Karašice.“ Tvrde Zlatkovi suvremenici kako ni najsna�nija ljetna kiša, ni najguš�i snijeg nisu ga mogli sprije�iti u svakodnevnom pješa�enju.
Dr. Zlatko Špringer 1939. na Velebitu kod Kubusa
Malo je planina u bivšoj dr�avi bilo na koje Zlatkova noga nije kro�ila, a bilo ih je izvan granica. „Slabost“ su mu bili Velebit i Alpe. Gotovo na svim va�nijim društvenim izletima je sudjelovao, a mnoge i vodio. Njegova odanost planinarstvu, njegova radinost, odgovornost, te ugled u društvu, posebno u planinarskoj zajednici, dovode do toga, nakon što se dr. Firinger 7. velja�e 1936. g. povla�i s pozicije predsjednika „Jankovca“, da ta du�nost, bez glasa protiv, bude povjerena dr. Zlatku Špringeru. Do isteka mandata prethodnika (godinu dana) Zlatko vodi društvo bez izmjena u upravi društva. To vrijeme se priprema za sagledavanje problema u radu koje �e trebati riješiti u narednom razdoblju.
Gradjevna dozvola za nadogradnju doma Plan dogradnje doma Jankovac
Kada je 1937. godine izabran za predsjednika društva, to�no je znao što je problem, kako ga riješiti i tko mu mo�e pomo�i. Za tajnika društva je pozvao Dragana Egera, te blagajnika Mirka Habdiju. Zadatak, kako dograditi i obnoviti planinarski dom na Jankovcu, izgra�en 1934. godine, te stvoriti viziju dugoro�ne budu�nosti lokacije Jankovca. Tu su se našla dva isto misle�a zanesenjaka, zaljubljenika u prirodu, u planinarstvo, u Jankovac - Zlatko i Dragan.
U „Hrvatskom listu“ od 25. prosinca 1940. viziju dvaju prijatelja opisao je Dragan Eger sljede�im rije�ima: „Ova nova cesta ne�e prelaziti preko samog Jankovca, nego �e se nalaziti u udaljenosti od po prilici jednog kilometra. Iz Slat. Drenovca iznosit �e du�ina ceste oko 4km do mjesta sa kojeg se odvaja kolni put na Jankovac. Ovaj �e se odvojak s vremenom tako�er popraviti i produ�iti za automobilski promet. Kako se ne bi narušio mir Jankovca i neposredna okolica ne napuni prašinom, taj odvojak ne�e i�i baš na sam Jankovac, nego na udaljenost od oko 500m. Na tome mjestu imade pogodan teren, koji bi se još malo izravnao za izgradnju automobilskih gara�a i stana �uvara.
Nakon nekoliko �asaka hoda od spomenutih gara�a dolazimo ve� do jankova�kih jezera, a malo zatim ve� i do prostranog dogra�enog planinarskog doma, vlasništvo Hrvatskog planinarskog društva, podru�nice „Jankovac“ u Osijeku. Dogradnja planinarskog doma, koja je zapo�ela u prolje�e prošle godine, dovršena je u kolovozu ove godine. U domu sada imade velika blagovaonica, kuhinja, stan za opskrbnika, 3 skupne spavaonice, 5 posebnih soba i sve potrebne nusprostorije. U domu je ve� izvedena kanalizacija, uveden vodovod i postavljene �ice za elektri�nu rasvjetu. Kasnije �e se na potoku postaviti ku�ica sa turbinom za pogon dinamo stroja.
Nakon dovršenog elektri�nog postrojenja postavit �e se izme�u stijene i vodopada jake sijalice u odgovaraju�im bojama. Slap �e se tada na ve�er ukazati u neslu�enoj ljepoti. Uz vje�ni romon i šum vode, nebrojene �e kapljice zasjati kao si�ušni kristali, zanose�i nas u krasotama planinske prirode.“
Hrvatski list 25. prosinca 1940.
Vizija dvojice prijatelja se i ostvarila. Ugled dr. Zlatka Špringera, cijenjenog osje�kog odvjetnika, otvarao je zatvorena vrata, njegova elokvencija je podizala mobilnost svih kojima je bila upu�ena. Zaklada koju je dr. Zlatko osnovao za proširenje i obnovu doma je prikupila potrebne novce, kojih uvijek nedostaje. A prijatelj, planinar Dragan Eger, je vrijedno sve provodio u djelo, kontrolirao utrošak svakog dinara, stalno dodaju�i nove detalje u realizaciji projekta. Na�alost, dom je otvoren bez pompe u sjeni predstoje�eg svjetskog rata.
Fotografija srušenog / zapaljenog planinarskog doma iz ljeta 1945.
Foto: Miro Matoševi�
Godine 1941. po�inje rat, zamire planinarska aktivnost. Ustaška vlast Uredbom razrješava du�nosti uprave planinarskih društava, pa tako i Jankovca. Za povjerenika Ustaška vlast imenuje Dragana Egera. Kako su partizani u planinarskom domu i obli�njoj Gutmanovoj lova�koj ku�i organizirali bolnicu, ta lokacija je postala metom borbenog djelovanja. Oko Nove 1943. godine Begi�eva bojna je minobaca�ima sa Sokoline zapalila planinarski dom, Gutmanov lova�ki dvorac i vlastelinsku lugarnicu.
No u to vrijeme je dr. Zlatko, na�alost, ve� imao druge probleme. Supruga Šari je bila �idovskog porijekla, njena porodica (roditelji i brat) je 1943. godine odvedena u njema�ke koncentracione logore iz kojih se nisu vratili. Sin Zvonko je iste godine mobiliziran i odveden na vojnu obuku u Austriju, vratio se kao domobran i raspore�en u Osijek nešto prije kraja rata. Povla�io se sa svojom postrojbom prema Austriji, gdje se predao partizanima, i bosonog sproveden natrag u Osijek na „preodgoj“. I za vrijeme NDH dr. Zlatko se pokazao kao neustrašivi protivnik totalitarnih re�ima, kako njema�kog tako i ustaškog. Dr. Zlatko Špringer je stvar no imao druge prioritete.
Poslije rata bio je ve� zašao u godine, a uvjeta za planinarenje prvih poratnih godina i nije bilo. Ostalo je pješa�enje i veslanje, dok je mogao.
Njegov suvremenik, kolega iz struke, poznati osje�ki odvjetnik dr. Dragan Cepeli� je napisao: „Vedar po naravi, dr. Zlatko Špringer je volio šalu i pjesmu. Njegov jetki humor znao je mnoge zasmijati, ali ponekad i zape�i. Od pjesama najviše je volio onu narodnu „Plava moma, bijeli danak“. Nije bilo nijedne veselice na kojoj nije zapjevao tu pjesmu.“
Svoj principijelni stav o nepomirljivoj borbi protiv totalitarizma, je provodio i u „Titovoj“ Jugoslaviji brane�i pred sudom kulake, biskupe i druge, nepo�udne aktualnoj vlasti.
Dr. Zlatko Špringer, odvjetnik na diku svoje profesije, uvjereni planinar, neumorni šeta� po „osje�kim sokacima“ i slavonskim planinama, vesla� sa drage mu Drave, orator i osoba koja je prijatelje rado zabavila pjevaju�i u društvu omiljene pjesme, bri�ni suprug i roditelj, umro je 25. lipnja 1977. godine s nepune 84 godine. Ovim sje�anjem zahvaljujemo našem dr. Zlatku Špringeru na svemu što je u�inio za osje�ko i slavonsko planinarstvo. Njegova vizija Jankovca i danas je aktualna i slu�i kao svijetao putokaz.
Za portal: �or�e Bali�, Osijek
