Kako i zašto je propala �ehoslova�ka
– 20 godina samostalnosti �eške i Slova�ke
Niti spojnica u nazivu dr�ave nije više mogla spojiti �ehe i Slovake
Istog dana kad je Katalonija u�inila daljnji korak prema samostalnosti proglasivši se suverenim entitetom (23. sije�nja 2013.), u Zagrebu je Hrvatsko-�eško društvo, u suradnji s �eškom besedom Zagreb i Maticom slova�kom Zagreb, organiziralo tribinu povodom 20. godišnjice mirnog i sporazumnog razlaza �eške i Slova�ke.
Na tribini o razlazu �eške i Slova�ke, odr�anoj u Zagrebu 23. sije�nja 2013.,
govorio je povjesni�ar i novinar Marijan Lipovac
O tome kako i zašto je propala �ehoslova�ka govorio je povjesni�ar i novinar Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-�eškog društva, a zatim je uslijedila zanimljiva rasprava u kojoj su svoja sje�anja uz ostale iznijeli i svjedoci doga�aja od prije 20 godina, ...
O svojim sje�anjima govori prvi hrvatski veleposlanik u Pragu Zlatko Stahuljak
... prvi hrvatski veleposlanik u Pragu Zlatko Stahuljak i njegov tadašnji savjetnik Bohumil Bernašek,...
Izlaganje zamjenika �eškog veleposlanika Josefa Zrzaveckog
dok je �eški pogled na razlaz �ehoslova�ke dao zamjenik �eškog veleposlanika u Hrvatskoj Josef Zrzavecký. Na�alost, iz slova�kog veleposlanstva na tribinu se nije odazvao nitko pa je publika, u kojoj je bio i ve�i broj studenata i nekoliko novinara, bila uskra�ena za pogled iz slova�kog ugla.
Naravno, nisu se mogle izbje�i usporedbe mirnog razlaza �ehoslova�ke s krvavim raspadom Jugoslavije, a raspravljalo se i o tome kako �e se odvijati procesi stvaranja novih dr�ava u Europi i svijetu i koliko u tom smislu �eško-slova�ki model mo�e biti koristan i pou�an. Marijan Lipovac je kazao da je na�in na koji je �ehoslova�ka prestala postojati jedinstven u svjetskoj povijesti jer je to jedini slu�aj da su se dvije nacije rastale dogovorno, mirno i bez ikakvih posredovanja ili uplitanja sa strane. U ovih 20 godina nastalo je u svijetu nekoliko novih dr�ava (Crna Gora, Kosovo, Eritreja, Isto�ni Timor, Ju�ni Sudan), ali uvijek se radilo o jednostranom otcjepljenju, o posljedici ratova ili o miješanju drugih dr�ava ili me�unarodnih organizacija. Mo�e se stoga re�i da je razlaz �eške i Slova�ke najve�i doprinos koji su �esi i Slovaci dali svjetskoj politi�koj kulturi. Danas taj model zazivaju separatisti�ki nastrojeni politi�ari u Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji i drugim višenacionalnim zemljama koji te�e stvaranju samostalnih dr�ava svojih naroda bez prolijevanja krvi. To �e, barem u Europi, vjerojatno tako i biti, me�utim, malo je vjerojatno da �e ti procesi biti u potpunosti unutarnja stvar tih zemalja i da ne�e biti intervencija sa strane, posebno kad se radi o �lanicama Europske unije, a prije svega o Belgiji u kojoj Unija ima i svoje sjedište.
Vladimír Me�iar i Václav Klaus dogovorili su kraj zajedni�ke dr�ave �ehoslova�ke i miran razlaz, bez da su �esi i Slovaci imali prilike na referendumu re�i što o tome misle
Dvije nove samostalne dr�ave, �eška i Slova�ka, na zemljopisnoj karti Europe pojavile su se s prvim otkucajem pono�i 1. sije�nja 1993., dok je dotadašnja zajedni�ka �eško-slova�ka dr�ava nakon 74 godine postojanja otišla u povijest. Nakon što su Baršunastom revolucijom u studenom 1989. mirnim putem natjerali komunisti�ku vlast na povla�enje, �esi i Slovaci tri godine kasnije jednako su tako baršunasto, za pregovara�kim stolom, dogovorili miran razlaz kao najbolje rješenje za budu�nost obiju zemalja. To�nije, dogovor su postigli tadašnji �eški i slova�ki premijeri, Václav Klaus i Vladimír Me�iar, a njihovi narodi nisu imali prilike na referendumu re�i što o tome misle. Kakav bi u tom slu�aju bio daljnji tijek doga�aja teško je naga�ati, no koliko god su Slovaci �eljeli napokon biti svoji na svome, to ne zna�i da bi u golemoj ve�ini poduprli prijedlog da se u potpunosti odvoje od �eške. �esi su imali emotivniji stav prema �ehoslova�koj smatraju�i je svojom širom domovinom, ali kad su u raspravama o budu�nosti �eško-slova�kih odnosa �eški politi�ari mahali podacima koliko �eškog novca odlazi u manje razvijenu Slova�ku, pitanje je ne bi li znatan dio �eha podr�ao razlaz sa Slovacima. Baršunasti �eško-slova�ki razlaz dogodio se u isto vrijeme dok je na podru�ju bivše Jugoslavije bjesnio krvavi rat, pa je tim lakše bilo �esima i Slovacima pokazati svijetu da su civilizirani narodi koji se znaju rastati bez puno povišenih strasti i eventualno uz sva�e koje se danas �ine besmislenima i smiješnima. Naravno, to im je bio i dobar podsjetnik što bi se moglo dogoditi ako stvari izmaknu kontroli. No, dok se za Jugoslaviju odavno znalo da je najkonfliktnija europska dr�ava, �ehoslova�ka je bila smatrana za dobro ure�enu i skladnu višenacionalnu dr�avu i time je njen raspad bio ve�e iznena�enje i razo�aranje. Kad se govorilo o razlikama izme�u �eha i Slovaka, onda bi se obi�no reklo da je �eška industrijska zemlja i stoga bogatija, a Slova�ka poljoprivredna i siromašnija, da �esi piju pivo, a Slovaci vino i da se razlikuju u folkloru. Ako se stvari tako pojednostavljeno gledaju, onda se �ehoslova�ka �inila prirodnom dr�avnom zajednicom. Doista, u Europi je malo naroda koji su toliko me�usobno sli�ni kao �esi i Slovaci. Jezici su im takvi da se odli�no razumiju bez prevoditelja (sli�niji nego hrvatski i slovenski, ali razli�itiji nego hrvatski i srpski), oba naroda pripadaju srednjoj Europi i istom civilizacijskom i kulturnom krugu, ve�inska vjera je katoli�ka (kod �eha je barem bila), a kao moderne nacije oblikovali su se u sklopu Habsburške monarhije.
Narode Jugoslavije spajali su sli�ni jezici iz �ega se izvodila teza o zajedni�kom porijeklu, ali razdvajala ih je ne samo vjera, nego i posljedice višestoljetnog �ivota u dva razli�ita svijeta – jednog pod duhovnom i svjetovnom vlaš�u zapada (papa, Sveto Rimsko Carstvo, Ugarska, Habsburgovci, Venecija) i drugog pod vlaš�u istoka (Bizant, Osmanlije), što je za sobom povla�ilo duboke razlike u kulturnom i civilizacijskom smislu i izazivalo animozitete koje niti ideja jugoslavenstva nije mogla poništiti. Osim toga, u �ehoslova�koj su bila samo dva naroda, a u Jugoslaviji šest, kao i brojna albanska manjina. Kod raspada Jugoslavije problem su bili i dijelovi naroda izvan svojih mati�nih republika, me�u kojima je najviše bilo Srba, što je Srbiji bio alibi da ustraje na ostanku svih Srba u jednoj dr�avi, pa i po cijenu rata kojim bi se odredile granice velike Srbije. U �ehoslova�koj tog problema nije bilo jer �ešku i slova�ku manjinu �ine uglavnom oni �esi i Slovaci koji su se s druge strane Morave doselili nakon 1918. i �ive raštrkano. Stoga nikome u �eškoj nije ni palo na pamet pokušati oru�ano braniti integritet �ehoslova�ke ili Slovacima ugrabiti dio teritorija, što je u velikoj mjeri zasluga visoke politi�ke kulture u �eškoj koju karakterizira privr�enost demokraciji, realizam, mirotvorstvo i svijest o vrijednosti ljudskih �ivota (zato i nije bilo otpora okupatorima 1938. i 1968. jer se nije �eljelo riskirati uzaludne �rtve). Za razliku od vrha JNA, koji se nije pomirio s raspadom Jugoslavije ustraju�i na ustavnoj ulozi armije kao �uvara ne samo jedinstva dr�ave, nego i komunisti�kog poretka, vrh �ehoslova�ke vojske potpuno se dr�ao po strani u pregovorima o sudbini zemlje. Odnose jugoslavenskih naroda narušavali su doga�aji iz prošlosti, posebno zlo�ini iz Drugog svjetskog rata, što se iskorištavalo za potenciranje sukoba (srpske optu�be o „genocidnosti“ Hrvata i prijetnje osvetom „Turcima“, tj. muslimanima), a kod �eha i Slovaka toga nije bilo jer ta se dva naroda nisu nikad oru�ano sukobljavala. No, kako je Slova�ka nakon 1918. društveno, gospodarski i kulturno napredovala, tako je raslo i slova�ko samopoštovanje i svijest da i slova�ki narod punu afirmaciju mo�e do�ivjeti tek stvaranjem vlastite dr�ave i time u potpunosti postati ravnopravan �esima.
Još u kasnu jesen 1989. �inilo se da je jedinstvo �eha i Slovaka neupitno. Zajedno su oborili dotrajali komunisti�ki re�im, tisu�e �eha skandiralo je da �eli da predsjednik �ehoslova�ke postane Slovak Alexander Dub�ek, a �eh Václav Havel, kojem je naposlijetku pripala ta du�nost, u�ivao je i potporu slova�kih disidenata koji su svog sunarodnjaka Dub�eka smatrali nepo�eljnom konkurencijom. Me�utim, koliko god �esi i Slovaci, za razliku od naroda Jugoslavije, bili bliski ne samo jezi�no, nego i vjerski, kulturno i civilizacijski, odnosi me�u njima ipak nisu bili toliko idili�ni kao što je izgledalo sa strane.
Dolazak slobode omogu�io je da se o otvorenim pitanjima slobodno razgovara i da problemi koji su se u doba komunizma gurali pod tepih izbiju na površinu. Uobi�ajeni stav u �eškoj je taj da je do raspada �ehoslova�ke dovela neprekidna te�nja Slovaka da, �im im prilike dopuste, formiraju samostalnu dr�avu, dok �e Slovaci re�i da su njihovo nezadovoljstvo Pragom, kao središtem i �ehoslova�ke i �eške, uzrokovali �eški nedostatak sluha za slova�ke interese i neki Havelovi nesmotreni potezi i izjave. Prave razloge me�utim treba tra�iti još 1918., kad na ruševinama Austro-Ugarske uz ostale nastaje i zajedni�ka dr�ava dvaju srodnih naroda, �eha i Slovaka. Prije 1918. zajedno su �ivjeli tek u doba Velike Moravske koja je trajala od 833. do 907. Njenom propaš�u današnja Slova�ka postaje sastavni dio Ugarske, bez vlastite dr�avnosti, a �eška kao kne�evina i kasnije kraljevina (sastavljena od �eške, Moravske i Šleske) dio Svetog Rimskog Carstva. U tom se smislu odnos �eške i Slova�ke mo�e usporediti s odnosom Slovenije i Hrvatske, s time da je Hrvatska u zajednici s Ugarskom sa�uvala svoju dr�avnost, dok su Slovenci kao dio Svetog Rimskog Carstva, to�nije Austrije, �ivjeli raštrkani u njenim ju�nim pokrajinama (nije stoga slu�ajno da Slovaci i Slovenci nemaju vlastito nacionalno ime, ve� su im imena izvedena iz op�eg naziva za slavenske narode). Tu podjelu nije dokinuo niti nastanak Habsburške monarhije 1527. kad austrijska dinastija Habsburg dolazi na prijestolje i �eške i Ugarske i Hrvatske. Granica na Moravi, kao i ona na Sutli, tako je sprije�ila da se bliski susjedni narodi, unato� intenzivnim me�usobnim kontaktima, stope u jedan narod. Slovaci su se tijekom narodnog preporoda u 19. stolje�u izborili za vlastiti jezik kao temelj svoje nacionalne samobitnosti, iako su najistaknutiji pobornici �eško-slova�kog jedinstva bili Slovaci, Pavol Jozef Šafárik i Ján Kollár. Slova�ki �elnici su 1918. podr�ali plan �eških politi�ara na �elu s Tomášom Masarykom o stvaranju zajedni�ke dr�ave jer je Slovacima bila obe�ana autonomija i ravnopravnost s �esima. Stoga je i nova dr�ava dobila naziv �esko-Slovensko, što doslovno zna�i �eška-Slova�ka, no ustavom iz 1920. situacija se promijenila. U nazivu dr�ave više nije bilo spojnice i time je nazna�en njen unitaristi�ki i centralisti�ki karakter. Nametnuta je dogma o jedinstvenom �ehoslova�kom narodu i Slova�ka je postala tek jedna od �etiri zemlje (ostale su bile �eška, Moravska i Potkarpatska Rus naseljena Rusinima), a zemaljska vlada imala je tek ograni�ene ovlasti i bila ispostava vlade u Pragu. Podre�enost Slova�ke o�itavala se i u dr�avnim simbolima – za �ehoslova�ku zastavu uzeta je bijelo-crvena �eška zastava, kojoj je kao simbol Slova�ke dodan plavi trokut.
Grb �ehoslova�ke na kojem je slova�ki grb bio polo�en na prsa �eškog lava
Grb nove dr�ave postao je �eški lav, na �ija prsa je postavljen slova�ki grb, dvostruki kri� s tri planinska vrha. Slova�ka je bila zaostala zemlja bez dovoljnog broja vlastitih stru�njaka i u velikoj je mjeri ovisila o pomo�i �eha, no Slovaci su bili nezadovoljni i pod vodstvom sve�enika Andreja Hlinke tra�ili su autonomiju. Cilj su ostvarili tek u jesen 1938. kad je nakon Münchenskog sporazuma pograni�ni dio �eške (Sudeti) ve�inski nastanjen Nijemcima pripojen Njema�koj. U naziv tako okljaštrene �ehoslova�ke opet je vra�ena spojnica, a Slovaci i Rusini dobili su autonomiju, no dr�ava nije bila dugog vijeka. Slova�ka je u o�ujku 1939., pod Hitlerovim pritiskom proglasila samostalnost pa je njema�ki Führer dobio izliku da �eške zemlje pripoji Reichu kao protektorat. Kao tobo�e samostalna dr�ava Slova�ka je u�ivala mir i relativno blagostanje sve do 1944., kad nakon narodnog ustanka njema�ka vojska okupira zemlju. Po završetku Drugog svjetskog rata 1945. ponovno je obnovljena �ehoslova�ka, a Slovaci ni ovog puta nisu dobili autonomiju, osim na simboli�koj razini. Centralizam je bio još brutalniji nakon što 1948. vlast u dr�avi u potpunosti preuzimaju komunisti. Tek je Praškim prolje�em 1968. kao jedan od ciljeva reformskog komunisti�kog vodstva obe�ana i federalizacija �ehoslova�ke i jedino �e taj cilj i biti ostvaren, 1. sije�nja 1969. kad su formirane �eška Socijalisti�ka Republika i Slova�ka Socijalisti�ka Republika. Rigidni komunisti�ki re�im, kojem je na �elu bio Slovak Gustáv Husák, onemogu�io je da federalizam za�ivi u punoj mjeri, tako da Slovaci nisu imali razloga za potpuno zadovoljstvo, a kamoli �esi koji �e Slovacima predbacivati da su izborili federalizaciju zahvaljuju�i sovjetskim bajunetama. Unato� intenzivnim kontaktima na svim razinama (naravno, bilo je i mnogo mješovitih brakova), �esi i Slovaci po ocjenama mnogih sociologa zapravo su �ivjeli kao dva odvojena društva pa su 1989. nastala i dva odvojena opozicijska pokreta, u �eškoj Gra�anski forum, a u Slova�koj Javnost protiv nasilja.
Baršunastom revolucijom �ehoslova�ka je obnovila tradiciju predratne demokratske republike. „Vjerujemo u demokraciju, vjerujemo u slobodu - u slobodu uvijek ve�u i ve�u“, pisalo je u Washingtonskoj deklaraciji kojom su Masaryk i suradnici 1918. postavili temelje �ehoslova�ke. Te 1989. kona�no je došlo vrijeme da se i ta misao realizira i da se omogu�i sloboda u punom smislu rije�i, pa tako i nacionalna sloboda Slovaka. Me�utim, novo �ehoslova�ko vodstvo, fokusirano prije svega na gospodarske i društvene reforme, nije u potpunosti shva�alo slova�ke te�nje. Kad je Havel 29. prosinca 1989. izabran za predsjednika, Slovaci su o�ekivali da �e istog �asa otputovati u Bratislavu i time poslati poruku Slovacima da �e ih se ubudu�e u potpunosti tretirati kao ravnopravan narod, uz poštovanje njegove posebnosti. Me�utim, Havel je Bratislavu posjetio tek 12. sije�nja 1990., a u me�uvremenu je 2. sije�nja boravio u posjetu tada još podijeljenoj Njema�koj. To je u inozemstvu pohvaljeno kao pru�anje ruke pomirenja prema Nijemcima, ali Slovaci su ostali razo�arani. Havelu su zamjerili i što je za posjeta Bratislavi socrealisti�ke zgrade u naselju Petr�alki usporedio s kavezima za ze�eve, a još gori u�inak imala je njegova izava da se protivi vojnoj industriji. U Slova�koj, gdje je proizvodnja oru�ja i vojne opreme bila va�na gospodarska grana, to je do�ivljeno kao miješanje Praga u unutarnje stvari Slova�ke i udar na njeno gospodarstvo. No, Havel ipak nije bio kriv za nestanak slova�ke vojne industrije, koja se dijelom preorijentirala na proizvodnju automobila, jer još je slova�ka vlada u studenom 1989. odlu�ila da se vojna industrija prenamijeni u civilne svrhe i da umjesto tenkova po�ne proizvoditi buldo�ere.
Grb �eške i Slova�ke Federativne Republike 1990.-1992.
Prvi otvoreni konflikt �eških i slova�kih politi�ara, nakon kojeg se i po�elo govoriti o mogu�em raspadu �ehoslova�ke, dogodio se nakon što je u sije�nju 1990. Havel podnio prijedlog da se �ehoslova�ka Socijalisti�ka Republika preimenuje u �ehoslova�ku Republiku. Naizgled u tome nije bilo ništa sporno, ali Slovaci su zatra�ili i da se u naziv dr�ave opet vrati spojnica kako bi time bila izra�ena slova�ka samobitnost. Nakon burnih polemika, koje su dobile naziv „rat za crticu“ (iako se zapravo radilo o spojnici), 29. o�ujka prihva�en je naziv �ehoslova�ka Federativna Republika, odnosno u slova�koj varijanti �eško-slova�ka Federativna Republika. No, niti to nije zadovoljilo Slovake koji su tra�ili da se slovo s nakon spojnice, suprotno pravopisu, piše velikim slovom. Stoga je ve� 20. travnja izglasan je novi naziv – �eška i Slova�ka Federativna Republika. I to je bilo u neskladu s pravopisom jer u �eškom i slova�kom se kod slo�enih naziva dr�ava samo prva rije� piše velikim slovom, a u ovom su slu�aju sve �etiri rije�i dobile veliko po�etko slovo. Bilo je i šaljivih prijedloga kojima se �eljelo ukazati na tobo�nju apsurdnost sva�e oko „obi�ne“ spojnice, iako se tu zapravo radilo o borbi dva koncepta zajedni�ke dr�ave – Slavija, Nezavisna dr�ava �eha i Slovaka u Srednjoj Europi i Ujedinjeni �eško-al-Moravski-al-Slova�ki emirati. U neslu�benoj upotrebi naziv dr�ave kod �eha se nije promijenio i oni su i dalje pisali �eskoslovensko, dok su Slovaci koristili oblik �esko-Slovensko. U Hrvatskoj je, kao svojevrstan kompromis, od tada u uporabi bio naziv �eškoslova�ka koji se ponekad koristio i izme�u dva svjetska rata i koji je to�an prijevod naziva �eskoslovensko. Tako je jedna obi�na spojnica, koja u pravopisu spaja, u politici razdvojila �ehe i Slovake. Da bi se izbjegli novi jezi�ni problemi, geslo „Istina pobje�uje“ (�eški Pravda vítezí, slova�ki Pravda ví�azí) u Havelovom predsjedni�kom grbu bilo je napisano latinski – „Veritas vincit“.
Grb predsjednika �ehoslova�ke s latinskim natpisom "Istina pobje�uje"
U takvim su okolnostima u lipnju 1990. odr�ani prvi slobodni izbori u �ehoslova�koj na kojima je u �eškoj pobijedio Gra�anski forum (OF), a u slova�koj Javnost protiv nasilja (VPN). Njihovi stavovi oko dr�avnopravnog ure�enja dr�ave razlikovali su se - OF-u je prioritet bio transformacija društva i gospodarstva nakon �etiri desetlje�a komunisti�ke vladavine i nije bio sklon tome da se ve�ina ovlasti sa središnje razine prenese na republike. VNP je kao glavni cilj postavio puno samoodre�enje slova�kog naroda i jednak stupanj suverenosti �eške i Slova�ke koje bi dio svog suvereniteta prenijele na federaciju.
Slijeva: �eški premijer Petr Pithart, �ehoslova�ki premijer Marián �alfa
i slova�ki premijer Vladimír Me�iar, 1991.
Rješenje su pokušali na�i �eški i slova�ki premijeri, Petr Pithart i Vladimír Me�iar i njihovi suradnici koji su zapo�eli seriju sastanaka po raznim mjestima. Dogovoreno je da se najprije donesu republi�ki ustavi, a zatim federalni. U pregovore su se uklju�ili Havel i premijer Marián �alfa i razgovaralo se o zakonu o kompetencijama federacije i republika koji su prihvatili republi�ki parlamenti, s time da je �eška unijela neke izmjene. Slovake je to toliko razljutilo da je Me�iar zaprijetio da �e Slova�ka, ako Federalna skupština prihvati takav zakon, proglasiti nadre�enost svojih zakona federalnima. No, došlo je do kompromisa i u prosincu je Federalna skupština prihvatila zakon kojim su republike dobile ve�e ovlasti u odnosu na središnju vlast i �inilo se da su slova�ke �elje zadovoljene, a zajedni�ka dr�ava sa�uvana.
Václav Havel napadnut je prigodom posjeta Bratislavi u o�ujku 1991.
No, nisu svi u Slova�koj bili zadovoljni – u o�ujku 1991. Havela su tijekom posjeta Bratislavi napali slova�ki nacionalisti, a isto se ponovilo i za posjeta u listopadu kad je ga�an jajima. Me�iar osobno nije bio pristaša punog osamostaljenja Slova�ke, ali morao je voditi ra�una o tome da je takva ideja imala sve više pristaša. S druge strane, dvojica najviše rangiranih Slovaka, predsjednik Federalne skupštine Alexander Dub�ek i premijer Marián �alfa i dalje su se zalagali za opstanak federacije.
Prosvjed protivnika raspada �ehoslova�ke u Bratislavi
U prolje�e 1991. nakon raskola u VNP-u Me�iar je napustio premijerski polo�aj i zamijenio ga je Ján �arnogurský. Na dnevni red došlo je pitanje novih ustava, a to je zna�ilo dogovoriti se o dr�avnopravnom ure�enju �ehoslova�ke. Uslijedila je nova serija razgovora u kojima je sudjelovao i Havel, s ciljem da se postigne �eško-slova�ki sporazum. Donesen je i zakon o referendumu prema kojem neka od republika mo�e napustiti federaciju samo nakon referenduma. U studenom je dogovoreno da se odr�i referendum na kojem bi se narod izjasnio �eli li �ivjeti u zajedni�koj dr�avi. No, pojavio se novi problem – kako formulirati referendumsko pitanje, a da odgovor na njega bude jednozna�an. Na pitanje „Jeste li za zajedni�ku dr�avu?“ pozitivno bi odgovorila ve�ina �eha i Slovaka, ali njihovo shva�anje pojma zajedni�ke dr�ave bilo je razli�ito. Federalna skupština na kraju nije mogla posti�i suglasnost o referendumskom pitanju i od referenduma se odustalo, unato� svim naporima Havela i nekoliko gra�anskih udruga koje su prikupljale potpise gra�ana.
Nacrt sporazuma o odnosima �eške i Slova�ke ekspertni timovi dviju republi�kih vlada dogovorili su u velja�i 1992. u mjestu Milovy i njime je predvi�ena savezna dr�ava dviju suverenih republika koje mogu napustiti zajedni�ku dr�avu tek nakon referenduma, no predsjedništvo Slova�kog narodnog vije�a (parlamenta) prijedlog nije prihvatilo i sav trud pao je u vodu. Budu�i da su se u lipnju odr�avali izbori, daljnji pregovori prepušteni su izbornim pobjednicima. U �eškoj je pobijedila Gra�anska demokratska stranka (ODS, nastala nakon raskola u Gra�anskom forumu) koju je vodio dotadašnji federalni ministar financija Václav Klaus, a u Slova�koj se na vlast vratio Me�iar i njegov Pokret za demokratsku Slova�ku (HZDS). Potporu naroda stekao je svojim programom stvaranja suverene Slova�ke koja bi s �eškom mogla eventualno stupiti u konfederativni odnos. Stav ODS-a bio je da treba poboljšati funkcioniranje federacije, a ako to ne bi bilo mogu�e, jedino rješenje bio bi razlaz. O stupnju napetosti �eško-slova�kih odnosa zorno govori doga�aj na sjednici slova�ke vlade u o�ujku 1992. kad se raspravljalo o tome gdje �e Slova�ka razmjestiti svoje ratno zrakoplovstvo, budu�i da je zbog neutralnosti Austrije moralo biti udaljeno najmanje 200 kilometara od granice. Ministar unutarnjih poslova Ladislav Pittner usprotivio se prijedlogu da se vojni zrakoplovi smjeste na aerodromu Slia� kod Banske Bystrice i dao neobi�no obrazlo�enje. „Ako bi �esi odlu�ili bombardirati Bratislavu, doletjeli bi mnogo br�e nego slova�ko zrakoplovstvo iz Slia�a nad Brno“, kazao je Pittner i šokirao svoje kolege koji nisu mogli vjerovati da netko uop�e mo�e zamisliti da do�e do �eško-slova�kog rata. Da je to ipak daleko od realnosti pokazalo se na svjetskom prvenstvu u hokeju na ledu odr�anom od 28. travnja do 10. svibnja u Pragu i Bratislavi kad su i �esi i Slovaci zdušno navijali za reprezentaciju svoje zajedni�ke dr�ave koja je osvojila bron�anu medalju.
Klaus, kojeg je Havel imenovao mandatarom za sastav federalne vlade, prvi put se sastao s Me�iarom 8. lipnja u Brnu i tada je Me�iar predlo�io stvaranje konfederacije u kojoj bi obje republike imale me�unarodni subjektivitet te formiranje dvije emisione banke. Klaus je to odbio, ali sve je više shva�ao da je federacija neodr�iva pa je odbio polo�aj federalnog premijera i radije je preuzeo vo�enje �eške vlade. Sudbina �ehoslova�ke tako je prepuštena dvojici republi�kih premijera, a u pregovorima više nisu sudjelovali ni Havel ni drugi federalni du�nosnici. Nakon sastanka 19. lipnja Klaus je iznio slu�beni stav ODS-a da se ne sla�e s konfederacijom i da radije pristaje na formiranje dviju samostalnih dr�ava. Me�iara je takav stav iznenadio jer HZDS ipak nije ra�unao s potpunim osamostaljenjem Slova�ke pa nije još bio niti spreman za takav scenarij. Kasnije je tvrdio da su �esi ve� imali gotov plan jednostranog napuštanja federacije, što je Klaus odlu�no demantirao i predbacio slova�kim kolegama da su ve� imali gotov tekst slova�kog ustava i prijetili da �e ga ve� sutradan prihvatiti. Slova�ka je korak naprijed prema samostalnosti u�inila 17. srpnja kad je donijela Deklaraciju o suverenosti, što je Havelu bio povod da tri dana kasnije podnese ostavku. Prije toga je 2. srpnja propao pokušaj Havelova reizbora jer je HZDS bio protiv. Dr�ava je tako ostala bez predsjednika, a Havel �e se na Hrad�ane vratiti tek u sije�nju 1993., ovog puta kao predsjednik �eške.
Vladimír Me�iar i Václav Klaus tijekom pregovora u Brnu 26. kolovoza 1992.
Kona�an sporazum Klaus i Me�iar postigli su 26. kolovoza, u vili Tugendhat u Brnu (ina�e od 2001. pod zaštitom Unesca kao spomenik funkcionalisti�ke arhitekture) kad je objavljeno da bi samostalne �eška i Slova�ka trebale nastati 1. sije�nja 1993. Do tada je trebalo je obaviti velik posao u Federalnoj skupštini i usvojiti zakone kojima �e se regulirati razdru�ivanje �ehoslova�ke. To me�utim nikako nije bila tek formalnost, posebno ne za zastupnike iz �eške. U Federalnoj skupštini su naime sve �eške stranke imale svoje istaknute politi�are, dok su u �eškom republi�kom parlamentu zastupnici bili politi�ari iz „drugog ešalona“. Osamostaljenjem �eške Federalna skupština prestala bi postojati, što bi zna�ilo kraj zastupni�ke karijere za 174 �eška politi�ara �iju bi ulogu preko no�i preuzeli drugorazredni kolege. �eški zastupnici u Federalnoj skupštini imali su stoga dovoljno razloga da ne podr�e raspad zajedni�ke dr�ave, ali Klaus je našao rješenje - predlo�io je da �eška osnuje svoj senat i da �eški federalni zastupnici nakon 1. sije�nja postanu �lanovi gornjeg doma parlamenta. To je rješenje ušlo i u �eški ustav prihva�en 16. prosinca, ali kad je trebalo donijeti zakon kojim bi se to�no regulirao sastav privremenog senata i njegove ovlasti, zastupnici �eškog parlamenta nisu se mogli usuglasiti i �eški federalni zastupnici ostali su bez svojih fotelja. Svi zakoni potrebni za �eško-slova�ko razdru�ivanje bili su tada ve� izglasani, a povratka unatrag nije moglo biti.
Me�iarova briga bila je pak kvalitetno pripremiti Slova�ku za samostalan �ivot, a pregovori su zapeli oko pitanja podjele zajedni�ke imovine. Sjednicu Vije�a obrane u Pragu Me�iar je 29. rujna demonstrativno napustio jer se nije mogao posti�i dogovor o sudbini vojske te se odlu�io na manevar kako bi dobio na vremenu koje je sve br�e istjecalo jer je federalna vlada ve� predlo�ila Ustavni zakon o prestanku postojanja federacije. Dva dana kasnije dio zastupnika HZDS-a svojim je glasom protiv uspio sprije�iti izglasavanje tog zakona te su podr�ali prijedlog socijaldemokratskog zastupnika Miloša Zemana (kasnijeg �eškog premijera i novoizabranog predsjednika) da se prione formiranju �eško-Slova�ke Unije koja bi trajala dok zemlja ne u�e u EU.
Václav Klaus i Vladimír Me�iar nakon sastanka u Jihlavi 6. listopada 1992.
Klaus je me�utim prisilio Me�iara da se dr�i dogovora, zaprijetivši mu da �e �eška u protivnom jednostrano proglasiti samostalnost i nakon njihova sastanka u Jihlavi 6. listopada i slu�beno je potvr�eno da 1. sije�nja nastaju dvije nove dr�ave. U to vrijeme dogodio se slu�aj koji je zorno pokazao da �eška nema dovoljno sluha za slova�ke interese. Radilo se o sudbini projekta izgradnje brane i hidroelektrane Gab�íkovo-Nagymaros koje su na Dunavu zajedni�ki gradile �ehoslova�ka i Ma�arska. U jesen 1989., kad je 90 posto izgradnje bilo gotovo, ma�arska je vlada odlu�ila jednostrano odustati od projekta koji su Ma�ari smatrali jednim od simbola propalog re�ima, dok su Slovaci bili odlu�ni da se gradnja nastavi. U listopadu 1992. �ehoslova�ka vlada trebala je odlu�iti o nastavku projekta, no dok je pet Slovaka bilo za, pet �eha bilo je protiv i odluka nije mogla biti donesena. Smatra se da je takav razvoj doga�aja razuvjerio mnoge Slovake koji su bili za o�uvanje �ehoslova�ke, a sude�i po anketama, njih je u rujnu 1992. više bilo u Slova�koj nego u �eškoj. U �eškoj je razlaz podr�alo 46 posto ispitanika, a u Slova�koj 41 posto, dok je protiv bilo 45 posto �eha i 46 posto Slovaka. U obje republike više od 80 posto ispitanih smatralo je da je razlaz gotova stvar.
Drugi pokušaj prihva�anja Ustavnog zakona o prestanku postojanja federacije bio je 18. studenog i opet bez uspjeha i to zbog zahtjeva socijaldemokrata da se barem u jednoj republici odr�i referendum. ODS i HZDS na koncu su zaprijetili da �e, ne bude li Zakon prihva�en, federacija biti okon�ana zajedni�kom deklaracijom oba republi�ka parlamenta, i to obi�nom ve�inom zastupnika. To me�utim nije bilo potrebno jer je Federalna skupština nakon intenzivnog lobiranja me�u oporbom Zakon ipak prihvatila 25. studenog. U me�uvremenu, usvojen je i zakon kojim su federalnim tijelima oduzete i posljednje ovlasti te zakon o podjeli imovine. Dogovoreno je da �e federalne nekretnine pripasti onoj republici gdje se nalaze, a da �e se ostala zajedni�ka imovina dijeliti u omjeru 2:1 u korist �eške, sukladno broju stanovnika. To je bilo jedno od najosjetljivijih pitanja, budu�i da su brojne tvrtke i banke u dr�avnom vlasništvu, pa tako i njihove podru�nice u Slova�koj, imale sjedište u Pragu i prijetila je opasnost da preko no�i postanu vlasništvo �eške. Po istom klju�u dijeljena su veleposlanstva, vojna oprema, imovina �eljeznica, kao i zajedni�ka kulturna dobra u muzejima i arhivima. Podjela imovine diplomatskih predstavništava bila je olakšana time što je u ve�ini metropola �ehoslova�ka imala više zgrada, pa je tako u Zagrebu �eškoj pripala veleposlani�ka rezidencija u Jurjevskoj ulici, a Slova�koj zgrada veleposlanstva u Prilazu Gjure De�eli�a. Dogovor o podjeli nije tekao lako, tako da je Me�iar jednom zaprijetio time što je �ehe podsjetio da preko Slova�ke vodi naftovod i plinovod iz smjera Rusije. Cijeli proces podjele imovine završen je 1999. kad su �eški i slova�ki premijeri Miloš Zeman i Mikuláš Dzurinda potpisali sporazum o tome. Idu�e godine razmijenili su i ratifikacijske povelje, a Dzurinda je tada od Zemana dobio zlatnu polugu tešku 14 kilograma koja je simbolizirala okon�anje spora oko imovine.
Slavlje u Bratislavi povodom nastanka samostalne Slova�ke, 1. sije�nja 1993.
Nakon što je 16. prosinca i �eška proglasila svoj ustav, moglo je zapo�eti odbrojavanje do novogodišnje no�i kad je u posljednjoj sekundi 1992. prestala postojati �ehoslova�ka, da bi idu�e sekunde nastale njene sljednice, �eška i Slova�ka. Najve�e slavlje bilo je na ulicama Bratislave koja je postala najmla�a europska metropola. Me�iar je odr�ao govor, ali pojavio se problem jer je došla prijetnja atentatom i nitko iz HZDS-a osim Me�iara nije htio do�i na pozornicu. Pridru�io mu se tek jedan sve�enik koji je htio odr�ati molitvu za Slova�ku. Me�iar je nedavno rekao da je mislio re�i „Slova�ka je slobodna“, ali nije htio uvrijediti �ehe pa je samo �estitao Slova�koj i Bratislavi kao najmla�em glavnom gradu.
Proglašenje slova�kog ustava, u prvom redu sjede slova�ki premijer Vladimír Me�iar i predsjednik parlamenta Ivan Gašparovi� (današnji slova�ki predsjednik)
U �eškoj posebnog razloga za slavlje nije bilo. U percepciji prosje�nog �eha, 1. sije�nja 1993. njihova se dotadašnja dr�ava samo smanjila, a u polo�aju Praga kao glavnog grada nije se ništa bitno promijenilo. Slova�ka je velik dio dr�avnih institucija morala stvarati od nule, za razliku od �eške koja je preuzela ve�inu federalnih. I strani diplomati akreditirani u Pragu zadr�ali su pozicije bez ponovnog predavanja vjerodajnica �eškim vlastima. Kontinuitet s bivšom dr�avom bio je vidljiv u izboru Václava Havela za prvog predsjednika �eške, ali najja�a poruka bila je zastava nove dr�ave koja je zapravo bila zastava �ehoslova�ke, iako prema Ustavnom zakonu o prestanku postojanja federacije ni �eška ni Slova�ka nisu smjeli koristiti simbole dr�ave prethodnice. Slovaci su to s razlogom shvatili kao kršenje dogovora, no, s ustavnopravnog gledišta �eška je time dokazala svoju suverenost jer nju kao novonastalu dr�avu Ustavni zakon koji je donio parlament druge, i uz to nepostoje�e dr�ave, nije ni�im obvezivao, a �ehoslova�ka je zastava nestankom �ehoslova�ke ostala „upra�njena“. �injenica je i to da je tijekom 74 godine �ehoslova�ka zastava postala jedina koju su �esi smatrali „svojom“, što govori i o tome koliko su se identificirali s �ehoslova�kom. To se vidjelo i u tome što su �esi kao središnji dr�avni blagdan i dalje slavili 28. listopada, dan kad je 1918. proglašena �ehoslova�ka, dok je središnji slova�ki blagdan postao 1. rujna, dan kad je 1992. prihva�en ustav. �SA je postala �eška zrakoplovna kompanija, ali zadr�ala je staru kraticu.
Granica �eške i Slova�ke stara je više stolje�a i riješiti je trebalo tek nekoliko spornih to�aka. Moravsko selo U Sabot�, �iji su stanovnici uglavnom bili Slovaci, pripojeno je Slova�koj i preimenovano u Šance, dok je iz istih razloga slova�ko selo Sidónia postalo dio �eške i dobilo bohemizirani naziv Sidonie. Problem je jedino izazvalo rekreacijsko podru�je Kasár�a na slova�koj strani granice koje su uglavnom koristili �esi jer je slova�ka lokalna vlast zemljište prodala dvojici slova�kih poduzetnika, bez da je prethodno dala ponudu �esima koji su bili vlasnici nekretnina. Izme�u �eške i Slova�ke izgra�eni su grani�ni prijelazi, ali sve do ulaska u EU 2004., �eška i Slova�ka bile su u carinskoj uniji. Trebala je biti i monetarna unija, ali raspala se ve� u velja�i 1993. kad svaka od zemalja uvodi svoju krunu.
Po�etak samostalnog �ivota donio je malo razo�aranje i �esima i Slovacima. Slova�koj njena samostalnost nije preko no�i omogu�ila blagostanje kao što se o�ekivalo, štoviše, zbog Me�iarovog autoritarnog na�ina vladanja dr�ava je po�ela društveno i gospodarski stagnirati. Niti �eška nije naglo procvjetala, iako �eški novac više nije odlazio isto�no od Morave. Gospodarski rast došao je tek s vremenom pa je u obje zemlje BDP po stanovniku viši od 80 posto prosjeka EU-a a. �eška i Slova�ka ostvarile su i svoje strateške ciljeve – ulazak u NATO i EU i danas blisko sura�uju u sklopu Višegradske skupine (zajedno s Poljskom i Ma�arskom), a odnosi dvaju naroda bolji su nego ikad. To je i glavni razlog zašto je �eško-slova�ki baršunasti razvod postao globalni politi�ki brand. Da su ostali u zajedni�koj dr�avi, neprestano bi izme�u �eha i Slovaka dolazilo do konflikata koji bi blokirali funkcioniranje institucija, kao što je danas slu�aj u Belgiji, što bi negativno utjecalo i na me�uljudske odnose i na me�unarodni ugled zemlje. Mo�da bi u tom slu�aju �ehoslova�ka neprekidno bila svjetski prvak u hokeju, što i danas me�u �esima i Slovacima izaziva nostalgiju prema vremenu zajedni�kog �ivota, ali samostalnost se i �eškoj i Slova�koj višestruko isplatila pa ipak prevladava stav da je baršunasti razvod bio najbolje što im se moglo dogoditi.
Autor teksta: Marijan Lipovac,
fotografije dostavio autor teksta
