Franjo Tu�man i �esi
Hrvati i �esi dijele istu sudbinu,
zajedni�ki je brane�i oru�jem, kulturom i prosvjetom
Prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tu�mana i njegovo mjesto u hrvatskoj povijesti prije svega odre�uje vode�a uloga koju je imao u uspostavi samostalne Hrvatske, njenoj obrani, oslobo�enju i me�unarodnom priznanju, uvo�enju demokracije, tr�išnog gospodarstva i slobodnog društva. Tu�manu je kao politi�aru i povjesni�aru na prvom mjestu bila Hrvatska i stoga ostaje trajan simbol hrvatskog domoljublja i „ekskluzivnog hrvatstva“, no u radovima posve�enima Tu�manovu �ivotu i djelu nezaobilazne su teme i njegovi odnosi prema pojedinim narodima i dr�avama ili njihovim predstavnicima. Ono što je Tu�man mislio, pisao i govorio o drugim narodima te njihovim odnosima s Hrvatima ili me�usobno doznajemo iz njegovih knjiga, dnevni�kih zapisa, predavanja i javnih istupa iz doba dok je bio povjesni�ar i disident i kasnije kad je posljednjih devet godina �ivota proveo na �elu Hrvatske. Njegovi stavovi prema drugima dragocjeni su u stvaranju ukupne slike o Tu�manu kao politi�aru, dr�avniku i intelektualcu.
I dok se mnogo zna o Tu�manovim odnosima prema �idovima, Srbima ili Bošnjacima, još je neistra�eno ili nedovoljno sustavno prikazano kako je gledao na druge narode, me�u njima i na �ehe. O Tu�manovim vezama s �esima bilo je rije�i na tribini koju su 16. svibnja povodom Tu�manovog 90. ro�endana u Zagrebu organizirali Hrvatsko-�eško društvo i �eška beseda Zagreb, na kojoj su govorili predsjednik Hrvatsko-�eškog društva Marijan Lipovac i prvi hrvatski veleposlanik u Pragu Zlatko Stahuljak. O Tu�manovim odnosima s �esima malo se zna i na prvi pogled bili su tek usputni. Kao predsjednik nikad nije slu�beno posjetio �ešku niti je njegov �eški kolega Václav Havel posjetio Hrvatsku tijekom Tu�manova mandata, ako se ne ra�una kratko zadr�avanje u zagreba�koj zra�noj luci u prosincu 1995. na putu za Sarajevo kad se sastao s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Matom Grani�em. Tu�man i Havel sastajali su se na me�unarodnim skupovima, primjerice na zasjedanjima Ujedinjenih naroda, ali nisu uspjeli uspostaviti bliske i prijateljske odnose, kakve je Havel imao primjerice sa slovenskim predsjednikom Milanom Ku�anom.
Javna je tajna bila da Havel, koji je tijekom srpske agresije stao na stranu Hrvatske i BiH i branio legitimitet operacije Oluja, ipak nije odobravao Tu�manovu unutarnju politiku i zamjerao mu nedostatak sluha za demokraciju, tako da se mnogo bolje slagao s Vladom Gotovcem. �eška strana tako�er nije sa simpatijama gledala na raspad Jugoslavije pa se i na uspostavu diplomatskih odnosa tadašnje �eške i Slova�ke Federativne Republike koja je Hrvatsku priznala 16. sije�nja 1992. moralo �ekati sve do 11. svibnja. Tijekom naj�eš�e srpske agresije na Hrvatsku �eško-slova�ki ministar vanjskih poslova Ji�í Dienstbier u prosincu 1991. najavljivao je mogu�nost da njegova dr�ava prizna samo Sloveniju, ali ne i Hrvatsku jer tobo�e nije zagarantirala manjinska prava Srbima, zbog �ega je protestno pismo Havelu poslao Savez �eha i Slovaka u Hrvatskoj.
�eški politi�ari i Beograd
Tadašnji �eški premijer i današnji predsjednik Václav Klaus Zagreb je slu�beno posjetio u o�ujku 1996. vra�aju�i se iz posjeta Beogradu. Tom prigodom primio ga je i predsjednik Tu�man, a Zagreb i hrvatski du�nosnici više su ga se dojmili od Beograda i Miloševi�evih ljudi. Od �eških premijera, Tu�man se sastao i s Milošem Zemanom koji je u studenom 1998. boravio na skupu Srednjoeuropske inicijative u Zagrebu. Zanimljivo je i da je na promociju �eškog prijevoda Tu�manove knjige Povijesna sudba naroda 1997. u Pragu došao ne samo praški nadbiskup kardinal Miloslav Vlk, nego i predsjednik praške �idovske op�ine. Prvo desetlje�e diplomatskih veza Hrvatske i �eške i sve njegove kontroverze tek treba istra�iti, no kao što ni veze Hrvata i �eha ne po�inju tek stvaranjem njihovih samostalnih dr�ava, tako su i Tu�manove veze s �esima zapo�ele davno prije nego je mogao slutiti da �e ga sudbina postaviti na �elo hrvatske borbe za slobodu i samostalnost.
Koliko je poznato, Tu�manovi odnosi s �esima po�inju u rujnu 1963. kad je kao direktor Instituta za historiju radni�kog pokreta prvi put posjetio �ešku, povodom tre�ega Me�unarodnog kongresa povjesni�ara europskog pokreta otpora koji se odr�avao u Karlovim Varima. Tu�man je putovao s povjesni�arom Vasom Bogdanovim, njegovom suprugom Nadom te sa svojim suprugom Ankicom koja je o tome pisala u svojoj knjizi Moj �ivot s Francekom: „Jednog dana, za trajanja kongresa, veoma sam se naljutila na Franceka. U rano prijepodne otišao je na neki sastanak i nije se vratio sve do ve�ere. Ugledavši ga kona�no, povišenim sam glasom upitala: - Pa gde si, za Boga miloga, celi dan? – Nisam ti mogao objasniti jer sam pozvan telefonom i odmah sam morao krenuti, a ti nisi bila ovdje. – Pa kaj je tak va�no da mi nisi mogao ni poruku ostaviti, nego se za cijeli dan �ivciram i mislim da te netko otel. – Bio sam cijeli dan s generalom Ludvíkom Svobodom.“
Ludvík Svoboda, bivši ministar obrane i kasniji predsjednik �ehoslova�ke (1968.-1975.), u to je vrijeme bio u prisilnoj mirovini i sura�ivao s Vojnim povijesnim institutom. Bavio se poviješ�u Drugoga svjetskog rata pa je s Tu�manom imao mnogo zajedni�kih tema, a uz to su i obojica bili generali. Svoje poznanstvo nastavili su odr�avati putem pisama, a prema sje�anju Miroslava Tu�mana, Svoboda je �ak i posjetio njegovog oca u Zagrebu, iako on o tome ne ostavlja traga u svojim zapisima. Tu�man se 1963. upoznao s nekoliko �eških i slova�kih povjesni�ara, posjetio je i Prag, a najintenzivnije veze uspostavio je s Gustávom Husákom, tako�er budu�im �ehoslova�kim predsjednikom (1975.-1989.) i generalnim sekretarom Komunisti�ke partije �ehoslova�ke (1969.-1987.), koji je tada radio u Povijesnom institutu Slova�ke akademije u Bratislavi, nakon što je devet godina proveo u zatvoru osu�en na do�ivotni zatvor kao „bur�oaski nacionalist“. Husák je bio Slovak, ali bio je �ehoslova�ki predsjednik, a kroz Tu�manov stav prema Husáku vide i njegova razmišljanja prema �esima, �ehoslova�koj i �eško-slova�kim odnosima.
Susreti Tu�mana i Husáka
Husák je tada Tu�manu poklonio svoju knjigu Svjedo�anstvo o Slova�kom narodnom ustanku, s posvetom, a u svojim Bespu�ima Tu�man se prisjetio da je „Husák bio zaokupljen �injenicom da i najnapredniji �eški marksisti nemaju ništa više sluha za rješavanje slova�kog pitanja nego li okorjeli staljinisti.“ S Husákom se Tu�man sastajao više puta - u Bratislavi, u Pragu (zadnji put u kolovozu 1968. u njegovom kabinetu potpredsjednika �ehoslova�ke vlade, nekoliko dana prije sovjetske okupacije, tijekom VI. me�unarodnog slavisti�kog kongresa), a iste godine ga je posjetio u Zagrebu. Od Husáka se Tu�man iz prve ruke mogao upoznati sa slova�kim gledištima prema �ehoslova�koj i njihovim zahtjevima da se dr�ava federalizira, a kao Hrvat takve je slova�ke zahtjeve podr�avao.
Tu�man u svom dnevniku 1973. piše za Husáka da je tada, 1968., bio „uman kriti�ar Dup�ekova re�ima, i Cisa�a i Smrkovskog, sigurno najprogresivnijih �eških komunista koji me�utim nisu shvatili bit slova�kog nacionalnog pitanja“. Bilo je to vrijeme kad su �eški i slova�ki komunisti tijekom Praškog prolje�a imali razli�ite poglede o tome je li va�nija federalizacija ili demokratizacija �ehoslova�ke. Slovacima je va�nija bila federalizacija koja se dogodila 1. sije�nja 1969. kad je �ehoslova�ka federalizirana, a o demokratizaciji koja je �esima bila prioritet tada više nije moglo biti ni govora.
Nakon 1968. Tu�man se više nije sreo s Husákom, 1972. završio je u zatvoru i osu�en na dvije godine, a zanimljivo je da je uz ostalo bio optu�en i da je bio „isto�ni“ špijun. Dokaz su bile njegove veze sa Svobodom i Husákom, premda su te 1972. obojica bili ne samo politi�ki rehabilitirani, nego na najvišim pozicijama u �ehoslova�koj, dakle Titine kolege. U izvještaju zagreba�kog SUP-a iz velja�e 1972. stoji da je Tu�man kontaktirao sa slova�kim povjesni�arom Jánom Sirackim koji je radio na slova�kom izdanju Tu�manove knjige Rat protiv rata u Jugoslaviji koja je trebala biti objavljena 1968., što se nije dogodilo zbog gušenja Praškog prolje�a. U istom izvješ�u za Tu�mana se tvrdi da je „za vrijeme boravka Gustava Husaka u Zagrebu 1968. Tu�man ostvario i li�ni kontakt s njime. Nije razjašnjen karakter ovih veza, ali su se one iskazivale kao dosta intenzivne u vrijeme neposredno prije i u toku poznatih �eških doga�aja. U posljednje vrijeme ovi kontakti više nisu registrirani.“ Tu�man na kraju ipak nije osu�en i zbog špijuna�e, a razlog je, kako se uobi�ajeno smatra, Titina intervencija i poruka „Tu�manu ne pakovati“.
Tu�manov dnevni�ki zapis od 26. o�ujka 1981.
No, u tome bi odre�enu ulogu mogao imati i Husák, o �emu svjedo�i Tu�manov dnevni�ki zapis od 26. o�ujka 1981. Tu�man piše da mu je njegov prijatelj Dragutin Š�ukanec prenio ono što je �uo od Šime �odana: „da me je Tito 1972. oslobodio te�e kazne na prijedlog Bakari�a i Kraja�i�a i još nekih generala, a i da je Gustav Husak pisao Titu posebno pismo“. Je li bilo neke Husákove intervencije kod Tita u korist Tu�mana ostaje tema za budu�a istra�ivanja, me�utim, znakovito je pismo koje je 1975. Bruno Buši� poslao Ivanu Cerovcu, a koje se ti�e i Tu�manova odnosa s Husákom. Buši� piše: „Preko ljudi koji su bili na Sajmu knjiga dobio sam poruku od Franceka da zasada sve obustavim. Izgleda da �e mu njegov prijatelj Husak ipak isposlovati odlazak u Tatre, a odatle mo�e i na drugu stranu, ako prilike u Jugi budu nepovoljne. Ja nikada sebi ne bi mogao oprostiti ako bi se mojom krivnjom, bilo posrednom, bilo neposrednom, pomeli njegovi planovi i bila dovedena u pitanje njegova sigurnost. Sve što si �uo od mene zakopaj zauvijek u najdublje dubine.“ Iz Buši�eva pisma proizlazi da je Tu�man i sredinom sedamdesetih godina bio u nekoj vezi s Husákom i da je namjeravao zatra�iti politi�ki azil u �ehoslova�koj, iako o tome nema podataka u Tu�manovoj dnevniku niti u Tu�manovim biografijama.
U svom dnevniku u razdoblju od 1972. do 1989. Tu�man u nekoliko navrata spominje Husáka ili se referira na zbivanja u �ehoslova�koj. Dok je 1972. bio u zatvoru, Tu�man je u velja�i u svom dnevniku me�u ostalim vijestima zapisao i kako je Husak rekao da ne �e biti montiranih procesa i da ih za sad nije bilo. „A u Hrvatskoj se hapsi na veliko i organiziraju se politi�ki procesi. Husak pokazuje kako se mo�e zadr�ati mjera �ak i pod okriljem NKVD-a i sovjetskih tenkova“, piše Tu�man u �ijim dnevni�kim zapisima i kasnije nailazimo na razumijevanje za njegovog prijatelja Husáka.
Zanimljivo je da je Tu�man tijekom svog prvog boravka u zatvoru dvaput sanjao Husáka. Prvi put u velja�i 1972. kad je sanjao da Tito i Ivan Gošnjak vuku Husáka za nos na jednom diplomatskom prijmu. Drugi put mu je Husák došao u snove u rujnu. Tu�man nije sanjao Husaka, nego Staljina koji je govorio na nekom miting. Nakon toga je bila gozba za uzvanike na koju je bio pozvan i Tu�man te se usudio Staljinu „kao revolucionar i povjesni�ar“ postaviti nekoliko pitanja u vezi njegovih �istki. Staljin mu je me�utim odgovorio: „- Ha ha, i vi ste taj koji je dovodio u pitanje staljinizam kao najsavršeniji stadij marksizma-lenjinizma i da titoizam mo�e biti nešto drugo. A što radi vaš prijatelj Husak? A što i gdje piše naš nekadašnji idol i prijatelj Miroslav Krle�a?“ Prema njegovim dnevni�kim zapisima, Tu�man je triput sanjao Husaka, tre�i put u srpnju 1984., dok je bio u zatvorskoj bolnici na Svetošimunskoj cesti nakon druge sudske presude. Sanjao je da je na Husákovom kongresu, da mu je posudio neke svoje rasprave i da su mu u Bratislavi tiskali knjigu, i to u nakladni�koj ku�i Zrinski i Frankopan.
Tu�man 22. listopada 1973. bilje�i da je Husak, tada još generalni sekretar KP� dao intervju televiziji uo�i posjeta Beogradu i prisje�a se njihovih susreta. Piše: „Prvi susret u Bratislavi, u Akademijinom Institutu, zapravo u stanu Ede Fiša, zatim za vrijeme konferencije u Bratislavi i kongresa u Pragu (u njegovu kabinetu kao potpredsjednika �ehoslova�ke vlade), zatim u Zagrebu, u Korzu i kod mene u stanu, na ve�eri zajedno s Ivom. Tada je bio uman kriti�ar Dup�ekova re�ima, i Cisa�a i Smrkovskog, sigurno najprogresivnijih �eških komunista koji nisu me�utim nisu shvatili bit slova�kog nacionalnog pitanja. 1968. 'Praško prolje�e', okupacija, odvo�enje u Moskvu, a zatim njegova vladavina… Slušam ga: da li je to isti �ovjek? Da i ne! Eto ga smirena, kao neki profesor ili akademik, a ne revolucionar, nacionalni vo�a, 'gauleiter', dr�avnik.“
Rasprava sa Savkom o Husáku
Kasnije, 17. svibnja 1975. Tu�man piše ovo: „Sino� kod Baboni�evih oštra rasprava o Husaku. Dabiša (Savka) se okomila na moj sud da je Husak bio jedan od najkvalitetnijih revolucionara koje su imali. Zašto onda nije ostao takav? Pita, kao da ljudi u politici ostaju isti. Ukazah na to da se ne mogu uspore�ivati postupci u �ehoslova�koj koja je sto posto ostavljena u ruskoj sferi i ovdje, gdje je to ipak bitno druga�ije.“ Par mjeseci kasnije, 28. kolovoza, Tu�man bilje�i: „Husak predlo�en za predsjednika �SSR-a umjesto bolesnog Svobode. Jedini prijatelj koji se u�vrstio na vlasti. Što o Husaku govore slova�ki i �eški prijatelji mogu si zamisliti, a što �e re�i povijest to �e ovisiti ne toliko o nama koliko o samoj povijesti, koja je njima – kurva stara – u ovo marksisti�ko doba još nesklonija nego nama, a bojim se da bi zadugo moglo ostati tako.“
U dnevniku 3. listopada 1976. Tu�man piše da mu se javio Jaroslav Opat, �eški povjesni�ar, kojeg je zadnji put vidio u Pragu, a koji je došao na simpozij o Vladimiru �opi�u u Senj. Opat je ina�e nakon 1968. radio kao gra�evinski radnik pa Tu�man u nastavku piše o ostalim �eškim i slova�kim intelektualcima, nabraja njihova imena i konstatira da je više od 150 �eških i slova�kih povjesni�ara otjerano na manualne poslove i na kraju daje zanimljiv zaklju�ak: „Tako su �eški i slova�ki napredni, demokratski intelektulalci platili sovjetsku okupaciju, a zar nije to bila i cijena za protjerivanje 3,3 milijuna sudetskih Nijemaca iz njihove zavi�ajne postojbine? Povijest zna biti surovo himbena.“
Me�u doga�ajima u �ehoslova�koj Tu�man 18. sije�nja 1977. bilje�i da su u �SSR-u uhi�nja i progon 300 potpisnika Povelje 1977., a Husáka opet spominje 28. o�ujka 1984. kad je Mika Špiljak, tadašnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije posjetio Prag. Tu�man ka�e da Husák sa 70 godina izgleda puno starije od Špiljka koji je mla�i tri godine i zaklju�uje: „Nije ni �udo, proveo je deset godina na robiji s osudom na do�ivotni zatvor. Naviru sje�anja na susrete s njim u Bratislavi, Pragu, u Zagrebu… Husakov istup izrazito prosovjetski i dakako protuameri�ki! Na što politika natjera ljude i takva kova kakav je on bio: jedan od najodlu�nijih i najumnijih revolucionara. Sudbina �ovjeka koji je s pravom bio legenda slova�kog naroda, a ne samo stranke.“ Tu�man ponovno u svom dnevniku spominje Husáka 22. rujna 1987. kad je Husak, nakon Beograda posjetio Zagreb.
Tu�man piše: „Gustav Husak je danas u Zagrebu. Mjesto mene, doma�in mu je Ante Markovi�. Pred 20 godina, poslije razgovora sa mnom i kra�e vrijeme s Ivom Rukavinom, rekao je da je za dva dana u Zagrebu više spoznao nego za dva tjedna u Beogradu (tu je bio gost svog prijatelja ambasadora). Što �e ovaj put re�i?“ Par dana kasnije, 26. rujna u posjet Tu�manu došao je njegov prijatelj Ján Siracký, ranije spomenuti slova�ki povjesni�ar. Tu�man je ostavio vrlo zanimljivu zabilje�bu: „Došao Jan Siracky, trebao je biti tuma� Husaku, ali su ga zamijenili, a bio je Janko tuma� nekom srbo-slova�kom ministru u Beogradu“. Iz te se opaske vidi kako je Tu�man gledao na �eško-slova�ke odnose i smatrao ih analognima srpsko-hrvatskim odnosima. Tu�man i Siracký razgovarali su o slova�kim prijateljima i stanju u Slova�koj u kojoj se navodno bolje �ivi nego u Jugoslaviji jer su ni�e cijene. Tu�man opet ne štedi pohvale za Husáka pa piše: „Husak je osigurao federaciju koja im mnogo zna�i.“
Tu�man je jako dobro poznavao �eško-slova�ke odnose
O tome kako je Tu�man gledao na �eško-slova�ke odnose i na stanje u �ehoslova�koj te ih komparirao s me�unacionalnim odnosima u Jugoslaviji doznajemo iz njegovih radova objavljenih u knjizi Velike ideje i mali narodi iz 1969. iz kojih se vidi da je Tu�man dobro poznavao �ešku povijest. Piše o austroslavizmu, spominje njegove nositelje Františeka Palackog i Karela Havlí�eka, uspore�uje unitarizam u prvoj �ehoslova�koj s unitarizmom u Jugoslaviji i zaklju�uje da su se obje teorije – jugoslavizam i �ehoslovakizam – pokazale romanti�arskom iluzijom i pukim sredstvom za odr�avanje hegemonizma vladaju�e nacije (srpske i �eške) i za odnaro�ivanje podre�enih naroda. U knjizi je i Tu�manov rad Ideja o slavenskoj uzajamnosti i narodi Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu koji je iznio na VI. me�unarodnom slavisti�kom kongresu u Pragu od 6. do 13. kolovoza 1968. i u kojem isti�e da slavenska uzajamnost ne dobiva na snazi pokušajima da se slavenski narodi pretope u nadnacionalne integralisti�ke tvorevine ili ograni�avanjem njihove suverenosti, makar i pod vidom socijalisti�kog integralizma. „Samo u punoj ravnopravnosti i suverenosti svaki pojedini slavenski narod mo�e razviti sve fizi�ke i umne sile svoje zemlje i pridonijeti svoj puni obol uzajamnosti i kulturi slavenstva i uljudbi �ovje�anstva u cjelini“, piše Tu�man, aludiraju�i tu prije svega na Hrvate, ali i na Slovake.
U knjizi je i Tu�manov rad Evropa u procjepu izme�u istoka i zapada pisan „pod dojmom tragedije �eho-Slova�ke (ljeta Gospodnjeg 1968.)“ koja je za Tu�mana dokaz sloma ideje panslavizma i socijalisti�kog internacionalizma koje su se ponovno dokazale samo kao sredstvo hegemonije velikih naroda nad malima. Tu�man piše: „Okupacija �eho-Slova�ke… nedvojbeno je do kraja pokopala i posljednje iluzije onih što su još uvijek nerazlo�no, usprkos svim povijesnim poukama, gajili nadu da pojedini mali slavenski narodi mogu svoju budu�nost zasnivati najsigurnije jedino na ideji slavenske uzajamnosti ili pak socijalisti�kog internacionalizma, razotkrivši u svoj zgoljnosti da i te ideje jama�no mogu postati pukim sredstvom bezobzornog hegemonizma ve�ih naroda i dr�ava prema manjima bez obzira na to što su pripadnici slavenskog i još k tome socijalisti�kog svijeta.“
Tu�man se u nekoliko navrata u knjizi referira na okupaciju �ehoslova�ke, �esto se ponavljaju�i pa tako�er ka�e i da �eho-Slova�ka nije dala nikakva povoda za okupaciju, koja je razotkrila da su se velike socijalisti�ke ideje, postavši staljinisti�kim deformacijama sredstvom velikodr�avne sovjetske politike, pretvorile u neostaljinisti�ki imperijalizam protiv suverenosti i slobode malih naroda �ak i socijalisti�kih zemalja.“ Tu�man polemizira s opravdanjem okupacije time što je u �ehoslova�koj nastala opasnost za socijalisti�ki poredak od kapitalisti�ke kontrarevolucije: „Ljudski se um sa snebivanjem pita: šta bi bilo od nacionalne i dr�avne suverenosti evropskih naroda i od suvremenog svijeta uop�e da SAD kao najve�a kapitalisti�ka sila po�nu vršiti vojnu okupaciju u svim onim zemljama gdje djeluju marksisti�ko-lenjnisti�ke stranke i drugi socijalisti�ki pokreti zbog toga što je kapitalisti�ko društveno-politi�ko ure�enje u opasnosti od revolucije?!“
Tu�manovi zapisi
Na drugom mjestu u knjizi Tu�man piše: „Okupacija �eho-Slova�ke kolovoza 1968. bila je nesumnjiv znak da je SSSR pretvorio Varšavski pakt, kojega je stvaranje bilo opravdano potrebom obrane socijalisti�kog svijeta od zapadnog imperijalizma, u sredstvo svoje neoimperijalisti�ke politike unutar samog socijalisti�kog svijeta. To prvo oru�ano porobljavanje jedne socijalisti�ke zemlje od bloka socijalisti�kih dr�ava pod vodstvom socijalisti�ke velesile pokopalo je najzad sve iluzije da socijalisti�ko društveno ure�enje, odnosno pripadnost istom socijaistio�kom svijetu (to�nije re�eno polusvijetu), samo po sebi osigurava normalne odnose me�u razli�itim ili srodnim narodima, jer se na kraju i pred o�ima socijalisti�ke javnosti svijeta nemilosrdno rastvorila zgoljna istina da se i u socijalizmu ve�i narodi, radi odr�anja svoje hegemonije, slu�e ne samo bezobzirnom redarstvenom silom nego su spremni i na vojnu intervenciju, što se ni po �emu ne razlikuje od klasi�nog imperijalisti�kog postupka po još oštrijem, ideološki tobo�e opravdanom zahtjevu za posvemašnjim, totalitarnim podre�enjem cjelokupnog društveno-politi�kog ustrojstva i materijalnih izvora, uklju�ivši i sav duhovni �ivot i me�unarodni suverenitet, male socijalisti�ke zemlje velikoj socijalisti�koj sili.
Ali iako je invazija na �eho-Slova�ku izvršena prije svega zbog unutarnjih razloga, da se sprije�i ne toliko preporod socijalisti�kog demokratizma u samoj �eho-Slova�koj koliko dalje ja�anje otpora sovjetskom hegemonizmu i u �eho-Slova�koj i u drugim isto�noevropskim zemljama, pa i ja�anje otpora velikoruskom hegemonizmu unutar Sovjetskog Saveza, sam oru�ani prepad upravo u današnje doba- za koji se u Kremlju jama�no znalo da �e prouzro�iti ne samo oštru osudu svjetske javnosti nego i duboko negodovanje i sudbonosno rastrojstvo me�unarodnog socijalisti�kog pokreta – vjerojatno bijaše posljedica i pretege neostaljinisti�kih snaga u sovjetskom vodstvu na temelju procjene da su me�unarodne prilike takve da treba silom u�vrstiti barem ono što se ima ili što bi se trenuta�no moglo još zahvatiti, prije no što se Evropa postupnim udru�ivanjem snaga svojih naroda osovi na vlastite noge i prije nego što Kina, na drugom kraju SSSR-a, toliko oja�a da uzmogne biti u svakom smislu ozbiljnom prijetnjom, odnosno da kao stvorena svjetska velesila postane takav �imbenik kojeg �e volja nu�no djelotvorno utjecati na budu�a zbivanja u svijetu pa i u Evropi.“
Ipak, Tu�man vidi i jednu pozitivnu posljedicu okupacije �ehoslova�ke jer ka�e da je ona, zajedno s ekspanzijom ameri�kog kapitala u Europi, ubrzala i potakla napore za oblikovanje europske politike, zbog �ega dolazi do zbli�avanja De Gaullea i njegove samostalne europske politike i Tite kao predstavnika nezavisne poltike izvanblokovskih i malih europskih naroda. Sam Tu�man se naime zala�e se za savez europskih dr�ava kako bi Europa postala samostalan �imbenik u svjetskim odnosima i pritom spominje primjere iz povijesti pa tako i �eškog kralja Ji�ija Podjebradskog koji je sredinom XV. stolje�a iznio ideju stvaranja konfederacije krš�anskih dr�ava, ali do�ivio neuspjeh zbog sukoba s papom koji ga je kao husita izop�io i protiv �eške pokrenuo kri�arski rat. Do stvaranja Europske unije kao politi�kog saveza zemalja Europe morat �e me�utim pro�i više od 20 godina, ali to više ne�e biti onakav savez potpuno nezavisnih i suverenih europskih dr�ava kakav je Tu�man zamišljao jer �lanice Unije dio suvereniteta prenose na Unijine institucije.
Ovim isje�cima iz Tu�manovih djela koji se odnose na njegove veze s �esima treba dodati i njegovu pohvalu koju je 3. listopada 1994. kao hrvatski predsjednik dodijelio Savezu �eha u Republici Hrvatskoj i �eškoj besedi Zagreb, kao priznanje za njihov rad. U tekstu pohvale Tu�man ka�e: „Na temelju �lanka 98. Ustava Republike Hrvatske, a na prijedlog Hrvatsko-�eškog društva, donosim pohvalu kojom pohvaljujem Savez �eha u Republici Hrvatskoj i kulturno- prosvjetno društvo �eška beseda Zagreb, koji povijesno razumijevanje prijateljskih naroda Hrvata i �eha pretvaraju u suvremeno razumijevanje prijateljskih dr�ava Hrvatske i �eške, i to u okolnostima kad u hrvatskoj domovini Hrvati i �esi dijele istu sudbinu, zajedni�ki je brane�i oru�jem, kulturom i prosvjetom, u prigodi 50. obljetnice Saveza �eha i 120. obljetnice �eške besede u Republici Hrvatskoj.“ Ovoj Tu�manovoj re�enici ni danas se ne treba ništa dodati jer je dovoljno inspirativna za razvoj hrvatsko-�eških odnosa na razini dviju dr�ava, kao i unutar Hrvatske, izme�u �eške manjine i ve�inskog hrvatskog naroda.
Izvor: Hrvatski fokus, autor Marijan Lipovac
