Otok Krk kakvog ga mnogi ne poznaju
A zašto?
Zato kaj je otok Krk izuzetan po svom na�inu primamljivosti za sve one kaj se rado bave bilo kojim vidom rekreacije i sporta, a kaj i nije samo to, ve� je još nešto više. Naš najve�i otok u sjevernom dijelu Jadranskog mora.
Ljeto je bilo izuzetno vru�e, zrak je podrhtavao od siline isparavanja još preostale vodene pare, tako da se u nekim dijelovima mogla naslutiti i poznata "fatamorgana", koju sam vidjela u Sahari.
Bilo je vru�e, no ako se dobro i tada pod tim uvjetima osje�amo tada se i upuštamo u neke tajnovitosti zamamne "šetnje" po vrhovima planinskog dijela prekrasnog otoka Krka.
Stjecajem okolnosti slo�ila se klapa od nas �etvero, dvoje rije�ana Meri i Ive Mare�i�, naš prijatelj i dugogodišnji planinar iz Zagreba Ivan Hrabri�, moja malenkost, a priklju�ila nam se i Jana Kapsova iz �eške. Zvonko nije išao nego nas je vozio do odredišta od kuda smo kretali, a do�ekao nas je na odredištima u našem povratku i sa smiješkom na licu jedva do�ekao novi nastavak cijele pri�e.
Da, sva ta hodanja bila su raspore�ena na nekoliko dana, koliko nam je bilo potrebno da pro�emo 90 i nešto kilometara, a sve se to zove "Baš�anska šetnica". Na svakom punktu nalazili smo metalne štambilje koje smo preslikavali u naše planinarske knji�ice. Zvonimire!, naravno da si to radio, i moj brat Darije je skupljao koješta sa svojih osvajanja, no ja to nisam nikada prije uobi�avala, a sada su svi u ekipi zanosno tra�ili ozna�ena mjesta, tako i ja, pri �emu smo se veselili kao mala djeca. Sakupili smo sve štambilje i dobili zlatne zna�ke od Turisti�ke zajednice Baška i karte svih ozna�enih putova planinarskih u lijepoj omotnici. Iza toga naravno da smo se po�astili, smijali, veselili i još danas u dopisivanju ne zaobilazimo sje�anja na prekrasne momente, ali i one koji su bili veoma teški, kao kanjon Vr�enica koji je penja�ko-planinarski put. Bilo ih je još.
No, da se vratim na sam po�etak moje pri�ice.
Prvog dana našli smo se ispod Treskavca i tu je po�ela naša pri�ica hodanja po svim vrhovima uz veoma špi�asto kamenje, grote, tako da je na nekim dijelovima bilo balansiranje s noge na nogu da bi slijedili ozna�ene dijelove, a kaj nisu vidljivi putovi, ve� bojom ozna�ene teške, lakše, nje�nije staze.
Kako ne bi �eljela iznositi podatke kojih ima svugdje, voljela bi se zadr�ati na onom emotivnijem dijelu.
Upoznali smo se tokom uzla�enja do Velog vrha, pa Obzove, kaj je i najviši vrh otoka Krka 568 m/n.
Upoznavanje nije bilo teško, jer od samog po�etka, pa do kraja disali smo isti zrak, pogledom smo se dogovorili sve i ako se koji puta nije stiglo re�i, osmjeh na licima, dobra volja bila je prisutna i onda kada nam je bilo najte�e.
Dakle, Obzova........gledaju�i stalno dolje, malo podi�u�i pogled pri uspinjanju radi terena, izašli smo na otvoren dio sa kojega je pucao pogled. Stali smo, bez daha, bez rije�i, zavrtjeli se na peti, a pogled je pucao na sve i udaljenije otoke na dalekom horizontu. Vjerujte, poletjele su mi suze od silnih emocija, ljepote, mirisa, tišine uz lagan huk vjetra. Plavetnilo mora, a otoci kao kola�i�i na pladnju........shvatila sam svu ljepotu, koja mo�e biti u usporedbi sa najljepšim dijelovima svijeta.
Veselju nije bilo kraja, i tako smo pošli dalje! Nakon 8 satnog hodanja bili smo nad Baškom, zaokrenuli u Batomalj, predahnuli, spustili se u Jurandvor, pa u Bašku.
Dan odmora!
Iza toga slijedio je uspon kroz kanjon Vr�enica, veoma te�ak uspon, zahtjevan, no nagra�eni smo bili ...
... do�ivljajem pogleda na Velu i Malu Luku sa druge strane odakle se vidi Senj i ostali primorski gradi�i. Predahnuli smo sa dva, tri duboka uzdisaja, pa krenuli prema ruševinama staroga grada Corinthije. Iz Vele Luke vratili smo se u Bašku velikim gumenim �amcem........., koja sre�a!!!
Tako su se redali doga�aji od vrha do vrha, dok na kraju nije Ivan Hrabri� ostao bez donjeg dijela svoje gojzerice, pa je i špagom vezao da nekako do�e do kraja puta. Bilo je i smijeha, došavši na glavnu ulicu u Baški, pomalo ve� izmu�eni, znojni, crvenih opaljenih lica, sa krvavim tragovima od male ozljede na mojim bijelim hla�ama, a uz klamparenje �ona rascvjetale gojzerice Ivanove, uz smijeh i dobru volju, jedan �ovjek zavi�e: pa odakle vi dolazite, zaboga? Iz kojega ste društva?, a mi udarismo pjesmom: Edelweiss, Edelweiss, tralalalalalalalalall!
Tada su nam se pridru�ili i turisti iz Be�a i zapjevali tu pjesmu kao podrška nama. Zagrlili smo ih, zahvalili i došli kona�no u raširene ruke moga Zvonkeca u dogovorenom kafi�u na rivi u Baški. Svatko je popio kaj je htio, zapjevali još jednom neke pjesme i umorni i sretni uputili se svatko svojoj ku�i. Slijede�i dan bio je opet dan odmora, le�anja u moru u totalnom relaxu. Tako su slijedili dani svih 12 uspona, u veselju i radosti.
Slike �e pokazati sve ostalo, a ve� sada dogovaramo koji �e slijede�i otok biti naš!
Jedan od idu�ih dana pošla sam na hodanje iz grada Krka pa 16 km po kraškom terenu, pa natrag u Krk. To je bilo organizirano, veoma lijepo, sastav internacionalni, �ulo se mnogo drugih jezika. Pratila su nas manja vatrogasna kola sa kola�i�ima i bocama vode za osvje�enje.
Sve u svemu prošla sam 150 km i više, noga nogu sti�e!
Za portal: Ksenija Petrinec aka Nina Petri
