Nino Škrabe, dramski pisac, publicist i scenarist, autor je više od šezdeset kazališnih komada. Nedavno je na 26. Zagreba�kom histrionskom ljetu izvedena njegova predstava „Idu svati, mlade ni“. Njegove komedije „Kidaj od svoje �ene“ i „Ljubica“, imali smo prilike, zahvaljuju�i Hrvatskom kulturnom klubu Švicarske, gledati i u Švicarskoj.
Prenosimo intervju Martine Kalle s Ninom Škrabeom povodom histrionske premijere njegove komedije „Idu svati, mlade ni“:
RAZGOVOR Autor komedije „Idu svati, mlade ni“
Nino �krabe:
Publika nas komediografe voli i zbog toga se pi�e
Nino Škrabe (Foto: Rajko Šobat)
Nino Škrabe, dramski pisac, publicist i scenarist, autor je više od šezdeset kazališnih komada, koje je napisao sam ili s Tahirom Muji�i�em i Borisom Senkerom, istodobno je i kazališni redatelj sedamdesetak predstava u svojem Gradskom kazalištu Jastrebarsko, koje vodi ve� �etrdeset godina.
Ovogodišnje Zagreba�ko histrionsko ljeto otvara Škrabeova komedija „Idu svati, mlade ni“ u kojoj se na svoj na�in „smijehom kroz suze“ razra�unava s hrvatskom svakodnevicom posljednjih godina. S Ninom Škrabeom razgovaramo o profesiji komediograf, nedostatku komedija, pogledu iz predgra�a na veliki grad i planovima za budu�nost.
Dugi niz godina pišete komedije. Osje�ate li se kao druga liga u odnosu na dramske autore?
- Pisce komedija to prati kroz cijelu povijest knji�evnosti. Svi su oni bili predmet sprdnje.
Kako Vi to osjetite na svojoj ko�i?
- Zgodno! Uvijek nas na neki na�im smatraju malogra�anima i piscima drugog reda, ali nama koji pišemo komedije to na neki na�in i paše. Nije dobro biti u centru, biti veliki pisac kojem se igra premijera i još nekoliko izvedbi. Nas publika voli. Ako nemamo publike, nismo uspjeli, a do sada, u mome slu�aju i još dok smo bili trojac, obi�no nas publika prati i voli. Zbog toga se piše.
Ako osjetite da vas glumci koji igraju vole, ako re�iser koji vas re�ira to radi s voljom i ako publika u�iva, onda je to to. Do sada je uvijek bilo tako. S obzirom na to da se neke drame odigraju samo nekoliko puta pred gledalištem i više ne, dr�im da biti pisac komedije ima i svojih prednosti.
Zna�i, ipak nije takva muka kako se govori.
- Nije, jer smo vezani uz radost igre.
�lan ste povjerenstva za nagradu „Marin Dr�i�“ Ministarstva kulture za najbolje dramske tekstove. Ima li na vidiku kakva „ozbiljna“ komedija?
- Ovih pet godina koliko sam u Povjerenstvu uvijek govorim da nedostaje komedija. Svi pišu drame i kao da se boje pisati komedije, kao da je to manje vrijedno. Uvijek bismo se razveselili kad bi se našla kakva dobra komedija, ali bilo je to rijetko. Ili je takvo vrijeme pa se pisci osje�aju tu�nima pa tako i pišu ili se boje da �e dobiti etiketu pisca drugog reda.
Bilo je mnogo dobrih drama, rijetko koja komedija. Bilo je i dobrih, ali svi se opredjeljuju za drame. Imamo manjak komedija, manjak dobrih tekstova za djecu, a da ne govorimo za musical. To su ti „�anrovi drugog reda“ i to se u Povjerenstvu itekako vidi. Uvijek smo sretni kad dobijemo kakvu dobru komediju.
|
U povjerenstvu za nagradu „Dr�i�“ uvijek bismo se razveselili kad bi se našla kakva dobra komedija, ali bilo je to rijetko. Ili je takvo vrijeme pa se pisci osje�aju tu�nima pa tako i pišu ili se boje da �e dobiti etiketu pisca drugog reda
|
Ima li šanse barem u tom tankom segmentu komedija da se zalomi kakav nasljednik Brešanova „Hamleta u selu Mrduša Donja“, tekst koji bi „provjetrio“ našu tranzicijsku stvarnost?
- Moja komedija „Idu svati, mlade ni“ mo�da bi mogla biti nešto na tragu koji spominjete. Na neki na�in u tom sam tekstu pokušao govoriti o Hrvatskoj danas kroz komediju, ali i s kriti�kim odnosom prema svemu što smo do�ivjeli u posljednjih 20 godina. Nisam mjerodavan o tome govoriti, ali vidjet �emo kakav �e biti prijem publike.
Pa testirali ste je s amaterskim kazalištem iz Jastrebarskog. Kako je publika reagirala na tu verziju?
- Ta je predstava pred deset godina igrala u malim amaterskim kazalištima širom Hrvatske. Igrala se u Me�imurju, u Podravini. Postavio sam ju u svom kazalištu koje vodim ve� 42 godine. Bila je veliki hit i igrala godinama. Kako �e reagirati Zagrep�ani, tek �emo vidjeti.
Komedija „Idu svati, mlade ni“ je na kajkavskom dijalektu?
- Djelomi�no jest, ali naš jezik, još od vremena dok smo bili trojka, bio je teatar jezika, ne jednoga, ve� razli�itih. Dr�im da to oboga�uje. Kad se igra samo na knji�evnom jeziku, smatram da je to onda hendikep. Volim se koristiti svim jezicima pa ih ima i u ovoj predstavi, ne isklju�ivo kajkavski dijalekt.
Tu se pojavljuje urbani kajkavski, ruralni kajkavski, netko tko pokušava govoriti kajkavski pa ne uspije, povratnik iz inozemstva govori svoj jezik. Jezik je dosta bitna sastavnica kazališta koje radim.
|
Moja komedija „Idu svati, mlade ni“ mo�da bi mogla biti nešto na tragu Brešanove „Mrduše“. Na neki na�in u tom sam tekstu pokušao govoriti o Hrvatskoj danas kroz komediju, ali i s kriti�kim odnosom prema svemu što smo do�ivjeli u posljednjih 20 godina
|
Sve naše uspješne komedije, kazališne, televizijske ili filmske, uvijek su na dijalektu. Je li izvediva komedija na standardnom jeziku?
- Kod nas nitko ne govori standardni jezik, mo�da samo u Hercegovini. Druga�ije se govori u Zagrebu nego u Splitu. Standardni jezik mora postojati, ali za mene je on jednako ravnopravan s kajkavskim i �akavskim narje�jem i štokavskim ikavskim govorima. To je bogatstvo jezika. Standard mora postojati, ali to zna�i da je on pravilo. Na neki na�in on ko�i. Mi dok razgovaramo, ljudi oko nas, nitko ne govori iz obrasca. Dr�im da teatar mora pratiti �ivot, a ne stvarati neki umjetni.
Svi hrle u Zagreb, a Vi ste se iz njega vratili u Jastrebarsko...
- Zapravo, nisam nikada niti otišao. U Zagrebu sam studirao i radio, ali uvijek sam putovao u Zagreb.
Pitam Vas to, jer me zanima pogled sa strane, iz malog mjesta. Guši li Vas centraliziranost kulture? Imam osje�aj da se Hrvatska pribli�ava Francuskoj, gdje postoji jedan Grad, a sve je ostalo provincija.
- To je pogreška ove zemlje, jer neki koji �ive u Zagrebu smatraju da kad prije�u Savski most, da su zagazili u blato i da kultura prestaje nakon „Mimare“ i „Lisinskog“. Nije baš tako. Za�ete li u koji manji grad ili mjesto, svagdje �ete prona�i bogatstvo kulture. Iz Jaske su došli slikar Ljubo Babi�, pjesnik Vlado Vlaisavljevi� i kajkavski knji�evnik Tomaš Miklouši�.
U svakom našem gradi�u ima kulture, samo ju treba probuditi i ne dopustiti da se sve doga�a samo u jednom centru. Jako je dobro da se u posljednje vrijeme otvaraju nova kazališta širom Hrvatske - u Karlovcu, Sisku, Vinkovcima, što je dobro, kad govorimo o kazalištu, ali malo se o tome zna.
|
Berkovi�ev „Ma�ek“ u kazalištu, Ena Begovi� na filmu i u koricama
Planirali ste ekranizirati knjigu Zvonimira Berkovi�a „Vlatko Ma�ek - Tri razgovora: s knezom Pavlom, Krle�om i kardinalom Stepincem“. Što je s time?
- U Hrvatskoj je teško snimiti film. Razgovarali smo o tome još dok je Berkovi� bio �iv. Vanja Drach trebao je glumiti Ma�eka. Sve je bilo pripremljeno, a potom su umrli i jedan i drugi. I Berkovi� i Ma�ek zaslu�ili su nešto takvoga. Mo�da to postavimo kao kazališnu dramu.
A dokumentarni film o Eni Begovi�?
- On je ve� snimljen i mo�da �e biti prikazan na kraju Festivala u Puli. Napravili smo i monografiju o Eni. Ja sam bio urednik, a u knjizi sudjeluju svi njezini najbli�i suradnici - re�iseri, pisci, glumci, prijatelji. Koliko sam informiran, knjiga bi trebala krenuti u tisak u rujnu.
|
Izvor: Vjesnik, Martina Kalle
Vezani �lanci:
Nagra�ena knjiga dramati�ara i publicista Nine �krabea
"Idu svati" predstavljena u Jastrebarskom
O'Kaj startao u velikom stilu
