Obljetnica smrti Stjepana Radi�a

Na današnji dan 1928. godine preminuo je od posljedica ranjavanja u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije u Beogradu hrvatski politi�ar Stjepana Radi�. Atentat na zastupnike HSS-a, Stjepana Radi�a, Pavla Radi�a, �uru Basari�eka, Ivana Pernara i Ivana Gran�u izvršio je zastupnik Narodne radikalne stranke, Puniša Ra�i�.

*****

Atentat u Narodnoj skupštini 1928.

Dana 20. lipnja 1928. godine u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije izvršen je atentat na zastupnike HSS-a, Stjepana Radi�a, Pavla Radi�a, �uru Basari�eka, Ivana Pernara i Ivana Gran�u. Atentat je izvršio zastupnik Narodne radikalne stranke, Puniša Ra�i�.

Razvoj doga�aja
Uo�i odlaska u Narodnu skupštinu, 20. lipnja 1928.godine, Stjepan Radi� izjavio je:
Mogu me ubiti, ali moj duh ne�e.

Sjednica Skupštine je po�ela u 9:45 s prosvjedima jer su na prošloj sjednici zastupnici NRS, Tomo Popovi�, Puniša Ra�i� i Joca Seli�, prijetili ubojstvom. U prvoj klupi Skupštine sjedili su: Stjepan Radi�, Ivan Pernar, Ivan Gran�a, Svetozar Pribi�evi� i �uro Basari�ek.

Verbalni sukobi
Prvi govor u Skupštini tog dana je odr�ao veleposjednik iz Kri�polja, Ante Pavlovi�. Unio je vedrinu i humor u zagušljivu atmosferu, ali je, ujedno, izazvao i nadvikivanje. Nakon njega, za govornicu je izašao zastupnik Narodne radikalne stranke, Puniša Ra�i�. On je i prije bio poznat kao temperamentan govornik, te je izazvao upadice zastupnika oporbe. Isticao je kako je on doprinio stvaranju dr�ave. Sukob je nastao kad je on uzviknuo: Za ovu zemlju ja sam i svoju krv prolio!, na što ga je dr. Ivan Pernar ironi�no upitao da ka�e koliko je litara prolio, da mu nadoknade u zlatu.
Nakon Radi�evog objašnjenja da ho�e s Beogradom, ali ne�e pod Beogradom i izjava da je sudstvo u Srbiji korumpirano, nastao je sukob izme�u Ra�i�a i zastupnika HSS-a Jakova Jeluši�a, koji je vikao da Ra�i� la�e. Ra�i� mu nije ostao du�an, te mu je rekao da zašuti ili �e da ga ubije.

Podizanje tenzija
Naskoro je opet došlo do sukoba izme�u Hrvata i demokratskoga zastupnika vojvode Lune Jovanovi�a. Lune je Radi�evcima prijetio i pozivao ih: Pri�ite k meni, ako smijete! Na to je u dvorani nastala silna buka, a Hrvati su vikali: Oho! Lune prijeti. To je �aruga! Predsjednik Skupštine je zaprijetio da �e prekinuti sjednicu.

Nova je buka nastala, kad je Tomo Popovi� doviknuo Hrvatima: Ja se vas ne plašim. Ja �u vam kazati isto, što sam i ju�er kazao. Ako vaš vo�a Stjepan Radi�, koji bruka hrvatski narod, i dalje produ�i vrije�anjem, ja vam jam�im, da �e pasti njegova glava! Ja vam, gospodo, to ka�em i ja od toga ne bje�im. Ja vam to jam�im. Radi� je ve�inu nazvao stokom. A ja mu ka�em, da je on sa svojim nedresiranim i nevaspitanim poslanicima stoka!

Predsjednik je Popovi�a radi ove prijetnje kaznio pismenim ukorom. Iza toga je uzeo rije� Puniša Ra�i�, koji je uz ostalo rekao i tu prijetnju: Izjavljujem pred vama svima, da nigda srpski interesi, kad ne pucaju puške i topovi, nisu više bili dovedeni u opasnost nego li sada. Gospodo! I kao Srbin i narodni poslanik, kad vidim opasnost prema svojoj naciji i otad�bini, otvoreno ka�em, da �u upotrijebiti i drugo oru�je, koje treba da zaštiti interese srpstva. Ima nekoliko godina, otkad je trebalo, da se naša dr�ava konsolidira. Kad je trebao naš narod da iskoristi, što je stekao u ratu svojim junaštvom i vjernoš�u prema saveznicima, dotle je jedan dio našega naroda upotrebljavao najgore klevete, da smeta sre�ivanje te izdaje interese našega naroda i ove naše dr�ave.

Tijekom govora prekidao ga je Svetozar Pribi�evi� konstatiraju�i da Europa mora da zna da se ovdje prijeti oru�jem. Te�ajem govora Puniše Ra�i�a digla se u dvorani velika graja. Kad je pak dr. Ivan Pernar doviknuo radikalima: Oplja�kali ste begove!, izašao je Puniša Ra�i� iz svoje klupe na desnici, je pošao na govornicu su�elice Hrvatima. Tu je ruku stavio u d�ep, gdje je imao revolver, te se okrenuo prema predsjedniku Ninku Peri�u i rekao mu: Tra�im, g. predsjedni�e, da Pernara kaznite. Ako me vi ne zaštitite, sam �u ga kazniti!

Tragi�no krvoproli�e
Na tu prijetnju nastade u dvorani vika. �uju se prosvjedi pojedinih zastupnika. Ali Ra�i� nastavi s prijetnjom rije�ima: Tkogod bude pokušao, da se stavi izme�u mene i Pernara, poginut �e!

Snimak atentata

U tom �asu izvadi Puniša Ra�i� iz d�epa svoj revolver (parabelum). Ministar Vuji�i�, koji je sjedio u ministarskoj klupi iza Ra�i�a, uhvatio ga je za ruku s namjerom, da sprije�i pucanje. Istodobno je prisko�io i ministar Kujund�i� s jednakom namjerom. Ali Ra�i�, koji je veoma jak �ovjek, otrgne se ministrima. To�no u 11 sati i 25 minuta strahovit pucanj iz parabeluma odjekne u dvorani. Tane je pogodilo dr Pernara jedan centimetar iznad srca. Kada se Pernar srušio na klupu, naperio je Ra�i� svoj parabelum na Stjepana Radi�a. To je opazio dr. �uro Basari�ek, koji je sko�io preko stenografskoga stola, da Ra�i�u sprije�i namjeru. Ali Ra�i� se naglo okrene prema Basari�eku, na kojega ispali parabelum. Tane pogodi Basari�eka u slabine tako, da je izašlo na lijevu lopaticu, te je Basari�ek odmah onesviješten pao na pod. Me�utim je pred Stjepana Radi�a dojurio Ivan Gran�a, da ga zaštiti svojim tijelom. No Ra�i� opet ispali parabelum, te pogodi Gran�u u ruku. �im se Gran�a srušio, nacilja Ra�i� stoi�kom mirno�om na Stjepana Radi�a, kojega tane pogodi u trbuh. Sad je prema Puniši Ra�i�u sko�io Pavle Radi�. Ipak se Puniša nije zbunio, nego je Pavlu Radi�u dobacio: Ha! Tebe sam i tra�io! I mirno nacilja parabelum na Pavla Radi�a, kojega pogodi jedan centimetar ispod srca tako, da se Radi� odmah onesviješten srušio na pod. Kako je Svetozar Pribi�evi� sjedio u klupi tik Stjepana Radi�a, dr�alo se, da �e Puniša Ra�i� šesti hitac opaliti na Pribi�evi�a. To se ipak nije dogodilo, nego je Puniša iza tolikoga krvoproli�a posve sabrano s revolverom u ruci izašao iz dvorane kroz tzv. ministarsku sobu. Vidjelo se, da Puniša puca samo na hrvatske narodne zastupnike. Njegovi su hitci slijedili u razmacima od nekoliko �asaka tako, da se cijeli zlo�in Puniše Ra�i�a zbio u jednoj – i to nepunoj – minuti.

Neki su ministri za toga pucanja sagnuli svoje glave pod klupe, jer nisu znali, ne�e li na pucnjavu Puniše Ra�i�a odgovoriti pucnjavom hrvatski zastupnici. Pod klupe se zaklonila i ve�ina narodnih zastupnika. Kad je prestala pucnjava, prišlo je ranjenicima u pomo� nekoliko zastupnika, koji su po zvanju bili lije�nici. Drugi se zastupnici brzim koracima udaljiše iz Narodne skupštine. Ova je krvava drama tako strašno djelovala na sve zastupnike Selja�ko-demokratske koalicije, da se �inilo, kao da su izgubili dar govora. Naro�ito je Pribi�evi� bio sav uplašen i gotovo shrvan od u�asa. Stjepan Radi� je neko vrijeme išao sam do hodnika, ali tu je posrnuo i srušio se; zato su ga njegovi drugovi smjestili u automobil, koji ga je odvezao u bolnicu. Onamo su preve�eni tako�er Gran�a i dr. Pernar.

Stjepan Radi� preminuo je 8. kolovoza 1928. od posljedica atentata.

Posljedice atentata
Nakon atentata u Zagrebu su odr�ane masovne demonstracije. Kralj Aleksandar I. Kara�or�evi� je nakon atentata raspustio Narodnu skupštinu, zabranio djelovanje svih politi�kih stranaka, te uveo Šestosije�anjsku diktaturu.

Izvor: hr.wikipedia.org,
prema knjizi Rudolfa Horvata HRVATSKA NA MU�ILIŠTU

*****

Pogledajmo 3 interesantna video-zapisa:

Proro�anstvo Stjepana Radi�a

Upucan Stjepan Radi�

Atentat na Stjepana Radi�a

Pogreb Stjepana Radi�a

O Radi�evom kultu nakon njegove smrti pro�itajte izvorni znanstveni �lanak Stipice Grgi�a:
Radi� nakon Radi�a: Stvaranje kulta heroja Stjepana Radi�a

*****

Stjepan Radi�

Hrvatski politi�ar Stjepan Radi� je ro�en u mjestu Trebarjevo Desno u 11. lipnja 1871. U obitelji kolara Imbre Radi�a bilo je 11 djece, a sam Stjepan bio je deveto po redu dijete. Majka (ro�. Posilovi�) bila je pametna i hrabra �ena. Kao mladu djevojku seoski starješina htio ju je udariti batinom jer je prekasno došla raditi. Ona je starješini batinu istrgla iz ruku i potrgala. Zbog toga je osu�ena na devet dana zatvora. Nakon izlaska iz zatvora uputila se banu Ma�urani�u koju ju je primio i saslušao te nakon toga seoskog starješinu razriješio du�nosti. No, tu njezinoj hrabrosti i odlu�nosti nije bio kraj jer je jednom prilikom otišla u Be� kada bi pred carem Franjom Josipom I. zatra�ila da njezin najstariji sin Andrija bude pušten iz vojske i pomogne ocu prehranjivati mnogobrojnu obitelj. Javno se suprostavila i zagreba�kom velikom �upanu Stjepanu Kova�evi�u prilikom njegova posjeta martinskoveškoj �upi, izme�u ostalog, upitavši ga kako je u Hrvatskom Saboru mogao re�i da ima dvije domovine - Ugarsku i Hrvatsku, „kada je domovina isto što i mati, a svaki �ovjek mo�e imati samo jednu mater“.

Mladi Stjepan osnovnu je školu poha�ao u susjednom, tri kilometra udaljenom, selu Martinska Ves. Roditelji nisu bili za to da nastavi školovanje i upiše gimnaziju u Zagrebu jer je od ro�enja bio kratkovidan. Ipak silno se �elio školovati te je nagovorio tri godine starijeg brata Antu da mu pomogne u toj nakani. Tako je Ante mla�em bratu prvu godinu školovanja pla�ao stan, a Zagreba�ko društvo �ovje�nosti davalo mu je objed u pu�koj kuhinji. Na temelji odli�nih ocjena i uzornog vladanja zagreba�ko Nabiskupsko sirotiše ponudilo je mladom Radi�u smještaj. No, uskoro je došao u sukob s voditeljem sirotišta koji je tjerao mla�e u�enike da starijima �iste cipele, a na što je Radi� rekao da ho�e ukoliko ih zamole. Zbog toga mu je voditelj udario šamar, a mladi Radi� vratio mu je istom mjerom. Stvar je došla do ravnatelja sirotišta Krapca koji je smijenio voditelja, a budu�eg narodnog tribuna predlo�io nabiskupu Mihalovi�u za otpust iz sirotiša na temelju svjedod�be okuliste Jakopovi�a prema kojem je Radi� imao za 2-3 godine oslijepiti. Nadbiskup nije uva�io sugestiju ravnatelja i Radi� je nastavio školovanje.

Nakon završene tre�e godine gimnazijskog školovanja (1886.) odlu�io je putovati. Na put je krenuo sam iz Zagreba do Koprivnice te potom Podravinom i Podunavljem do Zemuna i Beograda. Vra�ao se Posavinom te preko Siska u Zagreb. O svom putovanju vodio je dnevnik u koji je bilje�io „što narod misli o gospodi i o vladi i kakvo je selja�ko gospodarstvo u kojem kraju, kakve su škole i putovi“. Tada je odlu�io posvetiti se politici. Otac je šute�i pristao, a majka je bila oduševljena savjetovavši ga, izme�u ostalog, da neka „ne bude ni pop ni fiškal, jer da fiškal mora iz pravoga na�initi krivoga, i obratno, a popov d�ep nema dna“. Poslije praznika nastavio je školovanje, ali slijedile su nove nevolje. Ovaj puta s razrednikom koji je znao tu�i u�enike, a mladi Radi� smatrao je svojom du�noš�u braniti ih. Stvar je opet došla pred ravnatelja koji mu je priznao da ima pravo, ali i savjetovao da napusti zagreba�ku gimnaziju. Stoga je školovanje nastavio u rakova�koj Realnoj gimnaziji (okolica Karlovca). Nakon godine dana vratio se u Zagreb jer su uvjeti u rakova�koj gimnaziji bili gori od onih u zagreba�koj.

Nakon završenog petog razreda gimnazije odlu�io se na novo putovanje. Ovaj puta proputovao je Štajersku, Korušku, najve�i dio Kranjske, Gradišku i Goricu te se preko Trsta i Hrvatskog primorja vratio u Zagreb. Polovicom travnja 1888. ban Khuen-Hedervary ukino je hrvatsku operu što je Radi�a posebno ogor�ilo te je odlu�io nekako iskazati svoj revolt. Iste godine (30. travnja) posljednji se put prikazivala opera Ivana Zajca Nikola Zrinjski i u jednom dijelu tre�eg �ina paša Sokolovi� nudi Zrinskom hrvatsku krunu u sultanovo ime ako mu preda Siget, a Zrinski odgovara: „Hrvatima ne treba kralja, Hrvatima ban je kralj!“ Nakon tog prizora Radi� ustaje i tri puta glasno vi�e: „Slava Zrinjskom, dolje tiran Hedervary!“ Potom je uhapšen i priveden na saslušanje gdje mu je re�eno da �e biti pušten ukoliko izjavi da je to kazao u oduševljenju predstavom. On je to odbio u�initi te je ostao u pritvoru da bi potom bio izveden pred sud. Na kraju sudskog procesa isklju�en iz svih srednjih škola i dosu�en mu je izgon iz Zagreba. Kako nije mogao biti u Zagrebu vratio se ku�i gdje je proboravio oko godinu dana. U tih godinu dana radio je sve selja�ke poslove i u�io za maturu. U jesen 1890., zahvaljuju�i pomo�i prijatelja, uspio je isposlovati odobrenje za polaganje mature koju je polo�io 1891. na Realnoj gimnaziji u Rakovici.

Poslije polo�ene mature odlu�io se na novo putovanje. Ovaj puta je krenuo preko Like u Dalmaciju došavši do Obrovca i potom do Metkovi�a. Odatle je pošao u Mostar gdje su ga neki Srbi, pred kojima je govorio s velikim oduševljenjem o izlo�bi Gospodarskog društva u Zagrebu, prijavili da širi hrvatsku propagandu. Zbog toga je nakratko opet završio u zatvoru te je osu�en na izgon iz Bosne i Hercegovine. Pod redarstvenom pratnjom vratio se parobrodom u Rijeku odakle je proputovao taj dio Hrvatskog primorja i Gorskog Kotara.

Na zagreba�ki Pravni fakultet upisuje se 1891. Dvije godine kasnije isklju�en je s fakulteta zbog javnog napada na bana Khuen-Hedervarya u Sisku (23. srpnja 1893) na proslavi tristogodišnjice pobjede bana Tome Baka�a. Prije proslave dogovoreno da se ne dr�e zdravice pojedinim osobama, ali je ma�aronski na�elnik Fabac nazdravio Khuen-Hedervaryju. Na što je Radi� prosvjedovao rije�ima: „Mi ovdje slavimo tristogodišnjicu pobjede hrvatskoga bana, a ne slavimo desetogodišnjice pašovanja mad�arskoga husara, koji se sam u Saboru nazvao tim imenom i još rekao da se ponosi tim nazivom.“ U jesen iste godine osu�en je na �etiri mjeseca strogog zatvora i isklju�en s fakulteta. Vrijeme provedeno u zatvoru iskoristio je za u�enje �eškog jezika, a nakon puštanja iz zatvora uputio se u Prag. Tu u akademskom društvu Slavija dr�i te�ajeve hrvatskog i ruskog jezika.

Koncem 1894. upoznao je na jednom izletu svoju budu�u suprugu, maturanticu u�iteljske škole. S njom se vjen�ao u Pragu 1898. U jesen iste godine isklju�en je s praškog sveu�ilišta zbog sukoba s jednom policajcem, a povod sukobu bilo je raspuštanje studentske skupštine zbog toga što se jednom od govornika previše pljeskalo.

U jesen 1895. grupa hrvatskih studenata, me�u kojima i Stjepan Radi�, organiziraju javno spaljivanje ma�arske zastave u Zagrebu. Radi�a je dopao zadatak da zadr�i zapovjednika redarstva Jovanovi�a. Studenti su uhva�eni, me�u kojima i Radi� te 19. studenog 1895. osu�eni. U zatvoru je ostao do 15. svibnja naredne godine, ali mu je onemogu�en daljni studij na podru�ju Austro-Ugarske. Zato odlu�uje otputovati u Rusiju gdje se spremala krunidba cara Nikole II. No, putem je skrenuo u isto�nu Moravsku da se na jednoj �elje�ni�koj stanici vidi sa svojom zaru�nicom, tada u�iteljicom u jednom gorskom moravskom seocetu. Zbog toga je zakasnio na krunidbu gdje je došlo do komešanja gomile te je smrtno stradalo oko 10 tisu�a ljudi, a teško je ranjeno još i više.

Saznavši da u Parizu postoji Slobodna škola politi�kih znanosti odlu�uje oti�i u Francusku. Krajem sije�nja 1897. dolazi u Pariz i u jesen iste godine upisuje se na spomenutu politi�ku školu. Naredne godine doznaje da je njegova zaru�nica dobila posao u�iteljice u Pragu, odakle je i bila rodom. Boje�i se da �e njezina rodbina biti protiv njihove veze odlu�uje se vjen�ati s njom u Pragu (23. rujna 1898.). Iz �eške sa suprugom dolazi u svoj rodni zavi�aj gdje baš nije do�ekan s oduševljenjem jer su se rodbina i prijatelji bojali da �e nekom od njih pasti na teret, jer niti je svršio škole niti imao kakvo zaposlenje. Zato �vrsto odlu�uje dovršiti školovanje u Parizu i 1899. putuje u Pariz sa suprugom. �ivje�i u oskudici, a po�esto i gladan, u pet mjeseci završava akademsko školovanje.

Po završetku školovanja dolazi u Prag (1899.). Tu stanuje u susjedstvu budu�eg predsjednika �ehoslova�ke Massaryka, tada sveu�ilišnog profesora i s njim se sprijateljuje. Piše u brojnim �eškim listovima, a jedno je vrijeme i �lan redakcije tjednika Samostalnost u kojem se bavi vanjskom politikom. Osim u novinama piše i nekoliko knjiga na �eškom jeziku (Suvremena Hrvatska, Slobodna škola politi�kih znanosti u Parizu, Ju�ni Slaveni, Razmišljaji iz me�unarodne politike). U tome je toliko uspješan da ga je najstarije �eško knji�evno društvo Svatobor priznalo za �eškog knji�evnika. Kada je po�eo pisati za �asopis Radikalni listy od redarstva dobiva nalog da smjesta napusti Prag i austrijsku polovicu Austro-Ugarske. Odlu�uje oti�i u Zemun gdje je bio balkanski dopisnik za neke �eške, francuske i ruske listove. U Zemunu boravi oko godinu i pol dana. U Beograd odlazi rijetko jer teško dobiva dozvolu za prijelaz, ali sklapa kontakte sa srbijanskim politi�arima i tiska �lanke u Srpskom knji�evnom glasniku. Vladaju�i srbijanski politi�ari nagovaraju da stupi u srbijansku diplomatsku slu�bu, ali on to odbija. U Zemunu piše knji�icu Kako �emo iz našeg zla u dobro koje se smatra jezgrom socijalnog programa budu�eg HSS-a. Knji�icu je dao tiskati o svom trošku, a ubrzo po objavljivanju bila je zaplijenjena.

Po�etkom 1901. seli se u selo Kona�nica kraj Daruvara. Tu provodi nekoliko mjeseci u velikoj oskudici. Jedno je vrijeme prije izbora i zatvoren jer je u nekim ve�im podravskim selima seljacima savjetovao da glasuju za oporbu. Nakon izbora Hrvatska ujedinjena opozicija izabire ga za svog tajnika (polovicom 1902.) i on se seli u Zagreb. Od 1902. �ivi u Zagrebu i radi kao sekretar Hrvatske ujedinjene opozicije. Iste godine objavljuje knjigu Hrvati i Srbi u kojoj govori o me�usobnim odnosima. Izme�u ostalog u knjizi je napisao i ove retke: „Tim sramotnim pojavama izvor je baš u tome, što se misli, da se borba ima voditi do istrage (uništenja) vaše ili naše, a sve, gle, oko nas svjedo�i, da se ta borba vodi do istrage vaše i naše... Zdrav razum svakog našeg seljanina, kojega još ne otrovasmo svojom 'politikom' sudit �e o ovoj borbi 'do istrage vaše ili naše' kao o najstrašnijem zlo�instvu, kao o pravom narodnom izdajstvu... danas samo kretenski um ili zlo�ina�ka duša mo�e propovijedati srednjovje�nu razornu plemensku mr�nju... treba što prije pokazati, da ipak nismo tako besvijesna masa, da bi se u nas do vijeke mogao štrcati tu�inski otrov razdora i mr�nje, da ve� jednom ho�emo i mo�emo biti narod bilo to s dva, pa i više ravnopravnih imena.“
 
U jesen 1902. objavljuje knji�icu Najja�a stranka u Hrvatskoj u kojoj iznosi mišljenje da je najja�a stranka hrvatsko seljaštvo kojeg treba organizirati kako bi imao i stvarni politi�ki utjecaj. Kao i knji�ica Kako �emo iz našeg zla u dobro i ova knji�ica je zaplijenjena. U jesen 1902. ponovno po�inje tiskati mjese�nik Hrvatska misao, a ujedno je i glavni urednik lista. Prva tri dana rujna 1902. u Zagrebu izbijaju protusrpski prosvjedi izazvani �lankom u zagreba�kom listu Srbobran, pretiskanom iz beogradskog lista Srpski knji�evni glasnik pod naslovom Rat do istrage (uništenja). Radi� je gledao iz svog stana kako se razbija trgovina jednog Srbina. Kada se razbijanje drugog dana nastavilo Radi� je izašao pred narod i odr�ao kratak govor: „Naši nam Srbi, doduše, svojim prkosom i svojim mad�aronstvom dosta smetaju, ali oni su naša bra�a i zato nije �ovje�no, ni politi�ki mudro, protiv njih ovako postupati. Ma�ari, naprotiv, s kojima imamo dr�avnopravni ugovor, po kojemu u Hrvatskoj ima vladati samo hrvatski jezik i vijoriti se samo hrvatska zastava, krše taj ugovor i �ele u�initi od nas Hrvata svoje roblje. Ako, dakle, ho�ete protestirati protiv bezakonja i nasilja, ima dosta prilike, na primjer na dr�avnom kolodvoru, gdje su sve sami protuzakoniti ma�arski natpisi. Vi, koliko vas ima, mo�ete igraju�i se skinuti sve one protuzakonite napise, metnuti ih u škrinju i poslati u Peštu Kossuthu i Tiszi da ih sebi objese na nos.“ U prvi mah masa je htjela nasrnuti na Radi�a, ali su zatim neki mladi�i ipak uspjeli sprije�iti napad. Razjarena masa potom je otišla na �eljezni�ki kolodvor skinuti ma�arske natpise. Zbog ovog govora Radi� je uhi�en i nakon jednomjese�ne istrage osu�en na šest mjeseci tamnice.

S bratom Antunom 1904. osniva HPSS (Hrvatska pu�ka selja�ka stranka). Ta stranka na izborima za Hrvatski Sabor (1908.) dobiva devet mandata. Radi� je izabran kao zastupnik u Hrvatski Sabor u izbornom kotaru Ludbreg. Zanimljivo je kako je pronalazio �lanove svoje stranke, on je to opisao ovako: „Ja sam, uz ostalo, spomenuo da sam, putuju�i hrvatskim zemljama, �esto pitao seosku djecu ima li u njihovu selu takav �ovjek koji ni kod seoskoga �idova ne pije, niti se op�inskoga bilje�nika boji, a ufa se i popu prigovoriti, koji, nadalje, dobro gospodari i sva�iju djecu voli. Kad su mi djeca poslije kratkog vije�anja otkrila takva �ovjeka, ja bih pošao k njemu na konak, i ako sam vidio da je taj �ovjek još i pismen, da je prijatelj škole i da njegova �ena jede s njime za stolom, onda sam ga zabilje�io kao budu�ega svoga suosniva�a Selja�ke stranke.“ Po preporuci prijatelja Franje Sodomke, koji mu je savjetovao da se pored pisanja knjiga bavi i njihovom prodajom, osniva knji�aru i papirnicu pod nazivom Slavenska knji�ara. U studenome 1911. po�inje s radom, ali to se poklopilo s iznenadnim raspuštanjem Hrvatskog Sabora, nakon �ega Radi�a uhi�uje policija i odvodi ga u Osijek. U Osijeku ostaje do kolovoza 1912. kada je vra�en u Zagreb i uskoro pušten na slobodu. U to vrijeme Radi�eva supruga ra�a �etvrto njihovo dijete tako da jedno vrijeme knji�aru vode Radi� i njegove dvije k�erke - 12-godišnja Milica i 10-godišnja Mira. Potpuno nevin Radi� opet završava u zatvoru nakon atentata na komesara Cuvaja. Optu�en je za umiješanost u atentat za kojeg nije ni znao da �e biti izveden niti je poznavao izvršitelja. Kako mu nisu mogli dokazati krivnju ponovno je na slobodi.

U studenome 1918. na sjednici Narodnog vije�a suprostavlja se centralisti�ko-hegemonisti�kom na�inu ujedinjenja ju�noslavenskih zemalja. Tada je izgovorio svoju �uvenu re�enicu: „Srljate kao guske u maglu.“ U velja�i 1919. obra�a se Mirovnoj konferenciji u Parizu Memorandumom u kome zahtijeva za hrvatski narod pravo na samodre�enje i izra�ava �elju da Hrvatska svojom slobodnom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom. Od o�ujka 1919. do studenog 1920. ponovo je u zatvoru ili pod istragom. Amnestiran je na sam dan izbora za Konstituantu. Sada pod imenom Hrvatska republikanska selja�ka stranka (HRSS) Radi�eva stranka na izborima dobiva 50 mandata i tako postaje najve�a hrvatska politi�ka stranka. U srpnju 1923. putuje u London, Be� i Moskvu gdje svoju stranku u�lanjuje u Selja�ku Internacionalu. Po povratku u Zagrebu u sije�nju 1925. uhi�en je i predan sudu. Pušten je tek nakon što je njegova stranka (27. o�ujka 1925.) dala izjavu u beogradskoj Narodnoj skupštini da priznaje monarhiju, centralisti�ki Vidovdanski ustav, postoje�i dr�avni poredak i to nakon što je HRSS promijenila ime u HSS (Hrvatska selja�ka stranka). Ve� u studenome (zbog nove orijentacije) Radi� ulazi u Paši�evu vladu kao ministar prosvjete.

U velja�i 1927. ponovo je u oporbi i tada sklapa koaliciju sa Samostalnom demokratskom strankom pod vodstvom Svetozara Pribi�evi�a. Tako nastaje Selja�ko-demokratska koalicija kojoj je Radi� bio na �elu. Godinu dana kasnije (1928.) dobio je mandat ali nije sastavio vladu. Velikosrpski politi�ari uvi�aju da im Radi� postaje opasan politi�ki protivnik te organiziraju atentat na Radi�a i hrvatske zastupnike u Skupštini. Hicima iz revolvera dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke Puniša Ra�i� (20. svibnja 1928.) usmr�uje zastupnike HSS-a Pavla Radi�a i �uru Basari�eka. Stjepna Radi� je smrtno ranjen i bitku za �ivot gubi 8. kolovoza iste godine. Sahranjen je na zagreba�kom groblju Mirogoj, a sahrani su nazo�ile tisu�e ljudi.

Njegova nasilna smrt pretvorila je Stjepana Radi�a u hrvatsku politi�ku ikonu u borbi za prava seljaka i radnika te slobodu hrvatskog naroda. Nakon njegove smrti brojne politi�ke opcije koristile su ga za svoje potrebe. Tijekom 2. svjetskog rata u okviru hrvatskog partizanskog pokreta formirana je (1943.) brigada nazvana po Antunu i Stjepanu Radi�u. Danas se portret Stjepana Radi�a nalazi na nov�anici od 200 Kuna. Tako�er brojne ulice, trgovi i udruge u hrvatskim mjestima nose ime Stjepana Radi�a ili bra�e Radi�.

Izvor: www.biografije.org

Za portal pripremio: Zvonimir Mitar