Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  


 


Dr. Branimir Molak, dipl. in�.

Javio nam se dr. Branimir Molak, doktor tehni�kih znanosti (naftnog rudarstva – le�išta plina) sljede�im mailom:

- Potaknut raspravama istra�nog povjerenstva Hrvatskog sabora za utvr�ivanje �injenica u vezi s privatizacijom INA-e u kojoj je bilo va�nije tko je bio na kakvom sastanku, a tko nije, a manje je bilo rije�i o �injenicama koje su va�ne za prodaju INA-e Ma�arima, napisao sam tekst JESU LI BAŠ SVI SVE ZNALI ? (neke �injenice o prodaji INA-e i  Jadranskog plina).

�injenice kazuju da su „poslovanjem“ u energetici (nije samo INA) Hrvatskoj nanesene štete koje se mjere u milijardama USD, a nema naznaka da �e se u energetici nešto promijeniti na bolje.

Tekst je namijenjen onima (brojne �injenice) kojima je zaista stalo i mogu tome pridonijeti, da se stane na kraj kriminalu i korupciji. Ako Vam se tekst dopada predla�em da ga objavite. -

Tekst je i te kako interesantan, a daje i smjernice kako nadoknaditi ogromne gubitke nanesene oplja�kanoj Hrvatskoj pa ga objavljujemo u cijelosti:

 

JESU LI BAŠ SVI SVE ZNALI ?
Neke �injenice o prodaji INA-e i  Jadranskog plina

Dr. Branimir Molak, dipl. in�.

 

Vidljivo je bilo iz propitkivanja bivšeg premijera da niti on, kao ni ostali �lanovi Vlade ne znaju, a niti oni koji su ih ispitivali, a napose hrvatski puk nisu dobili odgovor na pitanje o tome zašto je uop�e strancima prodavana INA i kolika je bila njezina stvarna vrijednost kada su je prodavali Ma�arima. Nisu znali niti odgovor da li je uop�e novac od prodaje stigao u Hrvatsku i u što je potrošen.

Nije rješenje zatvaranje onih koji su potpisali štetne ugovore, pa tako i one kolonizatorske o poklanjanju INA-e (2003.) i jadranskog plina (1997. i kasnije), te nuklearne elektrane (tj. ugovora o NE Krško iz 2002.). Umjesto toga trebalo bi barem djelomi�no nadoknaditi goleme štete koje su izazvali  tako da im se oduzme imovina, kao što se to radi u drugim - civiliziranim zemljama.
Umjesto toga neki od njih nagra�eni su milijunskim otpremninama i potom zaposlenjem, bolje re�i obilnim primanjima, kod onih kojima su poklonili ono što nije njihovo.

Uz ovakva zbivanja i ne �injenja ništa da ih se obuzda, �esto isticani cilj politike „borba protiv kriminala i korupcije“ postaje najobi�nija farsa i temeljito ruši povjerenje stanovništva u one koji vode zemlju. Najvjerojatnije nema izlaza iz krize u energetici, a zbog njene va�nosti za gospodarstvo, ni u cjelokupnom gospodarstvu, bez hitne nacionalizacije (dok sve što vrijedi nije „otišlo“ strancima) svega onog što su mo�ni bogati pojedinci poklonili strancima, koji su se ve� odavno namirili za ono što su prema tim ugovorima ulo�ili (ako su uop�e i ulo�ili).

16.10.2010.
Velike su razlike u izjavama onih koji su sudjelovali ili tvrde da nisu u rasprodaji INA-e, pa i u onima danim istra�nom povjerenstvu Hrvatskog sabora za utvr�ivanje �injenica u vezi s privatizacijom INA-e. Jedni su tvrdili (trenutna predsjednica Vlade, neki ministri, bivši rukovoditelj INA-e...) da nisu ništa znali o prodaji INA-e i da su taj posao vodili samo neki pojedinci, a drugi, npr. bivši predsjednik Vlade, tvrde da su svi u tadašnjoj (i sadašnjoj) Vladi bili jako dobro upu�eni u prodaju INA-e i upravlja�kih prava i da su svi znali sve što su ugovarali. O�ito netko nije govorio istinu.

No pitanje je jesu li svi sve ili barem netko iz Vlade išta znali o tome što su i zašto ugovarali i potpisivali? �injenice pokazuju da svi skupa nisu znali ništa ili su znali vrlo malo. Da su znali vjerojatno INA-u ne bi prodavali ili je pravi razlog njene prodaje (i ne samo prodaje INA-e) golema novo ste�ena imovina bez poznatog porijekla (u�estalo se o tome izvještava u medijima) onih koji su u tome (i u mnogo drugoga) sudjelovali. Tvrdi se da je borba protiv korupcije najva�niji zadatak politi�ara za izlazak Hrvatske iz krize? S obzirom da spomenuto da li je baš tako?

Vidljivo je bilo iz propitkivanja bivšeg premijera da niti on, kao ni ostali �lanovi Vlade ne znaju, a niti oni koji su ih ispitivali, a napose hrvatski puk nisu dobili odgovor na pitanje o tome zašto je uop�e strancima prodavana INA (svuda u svijetu posao s naftom i plinom posebno je vrlo unosna djelatnost) i kolika je bila njezina stvarna vrijednost kada su je prodavali Ma�arima (još 2003. i nadalje, ili još prije tj. 1997. – kada je jadranski plin velikim dijelom prodan Talijanima). Nisu znali niti odgovor da li je uop�e novac od prodaje stigao u Hrvatsku i u što je potrošen.

Vrlo se lako mo�e analiti�ki pokazati da je vrijednost INA-e u trenutku prve prodaje Ma�arima (2003.) bila oko 10 milijardi USD tj. najmanje 5 puta ve�a nego što je dogovorena cijena njene jedne �etvrtine koju su prodali za 505 milijuna USD. Stoga je šteta za Hrvatsku, pri prodaji samo ¼ INA-e ve� tada bila oko dvije milijarde USD. Danas samo vrijednost hrvatskih pridobivih rezervi nafte ili plina s obzirom na više njihove cijene iznosi izme�u 40-50 milijardi USD. Zašto to golemo nacionalno blago treba biti i dalje prepušteno strancima?  Da su znali zašto rasprodaju INA-u zar bi je u bescjenje prodali, da bi zatim nastojali ponovno otkupiti od Ma�ara samo jedan njezin mali dio – bezna�ajno, a za Hrvatsku sasvim dovoljno,  skladište plina Okoli ?

Posve je izmišljen problem skladištenje plina (i izrada novih iz istrošenih plinskih polja), jer je uz sadašnju proizvodnju i potrebe za uvozom plina zapremnina skladišta Okoli sasvim dovoljna. Naglašava ga se samo da bi netko njegovim ponovnim otkupom od INA-e - Mola (zajedno sa plinom) za oko 250 milijuna USD dobro zaradio. Skladište Okoli (4 kompresora, 22 bušotine, zapremnine 558 milijuna m3 plina)kupuju �ak za oko 250 milijuna USD, a prodali su 2003. god. �etvrtinu INA-e(1/4 od ukupno u INA-nih stotina bušotina, 24 plinska polja sa ukupno 40,9 milijardi m3 plina, 34 + 8 naftnih (i kondenzatnih)polja sa 11,7 milijuna m3 nafte i kondenzata, golema mre�a plinovoda i naftovoda, rafinerije... – prema slu�benim javno dostupnim podacima 2007.) Ma�arima u bescjenje, za samo 505 milijuna USD. Zašto se sada uop�e odvaja dio posla s plinom (izuzima iz INA-e-Mola) od tehnološki ne djeljivog naftno - plinskog? To je tehnološki posve besmisleno jer je rad plinskog skladišta isto što i rad plinskog polja (dakako, uz dodatak kompresora za utiskivanje plina u istrošeno plinsko polje).

Kako bi ostvarili taj suludi otkup prodanog bezna�ajnog skladišta plina (sasvim dovoljnog za sadašnje potrebe i proizvodnju plina Hrvatske) naglašavaju njegovu „va�nost“, te tvrde da Hrvatska nema dovoljno plina vlastite proizvodnje i da bi zadovoljavala svoje potrebe mora uvoziti plin (po oko 0,4 USD/m3) za oko 40% svojih potreba. To bi bilo to�no da Hrvatska ne izvozi (po 0,063 USD/m3 ili 6-8 puta ni�oj cijeni nego što ga uvozi iz Ruske federacije) u bescjenje do 33 % proizvedenog plina u Hrvatskoj, što dakako „zaboravljaju“ obznaniti stanovništvu. Slu�bene bilance plina u Hrvatskoj prikazane su grafi�ki i broj�ano u slici i tabeli. Da nisu sklopili ugovor o prodaji plina Talijanima, Hrvatska bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina iz Ruske federacije.


Slika: Slu�bene bilance plina u Hrvatskoj (grafi�ki)

 


Proizvodnja / Potrošnja  %                             73,1      75,9      73,0     78,4      94,3     87,4
Izvoz / Proizvodnja %                                     17,1      15,6      15,8     19,6      33,0     26,0

Tabela: Slu�bene bilance plina u Hrvatskoj (broj�ani pokazatelji)


Proizvodnja plina na podru�ju Hrvatske (2002. do 2007.) zadovoljava 73-95 % potrošnje plina u Hrvatskoj (prema slu�benim podacima), ali se zbog „mudrih“ osoba i ugovora i do 33% proizvedenog plina izveze u Italiju (trošak Talijana prakti�ki je cijena proizvo�enja), pa se stoga izvezeno mora nadoknaditi uvozom plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 puta višoj nego je ona po kojoj ga dobivaju Talijani.

Štete izazvane nekontroliranom obustavom plina industriji2008.godine (tvrde da su iznosa oko 2 milijarde kuna – pa da bi se namirile, uveden je dodatni porez, tzv. hara� na pla�e i mirovine), najve�im dijelom su bile posljedica zbivanja – nemara u Hrvatskoj, a manje spora Rusija-Ukrajina. Najvjerojatnije se radi o podvali tadašnjoj Vladi RH, a skrivaju podatke iz kojih se to mo�e pouzdano ustanoviti. Stalno su kukali - pani�arili kako sve ovisi o skladištu Okoli (da u njemu ima premalo plina), a ono je gotovo zanemarivo s obzirom na zapremninu 24 plinska polja iz kojih se proizvodi plin u Hrvatskoj.

Stalno govore kako plin treba i dalje poskupjeti, a za stanovništvo je plin (u Zagrebu 2,828 kn/m3 ili 0,545 USD/m3) više od 11 puta skuplji nego je trošak njegove proizvodnje (0,047 USD/m3) iz Jadrana, no ne �ele objasniti kome odlazi profit koji �ini više od 10/11 cijene plina koju pla�aju stanovnici. Ta razlika i profit su još i ve�i za plinska polja na kopnu. Stoga je jasno zašto je formula po kojoj taj novac raspodjeljuju proglašena „poslovnom tajnom“. Uz ovakav profit pri�a je za malu djecu da INA-Mol posluje s gubitkom. U maloj Hrvatskoj je �ak 41 distributer plina, ni jedan nije bankrotirao, a to pokazuje da je i distribucija plina izuzetno unosan posao.

Cijena plina za ku�anstva u Hrvatskoj s obzirom na kupovnu mo� stanovnika me�u najvišima je u svijetu. Tvrdnja onih koji ga poskupljuju da je plin skuplji u Austriji i Ma�arskoj nipošto ne zna�i da ga treba poskupjeti i u Hrvatskoj. Austrija je 2007. 84%, a Ma�arska 89% svojih potreba zadovoljavala uvozom skupog plina, a Hrvatska je zadovoljavala 87,4% svojih potreba proizvodnjom u Hrvatskoj (�ija proizvodna cijena je najmanje 8 puta ni�a od one po kojoj plin prodaje npr. Ruska federacija). Svakom je jasno da je to velika razlika i da plin u Hrvatskoj stoga treba biti znatno jeftiniji nego u spomenutim zemljama, osim ako naš plin ne moramo, zbog ugovora o prodaji INA-e, skupo kupovati od Ma�ara. Posve je suluda tvrdnja kreatora plinskog hara�a – tj. planovi da cijena plina za ku�anstva u Hrvatskoj treba biti ista kao u EU u kojoj je kupovna mo� stanovnika oko 3 puta ve�a nego u Hrvatskoj. Tko �e uz takve planove (da sve treba poskupjeti) uvjeriti stanovništvo u potrebu ulaska u EU?

Amoralno plja�kaške preko svake mjere visoke cijene energenata u odnosu na kupovnu mo� stanovnika neke korumpirane osobe usu�uju se nazivati socijalnima. No još ni to im nije dovoljno, pa energente �ele još više poskupjeti. O�ito se radi o daljnjoj plja�ki i rasprodaji Hrvatske unato� brojnim izjavama da se �eli stati na kraj kriminalu i korupciji u Hrvatskoj. Jasno je zašto oni koji su potpisali spomenute štetne ugovore ne daju javnosti odgovor na pitanje zašto je u bescjenje prodana INA Ma�arima (2003.), zašto je sklopljen štetan ugovor o „zajedni�kom“ korištenju plina iz Jadrana sa Talijanima (1997.i kasnije), zašto je potpisan ugovor o NE Krško (2002.) i mnogo toga drugoga.  Ne daju ih zato što je o�ito, ve� iz onoga što je o njima doprlo u javnost, da su sklopljeni tako da izazivaju golemu štetu stanovništvu Hrvatske i zna�e rasprodaju onog najvrednijeg blaga koje Hrvatska ima. Stoga je nu�no te ugovore što prije staviti izvan snage i poništiti, jer su se i Ma�ari i Talijani višestruko namirili za novac koji su platili na osnovi tih ugovora (ako su uop�e i platili), a na štetu hrvatskog puka. Nema javno dostupnih podataka koliko je (i da li je uop�e) plina iz Jadrana stiglo do potroša�a u Hrvatskoj. �rtve tih ugovora su svi stanovnici Hrvatske – potroša�i energenata (plina, elektri�ne energije, topline, naftnih derivata) i svih ostalih potroša�kih dobara koje izaziva poskupljenje prekomjerno skupih energenata.

Ako su prilikom prodaje INA-e Ma�arima dogovorili da �e nam Ma�ari naš plin prodavati po istoj cijeni kao što nam Rusi prodaju plin (8-9 puta više od proizvodne cijene iz Jadrana) onda je jasno da je onaj koji je to dogovarao, jako oplja�kao stanovnike Hrvatske. U ma�arsko-talijansko-slovenskoj koloniji Hrvatskoj, bar što se ti�e energetike, sve je mogu�e.Tko nam je kriv što poklanjamo naš plin iz Jadrana Italiji? Koja je korist od toga što se one koji su oštetili Hrvatsku u gospodarstvu za mnogo manje iznose nego što su oni u energetici  sada hapsi? Dr�anje u zatvoru samo je dodatan trošak za dr�avu, tj. stanovnike. Nije korisno rješenje zatvaranje onih koji su sudjelovali i potpisali štetne ugovore, pa tako i one posve kolonizatorske o poklanjanju INA-e (2003.) i jadranskog plina (1997. i kasnije) , te nuklearne elektrane Sloveniji (tj. ugovora o NE Krško iz 2002. kojim su oprostili Sloveniji obvezu ulaganja u Hrvatskoj, dug zbog pet godina neisporu�ivanja elektri�ne energije iz NEK-a, a preuzeli obvezu uskladištavanja RAO iz NEK-a).

Trebalo bi barem djelomi�no nadoknaditi goleme štete koje su izazvali  tako da im se oduzme imovina, kao što se to radi u drugim - civiliziranim zemljama. Umjesto toga neki od njih nagra�eni su milijunskim otpremninama i potom zaposlenjem, bolje re�i obilnim primanjima kod onih kojima su poklonili ono što nije njihovo.  Uz ovakva zbivanja i ne �injenja ništa da ih se obuzda, �esto isticani cilj politike „borba protiv kriminala i korupcije“ postaje najobi�nija farsa i temeljito ruši povjerenje stanovništva u one koji vode zemlju. 

Najvjerojatnije nema izlaza iz krize u energetici, a zbog njene va�nosti za gospodarstvo, ni u cjelokupnom gospodarstvu, bez hitne nacionalizacije (dok sve što vrijedi nije „otišlo“ strancima) svega onog što su mo�ni bogati pojedinci (koji su se zacijelo dobrano okoristili „ugovaranjem“) poklonili strancima, koji su se ve� odavno namirili za ono što su prema tim ugovorima ulo�ili (ako su uop�e i ulo�ili).

 

Dodatak 1: Ovako su ugovorili sa Talijanima „zajedni�ku“ proizvodnju našeg plina iz Jadrana 1997.god.:

Kao što je poznato iz objavljenih podataka, le�išta plina u hrvatskom podmorju Jadrana – polje Ivana - sadr�e ukupno 11 milijardi m3 pridobiva plina (metana). Polje Ivana je najve�e naše jadransko plinsko polje, a rezerve plina su ve�e nego od svih ostalih zajedno i bile su dostatne za više od dva desetlje�a opskrbe svih ku�anstva u Hrvatskoj plinom. Planirano je da se ta le�išta privedu proizvodnji uz utrošak 320 milijuna USD što uklju�uje sustav prikupljanja plina iz plinskog polja Ivana i plinovode prema hrvatskoj (od kojeg se prvo odustalo) i talijanskoj obali. Troškove bi dijelili po pola INA i talijanski partner. Zbog troškova koje je INA imala pri otkrivanju i odre�ivanju pokazatelja pridobivanja tih le�išta (izrada mnoštva bušotina) talijanski partner bi ulo�io 12 milijuna USD više nego INA (ti troškovi INA-e bili su sigurno barem desetak puta ve�i). Dakle, Ina �e ulo�iti 154, a talijanski partner 166 milijuna USD. Za ulog od 166 milijuna USD talijanski partner �e dobiti 4 milijarde m3 plina. Toj sumi, dakako, treba dodati i iznos od 85 milijuna USD, koje �e strani partner ulo�iti u pogon i odr�avanje sustava proizvodnje za cjelokupno vrijeme njegova korištenja, a INA 113. Stoga �e 4 milijarde m3 plina talijanski partner dobiti za 251 milijun USD (0,063 USD po m3). Ostatak plina iz dijela koji bi po ugovoru pripadao INA-i (7 milijardi m3), ako ga ne bi mogla potrošiti kod nas INA bi prodavala za 0,08 USD po m3. Kako upu�eni tvrde da INA, a ni dr�ava tada nisu imali novaca za svoje u�eš�e u ovom projektu, svoj udio u troškovima INA �e, dogovoreno je, ispla�ivati takvom prodajom plina.

Ukupna investicija je: 320 milijuna USD (Talijani 166 - INA 154)
Ukupni troškovi pogona i odr�avanja u 25 godina: 198 milijuna USD (Talijani 85 - INA 113)
Ukupno: 518 milijuna USD za 11 milijardi m3 ili 0,047 USD/m3

Dakle, proizvodna cijena plina (518 milijuna m3/11milijardi m3) iz jadranskog (najve�eg) polja Ivana je 0,047 USD/m3 dok je iz kopnenih le�išta još i osjetno ni�a. Stoga je prodajna cijena plina za ku�anstva danas (u Zagrebu 2,838 kn/m3 ili 0,545 USD/m3) 11,6 puta viša o proizvodne cijene plina iz Jadrana - Ivane tj. troškova proizvo�enja.

Talijani su prema ugovoru dobili 4 milijarde m3 za 251 (166+85) milijuna USD   odnosno po 0,063 USD/m3 (251 milijun USD/4 milijarde m3) što je samo 0,063-0,047=0,016 USD više od njegove prosje�ne proizvodne cijene. Dakako, Hrvatska od toga ne dobije niti centa. Uz to spojni plinovod na talijansku obalu poprili�no je dulji nego onaj na hrvatsku obalu. Ako su promijenili ovaj ugovor kojim su se njegovi kreatori hvalili, neka javnosti poka�u ugovor iz 1997. i one ugovore kojim su ga promijenili. Neka ka�u koliko su plina iz Ivane dopremili u Hrvatsku od po�etka eksploatacije. Prema javno objavljenim podacima troškovi istra�ivanja koji su prethodili otkri�u polja Ivana iznosili su oko 170 milijuna USD, a dogovorno s Talijanima procijenili su ih na 12 milijuna USD. Sve to pokazuje da su talijanski "ribari plina" osim plina dobili još i mre�e.

Posve je bilo apsurdno investiciju za najve�e plinsko polje u Jadranu ispla�ivati Talijanima u naturi tj. plinom iz njega. Ako nije bilo novca za pokretanje proizvodnje plina moglo su di�i kredit u inozemstvu ili ne pokretati proizvodnju plina (pogotovo ne samo za izvoz) dok se ne osigura novac. Trošak od 320 milijuna USD (koji je trebalo imati za po�etak eksploatacije) i nije neki novac za koji se Hrvatska ne bi mogla dodatno zadu�iti (zanemarivo prema ukupnom dugu Hrvatske). To je upola manje novca nego što je u Hrvatskoj potrošeno za izgradnju dvorana za rukomet koje su sada samo trošak. Tada mo�da ne bi imali mnoge skupe puste dvorane ali bi imali dovoljno plina po cijenama dostupnima osiromašenom stanovništvu.

 

Dodatak 2.: Smanjivanjem neracionalnog trošenja plina Hrvatska bi još neko vrijeme imala dovoljno doma�eg plina za zadovoljavanje potreba

Treba osjetno racionalizirati – smanjiti potrošnju plina u Petrokemiji i HEP-u kojima INA- prodaje plin po znatno ni�oj cijeni nego ku�anstvima i nego što ga uvozi iz Ruske federacije, a razlika se namiruje prekomjernom cijenom plina za ku�anstva. Na taj na�in mogla bi se smanjiti potrošnja plina u Hrvatskoj za oko jednu milijardu m3 (u Petrokemiji oko 300 milijuna, a u HEP-u 700 milijuna m3) i uz prekid ugovora o štetnom izvozu plina u Italiju, smanjiti ili �ak ukinuti potrebu za ruskim plinom sve dok vremenom potrebe za plinom u Hrvatskoj ne porastu (ako �e ga stanovništvo mo�i pla�ati).

Petrokemija oko 60% proizvedenog umjetnog gnojiva izveze (više od300 milijuna m3 plina potrebno za proizvodnju za izvoz), a ku�anstva prekomjernom cijenom plina to subvencioniraju. Zašto?  Gdje je tu tr�ište koje spominju? U svom dvadeset pet godišnjem postojanju Petrokemija je potrošila više plina nego što su sva ku�anstva u Hrvatskoj potrošila od po�etka korištenja tog energenta, da bi oko 60% gnojiva izvezla.

HEP je veliki potroša� plina ali i najve�i potroša� elektri�ne energije u Hrvatskoj.  2007. god potrošio je 1,41 milijardu m3 plina za energetske transformacije u elektri�nu energiju i toplinu (toplinska mre�a), a dobiva ga tako�er po osjetno ni�im cijenama nego što ga INA uvozi. No kako ga (i naftne derivate) koristi? Malo se u javnosti zna da je HEP i najve�i potroša� elektri�ne energije u Hrvatskoj. Gubici elektri�ne energije u HEP-ovoj elektromre�i (i samopotrošnja u elektranama) su pojedinih godina (npr. 2003. - 3,149 milijarde kWh) �ak ve�i nego potrošnja elektri�ne energije cjelokupne hrvatske industrije. Sav preostali hidropotencijal za izgradnji novih hidroelektrana u Hrvatskoj nije dovoljan za namirivanje tih gubitaka. Ovi golemi gubici struje utje�u na prekomjerno visoku cijenu elektri�ne energije za ku�anstva - osjetno je poskupljuju, i nikoga za to nije briga. U europskim zemljama gubici i samopotrošnja bili su još prije dvadesetak godina oko 3 puta manji nego što su u Hrvatskoj danas. Da ih se svede na one u Europi to bi zna�ilo uštedu više od 2 milijarde kWh. Proizvodnjom a zatim prekomjerno nepotrebno izgubljenom elektri�nom energijom, ako se proizvodi u termoelektranama, osim što se nepotrebno troše primarni energenti (ugljen ili mazut ili plin), zaga�uje se okoliš.. Potrebno je oko 700 milijuna m3 za proizvodnju 2 milijarde kWh izgubljene elektri�ne energije. Da HEP svoje gubitke svede na europski prosjek od prije dvadeset godina to bi zna�ilo uštedu plina od 700 milijuna m3.

Petrokemija plin za proizvodnju umjetnog gnojiva za izvoz (više od 300 milijuna m3/god) i HEP za proizvodnju izgubljene elektri�ne energije (oko 700 milijuna m3/god.) trebaju platiti po punoj cijeni plina koji INA-Mol uvozi iz Ruske Federacije (oko 0,40 USD/m3), pa ako im je takav rad tr�išno rentabilan, neka samo nastave tako raditi, a ne svoje promašaje napla�ivati od malih potroša�a – ku�anstava u prekomjernoj cijeni plina, elektri�ne energije i grijanja. Dakako, politi�ari koji vladaju tim sustavima to uop�e ne razumiju ili ne �ele razumjeti zbog samo njima poznatih razloga.

One koje zanima još ponešto o zbivanjima u energetici u Hrvatskoj to mogu prona�i u mojim tekstovima:

PROJEKT RAZARANJA ENERGETIKE U HRVATSKOJ (3 x 2 milijarde USD šteta u energetici + nafta i rat)
http://hrvati.com/modules/news/article.php?storyid=1479

Plinski hara�
http://hrvati.com/modules/news/article.php?storyid=1501
http://hrvati.com/uploads/doc/Cijene_plina_i_naft._derivata_Izvadak_iz_teksta.doc

Neobi�na matematika u hrvatskoj energetici na primjeru podmorskog energetskog blaga (Stru�no-znanstveni skup MH: MORE HRVATSKO BLAGO, Zagreb 23.-25.4.2008.)
http://www.arhiva.croatia.ch/tjedan/080341.php

Gubici i samopotrošnja elektrana u Hrvatskoj
http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=3578&Itemid=1

Ministri i stru�njaci bescjenjahttp://www.vjesnik.hr/pdf/2005/06/06/18A18.PDF ili http://www.vjesnik.hr/html/2005/06/06/Clanak.asp?r=sta&c=1

 

Dr. Branimir Molak, dipl. in�.
Doktor tehni�kih znanosti (naftnog rudarstva – le�išta plina)
e-mail: bmolak@globalnet.hr

 

O Autoru:
Diplomirao je eksperimentalnu fiziku (nuklearni smjer) na Prirodoslovno-matemati�kom fakultetu u Zagrebu 1967. g. Postdiplomski studij iz podru�ja nuklearne i atomske fizike završio je na istom fakultetu 1970. i postigao stupanj magistra znanosti. Doktorirao je iz podru�ja naftnog rudarstva na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu 1977. Bila je to prva disertacija iz razrade le�išta ugljikovodika - plina u bivšoj Jugoslaviji. U svom radnom vijeku bio je zaposlen u Institutu "R.Boškovi�", INA-Naftaplinu (istra�ivanje nafte i plina), Komitetu za energetiku (nuk­learna energetika, republi�ki inspektor za NE Krško), Urbanisti�kom institutu Hrvatske (energetika u prostornom planiranju) i honorarno na fakultetima (PMF i RGN). Ve� godinama se zanima i za rizike i upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima.

Bio je na specijalizacijama iz podru�ja istra�ivanja i proizvodnje, te planiranja nafte i plina, nuklearne energetike, analize rizika, nuklearne sigurnosti i planiranja za slu�aj kriza u mnogim zemljama. Sve boravke financirale su znanstvene i stru�ne ustanove iz svijeta (SAD, Francuska, Njema�ka, UN...). U 1988. i 1989. godini sudjelovao je - kao od Europske zajednice pozvan ekspert (s izlaganjima)  - na dva najzna�ajnija skupa o energetici na Mediteranu (prirodni plin u Antibesu, elektri�na energija u Rabatu) u organizaciji Mediteranskog centra za energetiku iz Sophie Antipolis (Francuska) i ECC (iz svake mediteranske zemlje po dva pozvana eksperta).  U nekoliko navrata Shellov Razvojni institut nudio mu je zaposlenje. Godinu 1990. ve�im dijelom proveo je u arapskom svijetu rade�i na razvoju proizvodnje nafte.

Osnovao je Hrvatsko društvo za prosudbu rizika i bio njegov predsjednik. U godinama 1991., 1992., 1994. 1995. i 2001. sudjelovao je (na poziv i trošak organizatora ili inozemnih znanstvenih ustanova) referatima na konferencijama Society for Risk Analysis (najzna�ajnija svjetska organizacija za pitanja rizika) u SAD i Njema�koj. Ove godine sa suradnicima osnovao je Me�unarodni institut za razvitak Hrvatske i njegov je predsjednik. Nije �lan niti jedne politi�ke stranke.

Do sada je objavio više od 170 znanstvenih i stru�nih radova iz podru�ja: energetike, istra�ivanja i proizvodnje nafte i plina, nuklearne energetike, zaštite okoliša, analize rizika, upravljanja u krizama, nuklearne fizike, organizacije i primjene znanosti i rezultata istra�ivanja, te nekoliko knjiga samostalno ili u suradnji (le�išta plina, upravljanje u krizama, prilozi za Hrvat­ski nacionalni program - Matice Hrvatske). Za neke od  radova zainteresirali su se Shellov Razvojni institut, Ameri�ki ured za standarde, Oak Ridge NL (SAD), neki njema�ki instituti itd. Jedan broj njegovih tekstova iz �asopisa “Nafta” zapa�en je i objavljen u svjetskom pregledu znanstvenih publikacija (Chemical Abstracts).

 Kontakt ako imate pitanja ili poznate neku interesantnu zanimljivost mo�ete nam se javiti e-mailom zanimljivosti@arhiva.croatia.ch

 

Untitled Document


Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.