Za vrijeme portalove ljetne stanke, 17. srpnja 2010., NZZ (Neue Zürcher Zeitung) je objavio interesantan �lanak prof. dr. Christiana Meiera „Nicht nur ein Krake namens Brüssel“, kojeg donosimo u prijevodu:
Christian Meier:
NE SAMO HOBOTNICA IMENOM BRUXELLES
Kriza eura omogu�ila je da se štošta u EU vidi u novom svjetlu. „Stajalo koliko ho�e“, grmio je predsjednik Europskog povjerenstva, euro se mora spasiti. To zna�i, u danom slu�aju mora se glavom kroza zid. To nije neuobi�ajena reakcija politi�ara; s razli�itim posljedicama za sudionike, budu�i da sredstva nisu neograni�ena. Te�e, zapravo zastrašuju�e stoji s dvjema izjavama njema�ke kancelarke. „Europska ideja“, nagovijesti ona, je s eurom na kocki. I propast eura bila bi propast Europe. Kakve su se to predod�be zbiljski proširile o Europi?
Bez obzira na beskona�nu raznolikost ideja koje je Europa u prošlom stolje�u iznijela: Postoji li danas zaista samo još jedna jedina ideja o Europi, tj. o današnjoj, na sre�u, u EU skupljenoj Europi? Ako da, je li ona neodvojivo spojena sa sudbinom eura? Tako ujedna�ena, tako bez zaliha svoje tvrdokornosti?
Izvjesno je da nema puno diskusija o Europi u javnosti �lanica. Op�enito se prihva�a stanje kakvo jest, ukoliko se nema ni o �emu glasovati. To odgovara naširoko prevladavaju�em fatalizmu, ako se �eli ljubazno re�i. Ali, ako se diskutira, isti�u se oblikom i obrisima ipak veoma razli�ita shva�anja izme�u saveza dr�ava i savezne dr�ave, slobodnog tr�išta i upravljanja gospodarstvom, a i o tome kako se odnositi prema europskim ugovorima. Treba li mo�da postati pravilom, da se samom sebi daje smjernice, jer se vjeruje da su u nu�di potrebne, �im pak mine opsasnost, krši ih se odnosno propiše se nove – do sljede�eg puta? Je li bilo sve šala? Nije li se tako mislilo?
Kako se talo�i neizmjerni raspon veoma razli�itih shva�anja o Europi, sadašnjoj i budu�oj, mogu�oj, po�eljnoj – implicitno ili eksplicitno – samo u razli�itim mišljenjima o pristupu Turske. Da je EU, odnosno njezine prethodne organizacije, �eljela po�i jednosmjernom ulicom, propala bi ve� više puta. Krize su ote�avale europsko zbli�avanje u pravilu samo u o�ima onih koji su si predo�avali ujedinjenu Europu uko�enom, prejednostavnom. U stvarnosti krize su je unaprije�ivale i spašavale, me�u ostalim, iz teških slijepih ulica. Ponešto, što je planirano, a ve� ostvareno, izjalovilo se, na sre�u.
Ova Europa ipak nije samo hobotnica imenom Bruxelles, marljiva, rastu�a i po mnogo �emu uznemirivanjem uo�ljiva, bezumna demokracija, pozornica na kojoj dr�avnici i dr�avnice stalno �ele donositi „povijesne odluke“ (jer se o�ito ljepše da �ivjeti u školskim knjigama u budu�nosti nego u blatu sadašnjosti). Europa je puno više golemi pokus u kojem sudjeluju vrlo razli�ite dr�ave i nacije, za koje se treba (i smije) pretpostaviti da �ele tijesno sura�ivati – pod promjenjivim konstelacijama na �itavom globusu. Ukratko, vjerujem da se s ovom Europom puno otvorenije mora baratati i davati joj elasti�niji oblik, da se puno toga u njoj mora propitivati. Jer, ona naime od toga �ivi, u svojoj razli�itosti – i neusporedivosti.
Zapravo, a to se jedva da zamisliti, trebala bi to biti Europa gra�ana (premda EU više voli u gra�aninu vidjeti i promicati prije svega potroša�a). Na�elno bi trebalo ra�unati i na suglasnost gra�ana. Odista. Ali suglasnot se ne promi�e, kad nas gospo�e i gospoda politi�ari, kad postane ozbiljno, uvijek iznova pograbe batinama i utjeruju strah, kako se to sad ponovno dogodilo.
Kriza eura nije malenkost. Nitko ne zna što se sve iz nje mo�e izroditi. Ali unato� svim – opravdanim – uzbunama: posve je mogu�e da Europa pritom dobije; s ili mo�da bez eura.
Christian Meier: Nicht nur ein Krake namens Brüssel - (NZZ 17.VII.2010, br. 163)
Preveo Tihomir Nui�
Prof. dr. Christian Meier je emeritus za staru povijest münchenskog sveu�ilišta i jedan od najuglednijih znanstvenika o antici o kojoj je objavio brojne knjige.
