Izvje�taj s predavanja prof. Filipa �orluki�a pod nazivom
"DUHOVNOST RELIGIJA"
U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru redovnih tribina �etvrtkom „Dr.Sulejman Mašovi�“, prof. Filip �orluki� je govorio o DUHOVNOSTI RELIGIJA. Ve� poznat po svojim istra�ivanjima triju monoteisti�kih religija, njihovih poveznica, izvora i okru�enja u kojem su nastale okupio je unato� lošem vremenu impresivan broj posjetitelja. U prisutnosti Muftije Ševka Omerbaši�a, uglednika i �lanova Islamske zajednice i njihovih gostiju, predava� je imao doista pozorne slušatelje koji su razvili zanimljivu diskusiju po završetku Tribine. Obimna tema i neka temeljna pitanja, potakla su sve prisutne i predava�a na dogovor za nastavak kako bi se odgovorilo bar na dva pitanja koja prof.�orluki� i sebi postavlja.
Prof. Filip �orluki� je neposredno prije rata odr�ao nekoliko predavanja i tribina na temu ekumenizma i me�ureligijskog dijaloga, a najuspješnije su bile masovno posje�ena tribina u Zenici, kao i zadnja u Zagreba�kom islamskom centru, kojoj su prisustvovali i vjerojatno najve�i hrvatski teolog dr. Tomislav-Šagi Buni� i kanonik dr. Juraj Kolari�. Voditelj je bio onovremeni glavni imam dr. Mustafa Ceri�.
Za razliku od pune dvorane prije 19 godina, ovaj put je zbog snijega i naglog pogoršanja vremenskih uvjeta bilo znatno manje posjetitelja, ali je zahvaljuju�i zanimljivosti teme tribina u svakom slu�aju uspjela. Prisutan je bio i u raspravi sudjelovao i muftija Islamske zajednice u RH efendija Ševko Omerbaši�
Nakon što je voditelj Tribine pro�itao biografiju prof. �orluki�a, predava� se obratio skupu sljede�im rije�ima: Dragi prijatelji, Selam aleikum! - i protuma�io da su �idovi u to vrijeme bili zaboravili hebrejski jezik i govorili su aramejskim, na kojem se taj pozdrav jednako izgovara, pa se tim istim rije�ima i Isus pozdravljao sa svojim u�enicima. Poštuju�i tradiciju, to je i jezik krš�anskog pozdrava koji na našem jeziku glasi: mir vama!
Zatim je ukratko ispri�ao da je Bibliju prvi puta pro�itao kad mu je bilio 18 godina i da su mu tada iz tog obimnog i zahtjevnog teksta najzagonetnijim ostala dva pitanja na koja nije imao nikakav prihvatljiv odgovor: Što je to Bog? i Isusove zapovijedi: „Ljubi Boga... i ljubi bli�njeg svoga...“ Tek se 20 godina kasnije našao u okolnostima da, potaknut idejama II. vat. sabora, zapo�ne sa znanstvenim komparativnim istra�ivanjima svih povijesno poznatih religija. Kao rezultat tih istra�ivanja nastale su knjige: Kamo ideš �ovje�e, Objedinjeno Evan�elje i Kuran - Zagreba�ka recenzija redoslijeda poglavlja.
Nakon 60 godina razmišljanja i istra�ivanja došao je do saznanja da su to zapravo temeljna pitanja, pitanja kojima su se ljudi bavili još u prapovijesti. Njegova su istra�ivanja tako�er pokazala da mnogoboštvo i klanjanje kipovima nisu po�etni oblici religije. Istra�uju�i unazad, na prvim zapisima preuzetim iz predhistorijske usmene predaje, kroz brojna mnogoboštva dolazimo do jednog, nevidljivog Boga. Tako se na primjer u Egipatskoj knjizi mrtvih nalazi tekst koji je preuzet iz piramida:
„Bog je jedan jedini i uz njega ne postoji ni jedan drugi Bog. Bog je jedan, on je u�inio sve stvari. Bog je duh, taj duh je nevidljiv, Bog je od po�etka i on je bio od po�etka.... a sve što postoji on je stvorio..."
Ovaj i sli�ni zapisi drugih prastarih religija bi se bez ikakve dvojbe mogli uvrstiti u Bibliju i Kuran. Stoga je nu�no revidirati uobi�ajene tvrdnje da religijska misao po�inje s mnogoboštvom. Ona po�inje duhovnim jednoboštvom, ali ljudska potreba za „pred-o�avanjem“ nekakvog objekta kojemu se klanjamo u nekakvim obredima, još iz predhistorije tijekom vremena degradira u mnogoboštvo i klanjanje kipovima u najni�em obliku, zaboravljaju�i da su oni bili samo simboli.
Degradacija iz duhovnosti u manifestativnosti u prikrivene „pu�ke“ oblike mnogoboštva i danas je sna�no prisutna. No, iz najstarijih zapisa, ali i iz mitologije, mo�emo zaklju�iti da je i duhovno jednoboštvo stalno postojalo. Abrahama smatramo za�etnikom sve tri današnje monoteisti�ke religije. Me�utim i u njegovo je vrijeme ono od prije postojalo. Kad je on na putu u Egipat prolazio pored prastarog svetišta Salema, pred njega je izašao Melkisedek, kralj salemski i sve�enik Boga svemogu�eg. Rije� salem zna�i mir, a to je sadr�ano i u današnjem nazivu tog mjesta: Jerusalem - Grad mira.
Izvanredno zanimljiv i neuobi�ajen pristup poimanja tekstova starozavjetnih biblijskih knjiga, Evan�elja i Kurana prikazan je u konceptu za predavanje, koji je u cijelosti dat u pozivnici na tribinu, pa to ovdje nema potrebe ponavljati. Stoga �u navesti samo ono bitno, što je naveo kao temelj pristupa tim knjigama, ali i vjerskim zajednicama koje ih slijede.
(Poveznica na koncept predavanja - kraju ovog izvještaja)
1. - Sve tri su knjige u duhovnom pogledu jedna knjiga, a razlike u religijskim zajednicama prvenstveno su manifestativne prirode, kao i povijesno-civilizacijskih okolnosti u kojima su te zajednice nastajale.
2 .- Svaka od te tri knjige ima svoju namjenu i svoje domete. U Mojsijevom se Petoknji�ju daje povijest stvaranja i temeljne informacije, ali o zagrobnom �ivotu nema ni spomena. Informacije o tomu tek kasnije postupno dolaze od proroka.
3. - Ono što trebamo i mo�emo znati i shvatiti, tek nam je rekao Isus. No, on je znao da mnogo od toga tada ne�e biti ispravno shva�eno, pa je obe�ao poslati Duha Branitelja i Tješitelja, koji �e ih �uvati i uvoditi u svu istinu. Na temelju dugogodišnjeg istra�ivanja, profesor je došao do uvjerenja da bi od svega što se kasnije doga�alo, to mogao biti samo an�eo Gabriel (D�ibril), koji je šest stolje�a kasnije nepismenom �etrdesetgodišnjem Arabljaninu Muhamedu, dok je ovaj povremeno bio u besvjesnom stanju, tijekom niza godina u svijest unosio tekst Kurana.
Kuran je obimna knjiga, koja je objavljivana mnogobo�a�koj i jednoj od najzaostalijih civilizacija na svijetu i stoga sadr�i i odredbe o zakonodavstvu, kao što je npr. �enidba, potpisivanje ugovora i tome sli�no. No u vjerskom se pogledu Kuranom ne objavljuje nikakva nova religiju. To jasno proizlazi npr. iz ajeta (strofe) (81.27): „Kuran je samo opomena ljudima.“
Potpuno se priznaju biblijske knjige: „Mi smo njima poslali Isusa, sina Marijina (Merjema), potvr�uju�i Toru (Tevrat) koju oni imaju kod sebe..“ (5,49). I još: „Recite: Mi vjerujemo u Boga i ono što je objavljeno Abrahamu, Ismaelu, Isaku, Jakovu i potomcima njihovim, i vjerujemo onomu što je dao Mojsiju i Isusu... Mi ne pravimo razliku izme�u ni jednog od njih.“. ((3,84 i 2,36).
Ne samo da se Kuranom priznaju te ranije knjige, nego njihov sadr�aj, onakav kakav je bio u vrijeme njegova objavljivanja u VII. stolje�u, Kuran na svojevrstan na�in ovjerava, nostrificira i proglašava se �uvarom njihove vjerodostojnosti: „Mi smo tebi dali knjigu s istinom i da potvrdi knjige koje su došle prije nje i da ih �uva“ (5,51). Stoga ni jedan musliman koji vjeruje tekstu Kurana ne bi smio osporavati Bibliju, odnosno tekstove kakvi su bili u vrijeme njegova objavljivanja.
Kuranom se osporava samo ono što je kasnije dodavano. Nu�no je napomenuti da je i prema vjernicima drugih vjera izrazito tolerantan, �ak i prema jednobo�cima izvan krš�anstva i judaizma: „Nema straha niti �e tugovati tko vjeruje u Boga, pa bio on musliman, �idov, poklonik zvijezda, Sabejac, ili krš�anin.“ (5,72).
Kuranom se i Muhameda jasno opominje da on u pogledu vjere nije vlast, nego samo opominja�: „Pa ti opomeni, ti si samo opominja�, ti nisi nad njima vlastodr�ac". (88,21-22). U slu�aju pokušaja sporenja oko toga �ija je vjera bolja, Muhamedu se zapovijeda: „Reci: Tebi tvoja vjera meni moja". Ono što je posebno va�no izri�ito se zapovijeda: „La ikrahi fit din - U vjeru nema prisiljavanja. (2.256)". Nema dogme, nema zapovijedanja što se i kako mora vjerovati. Postoji samo pouka.
U duhovnom su pogledu te tri knjige jedna, a u Kuranu piše da se objavljuje razumnima i onima koji razmišljaju. To isto vrijedi za sve tri knjige. Vjerovanje je svojstvo svakog pojedinca, a vjerska zajednica zapravo bi trebala biti svojevrsna dragovoljna udruga vjernika. Obredi i vanjska obilje�avanja pripadnosti vjerskoj zajednici mogu, ali i ne moraju poticati duhovnost, no to samo po sebi nije duhovnost. Duhovnost je u svjesnom osobnom obra�anju Bogu.
Kuranom je bio svima upu�en poziv na duhovno jedinstvo: „O sljedbenici Knjige, do�ite da se okupimo oko jedne rije�i koja je jednaka i nama i vama, da mu ništa ne pridru�ujemo...“ (3,64), a umjesto odziva: neprijateljstva, kri�arski ratovi, me�ukrš�anski tridesetgodišni rat u Europi, ali i današnji me�umuslimanski krvavi sukobi.
U raspravi je došlo do malog spora o Isusovom Bo�jem Sinovstvu. To je simbolika i u tom pogledu nema ni�ega suprotnog izme�u tekstova Kurana i Evan�elja. Budu�i da je to stalni uzrok sporenja, a profesor �orluki� tvrdi da to nije teško pojasniti, ali bi na prolje�e na tu temu trebalo organizirati posebnu tribinu.
Za portal pripremila: Karla – Dragica Pongrac
PS:
Tekst koncepta predavanja i biografiju predava�a pogledajte u najavi tribine: ovdje.
