Daorson - hercegova�ka Mikena
Na zaravni brda iznad nekropole Radimlje nalaze se ostaci ilirske gradine, anti�ki grad Daorson (Arheološki park Daorson – Asocijacija "Troya", Stolac), nekada centar ilirskog plemena Daorsa. Danas ovo najzna�ajnije arheološko nalazište i najve�i anti�ki spomenik Hercegovine mnogi nepravedno nazivaju "bosanska Mikena".
Tijekom gra�anskog rata izme�u Cezara i Pompeja razoren je Daorson i uništen dio plemena Daorsa. Razorili su ga ilirski Dalmati (44 - 43. pr.Kr.), saveznici Pompeja. Na ruševinama grada nikada više nije nastalo trajnije naselje, no Rimljani �e u njegovoj blizini ubrzo izgraditi novi grad Dilluntum, današnji Stolac, u kojem se od "Jadranske magistrale" odvajala rimska cesta prema Nevesinjskom polju i magistralnom putu za rimsku provinciju Panoniju.
* Kod podijele Rimskog Carstva (395. godine) na Zapadno i Isto�no, podru�je današnje Hercegovine se našlo u Zapadnom Carstvu, a Stolac na samoj granici izme�u dva Carstva, u biskupiji Sarsiterensis. Dilluntum se spominje na crkvenom saboru u Saloni 533. godine.
Jadranska magistrala i Via Egnatia (Salona – Durrahium – Bisantium)
Gaj Julije Cezar Oktavijan (+14. pr.Kr.) nastavlja s ratnim operacijama po Hercegovini i srednjoj Dalmaciji, a kad je postao prvi Rimski car (27. pr.Kr. dobio od Senata titulu Imperator Caesar August – to je ujedno i po�etak Rimskog Carstva) gradi jadransku magistralnu cestu od Salone (kod Splita) preko Narone (Vid kod Metkovi�a) i Dilluntuma (Stolac) do Durrahiuma (Dra� u Albaniji), gdje se Jadranska magistrala spaja s rimskim „autoputom“ Via Egnatia (Dra� – Bisantium/današnji Carigrad), dugim oko 1,120 km (746 rimskih milja). Ova kamenom poplo�ena rimska cesta je izgra�en za samo 44 godine.
*Nevjerojatno zvu�i podatak da su Rimljani ve� 450. pr.Kr. utemeljili standard gradnje cesta: najmanja širina bila je 2.45 m na ravnim dionicama, a 4.9 m u zavojima i ve�im gradovima. Izgradili su oko 400.000 km cesta.
*Tijekom Prvog punskog rata (264 – 241. pr.Kr.) Rim je utemeljio koloniju/grad Brundisium (Brindisi), koji je postao glavna luka rimske ratne mornarice i trgova�ki centar za vezu Rima s rimskom provincijom Ilirik, Gr�kom i Bliskim Istokom.
Vidikovac
Ulaz u arheološki lokalitet se nalazi na vidikovcu, a do njega se automobilom dolazi uskom brdskom cesticom iz Stoca, ili pješice strmim puteljkom iz Radimlje.
Odavde do masivnih (kiklopskih, megalitskih) zidina i ju�nih vrata najstarijeg grada na podru�ju BiH ima oko 600 metara ravnog ali neure�enog puta, a vidikovac je ugodno mjesto za predah onima koji zbog straha od zmija otrovnica ne �ele u obilazak grada. Doduše, na +39°C u hladu zmije više vole debelu hladovinu ispod nekog kamena nego poskakivati za nekom �enskom potkoljenicom.
Pogled s vidikovca na Vidovo polje i Radimlje, te obrise planina uzdu� Jadranske obale
Zapadna strana Vidovog polja i ulaz u kanjon rijeke Radimlje
Prašnjava vijugava cesta je zapravo ve�im dijelom godine suho korito "modre rijeke" Radimlje, koja na Vidovom polju utje�e u Bregavu (nekad Vidošticu). A prije 2.300 godina je ovdje bila ilirska luka.
Iliri su bili ratoboran narod, a ilirska naselja, poznata kao gradine, podizana su na teško pristupa�nim mjestima, obi�no na dominiraju�im prirodnim uzvisinama (vidi Bribirska glavica – Hrvatska Troja).
Daorsi su se od samih po�etaka nastanili uz deltu i lijevu obalu donjeg toka Neretve, te u isto�noj Hercegovini (u III st. pr. Kr. vjerojatno su dr�ali i desnu obalu Neretve, sve do Duvanjskoga polja). Za svoje plemensko središte, nama znano kao ilirska gradina Daorson, izabrali su izdu�enu zaravan ome�enu sa tri strane visokim, gotovo nepristupa�nim liticama.
Zidine grada Daorsona podignute na zaravni koja se danas zove Banje.
Na kraju zaravni, iznad kanjona Radimlje, nalaze se ostaci grada Daorsona. �inile su ga tri cjeline od kojih je središnja i najstarija bila tvr�ava ("akropola") površine oko 7000 kvadratnih metara. Jedini je mogu�i prilaz gradu s jugoisto�ne strane (zaravan Banje) i njega štiti megalitski zid visok izme�u 4.5 i 7.5 m, širok 4.2 – 6.0 m i duga�ak 65 metara. Zbog megalitskih zidina i svog dominantnog polo�aja �esto je u literaturi nazivan "akropolom" ili "bosanskom Mikenom" (razdoblje minojske i mikenske civilizacije od 1600. – do oko 1100. pr.Kr.).
Ostaci ju�ne kule
Megalitski („kiklopski“) zid izgra�en u V - IV st. pr.Kr. (?)
Ispred gradskog bedema, kojim su Daorsi pregradili zaravanak, nalazio se još jedan široki cik-cak suhozid koji je napada�u ote�ao pribli�avanje glavnom zidu. Visina o�uvanih ostataka suhozida je 0.3 do 1 metar.
Katapult (gr. katapeltikon), stroj koji izbacuje strelice, izumili su Grci oko 400. godine prije Krista; Aleksanadar Veliki ga rabi i za "ispaljivanje" manjih kamenih projektila, no tek �e Rimljani u II st.pr.Kr. usavršiti katapult u stroj (lat. arcuballista) za ispaljivanje pravih kamenih bomba. Katapult je ostao u uporabi sve do izuma topa tijekom XIV stolje�a.
Koja je bila funkcija megalitskih zidina u vrijeme kad nije bilo katapulta?! Ne znamo ni s koliko ljudi ni koliko dugo su Daorsi gradili zid od kamenja kakvoga nema u bli�oj okolici.
U zid su ugra�eni kameni blokovi (megaliti) razli�itih oblika i veli�ine: duga�ki 1.0 – 3.0 m, visoki 0.5 – 1 m, široki 0.7 – 0.9 metara i teški po nekoliko tona.
Sli�nu tehniku gradnje mo�emo vidjeti i u Aseriji (Megaliti i cipusi u Aseriji), ili Škripu na Bra�u (Škrip - Lijepa li si...).
Kiklopska je gradnja megalitska, a naziv je dobila prema mitskim stvorenjima Kiklopima (jer su samo Kiklopi mogli dizati tako ogromne kamene blokove). Tom su se tehnikom u bron�ano doba gradili u Gr�koj bedemi mikenskih gradova poput Mikene: karakterizira je uporaba velikih, uglavnom netesanih blokova bez vezivnoga materijala (morta), ali s manjim komadima kamena umetnutima u prazan prostor izme�u onih ve�ih da bi se zid odr�ao stabilnim.
No tehnika gradnje zidina Daorsona je superiornija od mikenske. Cijela konstrukcija po�iva na te�ini fino klesanih blokova i preciznoj obradi prileznih površina koje su ponegdje stubasto obra�ene što omogu�ava bolje me�usobno spajanje i otpornost na potrese.
* Megaliti�ko graditeljstvo poteklo je iz jugoisto�nog Sredozemlja, s podru�ja današnje Libije i Palestine, gdje se u raznim oblicima pojavilo još u V tisu�lje�u pr.Kr. (znameniti Triliti iz Baalbeka, najve�i kameni blokovi koje je izradio i podigao �ovjek duga�ki su 19, visoki 4 i široki 3.5 metra, a teški oko 800 tona). Nije poznato što je potaknulo taj razvoj.
Kroz jugozapadna (glavna) gradska vrata ulazimo u vrijeme na pragu povijesti
Po finoj obradi kamena lako je uo�iti naknadnu pregradnju glavnih gradskih vrata.
Unutrašnja strana megalitskog zida: glavna gradska vrata i jugozapadna kula (u tlocrtu 10 x 10 m)
Pogled na unutrašnjost grada Daorson
Prostor unutar grada bio je naseljen ve� u XVI st.pr.Kr. Prona�eni su ostaci ljudskog naselja iz bron�anog i �eljeznog doba, a nedavno geomagnetsko snimanje terena pokazalo je da je Daorson izgra�en na temeljima starije utvrde.
Daorsi nisu bili zna�ajna vojni�ka sila, ali su razvili sna�nu pomorsku trgovinu s ju�nom Italijom i udaljenim gr�kim kolonijama. Od IV do I st. pr.Kr. ovdje se, u središtu daorske dr�avice, odvijao intenzivan gradski �ivot Daorsa sa svim obilje�jima ilirskog helenizma.
O tome svjedo�i prona�eni arheološki materijal: doma�a, gr�ka i italska keramika (XVI - I st. pr.Kr.), razni bron�ani dijelovi nošnje i nakita (VI - I st. pr.Kr.), koplja i strelice razli�itih tipova (VI - I st. pr.Kr.), fragmenti amfora s otoka Lesbos (VI - V st. pr.Kr.) i fragmenti amfora s trokutastim obodom (II - I st. pr.Kr.), 243 predmeta iz obrtni�kih radionica (IV - II st. pr.Kr.), rimski nov�i�i (III - II st. pr.Kr.), nov�i�i ilirskog kralja Ballaiosa (II st. pr.Kr.) … Daorsi su kovali vlastiti novac. Ovdje su prona�ena �etiri njihova nov�i�a: na licu (aversu) je prikazana glava boga Hermesa, a na nali�ju (reversu) ilirska la�a s gr�kim natpisom Daorson.
*Daorson se nalazi u neposrednoj blizini lokaliteta Desilo u Hutovu blatu, gdje su nedavno otkriveni ilirski brodovi, prvi takve vrste u svijetu.
Od negdašnje urbane strukture "akropole" naziru se tek tragovi: malo svetište ili hram, gradska cisterna, ulice i gradsko šetalište s ju�ne strane uz Veliku gomilu (tumul?), te gradska stubišta do podgradinskog naselja (Greben). Zanimljivo je da nekropola Daorsa još nije prona�ena.
Na Grebenu, strmim liticama ispod Daorsona, bio je tako�er dio podgradinskog naselja od VIII do IV st.pr.Kr.; otkriveno je desetak stambenih objekata s pripadaju�im malim dvorištima i pristupnim stubištima koja su povezivala terase sa središnjim akropolskim prostorom.
Podgradinske stube
Podgradinske terase sa stambenim zgradama gr�kog tipa (3 - 5 prostorija).
Daorson - okolina lokaliteta: tzv. „predakropolski prostor“ na zaravni Banje.
Od kraja IV st.pr.Kr. gr�ka kultura po�inje helenizirati ilirsku kulturu. Na 15 hektara predakropolskog prostora naziru se temelji planski urbaniziranog naselja (obrtni�ki, trgova�ki i stambeni dijelovi, trgovi, ulice i dvije cisterne) izrazito mediteranskog tipa, podignutom poslije III st. pr.Kr.
Na zaravni Banje nalaze se i grobovi poginulih pripadnika HVO-a koji su u vojnoj akciji Lipanjske zore, od 7. lipnja do 26. lipnja 1992. g., izvojevali prvu pobjedu nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini. Oslobodili su Stolac (10. travnja 1992. srpska vojska je potjerala sve stola�ke Hrvate u progonstvo) i dolinu rijeke Neretve od srpske okupacije. Na Banjama (Ošani�i kod Stoca) su agresora odbacili do današnje crte razgrani�enja izme�u Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Sustavno istra�ivanje hrvatskih stradanja prestalo je odmah nakon dolaska Ra�anove komunisti�ko-jugoslavenske koalicije i Mesi�a na vlast 2000. godine, a nastavio ju je Sanader. Ponovno je uvedeno korjenito zatiranje pam�enja i stalno osu�ivanje Hrvata i Katoli�ke Crkve u javnim medijima i politi�kim govorima veleizdajni�kih vladaju�ih struktura. Isti su Komisiju za �rtve rata i pora�a Sabora Republike Hrvatske, utemeljenu 1991., ukinuli 2003. godine.
Divlji konji na predakropolskom prostoru
Sigurno se mo�e re�i da su ljudi ovdje �ivjeli u razdoblju izme�u 16.000 i 12.000 g.pr.Kr. Teško je danas zamisliti, zbog razli�itosti klime, da je paleolitski �ovjek na podru�ju Hercegovine �ivio u društvu snje�nih ze�eva i jarebica, divljih konja i divljih svinja, leoparda, lavova, velikih jelena, divokoza, kozoroga, kopnenih i mo�varnih kornja�a, vukova, velikih sme�ih medvjeda i malih medvjeda mediteranske vrste.
O Ilirima, njihovom zavi�ajnom identitetu i na�inu kako su se oni u drugom mileniju prije Krista uklju�ivali u svijet Mediterana (a mo�da je izvorni migracijski tok bio upravo suprotan!) znamo vrlo malo. Ne znamo ni to kako su oni sebe "nazivali" jer autenti�nih pisanih podataka nema. Jedini pisani izvori o njima dolaze od Grka i Rimljana. Grci su u IV st.pr.Kr. svojim sjeverozapadnim susjedima na Zapadnom Balkanu, jednom novootkrivenom plemenu pokraj Skadarskog jezera u Albaniji, dali ime Iliri (Illyrioi) ili narod-zmija (prema njihovom štovanju kulta zmije). Rimljani su tijekom II - I st.pr.Kr. proširili ilirsko ime i na sve ostale etni�ki razli�ite zajednice "Ilira" (Daorsi, Dalmati, Liburni, Histri, Japodi, Panoni i mnoge druge) u rimskoj provinciji Ilirik. U manjem dijelu Ilirika, uglavnom u sjevernom dijelu, �ivjeli su i Kelti.
*Drugi narodi su pak proširili helensko ime (Trojanski ratovi!) na sve ostale etni�ki razli�ite plemenske zajednice "Helena" (Heleni, Dorani, Ahejci, Jonjani, Eoljani, Graikoi i dr.); od VIII st.pr.Kr. ime "Grci" po�inje potiskivati naziv "Heleni".
"Agripin turisti�ki vodi�" (anti�ke cestovne karte iz doba rimskog cara Augusta), danas poznat kao "Peutingerova karta", odvest �e nas u sljede�oj reporta�i do Delminiuma, plemenskog centra Delmata i crkve Sv. Nikole Taveli�a (Zavjetne crkve hrvatskih kraljeva koju su Englezi "zabunom" bombardirali 1944., kao i Vatikan!) u Tomislavgradu, te dalje do Tiluriuma poviše rijeke Cetine i Burnuma na desnoj obali Krke.
Izvor: Studia Croatica/ Portal hrvatskoga kulturnog vije�a
Autor: Ljubomir Škrinjar
