Svi sveti, 1. studenoga / Du�ni dan, 2. studenoga
U kalendaru Katoli�ke crkve, Svi sveti ozna�eni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Me�u narodom obi�no se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i ure�ivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilje�ava dan kasnije, 2. studenog:
Svi sveti, 1. studenoga
Po krš�anskoj tradiciji, koju prihva�aju i mnogi nekrš�ani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sje�aju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni �ivot i Bo�ju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima �inimo.
Prve zabilje�ene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stolje�u. Crkva je od svojih po�etaka jednom godišnje slavila sve svete mu�enike. Crkva, dapa�e, od samih po�etaka u bogoslu�ju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mu�enike. Kako je broj mu�enika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemogu�e sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slave�i njihov spomendan u odre�eni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih.
Pod izrazom "svi sveti", ne misli se samo na osobe koje su slu�beno proglašene svetima. Mnogo je ve�e mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u �ivotu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bli�njemu. Upravo te �eli Crkva po�astiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i du�nosti, �esto podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedo�ili veliku po�rtvovnost: majke, o�evi, vrsni radnici svake ruke, lije�nici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja.... svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posve�en blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporu�e. To je prvi smisao posjeta grobovima.
Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je neto�no! iz upravo iznesena sadr�aja ovog blagdana. Nije to�no ni s obzirom na vjernike, jer je krš�anska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, "most", mu�no ra�anje u novi �ivot, �ivot s Bogom "o�i u o�i".
*****
Dušni dan, 2. studenoga
(povezanost sa svetkovinom Svih svetih)
Dušni dana ili Dani svih vjernih mrtvih je, najljepše je re�i, svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli "tamo", ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Doduše, u drugom i druga�ijem na�inu izra�avanja. Zemaljski na�in me�usobne povezanosti zamjenjuje molitva, meditacija, a za vjernike je tu i najpovjerljivi posrednik, "onaj tre�i", Bog, Otac neba i zemlje. Koliko god to izgledalo neobi�no, upravo je na taj na�in razgovor s pokojnicima dublji, do�ivljeniji negoli je �esto bio u površnim i nusputnim me�u-osobnim odnosima za zemaljskog puta. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvije�e, svije�e, ure�ujemo grobove! Za zemaljskog �ivota nismo bili uvijek tako pa�ljivi. I nismo uvijek svijetlili jedni drugima. U svemu tomu, u ovim tako ljudski bliskim danima svi ljudi bivaju bli�i s onima koji su na drugoj obali, ovdje me�usobno, samima sebi i Bogu. - na Dušni dan u crkvama se slu�i po nekoliko misa za sve pokojne. Gdje je to mogu�e mise se slu�e i u grobljanskim kapelama (crkvama).
Poštovanje tijela. Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono "svih", po cijelom svijetu, kroz svu povijest, a Dušni dan (2. studenoga) upravlja vjerniku misao više na njegovu pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake. Slave�i Sve svete vjernik se duhom i vjerom uzdi�e u nebesku, Bo�ju slavu, u budu�i, vje�ni �ivot, svrhu ovozemaljskog �ivljenja. I s tog gledišta je to sadr�ajem radostan blagdan. Na Dušni dan, naprotiv, vjernik daje oduška i svojoj ljudskoj, prirodnoj, zemaljskoj �alosti. Ne gube�i krš�ansku nadu. Povrh toga Dušni dan budi u vjerniku - poštovanje prema �ovjekovom tjelesnom, vremenitom �ivotu, op�enito prema tijelu.
Crkva je oduvijek iskazivala poštovanje svojim pokojnicima. Štoviše, �astila ih je budu�i da su ta tijela bila posve�ena sakramentima, napose krstom i euharistijom, i jer �e ona kod drugog Kristovog dolaska (na Sudnji dan) uskrsnuti i biti s njim u slavi. To je vrhunac krš�anske vjere i nade koja prese�e ovozemaljsko iskustvo. Upravo iz tih razloga se u Crkvi razvilo štovanje mu�enika, svetaca. No nikada se nije prestala poštovati svakog pokojnika.
Misa za pokojne i blagoslov grobova. - U 2. stolje�u nalazimo tragove da su pokojnike spominjali kod euharistijske �rtve (mise). I dandanas u svakoj misi Crkva moli: "Spomeni se naše bra�e i sestara, koji usnuše i nadi uskrsnu�a, i svih koji preminuše u tvom smilovanju; privedi ih k svjetlu tvoga lica..." U bogoslu�ju za pokojne molitva Crkve ide u dva smjera: njom se iskazuje poštovanje do pokojnikâ, �lanova Crkve, koji su po sakramentima "udovi Kristova Tijela", i drugo, Crkva moli za sve pokojne, bez razlike: da im Bog iska�e milosr�e, ukoliko u �asu smrti nisu bili sasvim dostojni njegove nagrade i slave, ukoliko nisu bili sasvim �isti. S tim u vezi je i poznati obi�aj, da u ove dane damo sve�eniku blagosloviti grobove svojih pokojnika, da osobno za njih molimo, da dajemo za njih slu�iti misu, najvrjedniju molitvu i spasenjsko djelo. Takva misa je ne samo korisna pokojnima, ve� po njoj vjernik s njima izmiruje svoje krivice, koje im je u zajedni�kom �ivotu nanio. Stoga rodbina, bli�nji, prijatelji takvoj misi, ako mogu, i prisustvuju.
Svije�a - Plemenit je i pun simbolike obi�aj zapaliti svije�u na grobu. Svjetlo koje "hrani" rastopljeni vosak svije�e na ponajprije je simbol Isusa Krista, koji se za nas iz ljubavi �rtvuje; ujedno su zapaljene svije�e znak pripravnosti za Gospodina koji dolazi. Stoga goru�a svije�a ozna�ava Kristovu nazo�nost: na oltaru, kod evan�elja, pred tabernakulom i izlo�enim Presvetim. No svije�a i ina�e prati krštenikov �ivot: ona se pru�a kršteniku na krštenju, on je nosi kod prve pri�esti i u uskrsnoj no�i; kao zaru�ni�ka svije�a prati mladence kod vjen�anja, a kao samrtni�ka svije�a i u posljednjem �ivotnom �asu; uz zapaljenu svije�u se ra�a, umire i putuje grobu. Svjetlo svije�a progoni tamu.
Pijetet i plemenitost - Ivan Zlatousti, biskup s po�etka 5. stolje�a, zapisao je tadašnju krš�ansku praksu štovanja pokojnika ovom re�enicom: "Pomozimo pokojnima molitvom i prilozima za siromašne!" Izvrstan je na�in kako se �ivi �ovjek odu�uje svojim pokojnima: da daruje potrebne, doprinese u karitativne svrhe. To je sigurno i puno plemenitije od, primjerice, kupovanja skupih vijenaca, koji su ponekad više izraz vlastite taštine nego pijeteta spram pokojnih, i nimalo ne koriste pokojnima. Sve �eš�e se mo�e pro�itati na osmrtnicama, plemenita poruka, da rodbina izri�ito �eli da svoj pijetet izrazimo ne kupovanjem skupih vijenaca, nego prilozima u neke humanitarne svrhe.
Izvor: katolici.org
