Uskrs u Hrvata - La�ni tu�ak
Mnoga su prolje�a Derven�ani i cijela Bosanska Posavina strijepili od za�etka nekog novog rata, ili se radovali okon�anju ve� traju�eg. Jedno i drugo obi�no se dešava oko Uskrsa. Tako je bilo i daleke �etrdeset pete godine…
Partizani, �etnici i najavljeni Rusi, bili su još podaleko, ali su neprijateljski zrakoplovi (spitfajri, lajtinzi, iljušini i jakovi) prire�ivali svakodnevna, niskolete�a iznena�enja. Naj�eš�e su se obrušavali na kolone njema�kih vozila koje u svom povla�enju iz Gr�ke moraju pro�i makadamom po hrptu posljednjeg, ve�eg bosanskog brda i kraj groblja Rabi� spustiti se u Derventu, a onda dalje na sjever do Bosanskog Broda gdje �e prije�i rijeku Savu. Još sla�i zalogaj niskolete�im strašilima bili su teretni vlakovi, koji su vozili prema jugu benzin za Nijemce, a kretali su se uskotra�nom prugom, usporednom spomenutoj cesti, stotinjak metara ni�e brda. Izme�u te dvije zna�ajne prometnice su naše njive, Bare, po kojima smo bosonogi tr�ali za zaobadanom stokom. Redovito golim tabanima prikupljaju�i najzlo�estije trnje.
Sve je to moglo utjecati na moj veliki plan po kojem �u kona�no i ja jedne godine napuniti njedra i d�epove osvojenim uskrsnim tu�kovima. Te me godine 'knezovi' ne�e ponovno nadmudriti, �vrsto sam odlu�io. Ranije su nas redovito znali sve opuhati Iko, Tadija i Mijat. Oni su nam dolazili u posjetu svake godine o Uskrsu, varali nas drvenim, guš�ijim, ili kokošijim jajima, pune�i prava jaja voskom.
Ja �u voštanu vještinu usavršiti, ne�u zamjenu sadr�aja vršiti na uvijek sumnjivoj šoti. Rupice �u napraviti bo�no. Tragove �u prekriti gustom, masnom bojom sa majstorske police mog ujaka.
Sve sam to po planu uradio do Cvjetne nedjelje, ali se tada pojavi nerješiv problem. Još u crkvi mi se u�ini da je kip svetog Ante upravio na mene prst ruke u kojoj dr�i ljiljan. Gospin me kip nikada nije tu�nije gledao. Sve�enik je tijekom propovijedi pre�esto me prijekorno pogledavao, a kad smo trebali kleknuti, svi su nastojali da to bude što dalje od mene.
Kad sam od tetke Anice, koja je vodila zajedni�ko ku�anstvo, zatra�io voska 'u zajam', o�itala mi je �itave 'litanije'.:
- Tono, opet �eš nešto u�init i posli se kajat. Sigurno �eš u�init neku varku s tu�kovima, a vosak je svet. Od njega se pravi muket umiru�em i svi�a za crkvu. Vosak sakupljaju svete baje, �ele… Ne �ini grija i okani se svog nauma!
Anica me je temeljito pokolebala, ali pobjeda tu�kom nije nikakav grijeh, pravdao sam se sam sebi. Vratit �u 'knezovima' polupane tu�ke, ako treba, ali �arko �elim bar na kratko vidjeti njihove obješene nosove…
Svi su se �udili što od Anice ne kam�im jaja za šaranje, a ja sam ra�unao da mi je dosta i sam la�ak. Tada, kao da mi providnost dade još jednu prigodu da odustanem, prona�oh u me�i gnijezdo puno jaja. Grahorka se sama nalegla. Sva mi je ta jaja Anica prepustila, jama�no zato što obi�no bude puno mu�aka, pomislih zlobno.
Kad smo na Veliki petak po�eli šarati jaja-pisanice, moj la�njak je ve� gotov le�ao u slami, pa�ljivo krpama uvijen.
Anica je imala kupovnu boju i u njen posao se nismo smjeli miješati bez odobrenja. Jedino sam ja morao na svaki njen tu�ak perom nanijeti istopljeni vosak, kako bi na tu�ku ostalo ne obojeno, napisano SRETAN USKRS! Anica je istopljenim voskom osobno nanosila �udne šare. Dotle su se Marijanovi tu�kovi varili s ljuskom crvenog luka.
- U mene �e biiitiii muuutnooo crveeeni, crveni, - pjevuši Marijan.
- U mene �e biiitiii muuutnooo zeleniii, zeleni, - pjevuši Mato, trpaju�i koprive u svoj lonac.
- Moooji �e imati ditelinu pooo sebi, - pjevuši Jela tiho, jer se na Veliki petak ne pjeva nikako. Ona se mu�i s opurenom djetelinom. Lijepi smekanjene listi�e po ljusci, kako tu boja ne bi dospjela.
- Ja �u za svoje tu�ke iskoristiti još upotrebljivu boju, poslije Ani�inih tu�aka. Onda �u ih školskim perom išarati 'savgazom' (solnom kiselinom), koje mi je ujak mala linuo u bo�icu, prije toga je 'zagasivši' komadi�ima lima za oluke.
I osvanu Uskrs. Dan vedar, topao, da ljepši ne mo�e biti. Djeca se dovikuju ispred pojata, goveda �emo kao i ranijih Uskrsa goniti u Bare. Kad oko deset sati pro�e sobara (putni�ki vlak) mla�a �e djeca otjerati goveda ku�i, a mi �emo u Derventu, na pu�ku misu. Prelaze�i tra�nice pruge, oklizne mi se noga, padnem i polupam ve�inu tu�aka. Ode i ono najtvr�e, pravo jaje - bojac. To mi je bila posljednja opomena, ali moj borbeni zanos ne dopusti da odustanem od planirane varke. Mo�da i veliki grijeh, pohlepa.
Goveda se u Bari odmah smiriše, a mi po�esmo razgledavati tu�ke, utvr�uju�i ljepotu šara, a kucanjem o zube provjeravamo tvrdo�u. Sitniji zvuk (viši ton) ozna�ava ve�u tvrdo�u i obrnuto. Ubrzo nam stigoše i zlo�esti 'knezovi': Iko, Tadija i Marijan. Nadaju se i ove godine imati lak plijen. Došao je i �uveni Joko Matin, koji pije sve vrste sirovih jaja. I zmijska, �ujem. Mislio je i on nešto posti�i svojim drvenjakom. Dobro je prošao, jer smo varku na vrijeme otkrili. Ipak mi je to bila još jedna opomena, ali sada ve� nikakvo moje odustajanje nije dolazilo u obzir. Kad su 'knezovi' ve� tu.
Po�eše prvi okršaji, u kojim moji ro�aci izgubiše svaki po jedan tu�ak, pa se odmah u stranu povukoše. Sad kona�no i meni do�e �elja da se povu�em, ali me Mijat svrnu:
- Ajde, školarac, ajd' ako smiš. Il' ti je tu�ak priviše vridan?
U zakašnjeloj pojavi poštenja izvadim iz njedara najšareniji, ali ne i najtvr�i tu�ak Neka ga odnese i gotovo je, mislim.
- A, jok! To je grijota razbit, - uzjoguni se 'knez' Mijat. - Ve�… ja �u tebi za njega d�abno dat �etri razbijena tu�ka, koje sam usput zadobijo od neki mom�i�a, a ti meni daj taj jedan, �itav! - nudi on.
- Ma, ne�u! - po�nem se izvla�iti, da ne bi i moj la�ni bojac došao na red. Savjest je ipak proradila.
- E, o�eš! - uhvati on mene za ruku, pa stisnu, kosti pucaju. Kad odnesem od tebe pet ti šarenaca, sve �u ti ih vratit, za tog jednog �itavog lipotana… Je 'l pošteno?
Ali ja uza se nemam još �etiri �itava, prava tu�ka. Imam s onim la�njakom. Ne ostade mi vremena za razmišljanje, pa mu ga brzinom podbacim.
Mijat ne nasr�e odmah. Prvo kucnu mojim laškom o svoje stisnute zube, pa mi ga vrati. Onda isto u�ini svojim bojcem. Nešto mu sumnjivo. Ipak opljuva�i vrh svog bojca, i mi se po pravilima kucnemo. Samo se za�u tihi ''kvrc''.
Kad Mijat napipa ulubljenje, proširi ga noktima, uhvati puna plu�a zraka, pa �e napuhivati svog ranjenika. Na to ima pravo, pa �emo se kucnuti šotama. Bez zagledanja mi predade svog mrtvog bojca, da bi mi podbacio drugog. Sre�om ne la�njaka, kojeg jama�no uza se ima. Kad izgubi i �etvrtog bojca, potpuno izgubi pamet. Vidim, otišli smo od onog drevnog obi�aja kojeg prijatelji i ro�aci pred crkvom provode. Oni se raduju, kada i izgube. Igraju se, zapravo. Ovo ovdje postaje opasno, jer �e Mijat onakav kakav je, lupiti moj la�njak o zemlju. Potom i mene, jer �e se varka otkriti. I evo, sad je riješio krenuti s la�njakom, ali u brzini nije uo�io da je jedan bojac, vjerojatno la�njak ispao kroz probušen d�ep.
- Bo�e, pomozi mi da se izvu�em! - ponavljam u sebi, kad se za�u brundavi zvuk nekoliko iljušina. Obrušiše se pravo na veliku skupinu visokih cerova, izniklih po groblju Rabi�u. Nekako su nanjušili, ili im je netko dojavio, da su jutros pod cerovima sklonjeni mnogi njema�ki kamioni i nekoliko topova. Mijat zaboravi tucanje. Odgudi niz brdo kao lud, samo da zamakne preko pruge, kojom je upravo stigao teretni vlak, natovaren, vjerojatno punim, benzinskim ba�vama. Za Mijatom se sjuriše i ostala djeca. Vidim ih kako se provla�e izme�u vagona. Jedan iljušin nagnut pregleda tko sve tr�i. Vidjeh pilota i br�e sklonih pogled, kao da me tako ne�e ugledati. Osam njih brzometnim topi�em sijeku grane cerova. Bace i poneku bombu, iza koje odmah pukne i nekoliko manjih. Dva puta pucanjem nadletješe Rabi�, a onda se nakratko stuštiše na vlak. Odoše nedovršena posla, jama�no im je nestalo metaka. Ja i dalje u rupi obe�avam svetom Anti kako �u sve tu�kove vratiti Mijatu, onda se ispovijediti i pri�estiti. Što mi pokore parok odredi, sve �u dvostruko izvršiti. S okajavanjem �u po�eti isti dan. I danas nakon više od pola stolje�a vjerujem da �u sva obe�anja sigurno izvršiti. Da ne vjerujem, kako bih se mogao radovati svakom novom Uskrsu!
Uvjerenje mi podgrija 'knez' Mijat, javivši se telefonom iz Njema�ke u vrijeme rušenja Berlinskog zida. Onomad, �etrdeset pete nismo se stigli pomiriti, razišli smo se bez pozdrava. Ubrzo je oko Dervente zagu�valo, pa je moja obitelj pobjegla preko Save u susret Blajburgu. Mijat odavno radi u Njema�koj. Od novih je prognanika, devedeset prve �uo za mene. Eto, opet je zagu�valo oko Dervente.
Debelo se Mijat nasmijao kada ga podsjetih na onaj posljednji ratni Uskrs, kako smo mislili. I na svoje obe�anje da �u mu zaista vratiti dvostruko tu�kova, od onog broja koje sam na prijevaru odnio. Nadam se da �e i ovaj rat kod Dervente završiti u prolje�e, jer u to vrijeme ovdje ratovi po�inju i završavaju. Na�i �emo se u Barama, ma i koji tjedan poslije, ljetos, mo�da, jer tamo djeca i ljeti �uvaju goveda.
Autor: Anto Ton�o �orluki�
Pri�a je objavljena u posljednjem, 14. broju ''BOJOVNIKA'', tri dana prije no što �e HVO i mnogo civila morati napustiti Zenicu 18. travnja 1993. godine.
*****
Kratki �ivotopis:
ANTO �ORLUKI�, mjesto ro�enja - Vrhovi, Derventa, BiH; škola - 4 osnovne kod �asnih sestara u Tuzli, prvi realke u Tuzli, ni�u realku u Derventi, 4 u�iteljske u Derventi; studije na VPŠ u Sarajevu (povijest, fizika i politehnika). Iznu�en prekid (politi�ki), pa diplomirao u Zrenjaninu (Vojvodina). Studirao organizaciju rada (FON) u Beogradu, pa politehniku na fakultetu ''Mihajlo Pupin'' u Zrenjaninu. Odustao pred diplomskim. U�iteljevao u ni�im razredima, a poslije diplome predavao u višim osnovnih škola u i oko Dervente, Maglaja i Zenice do mirovine. Pisao osvrte, reporta�e, razgovore, stru�ne priloge u mnogim novinama i �asopisima, te objavljivao pri�e po spomenutim medijima.
Objavljene knjige - 'Tko �e suditi Editi L' (Zenica), 'Ukopnica' - drama (Nagrada 'Isak Samokovlija u Pljevlji i Gora�du), 'Novelete' (Nagrada 'Albatros' u Velikoj Gorici), 'Geleri' (MH Knin), 'Slani put' (Minastarstvo kulture RH otkupilo 100 primjeraka) te sura�ivao u desetak knjiga.
U vrijeme rata bio pomo�nik zapovjednika bojne HVO, pa novinar u PRESS Centru Zenica, Vareš i Kiseljak gdje je nekoliko mjeseci vodio na radiju emisiju 'Naš osvrt'. Sada �ivi u Kninu.
