"HEIDI" U RE�IJI IVANA LEA LEMA
"Heidi" obe�ava status kazali�nog hita!

U originalnoj pri�i „Heidi“ autorice Johanne Spyri, napisanoj u drugoj polovini 19. st. tijekom francusko-pruskog rata u Švicarskoj, muškarci su predstavljeni kao bri�ni roditelji (to vrijedi i za tate i za djedove), dok je na�elo �enskog prijateljstva protuma�eno kao klju� u�enja, stjecanja samosvijesti i nala�enja vlastitog mjesta unutar šire zajednice.

„Heidi“ je zbog svega toga istinska, gotovo terapeutska okrjepnica �itateljskih generacija, �iji se narativni imaginarij u 20. stolje�u preto�io u dvadesetak filmskih ekranizacija te jedan švicarski park prirode, pod nazivom Heidiland.

Redatelj Ivan Leo Lemo i njegovo Kazalište Moruzgva tako�er su se dobro snašli s djevoj�icom koja za svakoga nalazi milu rije� i podršku, najviše od svega ljube�i visoke planine.

Nataša Janji� igra Heidi s entuzijazmom i toplinom, navode�i nas na pomisao da se u ovoj glumici doista idealno susre�u glumac i djetinjstvo, oboga�uju�i jedan drugog emocionalnom otvorenoš�u, zaigranoš�u i lako�om preobrazbe. Izvrstan je i Davor Bor�i� kao samo naizgled mrgudni Djed/Medvjed: njegova naklonost unu�ici odigrana je s punim kredibilitetom djedovski raširenih ruku, kao i odanosti najmla�im generacijama i njihovoj �ivoj inteligenciji. Precizno je, k tomu, gluma�ki postavljen i Djedov strah od odraslih ljudi.

Zvijezda predstave - Goran Bogdan
Komediografska zvijezda predstave je Goran Bogdan, izvo�a� kojega sve �eš�e susre�emo i u institucionalnim i u nezavisnim produkcijama, mo�da zato što se svakom zadatku predaje bez zadrške, demonstriraju�i i dar za komi�ko pretjerivanje i za sposobnost tragi�kog samoponištenja. U Lemovoj predstavi Bogdan je s jednakom sugestivnoš�u odigrao prostodušnog i ljubomornog gorskog dje�aka Petra, velesnobovsku gospo�icu Rottenmeier i Heidina nje�nog oca.

Najtvr�a i najsudr�anija u gluma�kom je smislu bila Iva Mihali� kao Klara, Petrova baka, Heidina teta i kozica. S obzirom na to da su se glumci ve�inom doista potrudili oko predstave, a i redatelj joj je prišao s nekoliko dobrih ideja (premda je Lemova scenografija pokretnih paravana švicarske prirode školski primjer nedovoljne razrade vizualnih mogu�nosti scenskog prostora), šteta što je glazba Wiliema Mili�evi�a krajnje sintetska i svedena na tri tona: tipi�an, koliko i ozbiljan problem hrvatskog kazališta za djecu.

Višak sretnih ishoda
I dok je za odraslu publiku u ovoj predstavi mo�da prisutan višak sretnih ishoda, djeca su vidljivo u�ivala u porukama uspjele suradnje, prevladanih netrpeljivosti, zajedni�kog u�enja, ozdravljenja likova. „Heidi“ je, dakle, postavljena kao alpska utopija ljudske dobrote, �ini se prijeko potrebna oduševljenim mališanima u gledalištu. Redateljski je i dramaturški odli�no riješena sprega sela i grada u pri�i u kojoj Heidi u gradu nalazi knjige, me�u kojima i knjige o visokim planinama te Himalaji, što postaje njezin duboki razlog da svlada školsko znanje i �ak ga prenese u svoje alpsko selo.

U cjelini gledano, „Heidi“ je predstava koja po�iva na darovitim glumcima i neprijeporno sjajnom predlošku, samim time opravdavaju�i naklonost mališana. Jest da joj ne bi škodila maštovitije scenografsko i glazbeno promišljanje, ali i ovako opravdava naklonost publike. Za recesijska vremena i nezavisnu produkciju, „Heidi“ �ak obe�ava status kazališnog hita.

Izvor: Glas Slavonije, Nataša GOVEDI�