Hrvatski Badnjak se je sve�evao s trimi velikimi panji, prostiranjem slame, jaslicami i svi�ami. Tri veliki panji su se stavljali na ognjiš�e i simbolizirali Sveto Trojstvo.

Njevom �eravkom su se na�igale sve svi�e u stanu. Panjem, ki su tinjali obi�no, se je davalo malo od hrane i vina od sveta�noga stola. Vjerovalo se je, da oganj velikih panjev godi domu i svim, ki �ivu u njem.

Slama se je kot znak Bo�i�a odr�ala znatno duglje. �im je gospodar donesao slamu u stan, je slu�beno po�elo sve�evanje bo�i�nih svetkov.

Slama se je htila prostriti po tlu pod stolom. Manji dio se je stavljao na stol i pokrivao ubrusom.

Od klasja su se vezali snopi ili pleli vijenci. Po vi�eri su svi od stola išli slami, kade su sidili i se razgovarali, dokle je bila doba pojti u crkvu na polno�nicu. U pojedini kraji se na Badnjak nije spalo u stelji, nego na donešenoj slami. Slama postrovašena po tlu je bila znak Jezuševoga rodjenja u štalici. Simbolika snopov i vijenac je vezana uz plodnost.

*****

Kako je Mali Jezuš dici došao na pomo�

Sljede�e se je pripetilo u Ugarskoj za vrime komunizma, a zapisano je u knjigi »Ikona« Marije Winowske ljeta 1960. U nekom seocu u Ugarskoj, u kom su mnoge obitelji bile zakorenjene u katoli�anskoj vjeri, je u osnovnoj školi podu�avala u�iteljica, ka je bila zagri�ena komunistkinja i ateistkinja. Imala je nakanjeno, dicu odvrnuti od vjere. Osebito Angelu, pobo�nu divi�icu, je rado sekirala. Kratko pred Bo�i�i si je izmislila igru, s kom bi kona�no istribila vjeru. Pitala je Angelu, �a �e djelati, ako ju starji kriknu.

„Onda �u se javiti“, odgovorila je Angela. „�a �e biti, ako tvoji starji nazovu dimnja�ara?“ „Onda �e dojti“, veli Angela. „Dimnja�ar dojde, kad dimnja�ar postoji. Ali �a �e biti, ako tvoji starji kriknu starumateru, ka je jur umrla, �e i ona dojti?“ „Ne, ona ne�e dojti“, se dohiti Angela. „A ako kriknu �rljenkapicu ili Sniguljicu, ni one ne�edu dojti, kad su one figure iz povidajke. „Sada si predstavite, da �ete kriknuti Maloga Jezuša! Je još gdo med vami, ki vjeruje u Maloga Jezuša?“ Postalo je za hipac �isto tiho u razredu, a pak su se plaho javila dica: „Da, mi vjerujemo u Maloga Jezuša!“ „A ti, Angela, vjeruješ, da te Mali Jezuš �uje, kad ga zoveš?“ „Da, ja vjerujem, da me �uje.“ „Dobro. Onda �emo kriknuti Maloga Jezuša! Ako postoji, �e on dojti u naš razred. Kriknite ga glasno!“ Dica se prvo nisu ufala. Ali onda je Angela hrabro naredila razredu: „Hodte kriknite Maloga Jezuša: Dojdi, mali Jezuš!“

Kasnije je reklo jedno dite, da su školari kri�ali iz sve mo�i, da bi se bile mogle zrušiti zidi: „Dojdi, Mali Jezuš!” I najedno� su se ne�ujno otvorila vrata. I po�ela je rasti svitlost, ka je nastala ognjena kuglja. Kuglja se je otvorila i u njoj se je skazalo tako dra�esno dite kot je još nikada nisu vidili. Dite se je nimo smijuckalo. Njegova nazo�nost je bila neizmjerno ugodna. Iako su se sprvine dica bila prestrašila, je nastao mir u njevi srci. Kasnije ve� nijedno dite nije moglo re�i, kako dugo je durao ov dogodjaj.

Ali su dica povidala, da je Ditešce bilo obli�eno bijelo i da je izgledalo kot sunašce. Svitlost dana je izgledala kot no�. I onda je Ditešce polako skrsnulo u svitlosnoj kuglji, i vrata su se sama od sebe zatvorila.

Najedno� je zaorio glas u tišini, glas u�iteljice: „Došao je Mali Jezuš! Došao je!“ A pak je u�iteljica pobignula. Ali dica su se pokleknula i u molitvi zahvalila. Kasnije su povidala, da su bila u takovoj stiski, da su zvala Maloga Jezuša na pomo�, a on je uslišio njev krik. Školska uprava je zatajala ov dogodjaj.

(Agnjica Schuster)
Izvor: www.hrvatskenovine.at