Hrvatski Portal u �vicarskoj
Home Doga�aji Forum Linkovi Tvrtke Sport Putovanja Turizam
 
   
  

Hrvat u dijaspori

07.06.2011.

 

 

KAKO SE ARTIKULIRA(LO) HRVATSTVO
Zabilje�ke o Hrvatima u �vicarskoj
(Ulomci iz neobjavljenog ogleda)
2. dio

Peticije

Hrvati su se u Švicarskoj veoma brzo prilagodili, a pojedini su shvatili da je demokracija najbolji protuotrov protiv straha. Tako su se po�eli i politi�ki artikulirati. Ovdje ne nabrajamo sve što su Hrvati u Švicarskoj uop�e poduzeli i za što su skupljali potpise, nego spominjemo nekoliko inicijativa iz kojih se vidi jesu li stvar osobnih hirova ili u slu�bi hrvatskog naroda i njegove dr�ave.

Najhrabrija akcija hrvatskih „pasošara” u Švicarskoj, koji su smogli snage i smjelosti da se suprotstave jugoslavenskoj dr�avnoj diplomaciji, koja je htjela ukinuti posebne razrede za hrvatsku djecu u ondašnjim dopunskim školama, bila je u lipnju 1979. godine. Skupina od 263 roditelja je potpisala zahtjev u kojem se tra�e i dalje posebni razredi za hrvatsku djecu na dopunskim školama, kako je to ve� bilo 7 prethodnih godina. Zvonko �i�i� se ve� 25. lipnja obra�a za pomo� Saveznoj slu�bi za znanost i znanstveno istra�ivanje. Nešto kasnije, 6. listopada 1979. istoj se slu�bi obra�a Radovan Smokvina i dostavlja joj njema�ki prijevod peticije. Dr. Hochstrasser, pro�elnik te slu�be, na �alost, odgovara da se Bern ne mo�e miješati u unutarnje nadle�nosti druge dr�ave. Unato� neuspjehu, hrvatski otpor pokazuje da svi nisu tako nisko pali i da su jugodiplomati u hrvatskom okru�ju stršili kao grješka na obzorju! Kao potvrda dvojbenom hrvatstvu onih koji danas mašu svojim hrvatstvom, osobito onih koji su na primitivan na�in posvojili HKZ, nek poslu�i �injenica da se u ono vrijeme nisu svojim potpisom solidarizirali s podnositeljima peticije.

Peticija iz listopada 1994. godine upu�ena Gradskoj skupštini Zagreba za „preimenovanje trga Maršala Tita u Kazališni trg” je, kronološki gledano, druga po redu peticija Hrvata u Švicarskoj s va�nijim sadr�ajem. Naime, ovim preimenovanjem bi se oja�ala dr�avotvorna misao u zemlji koju su Tito i njegovi proglašavali neprijateljskom. �ak je i Glas Koncila u jednoj polemici nasjeo tvrdnji Titovih pionira da potpisnika te peticije „ne smeta ni to što najljepši zagreba�ki trg još uvijek nosi ime najve�ega zlo�inca u hrvatskoj povijesti”, a „za nas je to pitanje nacionalne svijesti, ponosa i morala” (GK br. 16, 22.4.2007.). Istina je, dakle, da ono što danas tra�i „Krug za trg”, dvadesetak Hrvata iz Švicarske zatra�ilo ve� 1994. godine (v. Peticija). Neistina ostaje neistinom i kad se pojavi u jednoj takvoj novini kao što je Glas Koncila.

Tre�a se meni poznata peticija odnosila na ukidanje viza hrvatskim dr�avljanima koji su putovali u Švicarsku. U tu su se svrhu skupljali potpisi Hrvata koji �ive u Švicarskoj, premda se o viznom re�imu odlu�uje na jednoj sasvim drugoj, dr�avnoj razini. Ne samo da potpisi predani 1995. godine nisu ukinuli vize, nego su vize bile dugo još potrebne. (Kad je, primjerice, dr. Lav Znidar�i� htio do�i na pokop pokojnom prijatelju dr. Juri Petri�evi�u, morao sam u velja�i 1997. godine faksom obavijestiti Švicarsko veleposlanstvo u Zagrebu da je objavljena osmrtnica dokaz Jurine smrti, te da sve obveze i troškove u svezi s Lavovim boravkom preuzimamo na se Marijan Jakopovi� i ja.) Potpisnici peticije za ukidanje viza hrvatskim dr�avljanima nikad nisu bili obaviješteni o pismu švicarskog Saveznog ministarstva za vanjske poslove (9. o�ujka 1995.) u kojem se diplomatskom tanko�utnoš�u riše po Hrvate veoma neugodnu sliku o ponašanju Zagreba. Najsuptilnijim na�inom se podnositelje zahtjeva upozorava da se tu radi o dr�avnim nadle�nostima i da �e se razgovori voditi na dr�avnoj razini o labavljenju, a ne o ukidanju, viznog re�ima i ne s privatnim osobama. 1)

U jednoj sam ovdašnjoj najstarijoj hrvatskoj tiskovini iz lipnja 2008. godine pro�itao da se „svako 3. hrvatsko dijete” šalje “u ‘krivo’ zvanje” i da „njihova inteligencija i sposobnost u ovoj zemlji bivaju opasno zapostavljeni”. Ako švicarski obrazovni sustav na taj na�in diskriminira useljeni�ku djecu, valjalo bi prikupiti dokaze i s njima argumentirano istupiti pred švicarskom javnoš�u. Ne postoji korisniji predmet za jednu peticiju!

Odjeci na propast komunizma i jugoslavenstva

�im je u svibnju 1990. godine u Hrvatskoj došlo do smjene komunisti�kog totalitarizma, sastao se 22. lipnja 1990. godine Inicijativni odbor za osnivanje Hrvatske dopunske škole u Švicarskoj (HDŠ), kojeg su sa�injavali: Vladimir Boban, Zvonimir �i�i�, Josip Dobša, Grana i Stanislav Feri�, Marijan Jakopovi�, Tihomir Nui� i Jure Primorac. Na sljede�oj sjednici nam se pridru�io i fra Karlo Lovri�, ondašnji ravnatelj Hrvatskih katoli�kih misija u Švicarskoj i voditelj najve�e misije HKM Zürich. Prva Hrvatska dopunska škola je otvorena 8. rujna 1990. godine u �enevi. Te smo godine mogli s radoš�u pozdraviti otvaranje tridesetak hrvatskih dopunskih škola diljem Švicarske. Nekoliko godina kasnije, to�nije u rujnu 1993., Hrvatsku dopunsku školu je preuzelo nadle�no ministarstvo hrvatske dr�ave.

U ovom kontekstu valja naglasiti da je raspad bivše dr�ave uznemirio švicarsku javnost. Nekolicina Hrvata je javno istupala, brane�i hrvatske pozicije na radiju i televiziji, u novinama, na razli�itim predavanjima i javnim okruglim stolovima. Pjesnik Dubravko Pušek je iskoristio sve svoje mogu�nosti kako bi preko radija obavijestio švicarsku javnost talijanskog govornog podru�ja o stanju u Hrvatskoj. Dr. Fred Ašner je u više navrata na televiziji francuskog jezi�nog podru�ja i u dnevniku La Suisse zastupao hrvatska stajališta. „Njegova je pojava, osobito u novinama, bila jako va�na zbog stradanje njegove obitelji u II. Svjetskom ratu i njegova statusa znanstvenika. Obje su te stvari naglašavane, i kad netko takav zagovara neovisnu Hrvatsku i pravo na njezinu samoobranu, onda je to imalo te�inu“.  2)
Akademik Nikola I. Jovi�, koji je privatno organizirao CRO-Info (Hrvatsko informacijsko mjesto) i dostavljao informacije o stanju u Hrvatskoj medijima i agencijama, je u o�ujku 1991. nastupio u jednoj televizijskoj emisiji njema�koga govornog podru�ja. Pjesnikinja Dragica Raj�i� je u razgovoru za bernske novine Der Bund (21.9.1991.) jasno kazala zbog �ega se Srbi u Hrvatskoj bune i što im hrvatsko vrhovništvo nudi. Švicarska sekcija Europske konferencije za ljudska prava je na poticaj svoga �lana dr. Jure Petri�evi�a uputila Europskoj zajednici zahtjev da prisili Beograd na obustavu agresije na Hrvatsku. Nije ih bilo puno, ali su se Hrvati nosili s mo�nim priop�ilima koliko su mogli. Pisac ovih redaka je tako�er objavljivao u švicarskim novinama, razgovarao s novinarima i odr�ao, na poziv švicarskih udruga i organizacija, više predavanja o doga�ajima u bivšoj dr�avi i pravu hrvatskog naroda na samoodre�enje. Bilo je i drugih. Jedan od njih je za NZZ-Folio, rujan 1992., izjavio, da on mo�e zamisliti da dugoro�no sve te novonastale dr�ave stvore „interesnu zajednicu – konfederaciju, savez ju�noslavenskih dr�ava”. A Hrvatska je tada ve� bila me�unarodno priznata dr�ava (15.1.1992.)!

Nakon me�unarodnog priznanja Republike Hrvatske u Zürichu je osnovana zaklada „SOS Croatia” �ija je svrha bila pru�ati pomo� „tjelesnim, psihi�kim i materijalnim �rtvama rata u Hrvatskoj”. Prije nego je pravo za�ivjela, Hrvati su svojim intrigama rastjerali ugledne švicarske i hrvatske �lanove Zaklade i dokazali nedoraslost trenutku kao i politi�ku nezrelost.

U svibnju 1992. godine skupina Hrvata iz isto�nog dijela Švicarske osniva Udrugu Slavena kao nadomjestak postoje�em jugoklubu. U to me je vrijeme jedan, danas visoko pozicionirani hrvatski du�nosnik, zamolio da „o�istim statut od jugoslavenstva i srbizama”, a ja sam mu odgovorio da to nije jezi�ni problem, nego „problem jugoslavenskog duha s kojim �e ti ljudi vjerojatno i umrijeti”. Upravo su iz tog kutka kasnije pristigli naj�eš�i hadezeovci!

Godine 1995. jedan je hrvatski aktivist u svom „hrvatskom entuzijazmu” objavio pismo �itatelja u uglednom švicarskom dnevniku u kojem tvrdi da je ustaški re�im pobio oko 400 tisu�a ljudi! I što je još tragi�nije, pri tom se poziva na podatke objavljene u bulletinu Veleposlanstva RH.

Godine 2000. prestala je postojati Hrvatska socijalna slu�ba u Buchsu SG pod tim imenom. Nastavila je rad pod imenom MINTEGRA s istom slu�benicom i istim podru�jem djelovanja. Slu�ba je utemeljena 1. lipnja 1970. godine potporom razli�itih crkvenih i dr�avnih ustanova. Nosila je hrvatsko ime i zapošljavala Hrvatice. Stanoviti Hrvati ju nisu više �eljeli trpjeti pod tim imenom, jer im se nakon nastanka hrvatske dr�ave nije priklju�ila u „hrvatovanju“. Imena su im pohranjena u pismohrani.

Pojedini Hrvati su prihvatili izazov slobode i sami se potrudili promicati hrvatsku kulturu. Tako je u Spreitenbachu godine 1991. Šime Kne�evi� izlo�io Rimsko staklo Argyruntuma (Starigrada). U Emmenu je u svibnju 2002. godine g�a Ljilja Primorac-Lugari� organizirala Tjedan hrvatske kulture s izlo�bom, predavanjima, glazbom i hrvatskom kuhinjom. Na op�e i ugodno iznena�enje Hrvata u Švicarskoj, po�etkom 2003. godine prire�ena je jednomjese�na izlo�ba fotografija iz uništenog Vukovara Wernera Rollia s tekstovima Remigiusa Bütlera u Gradskoj knji�nici u Aarau. Dr�avni i crkveni krugovi, a i ovdašnji Hrvati, su pokazali i dokazali da ih Vukovar puno manje privla�i negoli 25. sije�nja 2003. na drugoj strani dr�ave odr�ani koncert jednog pjeva�a posko�ica, kojem je nazo�ila ondašnja politi�ka i medijska prominencija iz domovine. U listopadu 2003. godine organizirali su Damir Petkov i supru�nici Kne�evi� Tjedan hrvatske kulture u Badenu s pjesmom, plesom, izlo�bom, filmom i �itanjima. Pjesnikinja Dragica Raj�i� je u svibnju 2004. u St. Gallenu organizirala hrvatsko-švicarske susrete izlo�bom fotografija iz Vukovara, �itanjima, referatima, pjesmom i folklorom, te to popratila hrvatskom kuhinjom. Zahvaljuju�i Stjepanu Drozdeku, organizirani su susreti Hrvata i Švicaraca u Villmergenu u svibnju/lipnju 2005. godine, tako�er s izlo�bom hrvatske turisti�ke ponude, �itanjima, glazbom, folklorom i hrvatskom kuhinjom. Paške �ipke su bile izlo�ene u Gradskom muzeju u Appenzellu od 30. lipnja do 15. kolovoza 2005. U istom su muzeju izlagane hrvatske narodne nošnje od 15. svibnja do 15. rujna 2009. godine. U lipnju 2007. godine organizirala je Ru�a Studer u Schaffhausenu Hrvatski tjedan s ponudom hrvatskog turizma, folklorom i �itanjima. Hrvatsku je u školi u Reinachu predstavila u�iteljica Andrijana Mati� s glazbom, �itanjem i predavanjima. I kona�no je 27. studenoga 2009. godine u Spreitenbachu organizirala Valentina Matoli� Hrvatsku ve�er s predavanjem Damira Petkova o hrvatskoj povijesti, popra�eno s hrvatskim jelima, poslasticama i vinima, a Zvonimir Mitar 10. rujna 2010. organizirao Hrvate da se pred internacionalnom publikom na Hrvatskoj ve�eri dostojno predstave hrvatskom pjesmom Chorusa Croaticusa iz Berna, folklorom KUD-a Silvije Strahimir Kranj�evi� iz Züricha, turisti�kom promi�bom predstavništva HTZ-a Zürich te hrvatskim delicijama i pi�ima povodom Internacionalnog festivala animiranog filma u Badenu.

Sekundarno ili jeftino hrvatstvo

Hrvatski mikrokozmos u Švicarskoj je raznolik, osebujan, rascjepkan, strašiv, pun sekundarnog hrvatstva. Sekundarnim hrvatstvom smatram površno, sporedno, zlorabivo hrvatstvo. To je svijet fetišizma i idolopoklonstva u kojem se la�no �ivi, la�nim bavi i la�no slavi; svijet reduciranog hrvatstva, utopljenog u „barbarski utilitarizam” (A. G. Matoš), izlo�enog trajnom samorazaranju. Tu se radi o vulgarnosti koja poznaje od religije samo praznovjerje, od kulture samo arenu, od jezika samo galamu, od društva samo gomilu, od dr�ave samo javnu potrošnju. U tom se svijetu za�as postaje „veli�inom” jer je to jako jeftino, jer ne postoji tr�ište ideja, pohvala i kritika, jer je sve u pljesku. U sekundarnom hrvatstvu �ovjekovo djelo nema veze s njim samim.

Sekundarno hrvatstvo je posljedica straha, koristoljublja, predimenzioniranih osobnih ambicija i nedemokratskog odgoja kao vrhovnih regulatora djelovanja. Ljudski, naime, nije samo bojati se, biti u strahu, nego i priznati da sam se bojao ili da se još uvijek bojim. To je ona ljudskost bez koje nema veli�ine. Neki su Hrvati tu nelagodu tako presko�ili da su se hrvatskoj zajednici u Švicarskoj, kad je ve� Jugoslavija nestajala ili nestala, pokušali nametnuti kao neustrašivi nacionalisti. Nacionalizam je, me�utim, isprazan i opasan kad je bez sadr�ajnoga pokri�a! To je zapravo hinjenje da posjedujemo ono što nemamo, da znamo ono što ne znamo. Jeftino hrvatstvo zna�i jeftinu Hrvatsku!

Ve� spomenuti prof. Stjepan Horvat iznosi svoja zapa�anja o tom fenomenu u jednom pismu iz 1949. godine: „Sve više dolazim do unutarnje spoznaje, da izme�u našeg nacionalizma i boljševizma nema razlike u suštini, razlika je u gradaciji, u putovima, u osobama, razlike su akcidentalne naravi. U biti su obe grupe dopustile da se sve negativizira, upereno je u smjer rušenja, uništavanja svih pozitivnih vrednota. Prvi govore o vjeri, o pripadnosti zapadnoj kulturi, ali to je samoobrana. Duhovne se vrednote zapravo svim sredstvima pobijaju... Analizirajte sredstva u borbi, do�i �ete do �alosne istine, da su ta sredstva podvale, la�, sumnji�enje, nepriznavanje o�itih nadvriednosti...“. (K.Mirth, ibid. str. 120)

Nije ni �udo što današnji Hrvati proglašavaju sve prirodnim: svoj kukavi�luk, svoju nesolidarnost, svoje jugoslavenstvo i svoju pripadnost komunisti�kom pokretu. Sve je to nametnuto i oni su samo �rtve; me�u Hrvatima nije bilo uop�e komunista osim Tita, Šuvara i Fumi�a. A �rtva je plod nasilja, te ne mo�e biti ni kriva, ni du�na niti odgovorna! Iz toga proizlazi, prema onoj komunisti�koj, da su svi Hrvati jednaki, ne samo pred zakonom (tu valjda najmanje, kao i u doba komunizma), ve� i glede hrvatske svijesti i doprinosa osamostaljenju i nastanku hrvatske dr�ave. To apsurdno poravnavanje Hrvata, ta cini�na jednakost na temelju komunisti�ke ideološke matrice je dovela Hrvate do gubitka javnog morala, tako da je ukinuta razlika izme�u zla i dobra, ljubavi i mr�nje, nasilja i snošljivosti, poštenja i lopovluka, slobode i robstva. Pošto su svi Hrvati jednaki u �rtvi, nema razlike izme�u boraca za hrvatsku slobodu i stjegonoša jugoslavenstva, izme�u �ednih i prijetvornih, izme�u karakternih i dodvorica. Dakle, svi su Hrvati ili �rtve ili nitkovi. Puno je poeti�nije i drasti�nije tu hrvatsku svijest o osobnoj nekrivnji i našu svijest o krivnji drugih za sva hrvatska zla opisao veliki hrvatski pisac Antun Gustav Matoš prije stotinjak godina u putopisu „Oko Kri�evca“!

Brisanje granica izme�u politi�kog emigranta i disidenta na jednoj i jugoslavenskih optanata i komunisti�kih slugana na drugoj strani je odgovor na dobro i zasad jedino postavljeno pitanje dr. Nele Sršen u Jutarnjem listu (7.1.2008.) „Postoji li danas u Hrvatskoj osoba koja je davala sebe i izra�avala svoje pozitivne sposobnosti u korist Lijepe naše, a da u ne�ijim o�ima nije postala nevrijedna; koja se ophodila herojski, a da nije postala kriminalac; koja je davala sebe da pomogne drugima, a da nije postala kradljivac; govorila istinu, a da nije postala la�ljivac? U �emu je problem? U Hrvatskoj ne smije postojati nitko tko vrijedi ili vrijednosti ne smiju postojati u Hrvatskoj?“ Istost ne podnosi razlike!

I na koncu, jedan Švicarac, koji je sa svojim školskim kolegama zalazio u hrvatske ku�e i stanove osamdesetih godina, piše kako današnje povezivanje Crkve i politike ima stanovitu tradiciju. Nad mnogim ku�nim vratima – zapa�a taj Švicarac - visjeli su zajedno portreti Pape Pavla VI. i Josipa Broza Tita. Obojica su se posjetitelju smiješkala s tanjura sa zlatnim obrubom. (Horizonte, Pfarrblatt Bistumsregion Aargau, Nr. 8, 17.2.2002.). Što je površnije hrvatstvo, to je jeftinija Hrvatska!

Nedostatak elita

Da ne postoje Hrvatske katoli�ke misije i okupljanja vjernika, u Švicarskoj se danas gotovo ne bi ni znalo da u njoj �ive Hrvati. Postali su amorfnom gomilom, nesposobnom da artikulira svoj nacionalni identitet, razbijenom u bezna�ajne zavi�ajne udru�ice kojima dominira štamtiš i politikanstvo, bez zajedni�kog glasila koje bi bogatilo njihov nacionalni identitet produbljivanjem znanja o kulturnoj, vjerskoj i narodnoj baštini, njegovanjem zdravih tradicionalnih vrijednosti i na taj ih na�in povezivalo s korijenima.

Za razliku od drugih naroda, Hrvati su svoje elite izgubili: kraljeve izumiranjem loze, jedan dio elite izginuo je u borbama s Osmanlijama, posljednji Zrinski i Frankopani su pogubljeni, velikaši protjerani sa svojih imanja. Narod je podijeljen izme�u Venecije, Be�a i Osmanlija. Stolje�a su morala pro�i da bi se hrvatske zemlje ponovno ujedinile u Hrvatsku, premda je dobar dio naroda ostao izvan njenih granica. Dok su drugi trošili snagu na napredak, Hrvati su je trošili na nacionalnu integraciju na nekoherentnom prostoru koji je bio kulturno i jezi�no razli�it, a politi�ki rastrgan. Danas jedva da je poneki Hrvat svjestan toga svojevrsnoga kulturnog �uda koje zahvaljujemo hrvatskim duhovnim i intelektualnim elitama. Ti su hrvatski neodnaro�eni odli�nici zapravo odnijeli pobjedu nad mo�nim politi�kim carstvima. Njihovi su nasljednici 1945. godine uglavnom poubijani na Bleiburgu i na Kri�nim putovima ili prognani iz zemlje.

Osamostaljenjem Hrvatske pokazalo se da narodu nedostaju otmjeni duhovi i intelektualci. Najbolji primjer za to su samozvani desni�ari i nacionalisti koji su do�ivjeli potpuno rasulo jer nisu imali što ponuditi narodu na idejnom i kulturnom planu. U zrakoprazni su prostor usko�ili „prominentni” (popularni, poznati, istaknuti, ugledni). To su, što se ti�e Hrvata iz Švicarske, uglavnom profesori bez habilitacije i znanstvenog rada, pisci po politi�koj vezi, kompilatori, politi�ari s dodvoravanjem ja�em. Oni su poput bezzemljane raj�ice (iz epruvete, hors-sol) prominentni dok su interesantni tr�ištu, a ne što bi svojim djelom to zavrijedili. Potkupljivi novinari u Hrvatskoj i neke ustanove poput Hrvatske matice iseljenika su doslovce u komunisti�koj tradiciji nastavili posao promicanja podobnih u prominentne. Pri tom je svejedno što oni velikodušno raspola�u s tu�om lisnicom i obe�aju zakladu „Tisu�u zlatnih dobro�initelja za tre�e tisu�lje�e”, što se nikad nije ostvarilo, ili otvaraju „Informativni ured” za me�usobno komuniciranje hrvatskog iseljeništva, koji nikad nije ni proradio. Popularni zapale novinu i umjesto vatrom griju ljude daškom plamena! U �ivoj zajednici, travanj 1996., nalazimo o problemu izvješ�a o Hrvatima u iseljeništvu i ovu re�enicu: „Iz tih priloga bismo mogli zaklju�iti da su Hrvati narod koji imaju sve naj-naj: najbolje lije�nike i nadrlije�nike, nogometaše, menad�ere, modne kreatore, trenere, pisce, glumce, pjeva�ice i pjeva�e, novinare; najljepše djevojke, najbogatije ljude...”. Obmana ima pokatkad nešto zajedni�ko s prominentnim, popularnim, a i spretno kalkulira s ljudskim zaboravom!

Ni pojedini hrvatski diplomati nisu nedu�ni. O jednom od njih su Društvene obavijesti u br. 74 zapisale: „Drago nam je što je vrhovništvo uva�ilo naše �elje i prosvjede i time, barem vremenski, ograni�ilo nanošenje štete dr�avi Hrvatskoj s još nepredvidivim posljedicama. Toga �emo se vremena prisje�ati s velikom tugom, a opisati ga mo�emo ukratko – do�e, posvadi i ode!” I Trans montes, br. 1/1996., glasilo Posavljaka, piše o diplomatu da je “ostvario upravo ono protiv �ega je govorio, na veliko nezadovoljstvo dijela Hrvata u Švicarskoj”. A švicarska novina Le nouveau Quotidien od 13. velja�e 1996. godine predbacuje veleposlaniku „nediplomatsko” (peu diplomatique) i „nedopustivo” (inadmissible) ponašanje. Dijele�i Hrvate u Švicarskoj na „odgovorne” i „neodgovorne” i apeliraju�i na „odgovorne” da izoliraju „neodgovorne”, veleposlanik „je prešao crvenu crtu; njegove su izjave nepodnošljive” (en écrivant cela, Z. Š. a frnachi une ligne rouge: ses propos ne sont pas tolérables). Jedan od njegovih nasljednika podnio je prilikom razrješenja s du�nosti u glasilu Hrvatskih katoli�kih misija (MOVIS 2/147, lipanj 2007.) svoju bilancu ili završni ra�un, iz kojeg se iš�itava osobna kulturna razina, duhovni obzor, duševni vidokrug, diplomatsko umije�e i nacionalne poruke sunarodnjacima. „U hrvatskom iseljeništvu rije� je o slo�enom kolopletu sudbina, interesa i mogu�nosti, gdje se nerijetko miješaju emotivno i stvarno, osobno, grupno i nacionalno, novo i tradicionalno, svakodnevnica (valjda svakodnevica, sic.!) visokorazvijene Švicarske i �al za Domovinom sa svim svojim realnostima i izazovima. No, niz novih poznanika i nekolicina prijatelja u Švicarskoj, kao ovdje dobro integrirani Hrvati koji �e u doba mirovine sve više boraviti u Hrvatskoj, okrenuti su pragmati�nim i prakti�nim rješenjima, što je u skladu i sa mojim optimizmom“. Naravno je da svatko ima pravo, u što ubrajam i najvišega hrvatskoga diplomata, iznijeti svoje vi�enje, svoje prosudbe, svoja stajališta o hrvatskom iseljeni�kom puku u ovoj alpskoj zemlji. Švicarci to, na op�u �alost, �ine još uvijek u kontekstima (exjugoslavenski, balkanski, zapadnobalkanski u najnovije vrijeme) kako na politi�koj tako i na znanstvenoj razini. I moje je pravo upitati, otkud veleposlaniku pravo da proglašava ljude neura�unljivima (kako ih druk�ije okarakterizirati ako nisu sposobni lu�iti emotivno od stvarnoga, nacionalno od osobnoga, ukoliko se ne radi o jugofilima kojima je Hrvatska trn u oku), koji svoj posao rade, svoje obitelji paze i svojoj djeci omogu�uju izobrazbu bez dr�avnih jasala? Je li njihova patologija ili njihova ljubav bila ta koja je pomagala i još uvijek poma�e prognanicima, ranjenima, slabima i nemo�nima, olakšavala i olakšava �ivot ljudima u domovini, nudila i još uvijek nudi Švicarcima ponešto od svoje kulture, upoznaje ih s Hrvatskom? Dok druga veleposlanstva brane svoje dr�ave i njihovu politiku, njegova je opsesija bila, i u tome je vidio vrhunac diplomatske djelatnosti, da organizira pripreme nogometnog kluba Grasshoppers u Hrvatskoj. Arogancija ignorancije! Time je rasulo me�u Hrvatima u Švicarskoj postalo konstantom.

Švicarskoj su Hrvati dali dva nobelovca, najpoznatijega kardiokirurga, poznate psihijatre i znanstvenike. Ti su ljudi postali slavni kao pojedinci i ušli su u svijest Švicaraca kao pojedinci, a ne kao pripadnici hrvatskoga naroda. Hrvatima o�ito nije do toga stalo da me�usobno stvore ozra�je duhovne Hrvatske u kojoj bi ovi veliki ljudi dostojno predstavljali svoje i njihove korijene, jer je to iziskivalo duhovni napor, za razliku od politi�ke pripadnosti koja je tako jednostavna. Usput, Vladimir Prelog se pod stare dane, prema iskazu jednog od sudionika, opirao odlasku u Bern na predaju ve� spomenute peticije za ukidanje viza, dok po nj nije došla limuzina iz Veleposlanstva i pokupila ga. To je pragmatika prominentnih, popularnih, kod kojih je sve što �ine samo po sebi dr�avotvorno. Kultura nastaje u narodu, ali su uvijek pojedinci koji je oblikuju u visoku, svijetu razumljivu kulturu. Ako imamo pojedince koji našu duhovnu baštinu poznaju i tu znaju prezentirati, onda smo na dobrom putu. U Švicarskoj ih sami ne prepoznajemo i mi ih ignoriramo. A naša bi obveza bila poticati ih, hrabriti ih i biti im zahvalni. Nama kao zajednici nedostaje taj duh i nedostaje nam odgovaraju�a razina nacionalne svijesti. Valjda je to u naravi stvari da se iseljenici nastoje osloboditi svojih frustracija i nezadovljstava, nesigurnosti i tu�instva u intenzivnoj komunikaciji s domovinom. Stoga se organiziraju razli�ite priredbe na kojima glavnu rije� imaju gosti iz domovine. To je sve legitimno i u redu. To je, pak, u kona�nici kao kad sami sa sobom telefoniramo s mobilnog na ku�ni telefon. Ali, po�i korak dalje, pa predstaviti svoju baštinu doma�im Švicarcima je teško, jer to iziskuje od nas samih napor i prije svega znanje. Pitanje je kako se mo�e voljeti ono što se ne poznaje? Kako se mo�e voljeti Hrvatsku, ako se ne poznaje njezinu prošlost, njezine geografske i kulturne razli�itosti? Ljubav se prema domovini ne o�ituje u mahanju zastavama, koje vise u gotovo svim ovdašnjim predgradskim vrtovima, u glasno�i slušanja domoljubnih pjesama ili u odbacivanju drugih ili mr�nji prema njima, nego „u na�inu na koji njegujemo vlastitu baštinu i kroz vlastiti rast u duhu i znanju gradimo njezinu budu�nost” (Ivan Bartulovi�).

Op�enito re�eno, Hrvatima ne nedostaje nacionalna svijest, ali je ta svijest jako rudimentarna, zarobljena u uskogrudnost vlastitih interesa, bez vizije op�ega dobra. Kad je u pitanju hrvatska dr�ava, onda je ta svijest jako upitna. Devedesetih godina su se, kao i u Hrvatskoj, aktivirali ljudi bez nacionalne svjesti ili s la�nom svijesti i po�eli prikrivati svoj doskorašnji jugoidentitet. Mi doduše imamo dr�avu, ali da bi ta dr�ava bila „prava", mora biti vlasništvo moje stranke i stoga se još uvijek vodi borba za dr�avu, kao da još uvijek ne postoji, a ne za njezin prosperitet, jer ona ve� postoji. Toj se nerazvijenoj svijesti najlakše prilijepiti uz mo�nike, staviti se u njihovu slu�bu, jer ta mo� pokriva sve slabosti, od neznanja do slabašne nacionalne svijesti, i obe�ava materijalni probitak i zadovoljenje osobnih interesa i ambicija. To je donekle i povijesni teret. Sve su vlasti u Hrvatskoj progonile one koji su artikulirali svoju hrvatsku nacionalnu svijest i mad�aroni i Jugoslaveni i komunisti, pa i ovi potonji koji su naglo promijenili svoje crvene odore. Ovi potonji su podijelili hrvatsko nacionalno bi�e na navodne „desni�are", koji su s njima i zbog toga dr�avotvorni, i „ljevi�are", koji su automatski anacionalni kozmopoliti. A u stvari su i jedni i drugi u�enici iste marksisti�ke i samoupravne jugoškole. Samo je ono hrvatsko što zastupaju trenutni mo�nici. Jedno jedino mišljenje je dr�avotvorno, tj. hrvatsko, sva ostala su protuhrvatska! A iz iskustva znamo da samo i jedino totalitarna svijest proizvodi unutarnje neprijatelje! I to je znak nerazvijene nacionalne svijesti, o �emu posebno svjedo�i �injenica da je Hrvatska prakti�ki jedina europska zemlja koja nema stabilne nacionalno-konzervativne politi�ke stranke. Danas znamo što se dogodilo s hrvatskim zajedništvom i s hrvatskom javnoš�u u Švicarskoj. Zasmetalo je sve što se radilo prije: tiskanje brošura i knjiga na njema�kom, dakle promid�benog materijala, gajenje suradnje s katoli�kim misijama, njegovanje hrvatskog folklora i potpora športskim društvima. Posljedica te hrvatske politike, djelovanja njezine diplomacije i „najhrvatskije" politi�ke stranke je ta, da je dobrim dijelom ukinuta hrvatska javnost u Švicarskoj, da su Hrvati postali umorni, da su reducirani na to da rijetko tko nešto suvislo radi, a da u naše ime domovini govore samozvani prominentni.

Umjesto zaklju�ka

Ovaj fragmentarni i kratki pregled artikuliranja hrvatstva u Švicarskoj u drugoj polovici 20. stolje�a pokazuje nam da je hrvatsko, nacionalno svjesno iseljeništvo prije uspostave hrvatske dr�ave bilo uglavnom slo�no u �e�nji za HRVATSKOM DR�AVOM. S onim dijelom iseljeništva, koje nije imalo nacionalnu svijest, nije se ni moglo sura�ivati. Uspostavom hrvatske dr�ave postala su sva hrvatska nacionalna obilje�ja sasvim normalna: grb, zastava, hrvatsko dr�avljanstvo – sve je postalo svakodnevnim, pa je upitna dr�avotvornost onih koji time danas mašu. Politi�ki emigranti su se mogli vratiti u domovinu i formalno su nestale izbjegli�ke sudbine. Ma kakav god bio, politi�kom emigrantu nije palo na pamet da se hvasta sa svojim hrvatstvom. Ako se borio i kako se borio za samostalnu Hrvatsku to je bio dio njegova intimnoga bi�a. �im se Hrvatska osamostalila, po�ele su neke figure s debelim jugobiografijama sebe samopromicati u domovinskom tisku, našavši novinare s istim biografijama. Njima je uspjelo sprije�iti nastanak jedne svehrvatske dugotrajne organizacije koja bi imala budu�nost i s kojom bi Hrvati ovladali tom budu�nosti.

Duhovna Hrvatska je njezina povijest, njezina knji�evnost, njezina kultura. Tu su Hrvatsku stvorili i stvarali duhovi od Maruli�a preko Dr�i�a, Matoša do Ujevi�a, majstor Radovan s portalom na trogirskoj katedrali, Juraj Dalmatinac sa svojom šibenskom katedralom, Vlaho Bukovac sa svojim svje�im slikama. To je bitna odrednica duhovne Hrvatske koju strani znanstvenici nisu mogli zaobi�i ni onda kad samostalna hrvatska dr�ava nije bila ni na vidiku. U Kindlers Literatur Lexikonu, tiskanom izme�u 1970. do 1974. godine, nalaze se sva va�nija hrvatska djela pod hrvatskim naslovima od Zorani�evih Planina, preko Dr�i�eva Dunda Maroja do Krle�ina Povratka Filipa Latinovicza i to kao djela hrvatske knji�evnosti pisane na hrvatskom jeziku. Herders Neues Volkslexikon, 1974., bilje�i Ivu Andri�a kao hrvatskog pisca, a Lexikon der Philosophie, tako�er 1974., navodi �ak Vladimira Dvornikovi�a kao hrvatskoga filozofa. Ovo je samo nekoliko nasumce navedenih primjera o neuništivosti duhovne Hrvatske o kojoj mi, na�alost, premalo znamo i koju neoprostivo zanemarujemo.

Sve što je lijepo, ma koje vrste ta ljepota bila, je po sebi lijepo i u sebi dovršeno. Hvalidba nije dio bitka onoga što je lijepo. Hvalidbom ne�e lijepo biti ni bolje ni gore, ka�e pametni Marko Aurelije. Šibensku katedralu, jedinstvenu gra�evinu od poslo�enoga kamena, suhozidinu bez �buke, u kojoj su kamene plo�e poslo�ene tehnikom pera i utora, tehnikom koja je specifi�na baš za gradnju drvom, mo�ete hvaliti ili kritizirati koliko ho�ete, ljepotu joj ne mo�ete ni dodati ni oduzeti. Za koga je duhovna Hrvatska lijepa i njezini krajevi divljenja vrijedni, ne mora je hvaliti, jer time ne mijenja ništa na njoj. Naša je du�nost otkrivati je onima koji je ne poznaju. Što bi bio Leonardo da se o njemu šutjelo i njegovu �udesnu Mona Lisu dr�alo u nedostupnom podrumu? Jednostavno re�eno: izvorna promi�ba Hrvatske dolazi iz same Hrvatske. Mi mo�emo pomo�i svijetu da je otkrije Ali i za to treba znanje i svijest. Ako sami ne znamo, pomozimo onima koji znaju. To ne bi bilo malo.

Oh, ni ne znamo kako nam drugi �ine usluge! Ponekad mi dan uljepšava glas voditeljice s kulturnog radija DRS 2 kojim najavljuje simfoniju iz Hrvatske Dubrov�anina Luke Sorko�evi�a u izvedbi jednog od slavnih orkestara. Osluškujem te vedre zvukove, nastale u 18. stolje�u, i radujem se što su i nakon 250 godina kadri povezivati svjetove i priuštiti glazbeni u�itak ovovremeniku. Ne vjerujem da je Luka Sorko�evi� mahao svojim hrvatstvom, ali njegovo glazbeno djelo je duboko ukorijenjeno u hrvatskoj kulturnoj baštini. A što �e hrvatsko biti zanimljivo svijetu nakon nas? Vjerojatno i dalje ono što je hrvatski kulturni genij ostvario do sada.

Upravo u trenutku kad se misli da je Hrvatska op�enito u depresivnom stanju, pokre�e prof. Radoslav Kati�i� kroatologiju, studijsku disciplinu koja prekora�uje granice dosadašnjih školskih disciplina knji�evnosti, jezika, glazbe ili nacionalne povijesti umjetnosti. Kroatologija gleda na hrvatsku kulturu kao cjelinu. Nakon što smo ustanovili da ni hrvatski narod ni hrvatska dr�ava nisu neofitima mjerilo ve� povoljna dnevna politika, �ime iseljeništvu nedostaje pup�ana nit kao konstanta okupljanja, ne usu�ujem se ni pomisliti, a kamoli preporu�iti, Hrvatima diljem svijeta da godišnje ulo�e samo po jedan euro za promicanje hrvatske kulturne baštine. Prije nego prva generacija sasvim pomre, a mlada se asimilira i zaboravi na podrijetlo svojih predaka, valjalo bi još jedanput podsjetiti da je demokratska hrvatska dr�ava jamac slobode i prosperiteta hrvatskog naroda. A da bi se rovarenje protiv njezinog postojanja onemogu�ilo, valjalo bi promijeniti sliku o Hrvatskoj u svijetu, kako svijet ne bi više vjerovao la�nim Hrvatima i Hrvatskoj nesklonim umotvorinama. Prijevodima objektivnih znanstvenih knjiga o Hrvatskoj (s hrvatskog na strane jezike ili sa stranih jezika na hrvatski) ili uzajamnim susretima znanstvenka hrvatskih korijena s hrvatskim kolegama, pomogli bismo promijeniti sliku u svijetu o Hrvatskoj i o hrvatskom narodu, a ujedno bio bi to mali znak zahvalnosti našem narodu iz kojega potje�emo.

Na tu me je misao potakao jedan novinski oglas koji se svake subote pojavljuje u poznatoj švicarskoj novini, a glasi:
Izrael kao nasljednik. Vama na �ast, Vašim dragima na spomen, Izraelu za �ivot.

Naš bi oglas glasio:
Hrvatska kao nasljednik. Vama na �ast, Vašim dragima na spomen, Hrvatskoj za �ivot!

_________________________

1) Isti �e inicijatori kasnije pozivati na ru�enje demokratskog poretka u dr�avi "Pozivamo sve, na svim razinama u hrvatskoj dr�avi i narodu... na kreativnu gra�ansku neposlu�nost" (Dom i svijet, 16.7.2001.).

2) Osim toga, u spomenutom pismu autoru od 18.9.2010. po�iljatelj izvje�tava: "Mislim da bi ovdje trebalo spomenuti djelovanje jedne skupine ljudi me�u kojima sam, bez la�ne skromonosti, bio vode�i. Nismo nastupali ni kao �lanovi HKZ-a ni HKM-a, nego kao oni koji �ele ne�to u�initi. Preuzeto re�i: stvarali smo Hrvatsku. Kako je �eneva sjedi�te jdnog dijela OUN organizacija, na�li smo se u prilici da ne�to u�inimo. Bili smo na raspolaganju, osobito prije progla�enja neovisnosti i priznanja Hrvatske, pojedincima i delegacijam iz Hrvatske koji su preko svojih i na�ih veza stupili u kontakt s va�nim pojedincima i uredima u svrhu promicanja hrvatske stvari. Na jednom sastanku Europske komisije i predstavnika gradova Splita i Zagreba upu�ena je izda�na nov�ana pomo� izravno Hrvatskoj, a zaobi�en Beograd. Da ne govorim o smje�taju, prevo�enju, do�eku Bedema ljubavi, Vukovaraca, Osje�ana i drugih".

Za portal: Tihomir Nui�

P.s.

Zamolba za suradnju na knjizi o Hrvatima u Švicarskoj.
Da bi zamišljena knjiga bila što potpunija i sa što manje propusta, mole se �itatelji portala da podatke o doga�ajima, ljudima i udrugama, koje u kontekstu artikuliranja hrvatstva u Švicarskoj smatraju va�nim spomena, a autor ih u svom tekstu propustio navesti, proslijede na adresu kultura@arhiva.croatia.ch.
Za sve poslane primjedbe i podatke autor unaprijed srda�no zahvaljuje.

Predhodni �lanak:

KAKO SE ARTIKULIRA(LO) HRVATSTVO
Zabilje�ke o Hrvatima u �vicarskoj
1. dio

 

Povratak na po�etnu stranicu

Untitled Document

Optimizirano za
Internet Explorer
| home | doga�aji | chat | linkovi | tvrtke | sport | putovanja | turizam |
(c) 2000 - 2008  http://www.arhiva.croatia.ch/ Sva prava pridr�ana.