Sje�anje na dr. Josipa Gamulina
(1. svibnja 1939. – 1. o�ujka 2009.)

Piše: Rudi Tomi�

Kada sam �uo tu�nu vijest da je umro dr. Josip Gamulin, bio sam zbunjen u svojim razmišljanjima. Jer, nakon naše nedavne posjete Josipu (sa suprugom Rozi i bra�om Stjepanom i Matom Grgi�em), molili smo Boga da mu ubla�i bolove i patnje, ali nismo s time misli da ga odmah uzme k Sebi. Naime, tra�ili sam da mu Svevišnji vrati onu ljudsku snagu kojom je godinama dr�ao naelektriziranu Hrvatsku zajednicu u Torontu i diljem Kanade.

Ni na smrtnoj postelji, gdje se je lomio u gr�u s mukama, nije uzimao droge za ubla�ivanje bolova, jer je valjda htio osjetiti bit �ivota do posljednjeg izdaha. Htio je znati da li još pišem i kakva su moja gledišta na (ne)prilike u domovini. Nismo mogli vjerovati s kolikom je pozornoš�u, s obzirom na iscrpljenost, slijedio naša razglabanja, i bilo je o�evidno da je Hrvatska još gorila u njemu. Ipak, na rastanku jedva nam je mogao pru�iti ruku.

Prisjetio sam se našeg prvog susreta u dvorani Hrvatske katoli�ke crkve u Torontu (1970.), kada je došao na sastanak HNV i odmah se predstavio: tko je i što je bio u prošlost, te iznio i svoja vi�enja o zbivanjima u Hrvatskoj. 

Dr. Josip Gamulin djetinjstvo je proveo na otoku Jelsa i Dubrovniku, gdje je završio i osnovno školovanje. Medicinski studij završio je na Sveu�ilištu u Zagrebu. Prije dolaska u Kanadu �ivio je u Italiji i Libiji. 

Nakon dolaska u Toronto ništa se u Hrvatskoj zajednici nije moglo dogoditi bez doktora Gamulina, kojeg su jednostavno svi oslovljavali – doktore. Gamulin je bio nametljiva osoba,  poticao aktivnosti i prednja�io u radu. Dapa�e, nije dr�ao do nikakvih osobnih pohvala i priznavanja; nisu ga ni kritike mogle zaustaviti u njegovim nastojanjima. Uz Josipa uvijek je bila nazo�na i njegova uzorita supruga Vivian s nejakom djecom (bila kiša, snijeg ili �ega), bilo da su širili hrvatski tiska, bilo na demonstracijama, javnim nastupima i sli�no. Njegovo doprinošenje, i u�inkovitost njegove obitelji za dobrobit hrvatskog naroda bili su mu najve�e priznanje. Na �alost, razo�arao se je mnogo puta i u mnogo �emu.

Dr. Gamulin bio je nukleus u organiziranju demonstracija, posebice pred ameri�kim konzulatom u povodu izru�enja dr. Andrije Artukovi�a  u Jugoslaviju. Demonstracije su tragi�no završile jednom ljudskom �rtvom: Marko Djuki� polio je sebe benzinom, a onda s upalja�em zapalio svoje tijelo.

Od tog dana (23. velja�e 1986.), na tom mjestu, gdje se je Marko spalio, pred ameri�kim konzulatom bila je danju i no�u hrvatska stra�a s Gamulinom i njegovom obitelji na �elu. Bulevar na University Avenue bio je oki�en cvije�em, zastavama i plakatima. To mjesto prozvano je Otokom slobode, kojeg su posje�ivali (i na kojem su de�urali) ne samo Hrvati, nego i ljudi drugih nacionalnih pripadnosti, koji su Hrvatima, s divljenjem na �rtvu i upornost, davali potporu da izdr�e u borbi za slobodu svoga naroda. 

Na Otoku slobode, u tijeku naj�eš�e Torontske zime, bilo je vru�e svake ve�eri, jer su provokatori dobacivali uvrede, trgali plakate i zastave. Skoro svakog dana bilo je nekih ispada, za što je uvijek bio ''odgovoran'' doktor, koji je mora i�i i po sudovima, a bivao je i pritvoren u nekoliko navrata. Nakon oslobo�enja Hrvatske Otok slobode osmišljen je u Gamulinov megdan (bojno polje), koji �e pod tim obilje�jem biti ostavljen u amanetu Kanadskim Hrvatima.

Po�etak Hrvatskog prolje�a u Torontu

Dr. Gamulin utemeljio je Hrvatski odbor za ljudska prava (1989.) i pozvao Dobroslava Paragu da do�e u Toronto. Paraga je u to vrijeme bio politi�ki disident u Hrvatskoj, koji je uz pomo� i financiranje Gamulina, obišao mnoge hrvatske zajednice u Kanadi i Americi, gdje je bio primljen u dr�avnim institucijama, na sveu�ilištima, Parlamentu u Ottawa i Kongresu u Washingtonu.

Zbog Parage i Gamulina beogradski, a i drugi dnevnici u Zagrebu optu�ili su SAD da podr�avaju ''ustaško-albansku spregu'', jer su postojale veze izme�u hrvatskog dr�avotvornog pokreta i albanskih nacionalista u Kosovu. 

Tako je Gamulinova dinamika u�inila godinu 1989. po�etkom ''Hrvatskog prolje�a u Torontu''. Naime, od 4. do 20 o�ujka 1989. odr�ani su brojni skupovi i demonstracije na kojima su uz Gamulina govorili mnogi hrvatski i strani intelektualci i politi�ari. Na Skupu u Ottawa bio je zapa�en jedan �ovjek sa no�em u ruci iza le�a dr. Gamulina, ali incident je sprije�en. Bilo je i skupova na kojima je doktor  doveo u nezgodan polo�aj goste iz Hrvatske. Primjerice, na ve�eri u po�ast Vlade Gotovca i Slavka Goldštajna, nakon što je izgrdio Golštajna, koji je sve hrvatske nacionalne djelatnosti u emigraciji dovodio u svezu sa ustaštvom – bio prisiljen napustiti dvoranu.  

Dr. Gamulin je imao i svoje dvije ordinacije i veliki broj pacijenata. Bio je odan svome pozivu i pomogao je svima koji su zatra�ili lije�ni�ku pomo�. Njegovi pacijenti bili su kao njegovi prijatelji, jer ako ga nisu zatekli u ordinaciji oni su slobodno išli u njegovu obiteljsku ku�u, ne najavljeni, kao u svoj dom.

U me�u vremenu bio je i voditelj Hrvatskog radio programa Libertas, a bio je i veoma aktivan u upravi Hrvatskog nacionalnog nogometnog kluba Croatia. Ali, u tom poticaju na rad - doktor se zamjerio hrvatskim intelektualcima, bio im je neugodan, jer ve�ina njih bili su u vezi s ovdašnjim jugoslavenskim konzulatom - i išli na jugoslavenske proslave i primanja, stoga su se od njega i distancirali.

Osloboditeljski rat u Hrvatskoj

Rat u Hrvatskoj prihvatila je Hrvatska zajednica u Torontu kao rat za osobni i nacionalni opstanak, te su u�urbano sazivani sastanci, organizirano slanje materijalne i nov�ane pomo�i, kao i ve�e koli�ine oru�ja. Gamulin je bio sto�er oko organiziranja promid�be i pomo�i hrvatskom narodu u domovini.

Za tu prigodu utemeljili smo Hrvatski informacijski centar iz kojeg su se koordinirali javni skupovi i davale informacije ovdašnjim medijima o srpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Gamulin i u ovim prilikama pokazao se uporan i dostupan svima koji su �eljeli  znati o borbi hrvatskog naroda za uspostavu slobodne i neovisne Dr�ave Hrvatske.

Kona�no, nakon oslobo�enja Hrvatske od srpskog agresora, te nakon Daytonskog sporazuma o primirju u Bosni i Hercegovini; u post-ratnom razdoblju, na vidjelo su po�ele izlaziti neke smicalice, kao što je bila privatizacija, privilegiranje pojedinaca i uvo�enje udbaša u dr�avne strukture. Najviše je bio pogo�en zbog popustljivost Vlade u Hrvatskoj na me�unarodnim dogovorima. Zbog svega toga Gamulin je izgarao u srcu i duši kao i cigareta koja mu je stalno bila u ustima.

Hrvatska vlada, po svojim naho�enjima, davala je odli�ja ljudima: bojovnicima kao priznanje za hrabrost, pojedincima za osobne zasluge, ustanovama ili institucijama za doprinos u njihovim djelatnostima i sli�no.

Me�utim, nitko se u Hrvatskoj nije prisjetio (!) da bi me�u zaslu�nijima za odli�je trebao biti i dr. Josip Gamulin, kao i mnogi drugi koji su cijeli svoj �ivot �rtvovali u borbi za Hrvatsku, bilo to sa rije�ju, slovom ili djelom.

Hrvatska se nije odu�ila ni Gamulinovu prijatelju i suradniku Hans – Petru Rullmanu, izdava�u mjese�nika na hrvatskom jeziku Domovina, koji nikad joj nije oprostio sramotu kada je nakon oslobo�enja došao u Zagreb i bio odmah protjeran u Njema�ku na osnovu jugoslavenske potjere, umro je razo�aran i oja�en. Vjerojatno je i Josip umro razo�aran i oja�en, kao što su umrli (ili �e umrijeti) mnogi kojima je uskra�eno hrvatsko priznanje, a neki su �ak i ka�njeni - što su se borili za Hrvatsku, ili �ekaju presude u Haagu.

Pokojni Josip bio je s Bogom u miru i preminuo je s raspe�em u ruci. Nije vršio svoje pravednosti pred ljudima da ga oni vide; nije primio ni svoju pla�u (priznanje), nego je mnoga djela �inio u tajnosti. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit �e ti. (Mt. 6, 4.) Njegovo tijelo ispra�eno je iz Hrvatske crkve u Oakvillu na po�inak u Springcreek Cemetery , u Mississauga, uz veliku nazo�nost rodbine, prijatelja, suradnika, pacijenata i štovatelja, kojima je bio uzor u rodoljublju, ljudskosti i dobro�instvima. Teško da �e veo zaborava oteti uspomene i sje�anja na �ovjeka koji je postojano �ivio i s pobo�noš�u preminuo u Kristu.

Pridru�ujemo se ucviljenoj supruzi Vivian i njihovoj osmero djece u mislima i molitvama s �vrstim ufanjem u Isusa Krista da �e vam podijeliti svoje milosr�e u ovim teškim korizmenim danima, i u�vrstiti vjeru kako bi izdr�ali toliki veliki gubitak, koji je ostavio nenadoknadljivi manjak u vašim �ivotima i Hrvatskoj zajednici u Torontu.
Mors laborum ac miseriarum quies est! 

*****

Death Notice - Published in Toronto Star on 3/6/2009

Josip Gamulin

Dr. Josip Gamulin May 1, 1939 - March 1, 2009 Josip developed a sense of justice and activism at an early age, making choices that made life harder than what may have otherwise been the destiny of the eldest son of a Yugoslavian government official and a family doctor. He spent his childhood on the small island of Jelsa, off the Croatian coast, where his parents sent him during W.W. II. He grew up in Dubrovnik and later studied medicine at the University of Zagreb. When he met his wife Vivian he told her that unless she was willing to bear him at least four children and bring him his cigarettes in jail, then forget about it. They ended up having eight kids together, half of whom he personally delivered. He lived in Italy and Libya before settling in Canada in the early 1970s. As an activist he spoke out on many issues, from condemning free trade to supporting political dissidents who were wrongfully jailed. He was the founder and president of the Croatian Committee for Human Rights and started Radio Libertas, a short wave Croatian news program heard all over the world. When Croatia announced its independence and Serbian forces invaded his country he staged daily protests outside of the American consulate. He believed that the most important quality for a doctor to possess was a love for people. He had two busy practices, teaching his patients nutrition and preventive medicine long before it was the fashion. The line ups were long in his waiting room as he never took appointments, but no one was ever turned away. Four years ago he suffered a stroke that he never fully recovered from. He died peacefully with his wife by his side. Visitation will be held on Sunday, March 8, 6 - 9 p.m. at Kopriva Taylor Funeral Home, 64 Lakeshore Road West, Oakville. The Service will be held on Monday, March 9 at 10 a.m. at Holy Trinity Parish, 2110 Trafalgar Road, Oakville, followed by the interment at Springcreek Cemetery, 1390 Clarkson Road North, Mississauga. To friends and family he leaves behind, Josip will always be a role model for living life with honesty, integrity and love.

Izvor: Toronto Star, za portal: Portal team