Valentinovo je i dan prijateljstva i svih onih koje volimo

Valentinovo nije samo dan zaljubljenih i dan ljubavi, nego i dan prijateljstva. I ne samo prijateljstva! Amerikanci na Valentinovo �estitke uru�uju i svima koje vole: baki, djedu, sestri, bratu, roditeljima... Pa �emo i mi na današnji dan objaviti jednu takvu �estitku koja doduše nije vezana uz Valentinovo, ali je puna ljubavi.

�estitku upu�uju k�erke svojim roditeljima povodom proslave njihove 30. obljetnice braka i o�evog 50. ro�endana, a ta �estitka na neki na�in oslikava sudbine s kojima se svakodnevno sre�emo kod hrvatskih obitelji u iseljeništvu - roditelji se vra�aju u staru domovinu, a djeca ostaju u inozemstvu, u zemlji gdje su igrom sudbine svojih roditelja ro�ena i odrasla, u zemlji koja je postala njihovom domovinom i njihovom sudbinom, u zemlji gdje je njihova budu�nost.  

Stalni dopisnik portala, Marinko Vidakovi�, poslao nam je tu �estitku ovim rije�ima:

Bio sam skoro na proslavi 30-godišnjice braka B. i Lj. C., te pedesetom ro�endanu B.-a i duboko me dirnula poetska �estitka njihovih k�eri pa ti ju šaljem za objavu. U današnje vrijeme kada je sve manje ljubavi za bli�njega svoga, kada se ljudi sve više otu�uju jedni od drugih i daleko se �uju samo loše vijesti, mislim da ovako nešto treba istaknuti i poticati. Nadam se da �e ovo na�i mjesta na našem portalu i da �e biti objavljeno.
Srda�an pozdrav Marinko

Iz gore navedenih razloga, jer �estitka oslikava sudbine hrvatskih obitelji u iseljeništvu, rado ju objavljujemo:
 
 
Našim roditeljima

Dragi naši roditelji,
da vas nije, ni nas ne bi bilo.
U vašoj ljubavi i snazi
vaša roditeljska ruka uvijek nas hrabri i pazi.
�ivot vas nije uvijek mazio,
ali je dragi Bog uvijek na vas pazio.
�uvao je vašu ljubav za nas i podario vam zajedni�ke godine duge,
I nikada, baš nikada nismo po�eljele roditelje druge.
Uz vašu ljubav rasle smo i borile se s vama za budu�e dane,
No zato i danas znamo da pored vas nikad nismo same.
Ponosne smo na vas, jer �ivjele smo s vama u radosti i veselju
I nikada nismo osjetile bol ili tugu, a pogotovo neku mr�nju drugu.
Odgajali ste nas ponosno i hrabro, u ljubavi s Bogom,
Zato se danas, na tvoj 50. ro�endan, ponosimo tata tobom.
Najbolji ste na svijetu, mama i tata,
U srcima našim za vas su uvijek otvorena vrata.
Danas, kada slavite i 30 godina braka,
svjesne smo toga, da u ljubavi vašoj, ponekad, bilo je i ljubavnog mraka.
No nikad tu tminu osjetile nismo,
Imale smo presretno djetinjstvo.
Uvijek lijepe rije�i �ule su se me�u vama,
A naša mala srca bila su sretna s vama.
Jasno nam je sada, nije lako roditelj u tu�ini biti,
Za domovinom patiti i boli kriti,
Odgajati �etiri nas,
I samo u vjeri i Bogu tra�iti spas.
Zato, dragi naši roditelji, i dalje se volite i pazite jedno na drugo,
I ako Bog da, da pro�ivite zajedno još dugo, dugo.
Znamo da povratak vaš u Hrvatsku se bli�i, i postaje nam sve te�e i te�e,
A u grlima našim nešto nas �udno ste�e.
Svjesne smo toga da normalno je tako,
I da svojoj ku�i mora vratiti se svako.
Znamo da i vama to teško pada i �esto vas pitamo, da li bez nas i unu�adi �ete mo�i?
A vaš odgovor je uvijek isti: mama i tata uvijek �e vam do�i!
Uvijek ste nam govorili da imate �etiri k�erke kao �etiri sina,
Zato vas od srca vole Anita, Edita, Branka i Katarina.
Mi vam od srca �estitamo sretnu tridesetu godišnjicu braka,
Tebi tata sretan ro�endan pedeseti,
I dao Bog da sa našom dragom mamom do�iviš i devedeseti.
Zetovi vam isto tako �estitaju i upu�uju najljepše �elje,
Da vas prate ljubav, zdravlje i veselje.
Dragi prijatelji i rodbino veselite se s nama dugo u no�,
Dok ne svane zora, nema ku�i po�'.
Hvala svima našim prijateljima,
Koji su uveli�ali veselje našim roditeljima.
U�ivajte i veselite se s nama svi,
Pozivaju k�eri i zetovi!
Di�emo ovu �ašu i �ivjeli svi redom
Pod ovom našom veselom gredom !

Anita, Edita, Branka i Katarina

*****

Za portal poslao: Marinko Vidakovi�, uvodni tekst:  zm