22.08.2006.
PRETPOSTAVKE ZA BRANIMIRA
Ovdje nije govor o aktualnom, nego o pretpostavkama
koje su omogu�ile odnosno uvjetovale aktualiziranje krivnje odnosno
nedu�nosti. Neprimjerena vremenska distanca, te�ina optu�be i istovremena
neuhidba daju predmetu okus farse.
Upitan je ponajprije predmet kojega se ne �eli definirati. Hrvatska
nije istodobno ne�to drugo, a ono drugo, ako postoji, je ne�to sasvim
drugo. Potvrdom jednoga od dvoga, ne potvr�uje se drugoga, kao �to ni
poricanje jednoga ne sadr�i u sebi poricanje drugoga. Postojanje Hrvatske
ne pretpostavlja nu�no postojanje Jugoslavije, kao �to nepostojanje
Jugoslavije ne pretpostavlja nepostojanje Hrvatske. Postojanje Jugoslavije
pretpostavlja nepostojanje Hrvatske.
Razvoj na�e civilizacije je dosegao taj stupanj da se me�u temeljna
ljudska prava ubraja i pravo svakoga naroda na vlastitu dr�avu. Pravo
hrvatskoga naroda na hrvatsku dr�avu ne pretpostavlja osporavanje prava
drugim narodima na vlastitu dr�avu. Hrvatska je dr�ava, u svojim dana�njim
granicama, mogla nastati bez i jednoga ispaljenog metka. Oru�je je krutnina
koja nema nikakve �inidbe. Postoji li dokaz da je oru�je s istoka s�mo
bilo �initelj paljenja? Odgovor na to pitanje upu�uje da se ubijanje,
gorenje i ru�enje po Hrvatskoj pojavilo istodobno s uporabom oru�ja.
Nisu valjda roboti postavljali mine po hrvatskim putovima, poljima i
�umama ni ga�ali raketama hrvatska naselja niti bacali bombe po Hrvatima?!
Bi li se pucalo, ubijalo i ru�ilo, primjerice, po Dubrovniku, Osijeku,
Vukovaru, �kabrnji ili Kijevu da tamo nisu �ivjeli Hrvati? Logi�an zaklju�ak
je, prema tome, da su Hrvati bili nestali s tih podru�ja, ratnih zbivanja
ne bi ni bilo. Ova je pojavnost znakovita glede pitanja �ija je Hrvatska.
Jesu li Hrvati prigotci ili su�tina Hrvatske? Ako je nu�na i naravna
pojava da svjetlost proizlazi iz sunca, a ne po odluci i slobodnoj volji,
tako je sasvim prirodna i nu�na pojava da Hrvati �ive u Hrvatskoj, jer
su u njoj ro�eni i nastanjuju je. I kako neke podloge primaju ili odbijaju
sun�eve zrake (primjerice zrak ne prije�i prodor sun�eve svjetlosti,
a stijena ih prije�i), tako i Hrvatsku kao domovinu prihva�aju ili odbijaju
neki ljudi. Hrvatska je, dodu�e, kao i sve vremenito, pojava koja potrebuje
tvar (Hrvate), koja joj prethodi, kao primatelja bitka koji se pojavljuje.
A primatelj, dodu�e, mora postojati istodobno s onim �to prima, ali
ne mora biti ono isto �to i primljeno.
Bit je da primatelj Hrvatske mora postojati u trenutku pojave Hrvatske.
Prigodak je ono �to je i��ezlo u trenutku njezine pojave. A ono �to
i��ezava nije istovjetno s onim �to opstaje. Ono �to opstaje u trenutku
pojave Hrvatske nije ono isto �to se pojavilo, ve� ono u �emu je postojala
sposobnost primanja onoga �to se pojavilo. Veliki dio Hrvata se odlu�io
za demokratsku i neovisnu dr�avu. Neki su je naknadno prihvatili. "Franjo
Tu�man okru�io se ve�im dijelom onima koji nisu �eljeli Hrvatsku nastoje�i
ih u ratnom vremenu ne imati kao protivnike. Biv�i premijer nastojao
je cementirati stanje sa �lanovima jedine partije, a pridru�ili su mu
se mnogi koji su se po�etkom 90-ih u strahu od lustracije preobrazili
u krajnju desnicu. Zajedni�ko im je uni�tavanje duha ali i prostorno
uni�tavanje u ime profita"(Glas Koncila, 30.7.2006.).
Prema Laslu �ekelju od 298 000 �lanova KP u Hrvatskoj, Partiju su 1990.
godine napustile 252 000. Od toga ih se 70 000 priklju�uje HDZ-u. Premda
je za�etnik komunizma, Karl Marx, hrvatstvo proglasio "reakcionarnim",
komunist ne mora a priori biti protivnik stanovite hrvatske dr�ave (Cesarec,
Krndelj i sl.). Jugoslaven je to per se. Kristalno je jasno, nakon ove
vremenske distance, da se kod hadezeovskih prilijepaka, velikim dijelom,
radilo o ljudima koji su, umjesto hrvatstva, jugoslavenstvo u�inili
svojom (biolo�kom i emocionalnom) odrednicom. (Ovdje nije govor o onima
koji su se zbog straha izja�njavali Jugoslavenima, jer je njihov strah
uglavnom nestao gubitkom prigotka.) Prometanje krutog jugoslavenstva
u hrvatstvo zna�ilo bi promjenu svojstva, a to se ne mo�e dogoditi na
verbalnoj razini. Ako se voda zagrijavanjem prometne u paru, time je
tvar, koja je nosila oblik vode, odbacila onaj oblik da bi preuzela
drugi s promijenjenim svojstvima. O nedvojbenom postojanju jugoslavenstva
u Hrvatskoj, u bilo kojem obliku, ponajbolje svjedo�i odsutnost hrvatstva.
Primjera za to ima na pretek.
Prigodak umjesto su�tine. Lucidni je Stipica Radi�
ve� 1923. zapisao "da prava dr�ava nije nad narodom i izvan
naroda i da se ne gradi odozgo". Stoga stajali�ta je krilatica
"sve za Hrvatsku - Hrvatsku ni za�to" (dakle ni za
Hrvate!) jeftini demago�ki mamac, jer Hrvati su jestina Hrvatske. Ako
se nije�e jestina Hrvatske, onda je nepojmljiva! Poravnavanjem hrvatstva
i jugoslavenstva, koje se dogodilo na politi�koj razini, a ponajvi�e
se o�itovalo u bezo�nom dodvorni�tvu i pohlepnom arivizmu, omogu�eno
je ne samo mistificiranje dr�ave kao decidirano odbijanje suvremenog
kretanja svijeta, nego i poricanje hrvatstva svima izvan slu�benoga
tora. Kakav jugoslavenski primitivizam u nizu necivilizacijskih podvala!
Umjesto da se jugoslavenske optante pusti u miru i prepusti samima sebi,
postalo je nepreporu�ljivo imenovati ih, a ono �to nema imena ni ne
postoji. Proklamirana "pomirba" se odnosila na nepostoje�e
"usta�e" i dobro organizirane "partizane"
koji su iskoristili pogodan trenutak i nametnuli se la�nim antifa�izmom
kao svjetskom potrebom. Uspjeh populizma jam�i uvijek la�na prigodni�arska
"tko nas smije dijeliti"! Upravljanje dr�avom je
tako prepu�teno jugoslavenskoj eliti, koja se poziva na svoje "povijesne
antifa�isti�ke zasluge", a ne na odgovornost za narod. Dr�avni
aparat je tako konzervirao stari mentalitet kolektivizma i socijalne
kontrole. Manipulacija pojmovima "antikomunisti�ki"
i "antikapitalisti�ki" dosegnula je vrhunac. Tradicionalne
hrvatske stranke su manipulirane do besmisla, ukinuti su vrjednosni
kriteriji, nestala je razlika izme�u morala i nemorala, izme�u dobra
i zla, najbolji su samo najvjerniji (nekad najbolji Jugoslaven, danas
najbolji Hrvat)! Iz toga proizlazi da je u Hrvatskoj u ovom trenutku
nemogu�a politika koja bi spremno �titila nacionalna dobra (ljude, okoli�,
resurse). Postoje li ovdje zakonske pretpostavke za optu�nicu?
I Hrvati u iseljeni�tvu nisu do dana�njega dana po�te�eni jugoslavenskoga
lin�a, s razlikom, da ih se nekad ubijalo, a danas ih se maltretira,
u�utkava i prijeti im se, �to isklju�ivo rade biv�i jugooptanti, ponajvi�e
�lanovi i simpatizeri HDZ-a, samo pod skrivenim imenima. Iseljenim se
Hrvatima htjelo nametnuti stranku, koju su vodili uglavnom jugokluba�i,
i politiku, koja je bila matrica "socijalisti�kog saveza".
Ukidanjem onoga �to su imali i nametanjem onoga �to nisu htjeli - i
jo� uvijek ne�e, nastavlja se hrvatska iseljeni�ka agonija, dok primjerice
jedna jako razvijena i u svijetu poznata �vicarska gradi jo� ja�e veze
s drugim dr�avama upravo preko svojih iseljenika (otvaranje izlo�be
"Small Number -Big Impact" u Muzeju za useljeni�tvo
na otoku Ellis Island u New Yorku 29.7.06.). Hrvatska matica iseljenika,
kao dr�avna ustanova i na dr�avnom prora�unu, jo� uvijek �e radije posvetiti
stranice svoga glasila nekoj bezna�ajnoj priredbi (i posjetiti je na
dr�avni ra�un!), koju organiziraju blagoglagoljivi jugooptanti, negoli
jednom promi�benom projektu Hrvatske. Ta se ustanova ni u slobodnoj
Hrvatskoj ne mo�e osloboditi jugoslavenske �eme o "organizovanom
domoljublju"! Adam S. Eterovich je nedavno u Jutarnjem listu
(27.7.06.) izjavio: "Kad bi Hrvati, poput �idova ili Talijana,
imali institut koji bi se bavio istra�ivanjem zna�aja Hrvata u ameri�koj
povijesti, u�inak bi sigurno bio ve�i. Postoji samo Matica iseljenika
koja jedino voli plesati kolo i svirati tamburu. To je razlog zbog kojega
sam ostao neovisni istra�iva�". Jo� nitko u Hrvatskoj nije
podigao optu�nicu protiv takvih propusta i nedjela niti protiv njihove
sramotne mre�e AMAC, kamoli postavio pitanje njezina financiranja.
Da je kojim slu�ajem pao Osijek, danas se ne bi nikome sudilo, kao �to
se, primjerice, nikome ne sudi za pad tolikih hrvatskih mjesta, pa ni
Luki Bebi�u za onodobno samovoljno povla�enje vojske iz nu�ne i opravdane
ofenzive na ju�noj boji�nici! Postojanje hrvatske dr�ave s dva na�ela
(hrvatskim i jugoslavenskim) nije, o�ito, privremeno nemogu�e, kako
se vidi iz gore re�enoga. To je pak jako opasno. Ta krhka dvojnost je
jako upitna ne samo zbog nepomirivosti tih na�ela, nego i zbog Ustava
koji u Izvori�nim osnovama Hrvatsku definira kao "nacionalnu
dr�avu hrvatskoga naroda". Onaj tko �eli provesti klasi�nu
zasadu da je "pravo minimum morala", mora se najprije
dr�ati Ustava i o�ivotvoriti ga. Ustav je u Hrvatskoj prihva�en koncem
1990. godine. Nakon toga vrijede zakoni. Dakle, Branimire, pretpostavke
najprije! Na to se ni sam nisi obazirao, dok se ticalo drugih. Stoga
se doga�a da Ti isti sude koji su Te 1978. godine zvali na obavijesni
razgovor zbog pjesme koju smo zajedno pjevali u Osijeku "Ustani
bane, Hrvatska te zove"! Tvoja privremena osamljenost i napu�tenost
je jo� jedan dokaz da Hrvatsku potresa bigotizma kao u vrijeme Zrinskoga,
Frankopna, Star�evi�a, Kvaternika ...
Tihomir Nui�
