Parni valjak, jedan od najdugovje�nijih doma�ih sastava, koncertom od srijede 16. prosinca 2009. u zagreba�koj Areni vratio se na doma�i teren nakon gotovo �etiri godine pauze.
Dugoo�ekivani koncert imao je sva obilje�ja spektakla, ispunio je o�ekivanja fanova, po �ijoj bi se nabrijanosti i euforiji reklo da je bend mnogo dulje izbivao sa scene, ali je i neka pitanja ostavio neoodgovorenima. S obzirom na nedostatak informacija o planovima benda po završetku trenutne turneje, brojni fanovi su o�ekivali da �e bend, ukoliko postoji plan za snimanje novog studijskog uratka, ili za nastavak s koncertnim aktivnostima, takvu mogu�nost makar natuknuti, pošto je sino� bila idealna prilika za takvo što. No, to nisu do�ekali, barem zasad. Ono što su do�ekali je vrhunski glazbeni performans u trajanju od gotovo tri sata, koji je, unato� odre�enim manjkavostima bio na razini kakva se rijetko vi�a u nas. Napaljena publika zakuhala je atmosferu prije nego je koncert uop�e i po�eo i ubrzo razbudila bend koji je na po�etku djelovao pomalo rezervirano.
O�ito je da je pauza najte�e pala Akiju koji je bio beskrajno simpati�an u konstantnim izljevima djetinje sre�e, a koli�inom energije odavao dojam nekoliko desetlje�a mla�e osobe. „Meni je dobro, a vama?“ - bio je jedan od eufori�nih Akijevih usklika koji je izazvao ovacije cijele dvorane. Ostatak benda nastupu je pristupio pomalo ga�erski, te je na trenutke �ak djelovao indiferentno, no i njih je ubrzo ponijela atmosfera kakva se stvarno rijetko vi�a.
Aki u deliriju
Zakr�ena parkirališta oko Arene obilovala su vozilima sa registracijskim oznakama susjednih nam zemalja, no unutar zidina šarolika masa disala je kao jedno. Jedan od pamtljivijih prizora desio se nakon što je Aki „Lutku za bal“ najavio re�enicom: „A sad idemo malo do Ljubljane!“, na što je nekolicina mladi�a u prvim redovima po�ela zvi�dati, samo da bi bila promptno ušutkana od strane svojih ljepših polovica. Osnovnoškolci, srednjoškolci, studenti, parovi u zlatnim godinama, pa �ak i cijele obitelji na tribinama dokaz su da je Parni Valjak uistinu višestruko prerastao okvire obi�nog rock benda i postao nešto u �emu se publika prepoznaje bez obzira na dob, spol, nacionalnost, pa i glazbeni ukus.
Hus i Brk u akciji
Bend niti jednom fanu nije ostao du�an, setlista od tridesetak pjesama sadr�avala je apsolutno sve najve�e hitove, a impresivna je �injenica da je cijela dvorana uglas pjevala „Nakon svih ovih godina“, pjesmu koja je prvi put prezentirana u sklopu ove turneje i prakti�ki nije imala vremena probiti se do publike. Druga impresivna �injenica je ta da je proizvod glavnog sponzora turneje gotovo – bojkotiran. Koncerti ovih proporcija u zadnje vrijeme na�alost znaju obilovati prizorima u kojima po završetku koncerta intoksicirani adolescenti pokušavaju odr�ati razinu adrenalina izazivaju�i me�usobne fizi�ke sukobe bez nekog konkretnog povoda, kao i onima u kojima zaštitari tim istima moraju pomo�i u tra�enju izlaza iz zgrade. Sino� se alkohol u publici nije mogao na�i ni pove�alom, štoviše, dobar dio publike je tijekom cijelog koncerta dr�ao korak s Akijem bez ijednog odlaska po okrepu, „dignut“ dozom �istog rock'n'rolla. Doduše, dio razloga za to bi moglo biti i to da je organizator koncerta prodao koju tisu�u karata previše, jer je bilo kakvo kretanje kroz parter bilo ravno nemogu�oj misiji, a tijekom cijelog koncerta je znatan broj ljudi bio prisutan na hodnicima izvan krcate dvorane. Mnogobrojni zaštitari su besposleno stajali i u�ivali u koncertu, a policajci koji su bili stacionirani ispred dvorane su posla dobili tek u vidu dirigiranja totalnim prometnim kolapsom koji je nastao poslije koncerta, zbog �ega je izlazak automobilom s parkirališta trajao du�e od sat vremena.
Pretkraj koncerta došlo je do nekih tehni�kih poteško�a s razglasom, koje su �lanovi benda, nakon kratkotrajne zate�enosti, kao od šale izvukli tako što su pjesmu dovršili acapella u suradnji s publikom, kojoj to nije nimalo teško palo. Aki je izazvao simpatije svih prisutnih prvo ponudivši objašnjenje u kojem je do nestanka zvuka došlo zbog mijenjanja trake (?), a nakon što se to dogodilo drugi i tre�i put, okrivio „digitaliju“, odnosno, mnogobrojne mobitele i fotoaparate kojima se publika slu�ila, a koji su navodno izazivali smetnje u skupoj be�i�noj opremi kojom su mikrofoni i instrumenti povezani s poja�alima, odnosno miksetom. To objašnjenje baš i nije dr�alo vodu, obzirom na to da je zvuk nestajao samo s razglasa, dok ga je u monitorima na pozornici u svakom trenutku bilo, što se jasno dalo razabrati iz prvih nekoliko redova, no pošto se bend nakon kratke stanke vratio na pozornicu i nastavio koncert, nitko se na to nije previše obazirao.
Bend i "krivci" za kratkotrajan prekid nastupa
U svakom slu�aju, unato� odre�enim manjkavostima u izvedbi, manifestacija kakvih je publika o�ito �arko �eljna, je ispala pun pogodak, u svakom smislu. Pogled na klince u prvim redovima, ro�ene krajem devedesetih, dok uglas pjevaju tekstove pjesama napisanih desetlje�ima prije nego su ro�eni, je najbolji pokazatelj da nije rije� o pokušaju recikla�e ne�eg što je odavno izgubilo svaku svrhu, što je na�alost bio slu�aj kod nekih drugih bendova, ve� o trajnoj glazbenoj vrijednosti.
Uistinu širok profil ljudi koji su pohodili koncert dokazuje da, unato� danas uvrije�enom mišljenju, glazba ne mora biti komplicirana, šokantna, revolucionarna, ni imati neki viši cilj, neku dublju poruku, da bi bila – dobra.
Ponekad je dovoljno uzeti jednostavnu, �istu emociju, i bez suvišnog rafiniranja je na najjednostavniji mogu�i na�in prenijeti do slušatelja. Parni Valjak nas je u Areni na to iznova podsjetio.
