Libra - interview

MARIN DR�I�
(Dubrovnik 1508. – Venecija 1567.)

Ove se godine (2008.!) obilje�ava 500. obljetnica ro�enja pisca Marina Dr�i�a. To�an nadnevak ro�enja nam nije poznat. Hrvatski sabor je godinu 2008. proglasio Dr�i�evom godinom u Hrvatskoj. U njoj �e se podsjetiti na najve�ega hrvatskoga komediografa, me�u ostalim, znanstvenim simpozijima o autoru, jednom enciklopedijom s preko tisu�u pojmova iz njegova �ivota i rada, novim nakladama i prijevodima njegovih djela na velike svjetske jezike.

Sa�uvani skromni biografski podatci pokazuju da Dr�i� potje�e iz dobrostoje�e gra�anske dubrova�ke trgova�ke obitelji, koja se u vrijeme njegove mladosti jako zadu�ila. Dr�i� je studirao teologiju i preuzeo je, prema ustaljenoj obiteljskoj tradiciji, rektorat crkve Svih Svetih (Domina) u Dubrovniku i sv. Petra na obli�njem otoku Kolo�epu. Zbog mršavih primanja iz ovih slu�bi dodatno je preuzeo slu�bu orguljaša u dubrova�koj katedrali. Kad je godine 1538. u ste�ajnom postupku izgubio obiteljsku imovinu, napušta Dubrovnik i potporom dubrova�kog senata odlazi na daljnje studije u Sienu. U internatu (Domus Sapientiae) studenti su ga izabrali za rektora, što je automatski uklju�ivalo slu�bu vicerektora sveu�ilišta. Dokumentirano je da je zastupao sveu�ilište prigodom razli�itih sve�anosti, da se sukobljavao sa studentima i gradskom upravom i da je ukoren zbog posjeta jedne zabranjene kazališne priredbe. Unato� tome, bio je priznat u Sieni i nosio naslove professore in litteris i magnifico retore, premda nam do danas nije jasno �ime se zapravo u Sieni bavio kroz 7 godina.

Godine 1545. Dr�i� se vratio u Dubrovnik. Iste se godine pojavljuje u Dubrovniku grof Christoph von Rogendorf, koji je zbog obiteljskog spora s be�kim dvorom napustio Be�. Senat imenuje Dr�i�a grofovim pratiteljem, slugom i sugovornikom. Dr�i� putuje s grofom u Konstatinopol ili Carigrad. Kad je saznao da grof namjerava stupiti u sultanovu slu�bu, što je glede geopoliti�kog polo�aja Dubrova�ke Republike bilo jako škakljivo, okrene mu le�a i vrati se natrag u Dubrovnik. Christoph von Rogendorf �e kasnije biti predstavljen u Dr�i�evoj najboljoj i najslavnijoj komediji Dundo Maroje kao bogati, brutalni i nepristojni Ugo Tedeško.

Vjerojatno tek godine 1550. Dr�i� postaje sve�enikom. Ve�ina sve�enika u Republici je �ivjela kao poverissimi u slu�bi patricija, brinu�i se za punjenje tovjerna (tr�nica), prave�i im vino, te kao �ista�i ulica. Dr�i� ipak dobiva dr�avnu slu�bu kao pisar u dr�avnoj solani. Mogu�e je da ga je upravo ova slu�ba inspirirala da u svojim djelima ironizira oligarhiju u Republici. Za desetak godina Dr�i� je napisao dvanaest komedija, od kojih je Pomet sasvim izgubljen, a Pjerin i �uho Krpeta samo u fragmentima sa�uvani. Igrokazu Mande, koji ima zajedni�kih elemenata s Molièreovim Georges Dandin, nedostaje prvi �in. U komedijama Arkulin i Plakir izgubljen je po�etak, a u Skupu i Dundu Maroju svršetak. Dr�i�eve su komedije izvo�ene ve�inom za poklade i u svadbenim slavljima imu�nih Dubrov�ana.

Jedina u Mletcima 1551. Dr�i�eva tiskana knjiga sadr�i Ljubavne pjesme s Tirenom, Stancem, Venerom i Adonisom. Tirena kao i Venera i Adonis su pastirske igre pisane u stihovima i prvi put izvedene 1549. odnosno 1551. Originalna i s realisti�kim detaljima oboga�ena Novela od Stanca (praizvedena 1550.) napisana je u dvanaestercu i ima 316 stihova. Stanac je hercegova�ki seljak koji se sa svojim jarcem u pokladnoj no�i na�e u Dubrovniku. Obijesnoj gradskoj mlade�i uspijeva ga nagovoriti da se od vila dade pomladiti. Vile, koje su u dogovoru s mladi�ima, dolaze i briju mu bradu te plešu oko njega. U tom veselju mladi�ima uspije seljaku ukrasti jarca. Ova je komedija prevedena na njema�ki (Agramer Zeitung, 1890.).

U komediji Plakir (lat. placere = �udnja u Dr�i�evom prijevodu) Dr�i� je napisao San ljetne no�i prije Shakespearea, a u Skupu Škrtca dugo prije Molièrea. Albert Bates Lord je ustanovio sli�nosti izme�u Plakira i Pucka, a hrvatski znanstvenici su neumorni u povla�enju paralela s Molièreom. Dakako da se ne radi o tome da bi se tvrdilo kako je Hrvat utjecao na Francuza ili Engleza, nego puno više se ide za tim da se upozori na zajedni�ke latinske i talijanske izvore. Timon Atenjanin u svom monologu govori o „�utom, blistavom, skupocjenom zlatu“, koje �e „u�initi crno bijelim, ru�no lijepim, krivo pravim, nisko plemenitim, staro mladim, kukavno hrabrim“. U Skupu �itamo da se „pri zlatu gubi dobrota, zlato šteti ljude, a komodita lupe�a �ini, a zlato je kalamita. Amor nije amor, zlato je amor; zlato stare-mlade, lijepe-grube, svete-grješne, svjetovne-crkovne pridobiva“.

U svom glavnom djelu Dundo Maroje pokazuje se Dr�i� kao majstor šaljivoga dijaloga, komi�nih situacija i široke intrige. Bogat ali škrt trgovac iz Dubrovnika, Dundo Maroje, tra�i svoga rasipnoga sina Mara po Rimu, kojega je onamo poslao da mu kupi robu. Radnja se odigrava pred ku�om Marove ljubavnice u Rimu. Lukavstvom sluge Pometa, Maroje uspijeva vratiti jedan dio novca za kojeg je dr�ao da je nepovratno izgubljen. Dundo Maroje je na njema�ki preveo F. Alten pod naslovom Die verlorenen Dukaten (Leipzig, 1942.). Hrvatski pisac i dramaturg Milan Begovi� je komad preveo pod naslovom Vater Marojes Dukaten (München bez godine). Komedija je praizvedena u Dubrovniku 1550. godine, što je Heinza Kindermanna u njegovoj Theatergeschichte Europas potaklo da ustvrdi: „Jedva je shvatljivo da je ovo djelo praizvedeno 11 godina prije ro�enja Lope de Vega, 14 godina prije Shakespearesova ro�enja, 71 godinu prije Molièreova i 156 godina prije Goldonijeve pojave na svijetu“.

Premda je Dubrovnik u trgovini bio otvorena Republika, dubrova�ki patriciji su nastojali sprije�iti svaki nekontrolirani pokret u gradu. Tako je u Dubrovniku po�ela raditi prva tiskara tek koncem 18. stolje�a. Literarna su djela ili u inozemstvu tiskana ili su prepisivana i širena u rukopisu, zbog �ega do sada ni jedno jedino Dr�i�evo djelo nije prona�eno u autorovom prvopisu. Konzervativno dr�anje dubrova�kih vlasti nije pak imalo nikakvog utjecaja na literarno stvaralaštvo. U samoj Republici kao i u ostalim dijelovima Hrvatske, koji su stajali pod tu�inskom vlasti, cvjetala je dvojezi�na literatura (latinski i hrvatski) za vrijeme renesanse i humanizma. Dr�i� se s dijelom svojih sunarodnjaka odlu�io za hrvatski jezik, odnosno za njegov dubrova�ki idiom i podario enormni doprinos umjetni�kom izri�aju hrvatskoga jezika.

Dr�i� je bio obrazovani sudionik renesanse koji je poznavao jako dobro talijansku commediu dell'arte kao i Plauta i druge izvore. Njegove komedije, u kojima igraju osobe iz svakodnevnog okru�ja, njegov birani i vulgarni jezik, �ivahni i iznenadni obrati radnje, svjedo�e o originalnosti majstora. One nam posreduju zasigurno najpotpuniju sliku o Dubrovniku iz vremena njegova gospodarskog uspona i moralnog pada. Ali Dr�i� nije ni satirik niti moralizator. On je ponajprije gledao svijet onakvim kakav je: vo�en koristoljubivoš�u i optere�en svim mogu�im ludostima.

Za Dr�i�a je politika bila pravi izazov. Kao inteligentan i sposoban narodni �ovjek nije mogao podnositi da senilni, egoisti�ni i škrti patriciji u Dubrova�koj Republici pridr�avaju vlast samo za se, a prema Osmanlijama se ponašaju kao podanici. Godine 1566. ogor�en napušta Dubrovnik i nastanjuje se u Firenci. Imao je namjeru osloboditi Dubrova�ku Republiku s pomo�i hercega Cosima I. Medicia. Dosad je otkriveno šest od sedam poslanih pisama Cosimu I. Prvo pismo se još uvijek vodi kao izgubljeno. U jednom odgovoru Dr�i� je upitan organizira li on sam urotu ili još netko stoji iza toga. Dalje ga se pita, na �emu se temelji njegova izvjesnost da �e urota uspjeti i da bi on mogao vlast u Republici zadr�ati? Osim verbalnog propitivanja, �ini se, da herceg nije ništa više poduzeo.

Godine 1562. Dr�i� boravi u Mletcima kao nadbiskupov kapelan u bazilici sv. Ivana i Pavla. Ovdje je iznenada i umro 1567. godine i pokopan je u istoj bazilici. Do današnjeg dana nisu razjašnjene okolnosti njegove smrti. Hrvatska, s pravom, slavi Marina Dr�i�a, svoga najve�eg komediografa, ipak bi morala puno više napora ulo�iti da ga i svijetu u�ini pristupa�nim.