Libra - interview

Jadranske putešestvije

Kraj je lipnja. Uvala Porti� na Premanturi, najju�nijem istarskom rtu. Polako svi�e. Mrtvu tišinu na trenutak prekida zvuk vin�a. Flok je uhvatio prvi jutarnji povjetarac i sada ne�ujno klizim izme�u usidrenih brodica prema otvorenom moru. Ostvarujem svoju dugogodišnju �elju, koja me proganja još od djetinjstva, da na svojoj 8-metarskoj jedrilici oplovim Jadran. Ve�i dio putovanja odlu�io sam provesti sam jer se jedino tako �ovjek mo�e potpuno stopiti s morem i jedrenjem i do�ivjeti iskustvo koje je teško usporediti s bilo �im drugim. �ivot pod jedrima je dijametralno suprotan svemu što vas okru�uje i svemu što osje�ate u svakodnevnom �ivotu punom briga, �urbe, problema i stresa. Nije ni na moru uvijek sve idili�no, ali je sve nekako spokojnije i opuštenije.

Na put sam odlu�io krenuti po�etkom ljeta, kad još nema velike gu�ve, a vrijeme je najstabilnije. Preko dana puše maestral, jugozapadni vjetar koji postepeno ja�a prema kraju dana, ali nikada ne dosti�e olujnu ja�inu pa je idealan za jedrenje. Maestral je i siguran predznak lijepog vremena kakvo je i mene pratilo cijelim putem do ju�nodalmatinskog arhipelaga, pa sam, iako s pokvarenim motorom, do cilja stigao bez ve�ih problema.

Desetog dana jedrenja u kasnim popodnevnim satima spuštam sidro u luci Pola�e na otoku Mljetu (lat. Melita, tal. Meleda), zvanom i Odisejevim otokom po Homerovu junaku kojeg je, kako ka�e legenda, ljubav prema nimfi Kalipso i o�aranost ljepotom krajolika zadr�ala na otoku punih sedam godina.

Nakon prospavane no�i u mirnoj pola�koj luci, uz Pomenu tradicionalno mljetsko nauti�ko odredište, odlu�io sam malo protegnuti noge po otoku. Ovo �e mi biti prva šetnja otkako sam krenuo na put. Sko�io sam u more i doplivao do obale. Sad još samo da se probijem kroz desetak metara šikare pa sam na cesti koja vodi u selo. Ali ispalo je te�e nego što sam o�ekivao. Probijanje kroz gustu makiju trajalo je dobrih pola sata, pa sam do ceste došao uz puno muke, porezotina i razderanu majicu. �udan je osje�aj hodati po �vrstom tlu nakon toliko dana na brodu, pejza� mi se ljulja pred o�ima, osje�aj kao da sam pijan. Tek sad, s malog povišenja vidim da Pola�e nisu tek slu�ajno i dio Nacionalnog parka Mljet. Predivna priroda, omamljuju�i miris pinija, gusta borova šuma koja se spušta do tirkiznozelenog mora, a jedini zvuk koji se �uje je šum vjetra u krošnjama i cvrkut cvr�aka. Netaknute prirodne ljepote ostavljaju me bez daha. Raj na zemlji...

Luka Pola�e je jedna od najljepših i najsigurnijih uvala na Jadranu, koja još od anti�kih vremena pomorcima slu�i kao sigurno sidrište i zaklon od jakih vjetrova i lošeg vremena. Uvalu sa sjeveroisto�ne strane zatvaraju �etiri oto�i�a: Mora�nik, Tajnik, Ovrata i Kobrava, pa imate dojam kao da se nalazite na jezeru. U Pola�ama je u 3. stolje�u sagra�ena rimska pala�a. Iako je danas u ruševnom stanju, to je jedan od va�nijih rimskih spomenika u Dalmaciji. Ostatci impozantnih zidina i dviju bazilika svjedo�e o bogatoj povijesti mo�da i najstarije naseobine na otoku.

U mjesnoj trgovini opskrbio sam se vodom i slatkišima. Nema puno ljudi, u mjestu �ivi stotinjak stalnih stanovnika, tu i tamo poneki turist. Nema ni�eg osobito romanti�nog ili zanimljivog u susretima s mještanima ili ribarima, što �itatelj u ovakvoj reporta�i o�ekuje. Mo�da je bilo druga�ije prije tridesetak godina, dok otoci još nisu bili turisti�ki razvijeni, ali sada nema ni�eg što bi me se posebno dojmilo kod tih ljudi. Novac je sve pokvario, pa ni oto�ani nisu izuzetak. S druge strane, više niti nema pravih oto�ana, ve�ina ih na otoku �ivi samo preko sezone, a zimi su na kopnu. A što se ti�e dijalekta, prije �ete u razgovoru s konobarima nau�iti slavonski, nego �uti lokalni oto�ki govor.

Nakon kojih pola sata hoda dolazim do ulaza u Nacionalni park Mljet. Moj pokušaj da neopazice pro�em mimo rampe, osujetili su zaštitari parka. Cijena ulaznice iznosi 90 kn pa sam se odlu�io za jeftiniju varijantu, preko vinograda i maslinika. Osim što je jeftiniji, ovaj put je ispao i kra�i. Nakon petnaestak minuta preskakanja preko me�a i hodanja po uskim puteljcima, stigao sam nadomak Velikom i Malom jezeru, dvama jedinstvenim morskim jezerima. Upravo je ovo podru�je, na kojem se more kroz uske prolaze uvuklo duboko u kopno i oblikovalo Veliko i Malo jezero, najpoznatiji dio nacionalnog parka.

Nakon što sam propješa�io šetnicu oko dvaju jezera s oto�i�em Svete Marije i istoimenom romani�kom crkvom i benediktinskim samostanom, i namjeravao se vratiti starim putem, preko maslinika, opazio me zaštitar parka. „Dobar dan, imate li ulaznicu?“ Nimalo me nije za�udilo što je u mnoštvu ljudi zaustavio baš mene, jer sam neobrijanom bradom i potrganom majicom prili�no odudarao od okoline. Kad mi je pokazao pult na kojem mogu kupiti ulaznicu, zahvalio sam mu se, ali pratio me sve dok nisam iskeširao novac. Ali isplatila se svaka kuna za ono što sam danas vidio. Volio bih ostati još koji dan na otoku, ali više nemam vremena. Put sam tako isplanirao da sutra moram isploviti.

Nakon osam kilometara pješa�enja po jakoj �egi vra�am se na jedrilicu. Skuhao sam ru�ak, oprao odje�u i obavio sitne popravke na brodu. Sad se trebam dobro naspavati i odmoriti za sutrašnji povratak. �eka me još deset dana i 350 milja jedrenja kontra vjetra.