|
Pod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane ku�e
Iz plave tame stabla str�e
Na cesti nikog nema
Cesta stala
sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline
U no�i stabla maknuti se ne�e
Tek nebom sporo bez �uma kora�anje zvijezda.
Antun Branko �imi� "Hercegovina"
Zajednica hercegova�kih Hrvata je 11. studenoga ove godine organizirala ve� �estu humanitarnu ve�er "Herceg Bosna srce moje" i proslavila 15-tu obljetnicu postojanja. �portska dvorana u Schlierenu je mogla primiti i vi�e od oko 500 nazo�nih gostiju. Kao specijalni gost do�ao je �upnik �upe Domanovi�i kod �apljine. U toj �upi, naime, sudjeluje ZHH s projektom izgradnje ku�e za oca s dvoje bolesne djece, �ija je majka ubijena u ratu. Nazo�ni su bili pored trojice misionara i predstavnici Veleposlanstva RH iz Berna kao i predstavnik Generalnog konzulata iz Z�richa. Program je vodio Zdravko �imuni�-Simon, a slavlje je uveli�alo folklorno kulturno-umjetni�ko dru�tvo "S.S. Kranj�evi�" iz Z�richa. Goste je zabavljao popularni pjeva� Luka Ni�eti� s bendom. Pored u�tipaka, pr�uta i doma�ega sira, moglo se blagovati i pe�enje. Bri�ne doma�ice su jelovnik obogatile izobiljem kola�a.
Na 15-tu obljetnicu ZHH podsje�ala je mala izlo�ba pred ulazom u dvoranu. Izlo�ene su bile brojne slu�bene zahvalnice iz domovine, jedan dio pisama mladih udovica i siro�adi, koji su dobi(va)li pomo�, te �estitke s razli�itih strana. Prvi predsjednik ZHH, Tihomir Nui�, se obratio nazo�nima ovim slovom:
Rasipnost je jedan porok. Ako se razbacujete s hranom, s pi�em, s odje�om, s novcem, za�alit �ete to kad tad. Sve tra�i svoju mjeru u �ivotu, prema kojemu smo odgovorni. Ipak ima ne�to �to se rasipanjem razmna�a. To je ljubav. �to je god vi�e rasipljete, sve je vi�e ima. I nikad ne�ete za�aliti �to se s njome rasipljete.
Ljubav je bila jedini motiv koja nas je potakla 13. prosinca 1991. da osnujemo Zajednicu hercegova�kih Hrvata. Osnovali smo je kao humanitarnu i kulturnu udrugu. Bili smo svjesni da se jugoslavenskom zlu i srpskom zlo�inu mo�emo suprotstaviti samo i isklju�ivo ljubavlju. Znali smo da na� narod nije naoru�an, da na� narod nema vojsku koja bi ga branila. Ipak smo bili uvjereni da na�a ljubav prema na�emu narodu ne mo�e biti pora�ena.
Krenuli smo s radom. Skupljali smo novac, lijekove, hranu, odje�u. Slali smo bolni�ka auta, bolni�ki namje�taj, gotovo �itave bolnice. Ne�to smo kupovali sami, ne�to su nam drugi darivali - �vicarci i hrvatske udruge kojih je tada bilo u izobilju. Hrvatske katoli�ke misije su nam davale silnu potporu i materijalno i duhovno. Osje�ali smo slogu hrvatskoga naroda i solidarnost �vicaraca. Bog sam zna koliko smo sami napisali zahvalnica, a isto tako i koliko smo ih primili.
Iz domovine su nam stalno stizali dopisi. Tra�ilo se svega i sva�ega, molilo nas se i kumilo za pomo�. Novac smo davali samo za konkretne projekte kao primjerice za ljekarnu u �apljini. Nov�anu potporu su dobivala djeca i mlade udovice stradalih branitelja.
Od po�etka smo bili posebno slabi prema siro�adi. Jedanput smo poslali po jednoj suradnici novac za siro�ad u Mostaru. Vlast ih je skupila u jednoj dvorani. Ali kad je na�a suradnica tamo do�la, bilo je puno vi�e djece nego �to nam je bilo javljeno da ih ima. Vlast je pozvala i muslimansku siro�ad. Na�a suradnica je u tom trenutku najbolje reagirala kako jedan human �ovjek mo�e reagirati, podjelila je svoj djeci nov�anu potporu, samo sad manju nego �to je bilo predvi�eno. Ljubav ne isklju�uje nikoga.
ZHH je djelovala i na kulturnom podru�ju. Dolazili su pjeva�i, zabavlja�i, pjevala se ganga, igralo se kolo. Izveli smo i jedan veseli komad "Pla�ilo", a u velja�i slijede�e godine �emo s na�im glumcima prikazati �aljivu igru "Klju�".
Rat je zavr�io, a ru�evine su ostale. I mi smo se bili umorili. Do�li su novi ljudi na �elo ZHH i pokrenuli novu akciju "Herceg Bosna srce moje". Opet u korist djece - siro�adi. Ljubav prema najnemo�nijima je ulog u budu�nost. Ponovno smo slali potporu djeci - bolesnoj i zdravoj jednako, jer su svi potrebiti na�e pomo�i. Pro�irila se pomo� i na Bosnu i nastojalo se akciju organizirati s bosanskim udrugama.
Ve�eras smo ponovno tu na istom zadatku. Evo, ve� petnaestu godinu rasipljemo svoju ljubav i uvijek je ima vi�e. Sve je vi�e ljudi koji su na�u ljubav osjetili i koji je onda dalje �ire. Tako je to s ljubavi. Nebojte je se, ve� je rasipljite gdje god stignete. Nikome ljubav nije na�kodila, a svaka je ljubav u�inila svijet ljep�im. Na tome vam ve�eras �estitam!
I jo� ne�to na posljetku: Ne zaboravimo ni na�e pokojnike koji su s nama dijelili veselje i radost, tegobe i mu�nine. To su pokojna Ana Mili�evi� i pokojni dr. Ante Kordi�. Nek im Bog bude vje�na nagrada!
Ugodnu ve�er i plodonosnu ve�era�nju akciju!
Tihomir Nui�
|
