Vl� . FILIP MAR�I�, �upnik �upe "Sv. Juraj" u Derventi:
NA�A JE ZEMLJA, A DR�AVE SU PROLAZNE
…a danas na�alost u Derventskoj �upi �ivi oko 350 vjernika, dok na podru�ju Derventskog dekanata ne �ivi ni tisu�u vjernika u 15 prijeratnih �upa….Op�ina Derventa u obnovi nije sudjelovala niti s jednim fenigom, iako je ustavom BiH predvi�en i bud�et za vjerske zajednice, koji je u slu�aju op�ine Derventa uvijek dobivala Pravoslavna crkva, nešto malo je dobila Islamska zajednica, a mi katolici nismo nikada dobili niti jednog feniga…Op�ina je odmah iza rata dopustila jednom lokalnom mo�niku, koji je naravno s vlastima u sprezi da napravi kafanu koja je cijelom svojom du�inom se naslonila na katoli�ku crkvu, te je zatvorila jedan od ulaza u crkveni prostor. Do danas je doneseno 10-ak rješenja o rušenju te kafane, ali op�ina nikada nije sprovela niti jedno rješenje…Mi ne tra�imo za sebe extra prava, nego samo da imamo jednaka prava kao i drugi u ovom gradu, jer naši korijeni su duboko zasa�eni u ovoj pitomoj posavskoj zemlji i �elimo da nas se tako tretira, a ne da se prema nama ponaša kao da ne postojimo. U o�pini Derventa prije rata ve�inski narod su bili Hrvati, me�utim srpska politika je još prije rata nastojala to razbiti, dodjeljuju�i neka hrvatska sela op�ini Doboj, a neka srpska iz op�ine Prnjavor, op�ini Derventa…..U mojim nastupima, rije�ima ili gestama uistinu nema mr�nje niti bilo kome �elim zlo. Volio bih kad bi i na�elnik, a i drugi bili ovako iskreni kao ja, a ne jedno govore u lice, a drugo rade iza le�a….Više je nego o�ito da neki iz pravoslavne Crkve misle kako je ovo njihova dr�ava, pa oni imaju privilegiju, te što tu rade sad neki katolici ili muslimani, kad je ovo njihovo?…Nikad se ne�u umoriti �initi dobro i pozivati sve na istinu i pravdu….
Koliko je katolika na podru�ju Vaše �upe �ivjelo prije rata, a koliko ih ima danas?
MARŠI�: Prije rata na podru�ju op�ine Derventa �ivjelo je oko 22.500 Hrvata, dok je katolika bio ve�i broj, jer na ovom podru�ju �ivjelo je i drugih nacionalnosti osim Hrvata koji su katolici. �upa Svetog Jurja mu�enika u Derventi od toga je brojala nešto malo manje od 9.000 katolika, a danas na�alost u Derventskoj �upi �ivi oko 350 vjernika, dok na podru�ju Derventskog dekanata ne �ivi ni tisu�u vjernika u 15 prijeratnih �upa. Tu se ubrajaju i �upe oko Bosanskog Broda. To su �upe: 1. Derventa, 2. Plehan, 3. Fo�a, 4. Cer, 5. Mali Prnjavor - So�anica, 6. Kulina, 7. Bukovica, 8. Bijelo Brdo, 9. �eravac, 10. Kolibe, 11. Novo Selo, 12. Mo�ila – Sijekovac, 13. Kora�e, 14. Bosanski Brod, 15. Brusnica.
Koliko ih se, zapravo, vratilo nakon 1995. godine i kakav je današnji trend po tom pitanju?
MARŠI�: Jedan manji broj je ostao cijelo vrijeme, dok su se ve�ina vratila nakon rata i to uglavnom starije osobe. U zadnje vrijeme povratak skoro da i ne postoji, jer nije dovoljno govoriti samo o povratku nego bi trebalo i nešto konkretno u�initi da bi povratak bio mogu�.
Šta su op�inske i entitetske vlasti konkretno u�inile da bi stimulirale povratak, konkretno katolika u Derventu i njenu regiju?
MARŠI�:Op�inske vlasti ne da nisu ništa u�inile po pitanju povratka, nego ga na sve mogu�e na�ine onemogu�avaju, jer više je nego o�ito da im uop�e nije stalo do povratka Hrvata katolika, kao i Bošnjaka, jer ništa konkretno ne �ine da bi povratak bio mogu�, osim što po medijima pri�aju jedno, a u stvarnosti �ine drugo.
U kojoj je fazi obnova katoli�ke crkve u Derventi?
MARŠI�: Sama zgrada katoli�ke crkve bila je totalno srušena, kao i svi objekti koji su vezani uz nju. Bogu dragom hvala uz pomo� dobrih ljudi, najve�im dijelom naših �upljana koji su raseljeni širom svijeta, priveli smo kraju obnovu totalno uništene crkve, �upne ku�e i samostana �asnih sestara. Najve�i donator uz vjernike bila je Vlada Republike Hrvatske, Vlada BiH, te i Vlada iz Banjaluke. Op�ina Derventa u obnovi nije sudjelovala niti s jednim fenigom, iako je ustavom BiH predvi�en i bud�et za vjerske zajednice, koji je u slu�aju op�ine Derventa uvijek dobivala Pravoslavna crkva, nešto malo je dobila Islamska zajednica, a mi katolici nismo nikada dobili niti jednog feniga.
Prije nekih pola godine uputili ste otvoreno pismo opštinskom/op�inskom na�elniku Simi�u.Šta je bio povod Vašeg javnog obra�anja prvom �ovjeku grada Dervente i šta ste mu, izme�u ostalog, rekli u tom pismu?
MARŠI�: U zadnjih šest godina koliko sam u Derventi prvom �ovjeku op�ine uputio sam više dopisa, zašto imam i dokaze, jer je svaki zaprimljen na protokolu, na�alost niti na jedan nisam dobio ni odgovor, a kamo li da bi se nešto konkretno pomoglo. U tim dopisima tra�io sam da nas op�ina predvidi u bud�et kad je u pitanju obnova crkve, organizacija me�unarodne smotre folklora. Nikada nisam dobio niti odgovor, a o parama nema niti spomena. Op�ina je odmah iza rata dopustila jednom lokalnom mo�niku, koji je naravno s vlastima u sprezi da napravi kafanu koja je cijelom svojom du�inom se naslonila na katoli�ku crkvu, te je zatvorila jedan od ulaza u crkveni prostor. Do danas je doneseno 10-ak rješenja o rušenju te kafane, ali op�ina nikada nije sprovela niti jedno rješenje. Tra�io sam od op�ine da nam se vrati zgrada samostana �asnih sestara, koja je bila i prva u�iteljska škola u BiH, te je za vrijeme komunizma oduzeta, te crkvena zemlja u centru grada. Do danas od toga ništa, dok je pravoslavnoj crkvi vra�eno sve što joj je u vrijeme Jugoslavije oduzeto, te je �ak dobila i ono što nikad nije bilo njezino. Mi ne tra�imo za sebe extra prava, nego samo da imamo jednaka prava kao i drugi u ovom gradu, jer naši korijeni su duboko zasa�eni u ovoj pitomoj posavskoj zemlji i �elimo da nas se tako tretira, a ne da se prema nama ponaša kao da ne postojimo. U o�pini Derventa prije rata ve�inski narod su bili Hrvati, me�utim srpska politika je još prije rata nastojala to razbiti, dodjeljuju�i neka hrvatska sela op�ini Doboj, a neka srpska iz op�ine Prnjavor, op�ini Derventa.
Na nekim srpskim portalima Vam se spo�itava što-šta, izme�u ostalog i pjevanje neke pjesme u Be�u. Komentar?
MARŠI�:To�no je da sam 13. velja�e 2011. boravio u Be�u, te da sam svojim prognanim �upljanima i drugim vjernicima ovoga kraja govorio o �ivotu naše �upne zajednice, kao i o problemima na koje nailazimo ovdje u Derventi.
Nije to�no da sam u Be�u govorio nešto što ne govorim i ovdje u Derventi. Svi, koji me iole poznaju, vrlo dobro znaju da nemam dlake na jeziku i da nerijetko govorim na na�in da vrlo jasno i bez imalo uvijanja ka�em što mislim. Svjestan sam da to nije uvijek diplomatski, ali moj nastup je takav prema svima: bilo da je rije� o kolegama sve�enicima, uzoritom kardinalu, pravoslavnima, muslimanima, Hrvatima, Srbima, Bošnjacima, vjernicima, onima koji ne vjeruju ili bilo kome.U mojim nastupima, rije�ima ili gestama uistinu nema mr�nje niti bilo kome �elim zlo. Volio bih kad bi i na�elnik, a i drugi bili ovako iskreni kao ja, a ne jedno govore u lice, a drugo rade iza le�a.
Kao katoli�ki sve�enik, a i kao �ovjek ne bih �elio biti uzrok bilo kakvog ru�nog osje�aja koji nije primjeren bilo kojem �ovjeku, a pogotovo ne krš�aninu.U svom istupu koji je snimljen i na «youtubeu» pjevao sam poznatu pjesmu: “Bosna k�erka, a Hrvatska mati; do�i mati, vidi kako k�erka pati. Oj, Dervento naša mila, oduvijek si naša bila. Bit �eš opet jednog dana; poruka je naših Derven�ana….”
Nije to nikakvo zazivanje prošlosti u bilo kom lošem smislu nego �elja da nam iz Hrvatske pomognu ubla�iti patnje s kojima se susre�u ne samo moji malobrojni �upljani nego i �upljani cijelog ovog kraja i entiteta. Ve�ina ljudi iz vlasti, ali i iz ovdašnjih medija, uporno zatvaraju o�i pred tim patnjama, da bi sada odjednom digli svoj glas zbog navodne ugro�enosti od jednog katoli�kog sve�enika s malobrojnim, uglavnom starijim �upljanima. Tko ozbiljan mo�e povjerovati u takvu ugro�enost? Meni je jako stalo do povratka katolika koji su isklju�ivo Hrvati i gajim nadu da �e Derventa opet jednom biti i hrvatska, i srpska, i bošnja�ka, a ne samo srpska kakva je danas i svih onih koji su �ivjeli u ovom gradu, podjednako. Volio bih kad bi novinari koji su me napali napisali, koliko je Hrvata bilo prije rata u op�ini Derventa, a koliko ih je danas i što su vlasti u�inile da se tim Hrvatima omogu�i povratak. Mnogi su prenijeli moju izjavu odnosno odgovor onima koji se protive da zvone zvona na katoli�koj crkvi, koja se nisu �ula u ovom gradu petnaest godina. Tamo sam rekao to�no ono što i njima u o�i ka�em: da su došli iz šume, te da su naviknuli slušati vukove i medvjede, a ne crkvena zvona koja zvone u civiliziranim mjestima kakvo je i grad Derventa. Dakle, sasvim je jasno da se to odnosi samo na one Srbe kojima zvono smeta i koji su pisali peticiju protiv zvonjenja zvona na katoli�koj crkvi. Smatram da ima i poštenih Srba - pravoslavaca kojima zvono ne smeta, te je zlonamjerno tu moju izjavu pripisivati na Srbe op�enito.
Tako�er je to�no da sam poticao vjernike da mi pišu na adresu Trg Svetog Jure. Zar je za gradona�elnika i za cjelokupnu op�insku vlast normalno da niti jedna jedina ulica u Derventi, u kojoj je �ivio tako velik broj Hrvata, ne nosi hrvatsko ime? Zar je u redu da trg ispred pravoslavne crkve, koja je ju�er tamo nikla nosi naziv «Trg pravoslavlja», a da trg ispred katoli�ke crkve koja je na ovom mjestu stolje�ima ne nosi naziv ovog sveca kojeg štuju i pravoslavni vjernici pod imenom Sveti �or�e? Ili ako im to smeta neka nosi naziv «Katoli�ki trg».
Javno ste pozvali izbjegle/prognane katolike sa podru�ja Vaše �upe da “ne prodaju u bescjenje svoju imovinu”. Ho�ete li malo detaljnije obrazlo�iti suštinu te sna�ne sve�eni�ke, ljudske i prirodne poruke?
MARŠI�:Ve� više godina pozivam svoje vjernike da ne prodaju ono što su naslijedili, jer ono što smo naslijedili du�ni smo sa�uvati generacijama koje dolaze iza nas. Smatram teškim grijehom da ono zašto su naši stari godinama �uljevitim rukama i krvavim znojem stjecali mi sada prodajemo. Osobno mislim da onaj tko ne zna cijeniti trud i rad svojih roditelja i praroditelja nije zaslu�io nikakvo poštovanje. Vremena su teška. Bilo je i te�ih vremena. Neki moji vjernici ka�u, «vele�asni pa nije naša dr�ava», ja im na to odgovorim je li Jugoslavija bila naša dr�ava? Naša je zemlja, a dr�ave su prolazne, �uvajmo zemlju, to je naša djedovina, mi druge nemamo i Bogu dragom hvala mnogi su odustali od prodaje. Zar je grijeh poticati vjernike da tu�e poštuju, ali i da svoje cijene. �ak sam ove godine za Jurjevo na kraju svete Mise, potaknut sustavnim napadima koje vlast i njima bliski uporno izmišljaju, zapjevao: «Obi�aje �uvam i Bogu se molim, sve ja tu�e poštujem ali svoje volim», što je od vjernika do�ekano gromoglasnim pljeskom, jer onaj tko ne zna voljeti svoje, ne mo�e ni tu�e poštovati.
Imate li suradnju- kontakte sa druge dvije vjerske zajednice u Derventi i u �emu se, eventualno, manifestira?
MARŠI�: Od prvog dana je bilo suradnje s islamskog zajednicom, te svake godine jedni drugima �estitamo blagdane. Za Bo�i�, Uskrs i druge svetkovine i sam imam do�e u katoli�ku crkvu i svima za�eli sve najbolje, te isto i ja �inim za Bajram i druge islamske praznike.
S pravoslavnom crkvom sam pokušavao napraviti kontakt, te sam prije par godina izrazio i �elju da za Bo�i� do�em u pravoslavnu crkvu i svima �estitam Bo�i�, jer netko mora po�eti prvi graditi mostove mira, te sam tom prilikom dobio odgovor od lokalnog sve�enika da je bolje da ne dolazim i da još nije vrijeme za to. I po Bo�ju i po ljudsku mislim da sam izvršio što sam trebao, a sad je na njima red. Prošle su godine imali otvorenje pravoslavne crkve, niti ja niti imam nismo pozvani na taj doga�aj. Mi smo ove godine imali posvetu naše �upne crkve, na koju sam pozvao i op�inske i crkvene vlasti i na�alost nitko se nije odazvao, �ak što više dva pravoslavna sve�enika su vratila pozivnice, a poštar je napisao kako stranka odbija prijem pošiljke uredno u arhivu �uvam te pozivnice). Više je nego o�ito da neki iz pravoslavne Crkve misle kako je ovo njihova dr�ava, pa oni imaju privilegiju, te što tu rade sad neki katolici ili muslimani, kad je ovo njihovo?
Ipak, da li ste poslije onog otvorenog pisma na�elniku Simi�u imali s njim izravni kontakt i kakav je sada njegov odnos prema Vama i problemima Vaše �upe?
MARŠI�: Izravni kontakt nisam imao, jer on uporno izbjegava bilo kakav kontakt sa mnom, jer se o�ito ne �eli suo�iti s istinom i �injenicama, osim što po medijima on sam i njemu bliski la�ima i klevetama pod svaku cijenu �ele otjerati me iz Dervente, misle�i da �e time riješiti sve svoje probleme, a nisu svjesni da ih time samo guraju pod tepih, te �e morati jednog dana, ukoliko �ele dobro ovoj op�ini pa i svom narodu s njima se suo�iti. Jer sam Isus nam je rekao: «Istina �e vas osloboditi», a la�lju i klevetama postajemo robovi zla, koje �e sigurno do�ivjeti svoj kraj, jer zlo nikad nema zadnju rije�.
Tijekom svog �upni�kog �ivota i djelovanja do�ivio sam brojne neugodnosti, ru�ne rije�i, prijetnje kao i nemali broj mojih �upljana. Kao sve�enik svima opraštam. Nemam snagu i silu, niti je �elim imati. Imam sveti red i molitvu, te se molim i brinem za malobrojno stado. Ne mrzim nikoga pa niti srpski narod. Naprotiv, poštujem i cijenim svakog �ovjeka i �elim da bude dobar i svet, kako i pril�ii svakom �ovjeku, a posebno krš�aninu. Zauzimat �u se za malobrojne vjernike koji ovdje �ive i nastojati da se vrate oni koji to �ele i za to imaju hrabrosti. Od vlasti �u tra�iti jednaka prava za moje Hrvate katolike, kao što ih imaju i drugi u ovoj dr�avi. Nikad se ne�u umoriti �initi dobro i pozivati sve na istinu i pravdu. Svi moramo biti svjesni da bez toga nema mira. Što to prije shvatimo svima �e nam u ovoj našoj dragoj domovini Bosni i Hercegovini biti lakše i �ivot �e nam biti udobniji.
Derventa 11. studeni 2011. Filip Marši�, �upnik
RAZGOVOR VODIO:
Bedrudin GUŠI� (297)
*****
U prilogu - odozdol prema gore:
1) 30.0�ujka 2009. - vl�. Filip Marši�, �upnik:
Zahtjev za potporu pri obnovi totalno porušene �upne crkve Sv. Juraja u Derventi
2) 30.0�ujka 2009. - vl�. Filip Marši�, �upnik:
Zahtjev za potporu pri organizaciji Me�unarodne smotre folklora
3) 23. srpnja 2009. - vl�. Filip Marši�, �upnik:
Zahtjev za prijem na razgovor i hitno uklanjanje ugostiteljskog objekta Imperija
4) 15.02.2010. - RS, Ministarstvo za prostorno ure�enje, gra�evinarstvo i ekologiju:
Rešenje o uklanjanju poslovnog objekta - odbija se �alba...
5) 5. rujna 2011. - vl�. Filip Marši�, �upnik:
Uklanjanje privremenog poslovnog objekta, prigovor na postupanje nadle�nih u ovoj op�ini i entitetu
6) 07.12.2009. - Opština Derventa, Na�elnik-Adm. slu�ba RS, Odjelenje za prostorno ure�enje
Rešenje o uklanjanju poslovnog objekta - nala�e se uklasnjanje privremenog poslovnog objekta
*****
PS:
Gornji prilog primio sam od Filipa �orluki�a:
Dragi Zvonimire,
nakon dugo vremena javio mi se Bedro i poslao link svoga intervjua s derventskim �upnikom. Ne znam kako on pronalazi te e-mail adrese. Iako uglavnom znadem što se doga�a u mome rodnom gradu, svje�e rije�i derventskog �upnika su me se duboko dojmile. Mislim da �e i Tebe zanimati.
Ovdje sam prilozio i moj odgovor, ali i njegov meni.
Izvrstan Ti je današnji prilog na portalu. Ne znam kako mi je to promaklo, ali ga nisam �itao u Ve�ernjaku.
Srda�ni pozdrav,
Filip
----- Original Message -----
From: Bedrudin Gusic
To: filip.corlukic@inet.hr
Sent: Thursday, November 17, 2011 3:53 PM
Subject: Jos jedan intervju
Dragi Filipe,
obavjestavam Te da sam jutros na svome blogu www.bedrudingusic.wordpress.com objavio i intervju sa vlc. Filipom Marsicem, zupnikom zupe "Sv. Juraj" iz Dervente. Pa, bujrum ako hoces pogledati.
Srdacno iz Bostona.
Bedro
2011/11/17 Filip Corlukic <filip.corlukic@inet.hr>
Dragi Bedro,
najljepsa Ti hvala na ovom intevjuu s derventskim zupnikom. Ve� ovim si zaslu�io Ahiret. Ja ne placem ni kad su mi umirali najdrazi, a ovaj put su mi potekle suze na o�i. Ne samo od zalosti, nego od bijesa što ne mogu nista uciniti. Derventa je ranije bila (napišem po vjerama) katoli�ko-muslimanski grad s nešto Srba, krajem turske vlasti dosljenih u rijetko naseljeni dio grada koji je nazvan Srpska varoš. Imam kopiju nacrta grada iz katastera koji su nacrtali Austrijanci nakon aneksije. Sela na jugu od grada bila su 100% katoli�ka. U Derventi sam maturirao 1948. i tada je od 33 ili 32 maturanta (ne sje�am se to�no) bilo �etvero Srba, djeca doseljenika. Miso Lecic, sin hercegova�kog zeljeznicara, koji je sluzbom premjesten u Derventu. Nada Stancevic, kci doseljenog (mislim) advokata, Vera Rajkovic, kci slasticarke koja je doselila iz Beograda i jos jedna doseljenica Vera, kojoj se vise ne mogu sjetiti prezimena.
Molim Te pošalji mi zupnikpovu e-mail adresu. Ovaj Tvoj intervju cu poslati svim Dervecanima cije adrese imam, a oni neka salju dalje. Scanirat cu onaj austrijski plan grada pa cu Ti poslati, a poslat �u i mome imenjaku zupniku, premda ce on to mozda morati skrivati.
Ja u Dereventi nisam bio od 1990.
Srda�no Te pozdravljam,
Filip
Plan grada Dervente 1881. godine
----- Original Message -----
From: Bedrudin Gusic
To: Filip Corlukic
Sent: Thursday, November 17, 2011 6:30 PM
Subject: Re: Jos jedan intervju
Dragi moj Filipe,
drago mi je da Ti se dojmio taj intervju. Najprije, evo adrese Tvoga vrlog i odvaznog imenjaka, vlc. Filipa Marsica: zupnik@zupa-derventa.com
Salji to gdje god hoces, neka narod cita. Ima i sta. Taj momak zasluzuje divljenje. Preksinoc, kada sam na banjaluckoj tv. gledao laprdanje (oprosti na izrazu) Dodika, Covica, Laumdzije i Bosica, u jednom momentu sam narocito pozelio da se tu nasao vlc. Filip Marsic da umjesto nikakvog Lagumdzije odgovori zajedljivom Covicu na pitanje; "Koliko je Hrvata ostalo u Sarajevu..."?, protupitanjem: "A koliko ih je u Derventi, Posavini, Banja Luci..."?
Umjesto da ga je tako zgazio, Lagumdzija je mucao odovarajuci na Covicevu provokaciju. Sada bih pozelio da si i Ti tamo bio i podastro tim idiotima kopiju nacrta grada nakon aneksije od strane Austrije. Inace, zadivljujes me memorijom.
Kao sto si vidio, ovo je bio moj 297. intervju. Slijedeci je prekosutra, pa jos jedan poslije njega - u utorak, a jubilarni - 300-ti na Dan drzavnosti nase domovine, ako Bog da, sto ce biti i moj skromni poklon citateljima, odnosno onima koji vole Bosnu.
Mir i svako dobro neka prate Tebe i Tvoje najmilije.
Bedro
Dozvolom autora Bedrudina Guši�a,
za portal pripremio: Zvonimir Mitar
