Bosanska i francuska knji�evnica, go��a splitske udruge 'Kurs'

Jasna �ami�: U Bosni ima previ�e naroda, ali fali Bosanaca

Jasna Šami�

Jasna Šami� bosanska je i francuska knji�evnica koja se nalazi usred svoga  jednomjese�nog spisateljskog boravka u Splitu u organizaciji udruge „Kurs“. Radi na novom romanu na francuskom jeziku, a nedavno se predstavila i Društvu francusko-hrvatskog prijateljstva.

Puno piše i radi, snima, bez dlake na jeziku ulazi u polemi�ne dijaloge s politikama i religijama, ne uklapaju�i se u mo�ne klanove. Zanima je i mistika, posebno sufizam na kojem je doktorirala. Ukratko, sugovornica s kojom puno više manjka prostora nego tema.

Spli�ani se vole šaliti
Kakvim vam se �ini današnji Split, za koji ka�u da je mentalitetom sli�an Sarajevu?

– Ono što sam za vrijeme ovog kratkog boravka primijetila jest da se Spli�ani vole šaliti i psovati, što s merakom rade i Sarajlije. Mo�da su Sarajlije neposredniji, prelaze na “ti” ve� nakon tri sekunde dru�enja; u Splitu me je iznenadila srda�nost ljudi, Sarajlije izgledaju sve više smrknuti.

Split mi je bio tu� grad, iako sam više puta tu svra�ala da prošetam. Sad sam se ve� odoma�ila, pripitomila ja njega i on mene, pa �e mi teško biti ostaviti ovaj grad koji je oduvijek bio prelijep, a sad je postao još ljepši.

U Splitu pišete roman na francuskom jeziku. O �emu je u njemu rije�?

– O sudbini nekoliko obitelji koje su stigle iz razli�itih krajeva planeta i našle se u Sarajevu. Zbivanja romana, s naslovom  “Contrées des âmes errantes” (Predjeli lutaju�ih duša), po�inju u Novosibirsku, a završavaju u Vancouveru, obuhva�aju�i istodobno i Istanbul, Be�, Pariz, a nadasve, dakle, Sarajevo.

Vremenski obuhva�a više od jednog stolje�a. Ubacila sam �ak jednu epizodu sa Splitom, iako još ne znam ho�u li je definitivno zadr�ati. Osim toga, ovdje sam uspjela napisati koju pjesmu i gla�ati one ve� napisane, tako se zagrijavam za roman.

Koliko ste knjiga do sada napisali i kako uspijevate pisati i poeziju, i prozu, i znanstvene publikacije, a k tome i re�irati i prire�ivati izlo�be?

– Nisam brojila koliko sam knjiga napisala, ali ih je sigurno 30-ak objavljenih, ra�unaju�i tu i one na francuskome i na bosanskome (srpsko-hrvatskome), u što ne ubrajam bezbroj �lanaka iz struke, istra�iva�ke radove, kao i bezbroj emisija na francuskom radiju. Meni nije teško seliti se iz registra u registar jer imam dobru koncentraciju, uz to smatram da je sve to što radim povezano, ali mi u tom poma�e i disciplina koju sam stekla još kao dijete.

Re�irati sam po�ela u osnovnoj školi, htjela sam studirati re�iju, ali je tad nije bilo u Sarajevu. Pravila sam predstave i kad sam bila nastavnik na Filozofskom fakultetu, kao i filmove o dervišima, a kad sam predavala u Strasbourgu, imala sam na raspolaganju filmski studio, pa sam nau�ila i monta�u.  

Prate vas razli�ite kontroverzije, kao da ste fundamentalist ili op�injena seksom? �ime ste ih zaradili i je li vam dosadilo stalno na njih odgovarati?

– Naravno da mi je dosadilo na to odgovarati jer to zna�i neprestano se pravdati. To je kao kad lopov vi�e “nisam ukrao”. Ako zavirimo u rje�nike i pogledamo što zna�e ti izrazi, onda sam ja daleko od semantike tih rije�i. Da bi bio islamist, prvo moraš biti vjernik, a onda postoje pravila i u odijevanju. Da bi bio op�injen, ili opsjednut, pa i ugro�en seksom, trebalo bi ne obra�ati pa�nju na partnera, na seksualni “objekt”, a biti pristaša orgija, “grupnjaka” i raznih drugih oblika upra�njavanja te fizi�ke aktivnosti, što nije moja domena.

Mene zanima ljubav, tj. Ljubav, u misti�kom pogledu, zanima me intima, izolacija, tajna. Za vrijeme rata, u Francuskoj, gdje sam se zadesila i gdje sam radila na RFI-ju i u Istra�iva�kom nau�nom centru, prilijepiti etiketu islamskog fundamentalista je bilo, a i ostalo, nešto vrlo “unosno”, “zgodno” za eliminiranje drugih u izgradnji vlastite karijere jer je zatvaralo sva vrata u toj zemlji. Prethodno sam bila ustaša jer sam branila Dubrovnik i Vukovar kad su napadnuti.

To nije trebalo raditi, pogotovo ne sa straš�u stati na stranu napadnutog, nego na preciznim vagama mjeriti krivnju. Ne pripadam nikakvim krugovima, nikakvim partijama, nikakvim nacijama, govorim što mislim, ne bojim se nikoga i ni�ega, a to mnogima smeta, daje im ogledalsku sliku njihova kukavi�luka, njihove bijedne ra�unice.  

Nema apsolutne slobode

Imate provokativne stavove poput onih da je feminizam sekta, da vas narodi ne zanimaju, da je u Bosni previše naroda a premalo Bosanaca... Provocirate li namjerno tim stavovima?

– To nisu samo provokativne izjave, ili stavovi, nego i �injenice, lako dokazive, neke su i povijesne. U�asavam se mase, rulje, stada, narodi su u krajnjoj liniji to, lako je njima manipulirati u raznim pravcima, što guru, ili �obanin na vlasti, vrlo dobro zna iskoristiti i okoristiti se time. Tijesno grupiranje �ena u borbi za njihovu stvar, koja je nekad i borba protiv muškaraca, makar to bilo nekad i neophodno, nije razli�ito od onog “etni�ki �ista zona”.

Ne osje�am se dobro u jednobojnim sredinama, ne volim jednoobraznost, �ak ni kada je rije� o velikim univerzitetima kao što je, na primjer, Princeton, gdje postoje samo profesori i studenti, u meni te sredine izazivaju tjeskobu. To su povijesne �injenice, pored toga što ja volim pravu provokaciju, a ne onu jeftinu kojoj, na primjer, pribjegava Kusturica kada na koncertima pjeva pjesme zlo�incu Karad�i�u.

Ka�ete da ste iz Bosne odstranjeni, a opet ste �esto tamo. Vjerujete li da �ete se barem u mirovini uspjeti integrirati u BiH?

– U Bosni su me izbacili s Filozofskog fakulteta nakon rata, strpavši me na taj na�in me�u �etnike, neprijatelje Bosne. Takva politika je pogubna za jednu novonastalu zemlju, ma koja ona bila, zemlja koja se lako odri�e svojih kadrova, svojih doktora znanosti i profesora, a priori je osu�ena na propast. Od takve zemlje nema ništa. Nisam ja jedini slu�aj te vrste.

Tamo odlazim jer imam još rodbine i prijatelja, jer je Sarajevo i s ovim rustikalnim, divljim elementima u sebi i dalje šarmantan grad, fascinantan, inspirativan. Tamo nedostaje mnogo �ega, ali nema dosade, a ja se bojim dosade. Ne mislim na mirovinu, previše sam “mlada” za takve misli. A mo�e se re�i da sam ve� odavno u mirovini, otkako je po�eo rat.

Do 1992. �ivjeli ste u Bosni, kakva je, po vašemu mišljenju, budu�nost Bosne?

– Današnja Bosna je demokratska u smislu da mo�eš lajati koliko ho�eš, pa �ak i krasti i ubijati, to ne�e poremetiti religiozne nacionaliste u njihovoj “ljubavi” prema narodima i nacijama. Za razliku od komunista, “demokrati” se ne boje rije�i. Ova Bosna je nepostoje�a zemlja, koja samo što se nije raspala, koja �ivi jednu dugu agoniju, a koja ima šanse da se produ�i unedogled.

Ja budu�nost te zemlje na ovaj na�in ne vidim. Da, u Bosni ima previše naroda, a nema Bosanaca, nema onih koji su za Bosnu. Ve�ina stanovnika su ili za “majku” Srbiju, ili za “majku” Hrvatsku. Onima koji se smatraju Bošnjacima, najva�niji je islam i zemlje u kojima on vlada. Mnogo je “otmjenije” biti Hrvat iz Ljubuškog nego Bosanac katolik iz tih krajeva.

Bosanci u Bosni su samo oni koji su stranog porijekla, ruskog, njema�kog, austrijskog, finskog i sl., kao, na primjer, moj mu�. I oni najve�i demokrati i intelektualci prihva�aju gore spomenutu istinu kao neprikosnovenu dogmu, neki od njih su i dalje u potrazi za identitom. Ja tih problema nemam. Moj osnovni identitet je biti �ovjek.

Izvor: Slobodna Dalmacija, Siniša Kekez

Politi�ki islam U Bosni sve više vlada jedna ambivalentna situacija, ne zna se je li to lai�ka ili religijska totalitarna zemlja. Religioznost op�enito je sve manje stvar privatnosti. Islam postaje sve više politi�ki islam, hod�e se za sve pitaju, u sve oblike �ivota se miješaju, danas su gotovo svi stanovnici Bosne “obavezno” religiozni, idu u crkve i d�amije, guraju se u prve redove, u d�amijama to je “saf”, da bi se vidjeli, bez toga nema napredovanja u karijeri. Vlada svuda hipokrizija, iako je ona osu�ena u islamu. Odavno na Balkanu postoji konfuzija izme�u religije i nacije, pogotovo je tako u Bosni, to je udru�eno s neznanjem, s dogmama, tako je Bajram proglašen za najstariji bošnja�ki praznik.