Ne bojte se Hercegovaca, oni nemaju za koga glasovati

I kad god pomislite da vam je teško pod HDZ-om, sjetite se nas. Jer o nama se brinu �ak tri takva – dva naša i jedan vaš.  A sranje nikad nije bilo ve�e.

Svaki put kad se u Hrvatskom saboru povu�e pitanje glasovanja hrvatske dijaspore i ukidanje prava istoj, u prosje�nom stanovniku Republike Hrvatske nevi�eni bunt udara lu�a�ki kao zaglavljeni rudar u prsnom košu .�lijezde artikulirano sakupljaju pljuva�ku me�u škrgutavim zubima, teško disanje prijeti ravnom linijom na EKG-u, politi�ari kao a�daje zaposjednu govornicu, a odnekud se poput vodenih kozica na bijelom trbuhu jave i apsolutno svi relevantni kolumnisti ovog podneblja, izrazito meritorni za bajku o opskurnim primitivcima u �ijim sku�enim, umnim automobilima radi samo desni �migavac.

U pri�u se zatim doda nepogrešivi sastojak mrtvih ustaša što pod �udima Gospe Me�ugorske uskrsnu kad god treba zaokru�ivati glasa�ki listi�, te za kraj jedan vanilin še�er i ono s �im uvijek igrate na sigurno, a to je pla�anje, odnosno nepla�anje poreza.

Naravno opet ste dobili godinama poliran i so�no dopunjavan scenarij sa milijunima razloga zašto bi se bijelo-�arapnim nametnicima trebalo ukinuti pravo glasovanja.

Situaciju u "pravoj dijaspori" ne poznajem najbolje, jer sam i sama taoc višegodišnjih zastrašivanja sa nevještim govornicima hrvatskog jezika i lošim poznavateljima prilika u domovini, ali vrlo vještim nosa�ima zlatnih kri�eva oko vrata, koji �im sjednu u svoj svje�e oprani dvanaest cilindarski bolid, jednim pokretom prsta daju dozvolu Thompsonu da rasturi karoseriju ultimativnim hrvatstvom. No me�utim, iz kuta ove "dijaspore koja to nije", mo�da po prvi put otkad je samostalnosti Republike Hrvatske, potpuno je neopravdan strah od glasovanja Hercegovaca na skorašnjim izborima. I �ivih i mrtvih. Jer uz sve pridjeve o desni�arenju koje im znalci ka�e na revere neumoljivo, Hercegovci danas uistinu nemaju za koga glasovati. Vrijeme mitskih baba, istu�maniziranih do zadnjeg atoma senilnih kostiju je prošlo svršeno vrijeme.

Foto: Bruno Konjevi�/Cropix

Narod �ezne za politi�kim liderom dok bespomo�no gleda svoju premijerku i predsjednika
Sinonim hrvatski politi�ar, s druge strane, postao je raritet kao krdo afri�kih slonova na zelenim pašnjacima Posušja. Danas biramo konvertitske spodobe koji sa zvanjem politi�ar imaju zajedni�ko samo radno mjesto. Zašto bi dakle Hrvat u Bosni i Hercegovini glasovao za tetu Jadranku i njene patuljke? Ni najzagri�eniji domoljub kojemu iznad uzglavlja visi uramljen Poglavnik i Prvi Predsjednik, ni iz njihovih stamenih lica ne mo�e izvu�i više kredita da mu se ovakva današnja desnica na�e u milosti. Paradoksalno je tu�na slika tragi�nih ostataka lopovskog re�ima dezertera Sanadera i premijerke koja orgazmi�ki u�iva u prostoj radosti koju joj donosi ve� sami naziv te funkcije.

Premijerka, o kako to gordo zvu�i! Idealno da se kao paun šepuri na ruševinama gospodarski i socijalno potpuno rasturene zemlje. A ustvari je na �elu najkorumpiranijeg sustava koji ljudima svakodnevno stvarnost pretvara u �ivotarenje. Sasvim politi�ki nestabilna i bez ikakva logi�nog pravca kojim ide, nju ne brine ništa osim uskla�ivanja boje rumenila i košulje za novi ulizni�ki susret sa Pahorom. Zašto bi se i brinula? Pa ona dolazi iz stranke gdje kad govna do�u do grla šef bje�i glavom bez obzira. Ili se naru�e nekakvi neredi na stadionu. Pa i pod cijenu pretu�enog mladi�a na kojemu se izredala sva policijska agresivnost ili pod cijenu gubitka ne�ijeg oka. To su tek kolateralne �rtve velikih Bogova spina, koje vrijedi otrpjeti za još koju godinu u kojoj �e butine milovati ko�na fotelja Banskih dvora.

Narod je s pravom potpuno politi�ki dezorijentiran. �edan bilo kakvog pomaka dok sve ide prema oštrim ivicama ponora. �ezne za politi�kim liderom dok bespomo�no gleda nedostatak tih osobina u svojoj premijerki i predsjedniku. U trenutku kad im zemlja grca u dugovima i problemima, oni se natje�u tko �e kome više zvi�dati na stratištima, oni se raspravljaju oko banalnosti, oni se ponizno našetavaju po komšiluku, zanosno gledaju�i u ono što nikada ne�e posjedovati – slovensku lukavost i srpsku prefriganost, dok nasmijani pristaju na sve kako im ka�u, pa i na more, pa i na zajedni�ke ud�benike, te bez razmišljanja prodaju svoju zemlju i �ast poštenog naroda. Najmanje je danas onog hrvatskog u strankama takvog predznaka i najmanje socijalnog u strankama koje takav program navodno zastupaju. Ostala je samo bjesomu�na borba za vlast. Na jednoj strani nesposobna vladaju�a garnitura, a na drugoj oporbena alternativa bez alternative u kojoj je više unutarnjeg razdora nego u ruševinama nakon nekog razornog potresa.

Sranje nikad nije bilo ve�e
Ne trebate stoga nasjedati na kolektivnu histeriju i bojati se Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Jer oni su previše zaokupljeni dok u svojoj zemlji, na zauvijek sjebanom meridijanu bolan-ba, o�ajni�ki tra�e bar jednog Hrvata me�u svojih šest politi�kih stranaka. Bar jednu osobu koja posjeduje mrvicu nacionalnog ponosa. A sve što imaju su materijalisti�ki gadovi koji trguju sa opstojnoš�u svog naroda za dobrobit svojih uhljebljenih udova. Koji doktrine svojih stranaka koje su ih dovele na vlast, prodaju kao musava Moldavka frajeru u nu�di. Klaune koji plešu pod zadanim ritmom Zagreba i Sarajeva, politi�ke profitere koji se udru�uju s Banja Lukom. I kad god pomislite da vam je teško pod HDZ-om, sjetite se nas. Jer o nama se brinu �ak tri takva – dva naša i jedan vaš.  A sranje nikad nije bilo ve�e.

Izvor: Poskok.info, Martina Mlinarevi� - Sopta